Povežite se s nama

Sport

Šampioni iz Kuča! Navijačice uz kavu, junak sa 17 i trenerove suze radnosnice

Nogometaši Turopoljca pobijedili su Naftaš Ivanić 3-0 u posljednjem kolu prvenstva 1. ŽNL, šestog ranga natjecanja, i tako osvojio naslov prvaka i promociju u viši rang. Više od 700 ljudi okupilo se u Kučama na velikoj nogometnoj fešti prepunoj emocija…

Objavljeno

na

Bilo je tu majstorskih poteza, pravih nogometnih minijatura, ali i nabijanja “u kuruzu” i povremenog svađanja s loptom. Bilo je tu i živopisnih dobacivanja sa strane, iz mase od gotovo 700 ljudi nabijenih uz teren. Bilo je i izbijanja lopte u dvorište kuće preko puta, pa intervencije dječaka koji je spretno preskočio ogradu i vratio loptu u igru. Bila su tu i tri gola, jedna ozljeda, dva-tri junaka i dvadesetak baklji. I gomila emocija. I tuga i sreća, i rezignacija i euforije koja je doživjela erupciju. Bilo je, ukratko, lijepo provesti ovo nedjeljno poslijepodne u Kučama. I slaviti s prvacima…

– Ovaj dekor, to je fantastično. Rekli su mi da će biti puno ljudi, ali ovo je čudo… – uživao je u trenutku trener Turopoljca Vlado Horvat, okupan pivom i šampanjcem, s osmijehom od uha do uha.

Posljednje kolo 1. županijske lige, šestog ranga natjecanja, ponudilo je najbolji mogući rasplet. Naftaš Ivanić, koji je na početku proljetnog dijela prvenstva imao naizgled nedostižnih 11 bodova prednosti, došao je u Kuče s ostacima ostataka, sa samo tri boda viška. Računica je bila jasna, bilo kakva pobjeda vodi Turopoljac u viši rang. I donosi veliko slavlje.

Cijelo nogometno Turopolje, izuzev onog dijela koji je istovremeno otišao pogledati promociju Lukavca u Mičevcu, okupilo se na igralištu u Kučama. Atmosfera dostojna velike utakmice, jedne od onih koje su esencija nogometne romantike, ali u prvom poluvremenu na repretoaru je bilo – preživljavanje!

– U prvom poluvremenu stvarno nismo stajali dobro na terenu. Čini mi se da su dečki u svemu ovome malo izgorjeli, što me za ove mlađe ne čudi, ali od starijih nisam to očekivao… Ušao sam na poluvremenu u svlačionicu, ali nisam se zadržao ni pet minuta. Rekao sam im samo: ‘Izgorjeli ste. Ako želite ovo osvojiti, morate dati više od ovoga!’ I u drugom poluvremenu to je bila sasvim drukčija priča. To je bila rapsodija – analizirao je s nogu trener, pa priznao:

– Nema neke velike taktike u ovakvim utakmica. Jednostavno moraš željeti. Igrati nogomet i zabiti gol više od protivnika. Mi smo zabili tri.

Osijeh i dalje nije skidao s lica, ali bio je i realan. Junak Kuča je, naime, golman.

– Mali Zagi je, ja mislim, igrač utakmice. Da njega nije bilo, ne znam što bi bilo… – priznat će post festum trener Horvat.

S razlogom, jer dvije ili tri šanse koje je “skinuo” gostima u prvom poluvremenu spadaju u golmanske bravure. A dečko ima, pazite sad, 17 godina! Punim imenom Ivan Zagorac, mlađi brat predsjednika kluba Daniela i rezervnog golmana Marija, apsolutni je junak utakmice. Izludio je napadače Naftaša u prvom poluvremenu, pa još u drugom i obranio čisti zicer, nakon kojega je Turopoljac odjurio u kontru i zabio za 2-0. Na igri nogom još će malo poraditi, jer dio nogometno-romantičnog dekora bio je i stoper koji ispucava s peterca, ali refleksi su strašni, hrabrost iznimna, talent nedvojben.

– Ma taj mali je trenutno najbolji golman ovdje u okolici! Sigurno. Veliki je potencijal i volio bih da uspije, da možda i ode negdje dalje. U svakom slučaju, nek’ mu je sa srećom – govorio je kapetan Vjeko Lučić koju minutu nakon što je podigao pehar namijenjen prvacima.

A junak Zagi, treći brat u nizu, bio je izvan sebe od sreće.

– Uh, previše emocija, ovo je nešto nevjerojatno, najbolji osjećaj ikad. Ma preemotivno! – kazao je Ivan, kojeg je trener Horvat izvadio iz igre kako bi ga publika pozdravila ovacija, kako bi mu prvi čestitao brat, koji je ulazio umjesto njega…

– To je bio sjajan osjećaj, baš predobar. Brat mi je najveća podrška, uvijek je tu za mene… Nevjerojatno je što smo napravili. Nakon 11 bodova nitko nije ovo očekivao, iako smo se potajno vjerovali. Ali, evo, vidite da je sve moguće – sa širokim smiješkom govorio je 17-godišnji junak dana.

Nakon što je Naftaš promašivao u prvom, Turopoljac je zabijao u drugom poluvremenu. Već u 48. minuti stigla je prva erupcija oduševljenja, kad se “cener” Filip Đuksi sjurio prema golu i desnicom zabio za vodstvo Kučana. Čekao se nakon toga i drugi gol, koji bi sve riješio, a on je i stigao u 75. minuti. Zagorac je, dakle, obranio zicer s pet, šest metara, Turopoljac je krenuo u napad, koji je golom okončao Josip Hrženjak. Trener Horvat pustio je i suzu, stiskao šake u tim trenucima, visoko podizao ruke, snažno grlio svoje igrače… Emocije na pladnju.

– Ovo je moj povratak ovdje nakon četiri godine. Uvijek sam dosad vodio momčad do četiri, pet kola prije kraja, nikad nisam slavio titule s Turopoljcem. Ovo je velika satisfakcija za sve te četiri godine u prošlome mandatu u Kučama. Ma ovo je nešto prekrasno! Osvajao sam već prvenstva, ali ovo je nešto posebno… Nakon što smo zaostajali 11 bodova, ovo je čudesno. Iskreno, nisam vjerovao da mogu pasti u tim trenucima, zaostatak je bio baš ogroman, ali vjerovao sam u nas. I zato je ovo još duplo slađe. U jednoj riječi: Neopisivo! – oduševljeno je priča Horvat.

Đuksi je svojim drugim golom, u 81. minuti, razriješio sve dvojbe, i posljednje pripreme za veliku feštu su počele. Navijačice, samoprozvane Cure z Kuč’, pripremile su baklje, a igrači su prvo došli baš k njima.

– Na svakoj smo mi utakmici, nas 10-15. Sjednemo, skuhamo kavicu i uživamo u utakmici. Idemo i na gostovanja po okolnim mjestima, napravile smo si i majice… Ma prave navijačice – otkrila nam je glasnogovornica Viktorija.

Slavlje se nakon toga preselilo pred klupske prostorije, tamo gdje je čekala oduševljena masa.

– Već do poluvremena otišlo je svih 12 bačvi piva koje smo pripremili. Nismo ljude ostavili žednima, ali tko bi rekao da ćemo prodati više od 500 ulaznica, da će još barem 200 ljudi biti bez ulaznica… – čudili su se u klubu.

Delegat Stjepan Petrac uručio je medalje, pa onda i pehat kapetanu Vjeki Lučiću. Pivo se točilo već na terenu, osvježenje je bilo neophodno nakon nogometne bitke na jakom suncu, u velikoj vrućini… No ništa nije smetalo, uživanje je bilo potpuno. Odrađen je usred fešte i krug po selu na vatrogasnim kolima, kao dio kučanske tradicije, a onda su stigli i tamburaši…

– Sad je lakše, jer za sve ovo stvarno moraš imati živce… Nevjerojatno, 11 bodova zaostaješ i postaneš prvak… To je nešto prekrasno! – ponovio je još jednom trener Vlado Horvat.

Počela je već padati noć, klopa je dolazila na stol, sve skupa izgledalo je kao početak nečega što će potrajati do dugo u noć… Turopoljac je uspio, Kuče slave sa svojim nogometašima, vrijeme je za petu ligu.

“I na strani i kod kuće, Kuče tuče nemoguće”, kaže pjesma koja se uporno vrtjela ovog poslijepodneva.

I stvarno, tako i ispada. Jer ovo je baš bilo nemoguće. Nemoguće za stići, a na kraju, eto, ipak moguće. Bravo za sve!

Sport

Gorica na telki: Puno je toga Charlton proživio, ali ovakvo nešto još nije…

Nogometaši Gorice u subotu u 12 sati igrat će protiv Charlton Athletica, kluba sa 120 godina tradicije koji se prošle sezone uspio vratiti u Championship. Sve to moći će se pratiti u izravnom prijenosu…

Objavljeno

na

Objavio/la

Osnovan u jugoistočnom Londonu još 1905., prije punih 120 godina, Charlton Athletic u svojoj je povijesti prošao puno toga. Navijači su svojim rukama 1919. izgradili stadion The Valley, za čiju su se obnovu 1990. izborili tako što su – osnovali političku stranku! Godinama su igrali u Premiershipu, još puno češće od toga u nižim ligama, kroz njihovu je svlačionicu prošao cijeli niz zapamćenih igrača kao što su Mark Kinsella, Scott Parker, Darren Bent, Scott Carson, Diego Poyet…

Puno pamtljivih trenutaka, ljudi i događaja, ali i jedna značajna mana u svemu tome; Charlton Athletic, naime, nikad u svojoj povijesti nije igrao protiv Gorice! E, pa u subotu će igrati…

Dogodit će se to u Kranjskoj Gori, utakmica će krenuti od 12 sati, a izravno će je prenositi MaxSport. Goričani će tako pred očima cjelokupne javnosti pokazati što može protiv kluba koji se prošle sezone kroz play-off vratio u Championship, drugi rang engleskog nogometa, kojeg je 2000. godine i osvojio, ušavši tako u Premiership, u kojem se zadržao sljedećih sedam godina.

Danas je Charlton u nekom drugom điru, u pokušaju da se vrati tamo gdje je bio početkom ovog stoljeća, a to će pokušati izvesti Nathan Jones, Velšanin koji sjedi na klupi ovoga kluba. Imena njegovih igrača, pa čak i onih najboljih, neće previše značiti bilo kome iz šire hrvatske nogometne javnosti, a i ona uža malo zna o tipovima kao što su belgijski golman Thomas Kaminski, braniči Joe Rankin-Costello i Reece Burke, irski veznjak Conor Coventry ili Amari’i Bell, lijevi bek s Jamajke…

Naravno, ni Englezima apsolutno ništa u životu ne znače imena poput Jurice Pršira, Ivana Fiolića ili Ante Ercega, pa će vrlo zanimljivo biti vidjeti o kakvom se ovdje odnosu snaga radi. I koliko će Gorica moći parirati, odnosno nametnuti se jednom ovakvom protivniku. Carević je želio ozbiljne protivnike u pripremama, dobio je sudare sa Šahtarom iz Donjecka i ovaj sa Charltonom, no jedan je ipak otpao.

Znalo se to već neko vrijeme, ali sad je i službeno potvrđeno da Gorica u svom sljedećem pripremnom izazovu neće ići na egipatski Pyramids, prvaka Afrike, nego na slovenskog drugoligaša Iliriju.

Ali, naravno, prvo se treba posvetiti Charltonu. Točnije, samima sebi u ogled sa Charltonom. Subota, 12 sati, MaxSport…

Nastavite čitati

Sport

Filipović i službeno osmo pojačanje: ‘Hvala Gorici što je vjerovala u mene’

Već danima najavljivani Jakov Filipović (32) i službeno je postao novi igrač Gorice nakon što je potpisao ugovor do 2027. godine. Prvi put ćemo ga u dresu s brojem 4 vidjeti već u subotu od podne

Objavljeno

na

Objavio/la

Šarmantan osmijeh, krajnje neobična frizura i samo nešto manje neobična brada stigli su u HNK Goricu u liku Jakova Filipovića. Naravno, došla je skupa s 32-godišnjim stoperom u goričku svlačionicu i značajna doza iskustva i kvalitete, a brojke kažu da je Filipović osmo pojačanje Gorice ovoga ljeta. Osmo i najzvučnije.

Igrač Gorice u petak poslijepodne i službeno je postao danima najavljivani branič koji je u svom nogometnom životopisu upisao Osijekovu školu nogometa, a zatim i epizode u BSK, Cibaliji, Inter Zaprešiću, Lokerenu, BATE Borisovu i na kraju Beverenu. Proljeće je proveo kao slobodan igrač, a u Goricu je stigao još prije nekoliko dana. Točnije, stigao je u Kranjsku Goru, gdje se momčad trenera Marija Carevića priprema za zahtjevno otvaranje nove sezone.

– Sretan sam i zahvalan Gorici na ukazanom povjerenju. Već se osjećam odlično ovdje, dečki su me prihvatili na najbolji mogući način. Zajedno smo već par dana, naporno treniramo i pripremamo se za novu sezonu u kojoj moramo davati svoj maksimum, a siguran sam da onda ni rezultati neće izostati – rekao je Filipović u svojoj prvoj izjavi kao igrač Gorice.

O svim specifičnostima njegova životnog i nogometnog puta već smo pisali, riječ je o igraču koji je 2017. godine upisao tri nastupa za “šarenu” reprezentaciju Hrvatske, o momku kojeg su svojedobno smatrali ponajboljim stoperom HNL-a, a svi u Gorici nadaju se da će u sljedeće dvije sezone, koliko će mu trajati ugovor, biti barem na približnoj razini.

Zadužio je Jakov Filipović dres s brojem 4, kojeg je donedavno nosio Matthew Steenvoorden, a Gorici će puno moći pomoći već u od utakmice sa Charltonom u subotu u podne. Stefan Perić se polako vraća, Filipović se priključio, Leš je standardan, a to će reći da Gorici sad nedostaju “samo” još jedan ili dva stopera, jer Carević namjerava igrati s trojicom u zadnjoj liniji, a za to je uz kvalitetu potrebna i kvantiteta.

U svakom slučaju, Gorica je dobila potencijalno veliko pojačanje, i na terenu i izvan njega.

Nastavite čitati

Sport

Stiže poseban nogometaš: Doživio moždani udar pa došao do reprezentacije!

Jakov Filipović (32) uskoro će biti predstavljen kao novo pojačanje Gorice, osmo ovoga ljeta, a sa sobom donosi i posebnu životno-nogometnu priču. Momak iz grada Pećnika u Bosanskoj Posavini imat će što prenijeti mlađima…

Objavljeno

na

Objavio/la

Službena objava očekuje se svakoga trenutka, ali i bez nje stvari su jasne: svlačionica Gorice u novoj će sezoni biti bogatija za jednog posebnog nogometaša! Jakov Filipović ima 32 godina, igra na poziciji stopera, dolazi nakon dvije i sezone provedene u belgijskom drugoligašu Beverenu i jedne polusezone u statusu igrača bez kluba, ali sve su to zapravo u njegovoj nogometnoj i životnoj priči sporedni detalji…

Jakov Filipović, naime, bivši je hrvatski reprezentativac, ali i sportaš koji, kako su to svojevremeno donosili novinski naslovi, “Čovjek koji nogomet voli više od života!” Priča, dakle, ide ovako nekako:

– U zimu 2010. godine, dok sam igrao za trećeligaša BSK iz Bijelog Brda, sa 17 godina, jednog sam dana osjetio jaku glavobolju. Stropoštao sam se na pod i hitno sam otpremljen u bolnicu, gdje mi je ustanovljen moždani udar. Dva dana bila mi je oduzeta cijela lijeva strana, no srećom, oporavio sam se. Iako, bojao sam se u tim trenucima za svoj život – govorio je Jakov Filipović, uz dodatno pojašnjenje:

– Taj moždani udar bio je reakcija tri rupice na srcu, koje sam imao od rođenja. Sreća je da se sve to dogodilo u mirovanju, jer bi u suprotnom posljedice bile znatno teže, a moguće i kobne. Ugradili su mi takozvani kišobrančić preko tih rupica i nakon toga je sve bilo u redu. Brzo sam i zaboravio na tu ružnu epizodu – prepričavao je novi igrač Gorice prije nego što je prvi put navukao kockasti dres.

Kišobrančići su se držali sljedeće tri godine, a jedna redovna kontrola donijela je novu dramu. Jedne noći loše je spavao, čudno se osjećao, i odmah je znao da mora otići na pregled. Liječnici su tada 24-godišnjem igraču zaprešićkog Intera preporučili da se ostavi profesionalnog nogometa, da uvijek postoji opasnost da se nešto zakomplicira, no opcija odustajanja od nogometa nije kod njega postojala.

– Kazali su da mogu trenirati, ali ne punom snagom, a utakmice definitivno nisu preporučili. No ja sam se osjećao odlično, a na treninzima se nisam mogao šparati, uostalom ni ne znam kako se to radi. Slijedila je utakmica sa Slaven Belupom, mi smo imali problema s ozljedama i kazao sam treneru Toplaku da bih igrao. Pitao me jesam li siguran, ja sam se konzultirao i s roditeljima, a mama mi je kazala: “Sine, ako ti srce tako kaže, igraj!” – pričao je Filipović.

I igrao je, i to toliko dobro da je četiri godine poslije dobio poziv u reprezentaciju Hrvatske. Tadašnji izbornik Ante Čačić vodio je jednu specifičnu selekciju na svjetsku turneju, a na popisu se našao i u tom trenutku ponajbolji stoper HNL-a, kako su ga mnogi etiketirali.

– Ne mogu vam opisati kako sam bio sretan kada mi je stigao reprezentativni poziv. Nadam se da će mi izbornik dati minutažu, ali i ako ne zaigram ni minute, već ovo je ispunjenje mog sna – ponosan je bio Filipović, koji je na toj turneji odigrao sve minute!

Svih 90 minuta odradio je i protiv Kine, i protiv Čilea, i protiv Meksika. Bila je to velika nagrada za sve što je prošao, jer između BSK i Inter Zaprešića, između te dvije epizode u kojoj su sudjelovali i liječnici, smjestio se angažman u vinkovačkoj Cibaliji, i to u doba najveće neimaštine u tom klubu.

– Bilo mi je lijepo u Cibaliji, suigrači su bili sjajni, no nismo dobivali plaću. Nije lijepo kada igraš nogomet u profesionalnom klubu, a moraš žicati novac od roditelja jer ne možeš curu izvesti u kino. No, držalo nas je to što smo se borili za ulazak u 1. ligu – prisjetio se Jakov tog perioda.

Dok je bio u Zaprešiću, glasno se spominjala mogućnost da ode u Rijeku, no odabrao je drugi put. U ljeto 2017. otišao je u belgijski Lokeren, gdje se zadržao gotovo tri godine, sve do odlaska u bjeloruski BATE Borisov. Nepune tri godine proveo je i u Bjelorusiji, skupio nešto iskustva i u europskim utakmicama, pa se vratio u Belgiju, iz koje stiže u Goricu.

Sa zdravljem je, hvala Bogu, sve u redu, nikakve probleme ne osjeća, a kvalitetu apsolutno posjeduje. Trebat će mu poneka utakmica da se vrati na radnu temperaturu, no nema dvojbe da će na terenu biti značajno pojačanje. A i u svlačionici uvijek dobro dođe tip koji nogomet voli, kako su ono rekli, i više od života…

Moguće je da ćemo ga premijerno u dresu Gorice vidjeti već ove subote u 12 sati, u ogledu s engleskim Charltonom.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Liga veterana NSVG-a starta krajem kolovoza s 13 momčadi

Objavljeno

na

Objavio/la

Plenum voditelja Lige veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) održan je jučer (četvrtak, 17. srpnja 2025.) u prostoru Nogometnog saveza Zagrebačke županije (NSZŽ). Sjednicu je otvorio i vodio Zlatko Petrac, voditelj Lige.

Velika Gorica, 17.07.2025. Plenum Lige veterana NSVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.07.2025. Plenum Lige veterana NSVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dnevni red je, kao i obično, bio vrlo kratak: 1. Dogovor za sezonu 2025./2056., 2. Slobodna riječ. Na plenumu su sudjelovali predstavnici svih 13 veteranskih klubova koji će se natjecati u slijedećoj sezoni. Veteranska momčad višestrukog prvaka ove Lige, Mladost Obrezina, odustala je od natjecanja, a 13. mjesto popunit će novoosnovani klub veterana Posavec (Općina Orle).

Velika Gorica, 17.07.2025. Plenum Lige veterana NSVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Natjecateljske brojeve iz pehara je izvlačio i pokazivao Stjepan Petrac, disciplinski sudac Lige veterana. Voljom ždrijeba u prvom kolu (29.08./01.09.2025.) sastaju se: Lekenik – VG Boys, Hruševec (Donji Hruševec) – Kurilovec, Gradići – Buna (Mala Buna), Lukavec – Dinamo (Novo Čiče), Vatrogasac (Kobilić) – Posavec (Orle), Polet (Buševec) – Velika Mlaka 1947, Klas (Mičevec) slobodni.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Athletic Bilbao s ruba Turopolja: Promocije, slavlja, oproštaji i ambicije…

U NK Velikoj Mlaki 1947 pripremili su analizu sezone svojih veterana, seniora, juniora i kadeta. Čak tri klupske kategorije napredovale su u rang više, dvojica se s posudbe u seniore vraćaju veteranima, juniori se osamostaljuju…

Objavljeno

na

Po završetku sezone, prve nakon dugo vremena u kojoj se u Velikoj Mlaki igrao i seniorski nogomet, iz NK Velike Mlake 1947 potrudili su se napraviti osvrt na sve što se događalo na svim razinama kluba. A to izgleda ovako…

VETERANI

U pregledu sezone krenut ćemo od onih najstarijih prema najmlađima. Ipak na mladima svijet ostaje, a najstarija i najiskusnija bila momčad naših veterana. Završili su na četvrtome mjestu ove sezone u veteranskom prvenstvu Velike Gorice, a predvodnici su Petar Kundid i Marko Kovač.

Istina, imali su i mali minus jer su ove sezone svog prvog napadača (Toni Rendulić) poslali seniorskoj ekipi, ali i dalje je momčad u većini utakmica pokazala glavu i rep. Pamtit će se bravure Kovača u Kobiliću, gol Fišera s centra protiv Klasa, pregršt istrčanih kilometara Pileta i Jure, lažnjaci Zvoneta i Akija, lucidnost Smoleca, odličnu polusezonu Rajte… I sve ostalo, naravno.

Momci su odradili vrlo dobru sezonu, a iduće sezone dobivaju par pojačanja i vjerujemo da će se ganjati koja stepenica iznad. Ekipi hvala na odigranoj sezoni i samo jako dalje.

SENIORI

Jedna od naših momčadi koje su ostvarile promociju u viši rang (tri kategorije u klubu ove godine su napravile napredak u viši rang natjecanja!) naši su seniori. Dečki su kroz cijelu sezonu marljivo radili i zaradili prolazak u viši rang natjecanja.

Odrađen je velik broj treninga, a uvijek je bilo zadovoljstvo vidjeti da je i po lošijem i po boljem vremenu, brojka bila u prosjeku 20-22 igrača po treningu. Ekipa, svaka čast na odazivu, od prvog do zadnjeg dana, skupa s trenerom Đuračićem odrađen je velik posao i nastala je odlična klapa što se moglo vidjeti i puno puta i izvan terena.

Od momčadi su se oprostila dvojica igrača koja prestaju s igranjem seniorskog nogometa, Toni Rendulić i Perica Perković. Velika im hvala što su kao najstariji među njima predvodili puno mladića bez ikakvog seniorskog iskustva i davali im savjete kroz razgovore s njima. Dečki će sigurno i dalje biti vjerni navijači, u to ne sumnjamo.

Radi se na pojačanjima – tri su pristigla, možda je i još koje na vidiku, ali o tome ima vremena. Svakako bismo napomenuli da su sva trojica njih iz Velike Mlake ili Velikog Polja te nastavljamo tim putem i dalje. Možda postanemo kao Athletic Bilbao?

Trener Đuračiću ostaje voditi momčad i naredne sezone, a prvo kolo novog prvenstva otvaramo kod kuće u utakmici protiv NK Dinamo Hidrela iz Novog Čiča. Momčad kreće s pripremama 23. srpnja, a momcima i treneru želimo puno uspjeha u narednoj sezoni!

JUNIORI

Juniora su prošle sezone funkcionirali u suradnji s NK Gradićima, momčad je vodio trener Stjepan Đuračić, a smjestila se u sredini poretka prvenstvene ljestvice 1.ŽNL. Cijela sezona je odrađena vrlo korektno i uzimajući u obzir da je momčad igrala bez tri najbolja igrača, koji su bili priključeni našoj seniorskoj momčadi i bili redovni u prvih 11 (Cundeković, Vlašić, Knežević).

Tim plasmanom se ekipa ustvari i utvrdila kao treća najbolja ekipa Velike Gorice i okolice (NSVG), s obzirom na to da su ispred nje bile samo juniorske momčadi NK Kurilovca i našeg prvoligaša, HNK Gorice.

NK Gradićima zahvaljujemo na fer i korektnoj suradnji, a nove sezone juniori nastupaju samostalno u sklopu našega kluba.

KADETI

Kadeti su također funkcionirali u suradnji s NK Gradićima. Momčad je u jesen vodio trener Mladen Arbanas, kojem zahvaljujemo na korektnom odnosu i odrađenom poslu. Momčad je završila jesen s pet osvojenih bodova, međutim nedostatak sreće i koncentracije u pojedinim trenucima odnio je bodove na suprotnu stranu.

Na zimu dolazi do promjene trenera, Arbanas preuzima seniore NK Gradića, a naš voditelj škole Dražen Sušin preuzima momčad u proljetnom dijelu prvenstva. U proljeće djelujemo bolje, što pokazuju i igre na terenu kao i osvojeni bodovi. Momčad osvaja dodatnih 12 bodova i s ukupno 17 bodova završava sezonu u blizini sredine tablice.

Dobar rad igrača je prepoznat te su pojedinci dobili zasluženu nagradu u vidu poziva za seniorsku momčad. Tako su igrači Jan Jelovčić, Petar Jakovljević i Ivan Pavao Žutić upisali i prve seniorske službene minute! Bravo ekipa!

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno