Povežite se s nama

Sport

Šampioni iz Kuča! Navijačice uz kavu, junak sa 17 i trenerove suze radnosnice

Nogometaši Turopoljca pobijedili su Naftaš Ivanić 3-0 u posljednjem kolu prvenstva 1. ŽNL, šestog ranga natjecanja, i tako osvojio naslov prvaka i promociju u viši rang. Više od 700 ljudi okupilo se u Kučama na velikoj nogometnoj fešti prepunoj emocija…

Objavljeno

na

Bilo je tu majstorskih poteza, pravih nogometnih minijatura, ali i nabijanja “u kuruzu” i povremenog svađanja s loptom. Bilo je tu i živopisnih dobacivanja sa strane, iz mase od gotovo 700 ljudi nabijenih uz teren. Bilo je i izbijanja lopte u dvorište kuće preko puta, pa intervencije dječaka koji je spretno preskočio ogradu i vratio loptu u igru. Bila su tu i tri gola, jedna ozljeda, dva-tri junaka i dvadesetak baklji. I gomila emocija. I tuga i sreća, i rezignacija i euforije koja je doživjela erupciju. Bilo je, ukratko, lijepo provesti ovo nedjeljno poslijepodne u Kučama. I slaviti s prvacima…

– Ovaj dekor, to je fantastično. Rekli su mi da će biti puno ljudi, ali ovo je čudo… – uživao je u trenutku trener Turopoljca Vlado Horvat, okupan pivom i šampanjcem, s osmijehom od uha do uha.

Posljednje kolo 1. županijske lige, šestog ranga natjecanja, ponudilo je najbolji mogući rasplet. Naftaš Ivanić, koji je na početku proljetnog dijela prvenstva imao naizgled nedostižnih 11 bodova prednosti, došao je u Kuče s ostacima ostataka, sa samo tri boda viška. Računica je bila jasna, bilo kakva pobjeda vodi Turopoljac u viši rang. I donosi veliko slavlje.

Cijelo nogometno Turopolje, izuzev onog dijela koji je istovremeno otišao pogledati promociju Lukavca u Mičevcu, okupilo se na igralištu u Kučama. Atmosfera dostojna velike utakmice, jedne od onih koje su esencija nogometne romantike, ali u prvom poluvremenu na repretoaru je bilo – preživljavanje!

– U prvom poluvremenu stvarno nismo stajali dobro na terenu. Čini mi se da su dečki u svemu ovome malo izgorjeli, što me za ove mlađe ne čudi, ali od starijih nisam to očekivao… Ušao sam na poluvremenu u svlačionicu, ali nisam se zadržao ni pet minuta. Rekao sam im samo: ‘Izgorjeli ste. Ako želite ovo osvojiti, morate dati više od ovoga!’ I u drugom poluvremenu to je bila sasvim drukčija priča. To je bila rapsodija – analizirao je s nogu trener, pa priznao:

– Nema neke velike taktike u ovakvim utakmica. Jednostavno moraš željeti. Igrati nogomet i zabiti gol više od protivnika. Mi smo zabili tri.

Osijeh i dalje nije skidao s lica, ali bio je i realan. Junak Kuča je, naime, golman.

– Mali Zagi je, ja mislim, igrač utakmice. Da njega nije bilo, ne znam što bi bilo… – priznat će post festum trener Horvat.

S razlogom, jer dvije ili tri šanse koje je “skinuo” gostima u prvom poluvremenu spadaju u golmanske bravure. A dečko ima, pazite sad, 17 godina! Punim imenom Ivan Zagorac, mlađi brat predsjednika kluba Daniela i rezervnog golmana Marija, apsolutni je junak utakmice. Izludio je napadače Naftaša u prvom poluvremenu, pa još u drugom i obranio čisti zicer, nakon kojega je Turopoljac odjurio u kontru i zabio za 2-0. Na igri nogom još će malo poraditi, jer dio nogometno-romantičnog dekora bio je i stoper koji ispucava s peterca, ali refleksi su strašni, hrabrost iznimna, talent nedvojben.

– Ma taj mali je trenutno najbolji golman ovdje u okolici! Sigurno. Veliki je potencijal i volio bih da uspije, da možda i ode negdje dalje. U svakom slučaju, nek’ mu je sa srećom – govorio je kapetan Vjeko Lučić koju minutu nakon što je podigao pehar namijenjen prvacima.

A junak Zagi, treći brat u nizu, bio je izvan sebe od sreće.

– Uh, previše emocija, ovo je nešto nevjerojatno, najbolji osjećaj ikad. Ma preemotivno! – kazao je Ivan, kojeg je trener Horvat izvadio iz igre kako bi ga publika pozdravila ovacija, kako bi mu prvi čestitao brat, koji je ulazio umjesto njega…

– To je bio sjajan osjećaj, baš predobar. Brat mi je najveća podrška, uvijek je tu za mene… Nevjerojatno je što smo napravili. Nakon 11 bodova nitko nije ovo očekivao, iako smo se potajno vjerovali. Ali, evo, vidite da je sve moguće – sa širokim smiješkom govorio je 17-godišnji junak dana.

Nakon što je Naftaš promašivao u prvom, Turopoljac je zabijao u drugom poluvremenu. Već u 48. minuti stigla je prva erupcija oduševljenja, kad se “cener” Filip Đuksi sjurio prema golu i desnicom zabio za vodstvo Kučana. Čekao se nakon toga i drugi gol, koji bi sve riješio, a on je i stigao u 75. minuti. Zagorac je, dakle, obranio zicer s pet, šest metara, Turopoljac je krenuo u napad, koji je golom okončao Josip Hrženjak. Trener Horvat pustio je i suzu, stiskao šake u tim trenucima, visoko podizao ruke, snažno grlio svoje igrače… Emocije na pladnju.

– Ovo je moj povratak ovdje nakon četiri godine. Uvijek sam dosad vodio momčad do četiri, pet kola prije kraja, nikad nisam slavio titule s Turopoljcem. Ovo je velika satisfakcija za sve te četiri godine u prošlome mandatu u Kučama. Ma ovo je nešto prekrasno! Osvajao sam već prvenstva, ali ovo je nešto posebno… Nakon što smo zaostajali 11 bodova, ovo je čudesno. Iskreno, nisam vjerovao da mogu pasti u tim trenucima, zaostatak je bio baš ogroman, ali vjerovao sam u nas. I zato je ovo još duplo slađe. U jednoj riječi: Neopisivo! – oduševljeno je priča Horvat.

Đuksi je svojim drugim golom, u 81. minuti, razriješio sve dvojbe, i posljednje pripreme za veliku feštu su počele. Navijačice, samoprozvane Cure z Kuč’, pripremile su baklje, a igrači su prvo došli baš k njima.

– Na svakoj smo mi utakmici, nas 10-15. Sjednemo, skuhamo kavicu i uživamo u utakmici. Idemo i na gostovanja po okolnim mjestima, napravile smo si i majice… Ma prave navijačice – otkrila nam je glasnogovornica Viktorija.

Slavlje se nakon toga preselilo pred klupske prostorije, tamo gdje je čekala oduševljena masa.

– Već do poluvremena otišlo je svih 12 bačvi piva koje smo pripremili. Nismo ljude ostavili žednima, ali tko bi rekao da ćemo prodati više od 500 ulaznica, da će još barem 200 ljudi biti bez ulaznica… – čudili su se u klubu.

Delegat Stjepan Petrac uručio je medalje, pa onda i pehat kapetanu Vjeki Lučiću. Pivo se točilo već na terenu, osvježenje je bilo neophodno nakon nogometne bitke na jakom suncu, u velikoj vrućini… No ništa nije smetalo, uživanje je bilo potpuno. Odrađen je usred fešte i krug po selu na vatrogasnim kolima, kao dio kučanske tradicije, a onda su stigli i tamburaši…

– Sad je lakše, jer za sve ovo stvarno moraš imati živce… Nevjerojatno, 11 bodova zaostaješ i postaneš prvak… To je nešto prekrasno! – ponovio je još jednom trener Vlado Horvat.

Počela je već padati noć, klopa je dolazila na stol, sve skupa izgledalo je kao početak nečega što će potrajati do dugo u noć… Turopoljac je uspio, Kuče slave sa svojim nogometašima, vrijeme je za petu ligu.

“I na strani i kod kuće, Kuče tuče nemoguće”, kaže pjesma koja se uporno vrtjela ovog poslijepodneva.

I stvarno, tako i ispada. Jer ovo je baš bilo nemoguće. Nemoguće za stići, a na kraju, eto, ipak moguće. Bravo za sve!

Sport

VIDEO Dnevnik pobjednika: ‘Kako smo ispisali povijest Kurilovca? Evo, ovako nekako…’

Senad Harambašić, trener NK Kurilovca, jutro poslije je ponovno bio na mjestu sreće, na Udarniku, u svome drugome domu. Ispričao nam je kako je planirao, proživio i proslavio ulazak u četvrtfinale Kupa Hrvatske…

Objavljeno

na

Objavio/la

Kapetan Mijo Šarić sljedećeg jutra već je bio na svom radnome mjestu, na benzinskoj postaji na ulazu u Veliku Goricu, desetka Luka Sedlaček odrađivao je svoje u banci u kojoj je zaposlen, golman Leon Išek morao je ustati ranije zbog sastanka vezanog uz posao trenera golmana u ŽNK Dinamu… A po goričkim kafićima pričalo se samo o njima. Samo o Kurilovcu, samo o pobjedi koja je ušla u povijesne knjige.

Istra 1961 stigla je na Udarnik uvjerena u jednostavan prolazak dalje, ali svi ovi momci imali su malo drukčije planove. Na čelu sa Senadom Harambašićem, u životu izvan nogometa zaposlenikom gradske uprave.

– Kako sam si oslobodio srijedu? Pisao sam dan godišnjeg, što drugo… – rekao je Senad jutro poslije, uz kavicu kod tete Zdenke.

Mobitel je “gorio”, nije mogao živjeti od poziva, čestitki, euforija je nastavljena i kroz ovaj prekrasni četvrtak. Međutim, zato i postoji ona divna “mute” opcija, koja nam je omogućila da još jedanput detaljno prođemo sve što se događalo. Naručivali su se za kasnije termine i iz nacionalnih TV kuća, ali ovo je ipak prije svega naša, lokalna priča. Ako smo svih ovih tjedana, mjeseci i godina mogli pričati o Vrapču, Petrinji i Odranskom Obrežu, bio je red da popričamo i o komadiću povijesti koji se dogodio u srijedu, 5. studenog 2025. godine.

– Na sastanku uoči utakmice vidio sam da su igrači mirni i fokusirani, znao sam da će sigurno dati sve što mogu u toj utakmici. Srećom, nagrada nam je stigla na najljepši mogući način, kroz pobjedu u kojoj smo zaslužili uživati – govorio je Senad prije nego što je kamera uključena.

Dame i gospodo, Senad Harambašić…

Nastavite čitati

Sport

Dan koji se pamti… Senzacionalni Kurilovec ispisao povijest!

Nevjerojatni, fenomenalni nogometaši Kurilovca priredili su apsolutnu senzaciju pobijedivši Istru 2-1 na svom Udarniku. Golovima Matea Pršira i Dominika Furmeka dečki kurilovečki izborili su plasman među osam najboljih u Kupu!!!

Objavljeno

na

Objavio/la

Leon Išek. Marko Kušec. Fran Vujnović. Dario Banić. Mijo Šarić. Mak Goziembah. Mateo Pršir. Antonio Novak. Luka Sedlaček. Dominik Furmek. Fabijan Starčević. Borna Cindrić. David Pršir. Florijan Raković. Ivan Bolješić. Filip Kraljević. Dean Vujinović. Luka Roginić. Filip Turkalj. Ivan Tomašić. I, na kraju, a ispred svih, Senad Harambašić.

Imena su to koja su ove srijede, 5. studenog 2025. godine, upisana zlatnim slovima u povijesne knjige NK Kurilovca. Maloga kluba sa svojom veličinom, kluba koji je, ostat će zapisano, baš ovoga dana, baš u ovom sastavu, ostvario najveći uspjeh u klupskoj povijesti. Kurilovec je u četvrtfinalu SuperSport Kupa Hrvatske, Kurilovec je senzacija, Kurilovec je ponos! A ova srijeda je dan koji će kurilovečki nogometni kibici pamtiti još dugo, dugo…

Dakle, na Udarniku je pala Istra 1961!

Samo tri dana nakon nedjeljnog poraza u Obrežu u prvenstvu kurilovečka se stvarnost potpuno promijenila, otišla na tri razine više, a tu su se hrabri momci u crveno-crnim dresovima snašli baš onako kako je pisalo u idealnom scenariju trenera Senada. Trebalo je igrati opušteno, rasterećeno, i pokušati iznenaditi Istru s brzim golom ili, ako je ikako moguće, sa dva gola.

Ispalo je da je apsolutno moguće. Sjajno su krenuli ekstremno motivirani Kurilovčani, imali šansu preko Furmeka, pa u 13. minuti poveli. Mateo Pršir, prvi susjed prezimenjaka Jurice, fenomenalno je pogodio od prečke i bacio u delirij domaće kibice, među kojima su dominirali briljantni Red Boysi. Klinci iz omladinske škole udarali su bubnjeve, navijali, a znali su i proslaviti ovu golčinu za pamćenje.

– Ma on je doktorčina žešća! – govorio je o “pravom Prširu” poslije utakmice suigrač Dominik Furmek, koji je na štih došao nakon još 13-14 minuta.

05.11.2025., Velika Gorica – SuperSport Hrvatski nogometni kup, osmina finala, NK Kurilovec – NK Istra 1961. Photo: Matija Habljak/PIXSELL

Potpuna nevjerica u gostujućim redovima zavladala je u toj 27. minuti, nakon što je Sedlaček proigrao Furmeka, a on pogodio za ogromnih 2-0. Ponovno su tribine bile u deliriju, oduševljeni domaći navijači uživali su u trenutku, a u šoku je bila i cjelokupna nogometna javnost, koja je čudesnih kurilovečkih pola sata pratila u izravnom televizijskom prijenosu.

Pogledavali su se međusobno igrači u žutom, a društvo u crveno-crnom letjelo je terenom. Davali su igrači Kurilovca i posljednji atom snage, sve do kraja poluvremena Istra doslovno nije bila u stanju stvoriti ozbiljnu šansu. Kad je sudac Zdenko Lovrić označio kraj prvog poluvremena, a na semaforu je i dalje stajalo tih 2-0, vjera u senzaciju počela je bujati. Na tribinama, ali i u svlačionici, što je i puno važnije.

05.11.2025., Velika Gorica – SuperSport Hrvatski nogometni kup, osmina finala, NK Kurilovec – NK Istra 1961. Photo: Matija Habljak/PIXSELL

Nastavak utakmice izgledao je nešto drukčije, jer oduševljenje je zamijenila strepnja, a snaga igrača Senada Harambašića počela je kopnjeti. Međutim, srce je ostalo jednako veliko, ogromno, pa su išli Kurilovčani i iznad svojih mogućnosti. Istra je počela prijetiti, promašivati, a u 75. minuti Salim Fago Lawal pogodio je za 2-1. E, tu je krenula lagana panika, budući da se obruč sve više stezao. Nasreću, borbenost je i dalje bila u crvenom, Išek je spasio što je trebalo spasiti, obranio jedan čisti zicer, a jedna lopta od prečke se odbila u gol-aut.

Drama je dosegnula vrhunac kad je četvrti sudac pokazao da će se igrati još pet minuta nadoknade, ali ponovno je pobijedilo srce. Kurilovečko ogromno srce, koje je odvelo ovu priču do sretnog završetka. Nakon što je sudac Lovrić i posljednji put puhnuo u svoju zviždaljku, krenula je velika, ogromna fešta. I potpuno zaslužena fešta, jer Kurilovčani su pobijedili vrlo ozbiljnog prvoligaša, a time i upisali najveću i najvažniju pobjedu u 77 godina klupske povijesti. Još od “erodroma” pa na ovamo…

05.11.2025., Velika Gorica – SuperSport Hrvatski nogometni kup, osmina finala, NK Kurilovec – NK Istra 1961. Photo: Matija Habljak/PIXSELL

– Čestitao bih svim akterima ove utakmice, a naravno da smo mi i sretni i zadovoljni. Ovakve utakmice uvijek su problem za prvoligaše, budući da je uvijek moguć nekakav krivi korak. To se gostima dogodilo danas, dogodila se ta situacija da nižerangirani klub iznenadi – ostao je skroman trener Harambašić nakon najveće pobjede na svom dugogodišnjem nogometnom putu.

– Nama je cilj bio sam dati svoj maksimum, da uživamo u nadogradnji svega što smo radili u posljednjih sezonu i pol, da se nagradimo jednom utakmicom protiv prvoligaša. Presretni smo, zadovoljni smo, a u subotu idemo igrati s HAŠK-om – sa smiješkom je dodao Senad Veliki.

Mnogobrojno društvo iz turopoljskog nogometnog svijeta širilo je osmijehe na licima, padali su i zagrljaji na sve strane, a najviše su u svemu uživali igrači.

– U šoku sam, ne mogu vjerovati što smo napravili, mislim da ćemo tek sutra biti svjesni što se tu dogodilo. Išli smo na sve ili ništa i pokazali smo da ova momčad ima karakter. Iako, nismo mi momčad, mi smo jedna velika obitelj! Igramo jedan za drugoga, čuvamo jedan drugome leđa i mislim da smo zasluženo pobijedili – rekao je Dominik Furmek, strijelac drugoga gola, a nadovezao se sjajni golman Leon Išek.

– Najvažnije je što smo vjerovali jedan u drugog. Od prve minute imao sam dobar osjećaj, vidio sam već po dolasku na stadion da smo svi opušteni, da smo svjesni da nemamo što izgubiti, a da možemo dobiti jako puno. I da, slažem se da se ovdje formirala jedna obitelj, jer mi ginemo jedan za drugoga. Kad je tako, momčad izbaci pojedinca. Danas su to bili Mateo i Furmek, sljedeći put će biti netko drugi. A mi idemo dalje, što drugo reći… Rekli smo i na sastanku prije utakmice da imamo još samo četiri utakmice do Europe – uživao je Išek u trenutku.

Uživao je i njegov suigrač u danu kad je Jurica Pršir postao “Mateo Pršir za siromašne”.

– Nagradilo me, što reći… Čestitam dečkima i stožeru, ovo je jedan veliki uspjeh za nas. Nije bilo treme, nije ovo takva utakmica, željeli smo samo uživati. Koga priželjkujemo dalje? A nemam pojma ni koga možemo dobiti, nismo išlo toliko daleko, ha, ha… Tko god da dođe, opet ćemo dati sve što imamo, opet ćemo ginuti jedan za drugoga – kazao je Mateo.

A kad su sve te formalnosti poput pobjede za povijesti i izjava nakon nje bile odrađene, preostalo je – feštati! A tu su Kurilovčani oduvijek bili jaki…

Bravo, bravo, bravo, i još tisuću puta bravo!

Nastavite čitati

Sport

Ivan Prelec stiže kući: Drugi pokušaj u Danskoj završio neočekivano brzo

Velikogorički trener Ivan Prelec više nije trener danskog Vejlea. Ostaje zapamćen kao treći najdugovječniji trener u povijesti toga kluba, najdugovječniji stranac na klupi Vejlea, ali presudili su mu loši rezultati

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad je ovog proljeća stigla ponuda iz Vejlea, kluba kojeg je vodio dvije i pol godine, u kojem je odradio najbolji mogući posao u tom trenutku, Ivan Prelec dugo je razmišljao. Dvojio je, kombinirao, kalkulirao pa odlučio: idem pokušati! Znao je da će to biti rizik s obzirom na sve okolnosti, ali veselio se novoj prilici, svemu što će ga dočekati na poznatome mjestu…

Početkom studenog, međutim, druga epizoda u Vejleu neslavno je završila. U ponedjeljak je sve dogovoreno, a u utorak je i objavljeno da Prelec više nije trener posljednjega kluba danske Superlige. Dan ranije još je jedna utakmica otišla u potpuno krivom smjeru i završila onako kako ih je završila većina ove sezone: Vejle je u gostima kod Sonderjyskea vodio 1-0, da bi strijelac toga gola u 37. minuti dobio crveni karton, u završnici poluvremena domaćin je izjednačio, a novi poraz Prelecova momčad doživjela je u 93. minuti.

U tih je zadnjih 90 i nešto minuta zapravo stalo sve što se događalo posljednja tri-četiri mjeseca. Prelec iz Vejlea tako odlazi sa samo jednom pobjedom u 14 odigranih kola, uz čak devet poraza, iako je sve skupa moglo biti i nešto drukčije. Preuzet će i sam svoj dio krivnje, svjestan da je sve ovo dobra škola za njega kao i dalje jako mladog trenera, ali naravno da ovakve priče nikad nisu crno-bijele.

Prelec je povratak u Dansku dogovorio nakon promjene vlasničke strukture u klubu, u trenutku kad je bilo vrlo izvjesno da će Vejle ispasti iz najvišeg ranga. Na kraju je domaći trener, klupska igračka legenda, izveo mali pothvat i uspio osigurati ostanak, pa je Prelecov ranije dogovoreni dolazak u startu naljutio navijače, ali i danske medije. Od prvog dana novog mandata pritisak je tako bio iznimno jak, kritike su pljuštale sa svih strana i kad je za to bilo potrebe i kad nije, a budući da rezultata nije bilo, Prelec i uprava kluba došli su do zida.

Nije pomoglo ni to što je ovog ljeta građena potpuno nova momčad, s 15-ak novih igrača, što Prelec sa svojim suradnicima iz raznoraznih razloga nije uspio posložiti. Otkaz ga zato nije iznenadio, ali poznavajući njega, sve što je doživio samo će ga osnažiti. I, vjerujemo, učiniti još boljim trenerom.

Ovih dana vratit će se kući, supruzi i kćerkicama, koje će se posebno razveseliti što je ova danska epizoda završila i što će tata opet biti doma. Barem neko vrijeme, jer trenerski posao bio je i ostao vrlo nepredvidljiv. Nove prilike će se otvarati, prije ili kasnije, ali za početak će se trebati dobro odmoriti.

Nastavite čitati

Sport

FOTO HOK Gorica uvjerljivo do pobjede protiv HAOK Dubrava

Objavljeno

na

Objavio/la

HOK Gorica je u 4. kolu  Prve B lige – Regija Sjever pobijedila ekipu HAOK Dubrava maksimalnim rezultatom 3:0 u setovima. Gorica je na 2. mjestu s 8 bodova odnosno s četiri vezane pobjede. Na prvom mjestu je OK Petrinja s 10 bodova iz pet utakmica. To su jedine dvije ekipe bez poraza u prvih pet kola.

Velika Gorica, 02.11.2025. Prva B liga-04.kolo: HOK Gorica – HAOK Dubrava (Zagreb) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 02.11.2025. Prva B liga-04.kolo: HOK Gorica – HAOK Dubrava (Zagreb) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gorica je u prvom setu dominirala, bila je to ‘jednosmjerna ulica’, Dubrava je bila nemoćna i domaće su dobile set s 25:12 za 16 minuta. U drugom odnosno trećem setu igra je bila zanimljivija odnosno nešto ravnopravnija, ali u završnici su domaće bile agresivnije i glatko su riješile utakmicu za svoju četvrtu uzastopnu pobjedu u jesenskoj polusezoni.

Velika Gorica, 02.11.2025. Prva B liga-04.kolo: HOK Gorica – HAOK Dubrava (Zagreb) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 02.11.2025. Prva B liga-04.kolo: HOK Gorica – HAOK Dubrava (Zagreb) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ukupno trajanje susreta 67 minuta, ukupno poeni 75:51.

Galerija fotografija

Prva B liga – Regija Sjever – seniorke 2025./2026., 04. kolo

HOK Gorica – HAOK Dubrava 3:0 (25:12, 25:19, 25:20)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 70. Subota, 02.11.2025., 17 sati. Suci: Josipa Jugo i Marko Antolić. Zapisničarka: Ana Milinović.

Rezultati 05. kola: OK Petrinja – ŽOK Ivanec 3:0, ŽOK Vrbovec – OK Nebo II 1:3, HAOK Mladost III – HAOK Zagreb 1:3, OK Dinamo II – HAOK Dubrava 1:3, OK Velika Gorica – OK Medveščak II (četvrtak, 06.11.2025.), OK Kelteks II – HOK Gorica (ponedjeljak, 10.11.2025.).

Poredak: 1. OK Petrinja (5 5 0 15:0 10), 2. HOK Gorica (4 4 0 12:2 8), 3. OK Nebo II (5 4 1 14:9 8), 4. OK Dinamo II (5 3 2 10:12 6), 5. ŽOK Ivanec (5 2 3 9:9 4), 6. OK Velika Gorica (4 2 2 8:8 4), 7. HAOK Zagreb (5 2 3 8:10 4), 8. OK Kelteks II (4 2 2 7:9 4), 9. HAOK Mladost III (5 2 3 10:13 4), 10. OK Medveščak II (4 1 3 8:10 2), 11. HAOK Dubrava (5 1 4 7:14 2), 12. ŽOK Vrbovec (5 0 5 3:15 0).

Nastavite čitati

Sport

Dobar dan za senzaciju: Kurilovec spreman čeka još jednu utakmicu za povijest

Nogometaši Kurilovca u 14 sati kreću u svoj novi pokušaj da kreiraju spektakl. U osmini finala Kupa na Udarnik stiže Istra 1961, šest godina nakon što je već bila ovdje, a ta je utakmica i dobar vodič za ovu koja slijedi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Ova se srijeda u velikogoričkom kraju probudila obgrljena gustom maglom, ali u nogometnom Kurilovcu od prve su sekunde novoga dana sanjali da će – svanuti sunce! Rabuzinovo sunce, naravno, jer ovo je poseban dan za NK Kurilovec, za velikogorički nogomet, uz nadu da bi ovo mogao biti koban dan za istarski nogomet… Sve pripreme za dolazak Istre 1961 u sklopu osmine finala Kupa odrađene su već dan-dva ranije, a sad je preostalo samo “poginuti” na terenu.

Nije ovo, doduše, i jedinstven događaj za Kurilovčane, budući da u srijedu u 14 sati kreće njihov peti pokušaj da naprave nogometne čudo, izbace klub iz HNL-a i plasiraju se među osam najboljih u Kupu Hrvatske, ali svako takvo iskustvo ostaje za pamćenje. Bit će ovo peti put da na Udarniku gostuje prvoligaški klub, a drugi put u posljednjih šest godina bit će to nogometaši iz Pule…

Tog 25. rujna 2019. godine Istru je u svoj kvart doveo tadašnji trener Puležana Ivan Prelec, zajedno sa svojim pomoćnikom Cicom Grlićem, što je cijeloj priči dalo još jači gorički pečat. Dobrodošlica je bila topla za obojicu, ali samo dok utakmica nije počela. Naime, već u trećoj minuti Kurilovec, predvođen trenerom Pericom Vidakom, poveo je golom Juraja Spudića, danas igrača njemačkog niželigaša Bad Lippspringea, i to na asistenciju Mateja Kelave.

Istra se vratila u egal preko stanovitog Munivrane u 28. minuti, da bi ponovno prošle samo tri minute do novoga gola Kurilovca. Opet je Kelava bio asistent, a pogodio je Petar Lucijan Čurek, danas uzdanica Turopoljca iz Kuča. Budući da se s tih 2-1 otišlo i na predah, Prelec je od početka nastavka aktivirao Lončara i Čužea, a upravo je ovaj potonji u 64. minuti pogodio za 2-2.

Do isteka devedesete Kurilovec se uspio obraniti i sve skupa otišlo je u produžetak, u kojem je Rufati u 95. minuti doveo goste u vodstvo. Nažalost, još jedna aktualna vedeta Turopoljca Mislav Čunčić nije uspio realizirati jedanaesterac pet minuta poslije, lopta je odsjela na stativi, a golman Majkić dvaput je morao spašavati svoju momčad pred naletima Luke Sedlačeka. I Kurilovec je ostao bez senzacije…

– Sjećam se te utakmice, kako ne, iako mi je dosta detalja i izblijedilo. Znam da smo par dana nakon toga igrali s Hajdukom, pa smo tu utakmicu u Kurilovcu igrali s drugom ekipom. Znam i da su Kurilovčani imali dosta šansi, da je to bila otvorena utakmica, ali od svega toga još bolje pamtim da smo tu sljedeću utakmicu s Hajdukom odigrali jako dobro – javio se Prelec iz Danske, iz koje ovih dana i odlazi, vraća se kući, baš u Kurilovec.

Imali su Kurilovčani slična iskustva i s Osijekom i Slaven Belupom, kao i s gradskim rivalom Goricom, ali taj jedan senzacionalni korak nisu uspjeli napraviti. Mogu li da napraviti danas? E, to ćemo tek doznati, ali nema dvojbe da će mali Kurilovec biti velik zalogaj za favorite iz najvišeg ranga. I da će se Istrijani morati dobro pomučiti da prođu kroz kurilovečki Wembley… Pogotovo u slučaju da na tribinama bude očekivan broj ljudi, koji će možda i ranije izaći s posla kako bi ispratili jednu posebnu utakmicu.

Vidimo se na Udarniku!

Nastavite čitati

Reporter 454 - 23.10.2025.

Facebook

Izdvojeno