Sport

Sasvim posebna desetka: Broj druge boje, pozicija druga, a on – nikad bolji!

Ne sjećam se kad sam zadnji put zabio gol, a kamoli dva, šali se Matija Dvorneković nakon što je odigrao čudesnih 45 minuta protiv Krškog. Na novoj poziciji, s brojem u posebnim bojama na leđima…

Objavljeno

prije 7 godina

17. siječnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Pamtimo ga kao klinca kojem su predviđali veliku karijeru, sjećamo se i kako je izgledao svaki put kad bi se s neke od inozemnih destinacija (Rusija, Albanija, Island…) vraćao kući, u svoju Goricu. Gledali smo ga kao napadača, kao krilo, bio je i lijevo, i desno… Međutim, nikad nismo vidjeli Matiju Dvornekovića u ovako dobrom izdanju kao u srijedu protiv Krškog! Dva gola, još nekoliko opasnih akcija, sudjelovanje u igri, defenziva… Odradio je sve, igrao kao preporođen, bio čak i vrlo blizu hat-tricka, a sve to za samo 45 minuta na terenu.

– Kako sam zabijao? Kod prvoga gola mali Šroler je probio s desne strane, ubacio u sredinu i ja sam lijevom nogom samo loptu pospremio u mrežu. Drugi gol je bio centaršut s lijeve strane, opet Šroki, negdje oko penala sam je iz voleja ‘poklopio’. Onako, kao Zizou u finalu Lige prvaka, ha, ha, ha… – govorio je zadovoljni Matija nakon 5-1 protiv slovenskog prvoligaša.

Kao da se baš odlučio izdvojiti u ovoj utakmici, čovjek zvan Nindža istrčao je na teren i s jednom modnom inovacijom. Gorica je bila u crnim dresovima, s bijelim slovima prezimena i bijelim brojevima na leđima. Svi osim Matije Dvornekovića. On je bio u crnom dresu s crvenim brojem 10! I zato ga je logično bilo pitati što on sad tu glumi, zašto ne može biti kao svi drugi…

– Ha, ha, ha, evo ispričat ću vam sve… Bio je i moj broj bijele boje, ali čim sam uzeo dres u svlačionici, vidio sam da se taj bijeli broj može otrgnuti, da se odlijepio, a ispod je bio crveni broj. Kako mi je ‘lamatao’ komad tog bijelog broja, skinuo sam ga skroz, a onda mi je bilo glupo da je jedan broj bijeli, a drugi crveni. Pa sam skinuo i drugi. I na kraju je prezime ostalo bijelo, a broj crveni. Eto, to je priča, a za sve ostale detalje morate se obratiti gospodinu iz Alpasa – sa smiješkom je govorio Nindža.

Kontaktirali smo i “gospodina iz Alpasa”, ime mu je Kristijan Japec, a on nam je objasnio o čemu je riječ.

– Na početku sezone stavili smo crvene brojeve na crne dresove, no brzo smo shvatili da se u televizijskom prijenosu u toj boji ne vidi najbolje. Preko njih smo prelijepili bijele, koji su se na ovoj garnituri s vremenom počeli odljepljivati. Ali dobro, ovo su dresovi za prijateljske utakmice, nema šanse da se takvo nešto dogodi kad krene prvenstvo – objasnio je Japec.

I tako je ostala priča o “crvenoj desetki”. I o igraču koji je na pragu 30. rođendana postao – desetka! Ona prava, kakvu znamo iz prošlosti, kad su se brojevi na dresu dijelili po pozicijama u momčadi. Desetka je uvijek bila polušpica, ofenzivni vezni, plemeniti igrač koji dolazi pred gol iz drugoga plana… Baš onako kako je to Dvorneković radio ovog poslijepodneva. Cijelu jesen proveo je na desnom krilu, a sad je u sredini, puno s loptom, puno više u igri…

– Da, već drugu utakmicu zaredom igram na poziciji polušpice i mogu reći da sam dosta zadovoljan učinkom. Izboren penal na Kajzerici, pa dva gola protiv Krškog, uz još nekoliko šansi i polušansi. Stalno sam u završnici i čak mi je lakše igrati ovu poziciju nego krilo. Puno manje se trošim u fazi obrane, zato me i više ima u šesnaestercu, blizu golu – kazao je Nindža i dodao:

– Nikad nisam to igrao, uglavnom sam bio špica, u ovoj ulozi vrlo rijetko. Trener Jakir me sad prvi put vidi tu negdje. Nadam se da je i on zadovoljan, ja osobno jesam i nadam se da ću nastaviti s dobrim igrama na toj poziciji.

Zadovoljan je i trener, kako ne bi bio…

– Pokušavamo unijeti neke promjene, isprobati neke stvari, zato i služe prijateljske utakmice. Mislim da on može to igrati, ima dobru odgovornu igru, a iz drugog plana može napraviti puno štete protivniku. Bitno je da je pokazao da je efikasan, jer ipak se igra za golove, oni su najvažniji – rekao je trener Sergej Jakirović.

Točnije, bio je efikasan kao što već dugo nije bilo. Još točnije…

– Kad sam zadnji put zabio dva gola? Uh, ne znam ni kad sam zabio jedan, ha, ha, ha – nasmijao se skromno Nindža pa se ipak sjetio:

– Kad malo razmislim, mislim da je to isto bilo za Goricu, i to u Dugopolju, u drugoj ligi, 2015. Zabio sam i iz igre i iz penala. Eto, i dalje to pamtim.

Zapamtit će i ove pripreme, prve zimske prvoligaške s klubom u kojem je odrastao. Ambicije su velike, atmosfera odlična, radi se kvalitetno…

– Već polako prolazi drugi tjedan priprema, hvala Bogu što neće trajati dugo, jer sad već ulazimo u završnu fazu. U subotu imamo tu utakmicu s Aluminijem, nakon koje ćemo lagano smanjivati intenzitet i kreću pripreme za Rijeku. Marin (kondicijski trener Ivančić, op. a.) malo nas je izmrcvario, ali dobro, tako i mora biti u ovoj fazi. No nismo ni imali puno odmora, tako da smo praktički spremni došli na pripreme – analizira Dvorneković, koji se polako navikava i na donedavno nezamislive situacije.

Igrači Gorice su, naime, sve više prepoznati po gradu, pogotovo oni domaći, među koje spada i Matija. Pa se tako sve češće događa da mu se javljaju navijači, ljudi koje ne poznaje. Ukratko, velika promjena.

– Je, je, promijenilo se dosta toga… Dosta rano sam otišao iz Gorice, bio sam u inozemstvu šest, sedam godina i ljudi su znali za mene u nogometnim krugovima, znali su tko je Dvorneković. Međutim, uz ovo što se događalo nakon ulaska u prvu ligu sve je otišlo na neku drugu razinu. Valjda to tako ide, tek kad si u svom klubu i svom gradu ljudi te malo bolje upoznaju. Ili možda prije nije bilo takve euforije oko nogometa… – kazao je Nindža pa podijelio s nama nekoliko situacija koje svjedoče o tome:

– Šećem Konzumom i odjednom čujem čovjeka koji tamo pere pod, sjedi na onom vozilu i viče: ‘Ajmo Nindža, držim fige za subotu!’ Ja se okrećem, gledam s kime priča, je li možda na mobitelu… Kad ono govori meni. Pa dođem na tehnički, stariji gospodin drži moje papire i kaže: ‘Dvorneković, a? Gorica, jel? Ajde, samo naprijed, uz vas smo’. Ima još primjera, to su samo neki…

Kažu priče da čak i tete u vrtiću, u koji idu njegova dva sina, potpuno drukčije gledaju na dečka kojeg su znale i ranije, da se zbog njega posebno prati Gorica.

– Ma da, tete u vrtiću su me znale i prije, budući da moja mama radi u vrtiću, ali mislim daod ove sezone doslovno cijeli vrtić u Kurilovečkoj, u koji idu moji klinci, prati Goricu. Nema tete koja ne spomene da će ili muž ili ona doći na utakmicu, a to mi jako lijepo, drago mi je to čuti – ističe Nindža.

I na kraju je ostalo samo predvidjeti kakvu će Goricu tete, njihovi muževi, ali i svi ostali navijači gledati na proljeće.

– Mislim da ćemo sigurno biti bolji. I dalje smo na okupu, nadam se da će tako i ostati. Skupa smo već šest mjeseci, što nije mala stvar, puno bolje se poznajemo, znamo i što šef traži od nas… Kažem, siguran sam da će biti puno lakše i bolje, da će Gorica biti bolja nego jesenas! – završio je Nindža.

Neka tako i bude. Puno bolja Gorica s nikad boljim Dvornekovićem u ulozi “cenera”. Treba samo provjeriti je li moguće da i dalje igra s brojem u drukčijim bojama, očito je to dobitna kombinacija…

Sport

Vratija se Šime! U zelenom dresu Jelačića opet je gospar Antoni…

Antoni Prizmić (26) nosio je dres Jelačića od 2018. do 2022. godine, nakon čega je tri godine proveo u austrijskim nižim ligama, a sad se vraća u Turopolje, u mjesto u kojem se osjeća kao kod svoje kuće…

Objavljeno

prije 7 sati

31. prosinca 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Baš kao što je onomad radio Herr Otto Barić u svojim klubovima, danas u Vukovini radi Herr Tomislav Škrinjarić.

– Fale mi još dva igrača!

Tako je imao običaj govorio Otto, a kao da je tako nekako u zadnje vrijeme govorio Tomo, koji je očito imao i jedan dodatak:

– Samo, ako nije problem, da obojica dođu do Nove godine…

Budući da je trenerova želja ljudima iz Jelačića zapovijed, dva igrača došla su već prije Nove godine! Prvi je, doduše, više vezan za Svetog Nikolu, jer Antonija Ćosića “banovi” su dobili kao dar u čizmicu još početkom prosinca, da bi u posljednjim danima 2025. godine stigla i nova objava.

“Ima li boljeg načina za početak Nove godine od novog pojačanja? Ili bolje reći “starog”? S ponosom možemo reći – vratija se Šime! Naš Antoni Prizmić, koji se vraća iz Austrije u sjajnoj formi, kao drugi strijelac lige, ponovno se pridružuje našim redovima!”, pohvalili su se iz Vukovine.

Tonija, kako ga u Vukovini zovu, lokalni nogometni kibici jako dobro pamte iz razdoblja od 2018. do 2022. godine. Taj je četverogodišnji mandat Prizmić odradio upravo na igralištu pokraj groblja, i to u velikom stilu. Riječ je o Dubrovčaninu koji se uz isto to igralište osjećao kao da šeta svojim Stradunom, jer tu je zaista bio kao doma, pa i ne čudi što je na odlasku obećao ono što je sad i ispunio:

– Vratit ću se prije ili kasnije!

Vratio se nakon tri godine. Igrao je u međuvremenu za Austriju Rohbrunn i za Wolfau, vrlo uspješno, a sad je, s napunjenih 26 godina, odlučio da je vrijeme da se vrati u domovinu. Odabrao je poznato okruženje i nema dvojbe da će u svakom smislu biti vrijedan dodatak svlačionici pod ravnanjem trenera Škrinjarića. Koji će sad, baš kao i dobri stari Otto nekoć, imati nešto za dodati:

– E, super je ovo, ali… Sad mi trebaju još dva igrača.

Kako stvari stoje, želje će mu se vrlo brzo i ostvariti, budući da ekskluzivno doznajemo kako ovo ni slučajno nije posljednji čin u procesu osnaživanja kadra za proljetne izazove u “premijerki”…

Nastavite čitati

Sport

Bajka sa sjevera: Cure iz Udarnika stvarale uspomene i – osvojile zlato!

Mlade rukometašice Udarnika proteklih su dana uživale u sudjelovanju na turniru u švedskom Lundu, na kojem su bile čak 843 ekipe. Jedan od pehara na kraju ove priče ide upravo u Veliku Goricu!

Objavljeno

prije 7 sati

30. prosinca 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Dan nakon Božića, i dalje djelomično opterećene posljedicama blagdanske trpeze, mlade rukometašice Udarnika otputovale su u Švedsku, na jedan od najvećih turnira ovoga tipa u svijetu. Nevjerojatno 843 ekipe doputovale su na jug Švedske, u grad Lund, gdje su se tražili najboljih u svakoj od kategorija. Udarnik je u tu priču upao sa dvije svoje ekipe, na put su krenule U-12 i U-15 selekcija, a dan prije Nove godine cure će se kući vratiti s doživljajima koji će se prepričavati i sa – zlatnim medaljama!

Za nijansu uspješnija ove je godine bila selekcija U-15, koja je oduševljavala praktički tijekom cijelog turnira. Na kraju grupne faze nije bilo sreće, u krugu od tri ekipe s istim brojem bodova naše su cure izvukle najkraću slamku i završnice na trećemu mjestu. Otišle su tako u B turnir, kroz koji su suvereno gazila sve do finala. Pa nastavile u istom stilu! Norveški Storhamar pao je rezultatom 17-14 i pehar za pobjednika “utješnog” turnira putuje u Veliku Goricu.

“Ovakvi turniri donose puno više od same igre. Putovanja, zajedničko vrijeme, nova iskustva i utakmice protiv ekipa iz cijelog svijeta jačaju timski duh i dodatno grade ovu ekipu. Lundaspelen je prilika za rast, učenje i stvaranje uspomena koje ostaju za cijeli život”, ponosno su objavili iz ŽRK Udarnika.

Sličan put imala je i selekcija U-12, koja je također završila na trećemu mjestu u svojoj skupini, pa je i ovdje slijedila borba kroz B turnir. I mlađa Udarnikova ekipa pokazala je jako puno, ali nedostajalo je i malo sreće da bi se na kraju došlo do medalje. Unatoč tome što medalje nisu pronašle svoje mjesto u prtljagi, razloga za zadovoljstvo bilo je i više nego dovoljno.

“Rezultat je važan, ali ono što naše djevojke ovdje dobivaju daleko nadilazi konačan ishod,uče kako s ponosom nositi boje svoga kluba, grada i države te kako sport gradi karakter, prijateljstva i snove. Lundaspelen za njih nije samo turnir, već dio jednog posebnog sportskog puta koji ostavlja uspomene i iskustva za cijeli život”, poruka je iz kluba za ovu generaciju.

Djevojke su se družile po cijele dane, natjecale se u sportu kojeg najviše vole, a stigle su i otići na izlet do obližnjeg Malmöa… Kad se na sve to nadodaju i zlatne medalje za kraj, ispada da stvarno nije slučajno da se cijeli ovaj projekt čiji je Udarnik dio zove – uspomene za cijeli život!

Nastavite čitati

Sport

Tiha zimska pauza: Goričani kreću 3. siječnja, potraga za pojačanjima u tijeku

Nogometaši Gorice ulaze u posljednju fazu dvotjedne zimske stanke, odmah nakon Nove godine kreću na posao, a u prvim danima 2026. godine doznat ćemo i što će se mijenjati po pitanju kadra…

Objavljeno

prije 16 sati

30. prosinca 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dok svi mi ostali ovih dana ispraćamo godinu koja je, eto, stigla i do svog pretposljednjeg dana, nogometaši Gorice polako ispraćaju svoj kratki zimski odmor. Dočekat će novu godinu, drugog dana 2026. će se još moći i odmoriti od dočeka, a već 3. siječnja trener Mario Carević će prozvati imena igrača pozvanih na pripreme za proljetni dio sezone. I dalje neizvjesne sezone, u jesenskom dijelu prožete usponima i padovima, a samim time i zima dobiva drukčiji smisao.

Posljednji Osijek ima pet bodova manje, u leđa Gorici gledaju i Vukovar te Lokomotiva, ali situacija ne dozvoljava ni trenutak opuštanja. Svjestan je toga i Carević, nije bez razloga odlučio krenuti s radom odmah nakon Nove godine, bez ikakvoga gubljenja vremena, a svjesni su toga i u klubu. Aktivnosti na tržištu sasvim sigurno traju, iako bilo kakvih potvrda o tome ovih dana nema. Još od priča o navodnim interesima za Kavelja i Pršira ništa nije “procurilo” u javnost, što i ne čudi osobito s obzirom na stil koji su odabrali novi čelni ljudi kluba.

Znamo da će pripreme krenuti 3. siječnja, da će se prvih pet dana trenirati na Gradskom stadionu, a od 8. do 17. siječnja gorička će ekspedicija biti u Umagu, u miru i tišini. Kući će se vratiti tjedan dana prije prve utakmice u proljetnom dijelu prvenstva, gostovanja kod Varaždina, nakon čega slijedi i domaći okršaj s Hajdukom…

Kako će Gorica izgledati u tim prvim utakmicama nastavka prvenstva, zasad je velika nepoznanica. S obzirom na količinu dostupnih informacija moguća su samo nagađanja, a u tu kategoriju spadaju i priče kako se radi na dovođenju novih opcija u napadačkom dijelu momčadi. To je i logično, jer Gorica je vodeća u ligi po broju propuštenih velikih prilika, nedostajalo je tu i hitrine među kandidatima za napadačke pozicije, što će reći da u ovom segmentu postoji značajan prostor za napredak.

U sredini igrališta je gužva, ne bude li odlazaka, tu velike potrebe za popunama i nema, ne bi možda bilo loše potražiti pojačanje i u obrani, koja je u 18 utakmica jeseni samo jedanput uspjela završiti utakmicu bez primljenoga gola, što se izravno veže i na vratara Davora Matijaša, koji je polusezonu završio s tim jednim jedinim “clean sheetom”.

U tom smislu, nije nemoguće da traje potraga i za novim rješenjem među vratnicama, budući da je Matijaš tijekom jeseni pokazao da mu nije lako ni jednostavno pratiti kriterije koje su postavili tipovi kao što su Kristijan Kahlina, Dominik Kotarski i Ivan Banić. Uostalom, odlaskom Karla Žigera u Sesvete ostala je Gorica na dvojici vratara, pa potreba za reakcijom u ovom smislu svakako postoji. Hoće li taj eventualni novi golman biti prva ili druga opcija, zasad je otvoreno pitanje…

Očekuje se, kao i u svakom prijelaznom roku, da će biti i odlazaka, ali tu također konkretnih najava niti imena nema ni u kuloarima. Nema dvojbe da ima onih koji su nezadovoljni minutažom i statusom, i među mlađim i među starijim igračima, opcije su i “pravi” odlasci i pronalaženje rješenja kroz posudbe, no po tom pitanju ćemo biti pametniji tog 3. siječnja, kad se momčad okupi prvog dana priprema.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Završen 5. rukometni božićni turnir RK Zagorica za muške ekipe

Objavljeno

prije 24 sata

30. prosinca 2025.

Objavio/la

David Jolić

Završen je trodnevni 5.Božićni rukometni turnir za mlađe muške uzraste u organizaciji Rukometnog kluba Zagorica odigravanjem završnice (polufinale, utakmica za 3. mjesto i finale) u Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici.