Sport

Sasvim posebna desetka: Broj druge boje, pozicija druga, a on – nikad bolji!

Ne sjećam se kad sam zadnji put zabio gol, a kamoli dva, šali se Matija Dvorneković nakon što je odigrao čudesnih 45 minuta protiv Krškog. Na novoj poziciji, s brojem u posebnim bojama na leđima…

Objavljeno

prije 7 godina

17. siječnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Pamtimo ga kao klinca kojem su predviđali veliku karijeru, sjećamo se i kako je izgledao svaki put kad bi se s neke od inozemnih destinacija (Rusija, Albanija, Island…) vraćao kući, u svoju Goricu. Gledali smo ga kao napadača, kao krilo, bio je i lijevo, i desno… Međutim, nikad nismo vidjeli Matiju Dvornekovića u ovako dobrom izdanju kao u srijedu protiv Krškog! Dva gola, još nekoliko opasnih akcija, sudjelovanje u igri, defenziva… Odradio je sve, igrao kao preporođen, bio čak i vrlo blizu hat-tricka, a sve to za samo 45 minuta na terenu.

– Kako sam zabijao? Kod prvoga gola mali Šroler je probio s desne strane, ubacio u sredinu i ja sam lijevom nogom samo loptu pospremio u mrežu. Drugi gol je bio centaršut s lijeve strane, opet Šroki, negdje oko penala sam je iz voleja ‘poklopio’. Onako, kao Zizou u finalu Lige prvaka, ha, ha, ha… – govorio je zadovoljni Matija nakon 5-1 protiv slovenskog prvoligaša.

Kao da se baš odlučio izdvojiti u ovoj utakmici, čovjek zvan Nindža istrčao je na teren i s jednom modnom inovacijom. Gorica je bila u crnim dresovima, s bijelim slovima prezimena i bijelim brojevima na leđima. Svi osim Matije Dvornekovića. On je bio u crnom dresu s crvenim brojem 10! I zato ga je logično bilo pitati što on sad tu glumi, zašto ne može biti kao svi drugi…

– Ha, ha, ha, evo ispričat ću vam sve… Bio je i moj broj bijele boje, ali čim sam uzeo dres u svlačionici, vidio sam da se taj bijeli broj može otrgnuti, da se odlijepio, a ispod je bio crveni broj. Kako mi je ‘lamatao’ komad tog bijelog broja, skinuo sam ga skroz, a onda mi je bilo glupo da je jedan broj bijeli, a drugi crveni. Pa sam skinuo i drugi. I na kraju je prezime ostalo bijelo, a broj crveni. Eto, to je priča, a za sve ostale detalje morate se obratiti gospodinu iz Alpasa – sa smiješkom je govorio Nindža.

Kontaktirali smo i “gospodina iz Alpasa”, ime mu je Kristijan Japec, a on nam je objasnio o čemu je riječ.

– Na početku sezone stavili smo crvene brojeve na crne dresove, no brzo smo shvatili da se u televizijskom prijenosu u toj boji ne vidi najbolje. Preko njih smo prelijepili bijele, koji su se na ovoj garnituri s vremenom počeli odljepljivati. Ali dobro, ovo su dresovi za prijateljske utakmice, nema šanse da se takvo nešto dogodi kad krene prvenstvo – objasnio je Japec.

I tako je ostala priča o “crvenoj desetki”. I o igraču koji je na pragu 30. rođendana postao – desetka! Ona prava, kakvu znamo iz prošlosti, kad su se brojevi na dresu dijelili po pozicijama u momčadi. Desetka je uvijek bila polušpica, ofenzivni vezni, plemeniti igrač koji dolazi pred gol iz drugoga plana… Baš onako kako je to Dvorneković radio ovog poslijepodneva. Cijelu jesen proveo je na desnom krilu, a sad je u sredini, puno s loptom, puno više u igri…

– Da, već drugu utakmicu zaredom igram na poziciji polušpice i mogu reći da sam dosta zadovoljan učinkom. Izboren penal na Kajzerici, pa dva gola protiv Krškog, uz još nekoliko šansi i polušansi. Stalno sam u završnici i čak mi je lakše igrati ovu poziciju nego krilo. Puno manje se trošim u fazi obrane, zato me i više ima u šesnaestercu, blizu golu – kazao je Nindža i dodao:

– Nikad nisam to igrao, uglavnom sam bio špica, u ovoj ulozi vrlo rijetko. Trener Jakir me sad prvi put vidi tu negdje. Nadam se da je i on zadovoljan, ja osobno jesam i nadam se da ću nastaviti s dobrim igrama na toj poziciji.

Zadovoljan je i trener, kako ne bi bio…

– Pokušavamo unijeti neke promjene, isprobati neke stvari, zato i služe prijateljske utakmice. Mislim da on može to igrati, ima dobru odgovornu igru, a iz drugog plana može napraviti puno štete protivniku. Bitno je da je pokazao da je efikasan, jer ipak se igra za golove, oni su najvažniji – rekao je trener Sergej Jakirović.

Točnije, bio je efikasan kao što već dugo nije bilo. Još točnije…

– Kad sam zadnji put zabio dva gola? Uh, ne znam ni kad sam zabio jedan, ha, ha, ha – nasmijao se skromno Nindža pa se ipak sjetio:

– Kad malo razmislim, mislim da je to isto bilo za Goricu, i to u Dugopolju, u drugoj ligi, 2015. Zabio sam i iz igre i iz penala. Eto, i dalje to pamtim.

Zapamtit će i ove pripreme, prve zimske prvoligaške s klubom u kojem je odrastao. Ambicije su velike, atmosfera odlična, radi se kvalitetno…

– Već polako prolazi drugi tjedan priprema, hvala Bogu što neće trajati dugo, jer sad već ulazimo u završnu fazu. U subotu imamo tu utakmicu s Aluminijem, nakon koje ćemo lagano smanjivati intenzitet i kreću pripreme za Rijeku. Marin (kondicijski trener Ivančić, op. a.) malo nas je izmrcvario, ali dobro, tako i mora biti u ovoj fazi. No nismo ni imali puno odmora, tako da smo praktički spremni došli na pripreme – analizira Dvorneković, koji se polako navikava i na donedavno nezamislive situacije.

Igrači Gorice su, naime, sve više prepoznati po gradu, pogotovo oni domaći, među koje spada i Matija. Pa se tako sve češće događa da mu se javljaju navijači, ljudi koje ne poznaje. Ukratko, velika promjena.

– Je, je, promijenilo se dosta toga… Dosta rano sam otišao iz Gorice, bio sam u inozemstvu šest, sedam godina i ljudi su znali za mene u nogometnim krugovima, znali su tko je Dvorneković. Međutim, uz ovo što se događalo nakon ulaska u prvu ligu sve je otišlo na neku drugu razinu. Valjda to tako ide, tek kad si u svom klubu i svom gradu ljudi te malo bolje upoznaju. Ili možda prije nije bilo takve euforije oko nogometa… – kazao je Nindža pa podijelio s nama nekoliko situacija koje svjedoče o tome:

– Šećem Konzumom i odjednom čujem čovjeka koji tamo pere pod, sjedi na onom vozilu i viče: ‘Ajmo Nindža, držim fige za subotu!’ Ja se okrećem, gledam s kime priča, je li možda na mobitelu… Kad ono govori meni. Pa dođem na tehnički, stariji gospodin drži moje papire i kaže: ‘Dvorneković, a? Gorica, jel? Ajde, samo naprijed, uz vas smo’. Ima još primjera, to su samo neki…

Kažu priče da čak i tete u vrtiću, u koji idu njegova dva sina, potpuno drukčije gledaju na dečka kojeg su znale i ranije, da se zbog njega posebno prati Gorica.

– Ma da, tete u vrtiću su me znale i prije, budući da moja mama radi u vrtiću, ali mislim daod ove sezone doslovno cijeli vrtić u Kurilovečkoj, u koji idu moji klinci, prati Goricu. Nema tete koja ne spomene da će ili muž ili ona doći na utakmicu, a to mi jako lijepo, drago mi je to čuti – ističe Nindža.

I na kraju je ostalo samo predvidjeti kakvu će Goricu tete, njihovi muževi, ali i svi ostali navijači gledati na proljeće.

– Mislim da ćemo sigurno biti bolji. I dalje smo na okupu, nadam se da će tako i ostati. Skupa smo već šest mjeseci, što nije mala stvar, puno bolje se poznajemo, znamo i što šef traži od nas… Kažem, siguran sam da će biti puno lakše i bolje, da će Gorica biti bolja nego jesenas! – završio je Nindža.

Neka tako i bude. Puno bolja Gorica s nikad boljim Dvornekovićem u ulozi “cenera”. Treba samo provjeriti je li moguće da i dalje igra s brojem u drukčijim bojama, očito je to dobitna kombinacija…

Sport

Trener Marko Pancirov pred start proljetnog nastavka: “Mraclin će svima biti veliki izazov”

Objavljeno

prije 21 minuta

5. ožujka 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Pripreme su završene i proljetni dio prvenstva je pred vratima. U NK Mraclin ulaze u nastavak sezone s novom energijom i novim vodstvom – početkom ove godine klupu je preuzeo Marko Pancirov, kojemu će proljeće biti prava prilika da ostavi svoj pečat na momčadi. Mraclin je jesenski dio završio na 10. mjestu s osvojenih 16 bodova i gol-razlikom 23:23 u IV. NL Središte Zagreb – B, što dovoljno govori o sezoni punoj oscilacija – bilo je utakmica u kojima je momčad pokazivala kvalitetu i napadački potencijal, ali i onih u kojima su bodovi iskliznuli. Upravo zato zimske su pripreme bile prilika za podizanje fizičke razine, stabilizaciju igre i jasnije definiranje identiteta momčadi.
Uoči prvog proljetnog izazova i gostovanja kod NK Stupnik, s trenerom Pancirovom razgovarali smo o učinku priprema, realnoj snazi kadra, ciljevima za nastavak prvenstva i o tome kakav Mraclin možemo očekivati na proljeće.

Koliko ste zadovoljni fizičkom pripremom igrača i smatrate li da je momčad dosegla željenu razinu intenziteta za proljetni dio?
Pancirov: Mislim da smo uspjeli učiniti određeni pomak po pitanju fizičke pripreme, ali daleko je to od željenog. Raditi ćemo kontinuirano kroz prvenstvo i mislim da ćemo tek kroz ljetne pripreme dobiti ono što me interesira u tom segmentu.

Pripreme su donijele pobjede i poraze u pripremnim dvobojima, pobjede kontra Bana Jelačića i Kralja Tomislava, remi protiv Save iz Strmca te porazi od Španskog i Tomislava Radnika, što vam ti rezultati govore o realnoj snazi momčadi i gdje ste najviše detektirali prostor za napredak?
Pancirov: Teško je dati realni sud o kvaliteti momčadi. Definitivno ti dečki znaju igrati nogomet, ali u određenim trenucima im je bilo jako teško zbog napornih treninga i nisu mogli prezentirati svoju kvalitetu. Vjerujem da će igrači sa dolaskom svježine uspjeti prezentirati svoju kvalitetu na željeni način. Ova momčad može i mora napredovati u svim segmentima nogometne igre, a rezultati u budućnosti će pokazati koliko smo bili uspješni.

Čini se da je oscilacija u igri bila izražena – od čvrstih i organiziranih partija do rezultatskih padova. Je li to stvar faze priprema ili upozorenje pred nastavak prvenstva?
Pancirov: Kao što sam rekao, svakako je umor od treninga doprinio oscilacijama. Treba razumjeti da ti dečki rade, treniraju i igraju utakmice i nije im jednostavno uvijek biti na visokom nivou. Uvjeti za trening su također bili dodatni uteg za igrače. Kao sportaš sam optimista i vjerujem da ćemo sa protokom vremena oscilacije svesti na minimum.

Koliko vam je u pripremnom razdoblju bio važniji rezultat, a koliko implementacija taktičkih zahtjeva i testiranje novih rješenja?
Pancirov: Rezultat uopće nije važan, ali želim da moja momčad odigra dobro i ostvari dobar rezultat. U pripremama mi je bitno dati jednaku šansu svim igračima i pokušati ostvariti određeni napredak po pitanju igre i fizičke spreme igrača.

Jeste li tijekom priprema profilirali udarnu postavu ili ćete u nastavak prvenstva ući s većom rotacijom? Ima li igrača koji su vas posebno iznenadili ili se nametnuli?
Pancirov: Jesam i nisam. Vidio sam mogućnosti određenog broja igrača. Nažalost, neki su bili neredoviti u treniranju iz raznih razloga, stoga mislim da još uvijek nisam vidio sve kod njih. Naravno da imam nekakva razmišljanja, ali nikome od igrača nisu zatvorena vrata udarnog sastava. Ne bih imenovao pojedince, ali rekao bih da je vratarska pozicija kvalitetno popunjena sa dva jako dobra vratara.

Koji je realni cilj Mraclina u proljetnom dijelu sezone?
Pancirov: Mislim da nam svima u klubu mora biti prioritet osigurati ostanak u ligi i kvalitetno skenirati kadar sa kojim raspolažemo. Gledajući tablicu, realno bi mogli doći do 6. mjesta. Ali mislim da se ne trebamo opterećivati s takvim ciljevima, već nastojati bez stresa ploviti ligom i pokušati se kvalitetno prezentirati u kupovima NSVG i NSZŽ.

Kakav Mraclin možemo gledati na proljeće – orijentiran na agresivu i presing ili strpljiv i taktički discipliniran?
Pancirov: Od Mraclina se može očekivati da će u svaku utakmicu ući ambiciozno, na pobjedu! Ovisi i o suparniku na koji ćemo način pokušati ostvariti željeni cilj. Mraclin će sigurno svima biti veliki izazov!

Postoji li segment igre koji vas najviše brine uoči prvog kola, Stupnik na gostovanju – tranzicija, realizacija, prekidi?
Pancirov: Ne brine me ništa od navedenog, ali svjestan sam da ekipa ima ogroman prostor za napredak u segmentima koje ste naveli. Vjerujem u znanje i inteligenciju naših igrača i pokušati ćemo im kroz treninge usaditi mirnoću i vjeru u vlastite mogućnosti. U Stupnik dolazimo ambiciozno i nastojati ćemo biti mi ekipa koja će teren napustiti uzdignutih ruku.

Pred NK Mraclin je proljeće u kojem će se tražiti stabilnost, kontinuitet i jasniji identitet igre. Dolaskom Marka Pancirova započelo je novo poglavlje, a prve prave odgovore dat će već uvodne prvenstvene utakmice. Ako Mraclin uspije smanjiti oscilacije, podići fizičku spremu i realizaciju, proljetni dio sezone mogao bi donijeti mirniju i rezultatski uspješniju priču nego što je to bio slučaj na jesen.

Nastavite čitati

Moja županija

Gimnazija Velika Gorica i Srednja škola Ban Jelačić pobjednici na županijskom natjecanju u košarci 3×3

Pobjedničke ekipe plasirale su se na državno natjecanje.

Objavljeno

prije 2 sata

5. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Županijsko natjecanje školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće u organizaciji Ekonomske škole Velika Gorica održano je jučer (srijeda, 04.03.2026.) u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.

Ravnateljica škole domaćina natjecanja Vesna Brkljačić u kratkom govoru je pozdravila natjecateljice i natjecatelje, kao i njihove voditelje(ice), zaželjela im uspješno sportsko nadmetanje te otvorila natjecanje.