Povežite se s nama

Sport

Sasvim posebna desetka: Broj druge boje, pozicija druga, a on – nikad bolji!

Ne sjećam se kad sam zadnji put zabio gol, a kamoli dva, šali se Matija Dvorneković nakon što je odigrao čudesnih 45 minuta protiv Krškog. Na novoj poziciji, s brojem u posebnim bojama na leđima…

Objavljeno

na

Pamtimo ga kao klinca kojem su predviđali veliku karijeru, sjećamo se i kako je izgledao svaki put kad bi se s neke od inozemnih destinacija (Rusija, Albanija, Island…) vraćao kući, u svoju Goricu. Gledali smo ga kao napadača, kao krilo, bio je i lijevo, i desno… Međutim, nikad nismo vidjeli Matiju Dvornekovića u ovako dobrom izdanju kao u srijedu protiv Krškog! Dva gola, još nekoliko opasnih akcija, sudjelovanje u igri, defenziva… Odradio je sve, igrao kao preporođen, bio čak i vrlo blizu hat-tricka, a sve to za samo 45 minuta na terenu.

– Kako sam zabijao? Kod prvoga gola mali Šroler je probio s desne strane, ubacio u sredinu i ja sam lijevom nogom samo loptu pospremio u mrežu. Drugi gol je bio centaršut s lijeve strane, opet Šroki, negdje oko penala sam je iz voleja ‘poklopio’. Onako, kao Zizou u finalu Lige prvaka, ha, ha, ha… – govorio je zadovoljni Matija nakon 5-1 protiv slovenskog prvoligaša.

Kao da se baš odlučio izdvojiti u ovoj utakmici, čovjek zvan Nindža istrčao je na teren i s jednom modnom inovacijom. Gorica je bila u crnim dresovima, s bijelim slovima prezimena i bijelim brojevima na leđima. Svi osim Matije Dvornekovića. On je bio u crnom dresu s crvenim brojem 10! I zato ga je logično bilo pitati što on sad tu glumi, zašto ne može biti kao svi drugi…

– Ha, ha, ha, evo ispričat ću vam sve… Bio je i moj broj bijele boje, ali čim sam uzeo dres u svlačionici, vidio sam da se taj bijeli broj može otrgnuti, da se odlijepio, a ispod je bio crveni broj. Kako mi je ‘lamatao’ komad tog bijelog broja, skinuo sam ga skroz, a onda mi je bilo glupo da je jedan broj bijeli, a drugi crveni. Pa sam skinuo i drugi. I na kraju je prezime ostalo bijelo, a broj crveni. Eto, to je priča, a za sve ostale detalje morate se obratiti gospodinu iz Alpasa – sa smiješkom je govorio Nindža.

Kontaktirali smo i “gospodina iz Alpasa”, ime mu je Kristijan Japec, a on nam je objasnio o čemu je riječ.

– Na početku sezone stavili smo crvene brojeve na crne dresove, no brzo smo shvatili da se u televizijskom prijenosu u toj boji ne vidi najbolje. Preko njih smo prelijepili bijele, koji su se na ovoj garnituri s vremenom počeli odljepljivati. Ali dobro, ovo su dresovi za prijateljske utakmice, nema šanse da se takvo nešto dogodi kad krene prvenstvo – objasnio je Japec.

I tako je ostala priča o “crvenoj desetki”. I o igraču koji je na pragu 30. rođendana postao – desetka! Ona prava, kakvu znamo iz prošlosti, kad su se brojevi na dresu dijelili po pozicijama u momčadi. Desetka je uvijek bila polušpica, ofenzivni vezni, plemeniti igrač koji dolazi pred gol iz drugoga plana… Baš onako kako je to Dvorneković radio ovog poslijepodneva. Cijelu jesen proveo je na desnom krilu, a sad je u sredini, puno s loptom, puno više u igri…

– Da, već drugu utakmicu zaredom igram na poziciji polušpice i mogu reći da sam dosta zadovoljan učinkom. Izboren penal na Kajzerici, pa dva gola protiv Krškog, uz još nekoliko šansi i polušansi. Stalno sam u završnici i čak mi je lakše igrati ovu poziciju nego krilo. Puno manje se trošim u fazi obrane, zato me i više ima u šesnaestercu, blizu golu – kazao je Nindža i dodao:

– Nikad nisam to igrao, uglavnom sam bio špica, u ovoj ulozi vrlo rijetko. Trener Jakir me sad prvi put vidi tu negdje. Nadam se da je i on zadovoljan, ja osobno jesam i nadam se da ću nastaviti s dobrim igrama na toj poziciji.

Zadovoljan je i trener, kako ne bi bio…

– Pokušavamo unijeti neke promjene, isprobati neke stvari, zato i služe prijateljske utakmice. Mislim da on može to igrati, ima dobru odgovornu igru, a iz drugog plana može napraviti puno štete protivniku. Bitno je da je pokazao da je efikasan, jer ipak se igra za golove, oni su najvažniji – rekao je trener Sergej Jakirović.

Točnije, bio je efikasan kao što već dugo nije bilo. Još točnije…

– Kad sam zadnji put zabio dva gola? Uh, ne znam ni kad sam zabio jedan, ha, ha, ha – nasmijao se skromno Nindža pa se ipak sjetio:

– Kad malo razmislim, mislim da je to isto bilo za Goricu, i to u Dugopolju, u drugoj ligi, 2015. Zabio sam i iz igre i iz penala. Eto, i dalje to pamtim.

 

Zapamtit će i ove pripreme, prve zimske prvoligaške s klubom u kojem je odrastao. Ambicije su velike, atmosfera odlična, radi se kvalitetno…

– Već polako prolazi drugi tjedan priprema, hvala Bogu što neće trajati dugo, jer sad već ulazimo u završnu fazu. U subotu imamo tu utakmicu s Aluminijem, nakon koje ćemo lagano smanjivati intenzitet i kreću pripreme za Rijeku. Marin (kondicijski trener Ivančić, op. a.) malo nas je izmrcvario, ali dobro, tako i mora biti u ovoj fazi. No nismo ni imali puno odmora, tako da smo praktički spremni došli na pripreme – analizira Dvorneković, koji se polako navikava i na donedavno nezamislive situacije.

Igrači Gorice su, naime, sve više prepoznati po gradu, pogotovo oni domaći, među koje spada i Matija. Pa se tako sve češće događa da mu se javljaju navijači, ljudi koje ne poznaje. Ukratko, velika promjena.

– Je, je, promijenilo se dosta toga… Dosta rano sam otišao iz Gorice, bio sam u inozemstvu šest, sedam godina i ljudi su znali za mene u nogometnim krugovima, znali su tko je Dvorneković. Međutim, uz ovo što se događalo nakon ulaska u prvu ligu sve je otišlo na neku drugu razinu. Valjda to tako ide, tek kad si u svom klubu i svom gradu ljudi te malo bolje upoznaju. Ili možda prije nije bilo takve euforije oko nogometa… – kazao je Nindža pa podijelio s nama nekoliko situacija koje svjedoče o tome:

– Šećem Konzumom i odjednom čujem čovjeka koji tamo pere pod, sjedi na onom vozilu i viče: ‘Ajmo Nindža, držim fige za subotu!’ Ja se okrećem, gledam s kime priča, je li možda na mobitelu… Kad ono govori meni. Pa dođem na tehnički, stariji gospodin drži moje papire i kaže: ‘Dvorneković, a? Gorica, jel? Ajde, samo naprijed, uz vas smo’. Ima još primjera, to su samo neki…

Kažu priče da čak i tete u vrtiću, u koji idu njegova dva sina, potpuno drukčije gledaju na dečka kojeg su znale i ranije, da se zbog njega posebno prati Gorica.

– Ma da, tete u vrtiću su me znale i prije, budući da moja mama radi u vrtiću, ali mislim daod ove sezone doslovno cijeli vrtić u Kurilovečkoj, u koji idu moji klinci, prati Goricu. Nema tete koja ne spomene da će ili muž ili ona doći na utakmicu, a to mi jako lijepo, drago mi je to čuti – ističe Nindža.

I na kraju je ostalo samo predvidjeti kakvu će Goricu tete, njihovi muževi, ali i svi ostali navijači gledati na proljeće.

– Mislim da ćemo sigurno biti bolji. I dalje smo na okupu, nadam se da će tako i ostati. Skupa smo već šest mjeseci, što nije mala stvar, puno bolje se poznajemo, znamo i što šef traži od nas… Kažem, siguran sam da će biti puno lakše i bolje, da će Gorica biti bolja nego jesenas! – završio je Nindža.

Neka tako i bude. Puno bolja Gorica s nikad boljim Dvornekovićem u ulozi “cenera”. Treba samo provjeriti je li moguće da i dalje igra s brojem u drukčijim bojama, očito je to dobitna kombinacija…

 

Sport

Novo lice za završnicu sezone: Klinac od 213 cm u goričkom dresu

Oleg Drakulić krajem siječnja je navršio 20 godina, iza sebe ima košarkaško odrastanje u Ciboni i SAD-u, a ispred sebe priliku da pokaže što i koliko može

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što su svlačionicu Gorice napustili Niko Rimac i Filip Kalajžić, košarkaši Gorice dobili su i jednog novog igrača. Zasad nećemo reći i pojačanje, ali nije isključeno da na kraju ispadne upravo tako, jer elemenata za optimizam ima.

U Goricu je, naime, došao 20-godišnji centar Oleg Drakulić, Zagrepčanin s ozbiljnom košarkaškom izobrazbom i igrač koji se u prvom dijelu ove sezone nadmetao s igračima iz najvišeg ranga. Doduše, činio je to uglavnom na treninzima Samobora, čiji je bio član, budući da se nije uspio izboriti za značajniju minutažu, ali sve što je prošao moglo bi biti dobra podloga za ono što slijedi.

A slijedi mu završnica sezone u drugom rangu, u dresu kluba koji nije opterećen rezultatom, što će reći da će imati lijepu priliku da pokaže što i koliko može. Visinu ima, izrastao je sve do 213 centimetara, ali sad slijedi nadogradnja. Prošao je akademiju zagrebačke Cibone, školovao se i košarku igrao u SAD-u, a iskorak u seniorsku košarku doživjet će upravo u našem klubu.

Nastavite čitati

Sport

‘Osijek se digao, ali i mi imamo razloga biti puni samopouzdanja!’

Nogometaši Gorice u subotu u 15 sati gostuju kod Osijeka na Opus Areni, u utakmici u kojoj bodovi vrijede dvostruko. Osječani su povezali dvije pobjede i sve su bolji, ali i Goričani su u jako dobrom razdoblju…

Objavljeno

na

Objavio/la

Odmah nakon remija sa Slaven Belupom trener Gorice Mario Carević istaknuo je da se veseli “konačno jednom cijelom tjednu između utakmica”, a sad je taj tjedan došao svome kraju. Pripreme za gostovanje kod Osijeka, na Opus Areni, ušle su u posljednju fazu,

– Atmosfera je uvijek dobra. U dobrom smo periodu, igramo dobro, iako smo neke utakmice, poput ove zadnje sa Slaven Belupom, zaslužili pobijediti, a nismo. Realizacija nije bila dovoljno dobra, ali to je već u arhivi, to smo zaboravili. Važno je sad pripremiti utakmicu protiv Osijeka – kaže Carević uoči puta prema istoku zemlje.

Osijek je ove sezone u problemima, trenutačno na pretposljednjemu mjestu, sa tri boda više od fenjeraša Vukovara, ali ima i dvije pobjede u posljednje dvije utakmice. I, nimalo manje važno, Osijek je uvijek Osijek. Bez obzira na okolnosti…

– Znamo da nas čeka momčad koja po pojedincima koje ima zaslužuje puno više nego što stoje na tablici. S ove dvije posljednje pobjede vratili su samopouzdanje, ali i mi smo samopouzdani, imamo pravo na to, imamo razloga da budemo. Da, čeka nas teška utakmica, kao i svaka druga u ovoj ligi, čeka nas agresivan domaćin, koji će imati i publiku i atmosferu, ali i nama će biti gušt igrati u takvom okruženju, na takvom stadionu – ističe Carević i dodaje:

– Moramo biti pravi i, naravno, moramo popraviti fazu obrane kad je riječ o prekidima. Neću se puno ponavljati, ali to je cilj, biti puno bolji, odgovorniji i koncentriraniji u tim situacijama. Bude li tako, bit će dobro.

Bilo bi sjajno da zaista i bude dobro, jer ovo su utakmice za koje se kaže da nose dupli broj bodova. Svaki tvoj bod je i bod manje za konkurenta.

– Svaka utakmica je važna, svaka nosi tri boda. Naravno, Osijek nam je susjed na tablici i gledamo i na taj način, da držimo nekakav odmak od njih i Vukovara ako je to moguće, ali u prvom redu smo fokusirani na svoju izvedbu, na svaku sljedeću utakmicu. Kad previše kalkuliraš, zbrajaš i oduzimaš, gubiš fokus na ono najvažnije. Moramo zadržati način naše igre i popraviti stvari koje nisu dobre – poželio je Carević, okrenuvši se još malo protivniku:

– Digli su se, ali nije realna njihova situacija na tablici kad se pogleda kvaliteta igrača u tom rosteru. Bilo je pitanje trenutka kad će se oni dignuti, ali očito postoje razlozi zašto na tablici nisu tamo gdje bi trebali biti u odnosu na kvalitetu.

– U zadnje dvije utakmice dobili su puno na zajedništvu, s domaćim trenerom, s navijačima… To i potenciraju, vidi se da su prodisali, počeli bolje igrati, a to se očituje i na rezultatu. Zato vjerujem da će biti agresivni, a dobri su u presingu, imaju dobre mehanizme i dobre pojedince, tako da moramo biti oprezni u svakoj situaciji – ponavlja još jedanput trener Gorice, pa zaključuje:

– Međutim, siguran da će biti i prostora za neke naše manevre i da ćemo biti opasni s druge strane!

Mogućih prvih 11 za Osijek:

Matijaš – Perić, Filipović, Čabraja – Trontelj, Kavelj, Pozo, Bogojević – Pavičić, Pršir – Sule

Nastavite čitati

Sport

Velikogorički taekwondoaši uspješni na tri turnira! Zlato u Kninu i nova državna medalja

Četiri medalje s tri turnira.

Objavljeno

na

Objavio/la

Natjecatelji Taekwondo kluba Velika Gorica nastupili su na tri turnira krajem veljače i početkom ožujka, na juniorskom prvenstvu Hrvatske i međunarodnom turniru u Kninu te na međunarodnom natjecanju u Ljubljani, gdje su osvojili jednu zlatnu i tri brončane medalje te ostvarili nekoliko zapaženih plasmana.

Na juniorskom prvenstvu Hrvatske u Kninu brončanu medalju osvojila je Petra Prlić u kategoriji do 46 kilograma. Lana Horvat (-55 kg) i Lejla Lea Kajfeš (-59 kg) natjecanje su završile na petom mjestu, dok je Meri Muža (-52 kg) ovaj put ostala bez plasmana.

Istoga dana u Kninu je održan i međunarodni turnir Knin Open na kojem su nastupili mlađi članovi velikogoričkog kluba. Najuspješniji je bio Matej Turković koji je u kadetskoj kategoriji do 45 kilograma osvojio zlatnu medalju nakon tri pobjede. Do brončanih odličja stigli su Lota Borić u kategoriji mlađih kadetkinja do 30 kilograma te Borna Kralj u kategoriji mlađih kadeta do 30 kilograma.

Seniorke kluba proteklog su vikenda nastupile i na međunarodnom turniru G1 Slovenia Open u Ljubljani. Najbolji rezultat ostvarila je Lana Gavrilov koja je u kategoriji do 49 kilograma zauzela deveto mjesto. Katarina Bačurin (-53 kg) i Dora Habijančić (-62 kg) nastupile su u svojim kategorijama, ali su ovoga puta ostale bez plasmana na snažnom međunarodnom natjecanju.

Nastavite čitati

Sport

Otišlo tridesetak koševa po utakmici: Rimac i Kalajžić napustili Goricu

Košarkaši Gorice u posljednjih će šest kola regularnog dijela prvenstva biti slabiji za Filipa Kalajžića i Niku Rimca, koji su otišli u Sloveniju, odnosno natrag u Dubravu

Objavljeno

na

Objavio/la

Ove su zime, tijekom one kratke pauze u sezoni, košarkaši Gorice dobili dva značajna, čak i zvučna pojačanja. Filipa Kalajžića, naime, znamo kao perspektivnog juniora Cibone, kao igrača nekoliko naših premijerligaških klubova, i samim time bilo je jasno da će biti veliko pojačanje. Da je veliko pojačanje vrlo brzo po dolasku pokazao je i Niko Rimac, mladi bek Dubrave, dečko čije ime je u tom trenutku bilo zvučno zbog poznatog oca, Slavena Rimca.

I jedan i drugi lijepo su se uklopili u sustav trenera Damira Miljkovića, no cijelo je vrijeme tinjala mogućnost da ovi angažmani budu i naprasno prekinuti. Upravo to se i dogodilo samo dva mjeseca nakon što su došli. Prva objava iz kluba dotaknula se centra Kalajžića.

“Uoči utakmice protiv Đakova rastali smo se s Filipom Kalajžićem, koji svoj daljnji igrački put nastavlja u slovenskom KK GGD Šenčur, koji se natječe u Prvoj ligi. Kale, hvala ti na svemu i sretno u daljnjoj karijeri”, poruka je iz KK Gorice koju je slijedila još jedna slična, ovoga puta s bekom Rimcem u glavnoj ulozi.

“Utakmica protiv Đakova bila je posljednja koju je u dresu našeg kluba odradio Niko Rimac. Na oproštaju je ubacio 21 poen i uvelike pomogao da upišemo dvanaestu ovosezonsku pobjedu.
Niko se sada vraća u Dubravu u Premijer ligu, a mi mu od srca zahvaljujemo na svemu što je pružio u našem dresu i želimo puno uspjeha u daljnjoj karijeri”.

Rimac je u prosjeku ubacivao nešto manje od 16 koševa po utakmici, Kalajžić je bio na 13,7 poena, čemu je dodavao i po gotovo osam skokova po susretu. U prijevodu, Gorica ostaje bez tridesetak poena, što će reći da se šanse da se dostigne Omiš smanjuju za jednu razinu. Šest kola je do kraja regularnog dijela sezone, a Omišani bježe Goričanima za dvije pobjede… U nedjelju naši košarkaši gostuju kod Marsonije u Slavonskom Brodu.

Nastavite čitati

Sport

Mladi gorički tenisači zablistali: Marta u finalu, medalje u sve tri nijanse

Mladi tenisačice i tenisači iz velikogoričkoga kluba iTeam VG sudjelovali su na turniru u Sisku, s kojeg su se kući vratili s lijepim uspomenama, ali i jako dobrim rezultatima

Objavljeno

na

Iz velikogoričkog teniskoga kluba iTeam VG ponovno se imaju čime pohvaliti! Vrijedno društvo koje na terenima pokraj srednje škole radi s tenisačima svih generacija posebno je fokusirano na rad s mladima, koji su i ovoga puta u glavnim ulogama.

“Fantastični malci iz našega kluba (ili možda više nisu baš malci?) na turniru u Sisku!”, javljaju iz kluba, uz nastavak:

“Proteklog vikenda se u Sisku u organizaciji ŠK Ivanić održao 1. HTS Županijski turnir za djevojčice i dječake uzrasta do 14 godina! Naš TK ITeam VG predstavljalo je devet igračica i igrača i odlično su se zabavili!

Naravno, kako se ipak radi o turniru, moramo spomenuti i njihove plasmane, iako nam nije primarno to, nego njihov razvoj u zdrave i odgovorne ljude. Pa krenimo redom!

Marta Kovačević – finalistica zlatne skupine
Dominik Omazić – 1. mjesto u srebrnoj skupini
Kiara Brestovec – polufinale srebrne skupine
Ivano Kos – polufinale srebrne skupine
Natali Medanović – 1. mjesto brončane skupine
Gabrijela Babić – polufinale brončane skupine
Lucija Ešegović – 1. mjesto žuta skupina skupina
David Pohorelyi – polufinale žute skupine
Stjepan Grdenić – dečko trenira dva tjedna i odmah je hrabro uletio u vatru, ovaj puta bez medalje, ali samo hrabro dalje, kraljuuuu!

Čestitke pobjednici turnira Samanti Viktoriji Kecerin i svim sudionicima, ali hvala i organizatoru!”

Nakon kraćeg zimskog predaha u akciju su se tako krenuli i naši tenisači, koji će od sljedećeg tjedna krenuti s treninzima na vanjskim terenima. Proljeće se definitivno vratilo u grad…

Također, iz kluba pozivaju sve zainteresirane da im se priključe, budući da je s dolaskom proljeća došla i sezona upisa novih članova. Sve važne informacije djeca i njihovi roditelji mogu pronaći ovdje…

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno