Poveži se s nama

Sport

‘Sammir je klasa, Lokosi su odlični, ali mi smo ovdje doma…’

Dosad smo napravili dobar posao, izgubili smo samo od Dinama i Hajduka, a lako neće biti ni protiv Lokomotive. Međutim, svi smo na broju, igramo pred svojim navijačima i moramo se postaviti kao pravi domaćini, kaže veznjak Gorice Mario Marina

Objavljeno

Ako postoje igrači koji dođu u goričke sportske klubove “sa strane”, a s vremenom gotovo zaboravimo da nisu naši, domaći, Mario Marina (30) svakako spada u tu kategoriju. Momak osebujne fizure i rijetko viđene britkosti u igri rođen je u Bugojnu, odrastao je u Kninu, ali u Velikoj Gorici je još od ljeta 2015. godine. Otišao je u međuvremenu na pola sezone u Široki, igrati Premijer ligu u BiH, ali brzo se vratio kući. Izborio je prvu ligu s Goricom, imao veliku i važnu ulogu u uspješnoj premijernoj prvoligaškoj sezoni, a u istom ritmu je nastavio i ove sezone. Mučila ga je ozljeda tijekom priprema, iza njega je i trauma zbog očeve smrti, ali opet je Mare tu, u punoj formi. Na radost i zadovoljstvo trenera Jakirovića, koji ga smatra jednim od ključnih ljudi svoje momčadi.

– Da, imao sam, nažalost, tu obiteljsku tragediju, ali osjećam se sve bolje iz dana u dan, pogotovo fizički. Spreman sam i nadam se da ću opravdati povjerenje trenera – kazao je Marina.

Na terenu djeluje goropadno, ponekad i vrlo čvrsto, agresivno, ali privatno je riječ o iznimno mirnom momku, staloženom i s obje noge na zemlji u svakome trenutku. Zato je i toliko značajan za momčad, kako na terenu, tako i u svlačionici. Zato je, između ostalog, i pravi čovjek za analizu učinjenog u prvih sedam kola prvenstva.

– Generalno možemo biti zadovoljni učinjenim u ovih prvih sedam kola. Tih 11 bodova i peto mjesto mogu nas zadovoljiti, pogotovo kad znamo da smo izgubili samo od Hajduka i Dinama. Krenuli smo nekako klimavo, nismo bili svi na broju, zdravi i ekipirani, ali sad je to već puno bolje. A u budućnosti će, siguran sam, biti i još bolje – uvjeren je Marina.

U subotu u 19 sati kreće okršaj s Lokomotivom na Gradskom stadionu, na terenu na kojem je ovaj protivnik slavio oba puta prošle sezone. Konkrencija je sve veća, uz Marinu su opcije za pozicije u sredini još i Čanađija, Suk, Maslowski, Babec i Maloča, ali čupavi ratnik s brojem 30 na leđima znat će što mu je činiti ako dobije priliku. I kakav pristup treba biti.

– Lokomotiva je momčad koja je pokazala da zna igrati protiv nas. Dobili su nas doma 3-0 i 2-0, a dobre rezultate imaju i u posljednjih nekoliko kola, dobro igraju… Bit će teško, to je sigurno, jer u ovoj ligi je uvijek tako, ali mi moramo vjerovati u sebe. Igramo doma, na svom stadionu, i tako ćemo se i postaviti – odlučan je Mare, kako ga zovu svi u klubu.

Rekordera po broju žutih kartona u jednoj sezoni, što je prošle sezone postao glavom i bradom Mario Marina, ove će subote upoznati i Sammir. Brazilac s hrvatskom putovnicom vraća se u HNL upravo ove goričke večeri, lako je moguće da će ići izravno na Marinu. Koji se veseli njegovu povratku u hrvatski nogomet…

– Mislim da je to dobra stvar za HNL. Što se tiče njegovih igračkih kvaliteta, o tome ne treba ni pričati. Pokazao je i dokazao klasu, treba samo vidjeti u kakvom je fizičkom stanju i koliku će minutažu dobiti. Ali dobro, nije Lokomotiva samo Sammir, imaju oni jako puno kvalitetnih igrača – upozorava Marina.

Beskompromisni borac Marina prošle je sezone predvodio ligu po žutim kartonima… Foto: Jurica Galoić/PIXSELL

Njegova uloga u sredini terena je destrukcija, razbijanje protivničkih napada, što velikim dijelom objašnjava neobično velik broj žutih kartona, ali koristan je Marina i prema naprijed. Njegove duge lopte često pronalaze cilj, mirnoća i čvrstina u duelima imponira, no pokazao je Mare da zna i zabiti… Zasad jedini prvoligaški gol zabio je u lanjskoj pobjedi u Zaprešiću, vjerojatno i zato što ga taktičke ideje ograničavaju u odlascima prema naprijed.

– Sve nas povremeno povuče lopta, dođe ti da odeš prema naprijed, ali nije to baš tako jednostavno. Moramo na terenu prije svega biti pametni, ne ide to tek tako… – rekao je Marina.

Koliko mu je stalno do momčadi pokazao je i u utakmici protiv Istre. Trener ga je zamijenio na poluvremenu, no nije želio otići odmah na tuširanje, već se u dresu vratio na klupu i odgledao utakmicu do kraja. Netko bi sa strane možda pomislio da mu je izmjena teško pala, ali to je daleko od istine.

– Ne, izmjena mi sigurno nije teško pala, pogotovo s obzirom na to da se fizički nisam dobro osjećao, a ostao sam utakmicu gledati jer nisam želio propustiti niti jedan trenutak. Vrlo jednostavno – objasnio je Mario.

Ovu utakmicu protiv Lokomotive, nadamo se, gledat će ponovno velik broj domaćih navijača. Grad sve više prihvaća ovu lijepu nogometnu priču, ljudi se okupljaju i druže na stadionu, a pritom i pomažu igračima. Jer sve je, naravno, lakše kad su tribine lijepo popunjene, kad se napravi galama…

– Hvala ljudima što dolaze i pozivam ih da nam i ovaj put dođu pomoći u što većem broju, puno nam je lakše uz pune tribine. A mi ćemo im obećati da ćemo dati sve od sebe. Pa što bude! – zaključio je Marina.

Sport

Gorica je svoje rekla: NE rasizmu jednom posebnom fotografijom!

Nogometaši Gorice priključili su se globalnom pokretu nastalom nakon smrti Afroamerikanca Georgea Floyda i prije jutarnjeg treninga u srijedu otišli na glavno igralište Gradskog stadiona i kleknuli oko centra…

Objavljeno

on

Povedeni akcijom u koju su se uključili najveći svjetski sportaši i klubovi, i nogometaši Gorice u srijedu prijepodne su se posložili na centru stadiona i – kleknuli.

“Poruka koju želimo poslati je da smo bez obzira na nacionalnost, boju kože i religiju jedna momčad i da rasizmu nije mjesto u ni nogometu, ni bilo gdje drugdje”, objava je koja stoji na klupskoj službenoj stranici uz fotografiju.

Povod cijeloj priči je, naravno, smrt Afroamerikanca Georgea Floyda, žrtve policijske brutalnosti, u slučaju koji se odmah povezao s rasizmom. Podršku prosvjednicima, koji su dobro uplašili i predsjednika Donalda Trumpa, odmah su dali i brojni sportaši, a Floyd Mayweather platio je pogreb nesretnog Georgea.

U utorak su tako na društvenim mrežama poruke podrške poslali Ivan Rakitić, Bojan Bogdanović, Dario Šarić, Ivica Zubac… Momčadsku fotografiju u klečećem položaju objavio je i Liverpool, a slijedili su ga i mnogi drugi klubovi.
Među njima je, kao prvi od hrvatskih klubova, sad i Gorica, koja poručuje:

“Zajedno protiv rasizma. Zajedno za jednakost!”

Nastavi čitati

Sport

Jelačić jači za Mihanovića, Markovića i Pajdića

Travnjaka igrališta u Vukovini ne bi se posramili ni daleko renomiraniji klubovi

Objavljeno

on

Uvodna fotografija gore na kojoj su trener Stiven Žitnik, član IO Jelačića Davor Kovačić Pumpica, pojačanja Krešimir Pajdić, Josip Mihanović i Ivan Marković, te sportski direktor Ivica Burić, govori mnogo toga. Veselo je bilo u utorak popodne 2. lipnja 2020. na igralištu novog petoligaša Jelačića u Vukovini. Prvi za stolom na terasi ispred njegovanog travnjaka sjedili su legendarni Ivan Matejčić, sin mu a predsjednik kluba Saša Matejčić, bivši predsjednik Boris Marković, Tomislav Čižmarević, Stjepan Kovačić, te ostalo društvo i degustirali gemište od vina boje zlata čekajući da se okupe igrači i trener Stiven Žitnika za dogovoren hakl. Pozvan je i dopisnik City portala da upozna nove igrače a pojačanja novog člana Jedinstvene županijske lige. Prvi je stigao sin Borisa Bobe Markovića stasiti Ivan. Tko je Ivan Marković?

– Mogu braniti za juniore još i kroz sezonu 2020/2021. Vračam se doma iz HNK Gorice. Počeo sam karijeru kao klinac u Jelačiću pa otišao 2 godine u Goricu a onda 3 ljeta u Lokomotivu. Slijedi povratak opet dvije godine u Goricu i sada sam u kadru seniora Jelačića. Po potrebi mogu pomoći i juniore koje klub ima plan oformiti. Trenirali su me Mario Jozić, Jasmin Agić, Roj Ferenčina i Siniša Klafurić – otkrio je Ivan Marković, novi vratar Jelačića.

JOSIP MIHANOVIĆZatim je stigao Josip Mihanović, dobro poznat lik iz Udarnika Kurilovec.

– Dijete sam Udarnika (danas Kurilovec) u kojem sam igrao od svoje sedme godine u svim selekcijama. Kao senior s Udarnikom sam bio prvak 4. HNL i izborio 3. HNL zapad a bili smo i pobjednici kup natjecanja NS Zagrebačke županije. Odradio sam 2017. godine ljetne pripreme za trećeligaško prvenstvo, bio u kadru u nekoliko uvodnih kola, a onda me ozljeda zaustavila i bilo je teško vratiti se. Odlučio sam prihvatiti poziv iz Lukavca i nisam požalio. Nadam se da ću uživati i u Jelačiću gdje ću kao trener voditi mlađe pionire – kazao je Josip Mihanović.

Treće pojačanje Jelačića je 23-godišnji Krešimir Pajdić.

– Bio sam junior Lučkog a kao senor igrao za četvrtoligaša Dinamo Odranski Obrež. Slijedila su epizode u Austriji, najprije Minihof pa Kroatisch Geresdorf iz kojeg stižem u Jelačić. Volim igrati veznog, špicu ili krilo – predstavio se Krešimir Pajdić.

Opet slavlje Jelačića

Razgovorima je nazočio i predsjednik Jelačića Saša Matejčić. “Još nismo službeno promovirani u Jedinstvenu županijsku ligu ali čvrsto vjerujem to će tako biti uskoro pa da možemo proslaviti. Drugoplasirani Mraclin vjerojatno ide u kvalifikacije s drugoplasiranim iz 1. ŽNL zapad. U vrijeme korone uredili smo unutrašnjost našeg nogometnog objekta. Tu je glavni operativac bio naš sportski direktor Ivica Burić. Vidite i samo da redovito njegujemo travnjak igrališta kojeg se ne bi posramili ni prvoligaši. Ima posla i dok se ne igra. U četvrtak 4. lipnja je plenum klubova NS Velika Gorica, 20. lipnja planiramo Play cup turnir prstića u suradnji s Planet nogometom i Brankom Pavlica. Naš veliki turnir 9. po redu Trofej Ban Jelačić trebao bi ići 26., 27. i 28. lipnja”-planira predsjednik Jelačića iz Vukovine.

U prostorijama kluba pokazana je jedna zanimljiva fotografija iz 2005. godine kad je Jelačić osvoji kup NS Velika Gorica. Više o tome uskoro na City portalu.

Nastavi čitati

Sport

Još malo pa kreće: Top 5 razloga za optimizam nakon “petice” Varaždinu!

Nogometaši Gorice u subotu (18 sati) gostovanjem u Koprivnici otvaraju nastavak prekinutog prvenstva, uoči kojega uvijek samokritični trener Dambrauskas ipak ima dovoljno razloga za zadovoljstvo, jednako kao i navijači Gorice…

Objavljeno

on

I treća pripremna utakmica je iza nogometaša Gorice, ostat će zapisano da je u prvim nogometnim okršajima nakon korone odigran remi s Istrom 1961 (2-2), da je u Maksimiru pao Dinamo (3-2), ali i da je u “generalnoj probi” nastradao Varaždin (5-1) na domaćem terenu. Svakom od igrača trener Valdas Dambrauskas dao je šansu, opipao bilo izvan terena i otprilike vidio što i koliko mogu na terenu, a na temelju svega toga donosit će i odluke kad prvenstvo ponovno krene, od subote u Koprivnici pa na dalje.

Prvi koraci su četiri rastanka, budući da članovi Gorice istekom ugovora više nisu Martin Maloča i Patrik Periša, kao ni dvojac koji je ove sezone bio na posudbama, Antonio Bakula (HD) i Igor Blagojević (BSK). Svima njima ugovori su istekli 31. svibnja i već su razdužili stvari i krenuli dalje, drukčijim nogometnim smjerom. Jednake ugovore imali su i Michal Maslowski, Ivan Čović i Maks Juraj Ćelić, no oni su ih i produžili, zasad do kraja tekuće sezone, za ovih posljednjih deset kola.

Gorica je protiv Dinama i Varaždina pokazala puno toga dobroga u igri… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Uz ove, Gorica će u tom nastavku prvenstva ponuditi još neke promjene, u prvom redu što se načina igre tiče. Zasad sve skupa djeluje toliko dobro da trener Dambrauskas čak na trenutke mora i smirivati euforiju, njegove ideje igrači su usvojili jako dobro, tako ih i provode na terenu, zbog čega litavski strateg na goričkoj klupi svakako ima razloga za zadovoljstvo. Nikad Valdas neće biti do kraja zadovoljan, riječ je o treneru koji je perfekcionist, iznimno posvećen detaljima, pa će tako ispaliti:

– Dosad su igrači usvojili između 25 i 30 posto onoga što ja želim!

Ako je doista tako, čovjek se ima razloga veseliti trenutku kad stvar dođe blizu sto posto… Kako bilo, i u ovom trenutku ima povoda za optimizam, pogotovo nakon ove “petice” Varaždinu, a mi ćemo ih prigodno odabrati, naravno, pet.

1) LOPTA U NOGAMA, KONTROLA U IGRI
Nećemo inzistirati na posjedu lopte, to nam nije ključno, ali u tom segmentu svakako ima prostora za napredak, govorio je trener Dambrauskas u trenucima kad je momčad tek počinjala trenirati zajedno. I nije otkrio ništa posebno novo, jer i statistika je govorila da Gorica ima najmanji posjed lopte u HNL-u, a već prve tri pripremne utakmice govore da je pomak značajan. Dambrauskasova Gorica je strpljiva, napadi se grade s puno dodavanja, lopta kruži okolo, traži se prostor… Uz posjed je tako došla i impresivna kontrola zbivanja na terenu, s vrlo rijetkim trenucima u kojima dolazi do “pucanja” formacije i gubitka kompaktnosti. A kad je tako, protivnik jako teško stvara situacije pred goričkim golom.

2) SVATKO BOLJI PO MALO, ZAJEDNO – PUNO
Pravi pokazatelj, naravno, bit će jedino i isključivo prave, službene utakmice, ali sudeći po ove tri provjere, dojam je kako je korona mnogima čak i dobro došla. Imali su priliku za individualni rad, ali i za usvajanje zahtjeva novog trenera, a kad se tome doda i želja za igrom i natjecanjem nakon ove stanke, dolazi do kombinacije koja je zaista velikom dijelu igrača donijela individualni iskorak. Jiloan Hamad dosad u dresi Gorice nije izgledao ni izbliza ovako dobro, Paulius Golubickas napravio je ogroman iskorak u samo nekoliko mjeseci od dolaska, Hrvoje Babec pretvorio se u čovjeka koji daje ritam goričkoj igri, Ognjen Mudrinski nametnuo se kao vrlo ozbiljna opcija, sve sigurniji je i Krešo Krizmanić, bolje i čvršće djeluju Marijan Čabraja i Musa Muhamed, u vrlo dobrom izdanju su svi stoperi… I tako dalje, i tako dalje. Ostane li tako, ako svatko pojedinačno nastavi davati za nijansu više nego dosad, momčad će dobiti – jako puno.

Cherif Ndiaye zabio je po jedan gol na svakoj od tri prijateljske utakmice… Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

3) TKO SE JOŠ SJEĆA PROBLEMA S EFIKASNOŠĆU?
U trenutku kad je bivši trener Sergej Jakirović otišao, Gorica je bila u velikoj i bolnoj seriji utakmica bez postignutoga gola. Sve je manje prostora ostajalo za Kristijana Lovrića, što je dovelo do silnih muka u igri prema naprijed, ali danas se čini da to više nije slučaj. Dvaput je Gorica zabila Istri (Cherif i Ćelić), čak triput Dinamu (Suk, Cherif i Golubickas), i to uz promašen penal, a Varaždinu su zabijala četiri različita strijelca (Cherif, Golubickas, Lovrić i Dvorneković), uz još jedan autogol. Deset komada u tri utakmice zvuči kao jako dobar učinak, a zna li se da je uz to Gorica imala i još cijeli niz lijepih prilika, jasno je da muka s efikasnošću više nema. Neka tako ostane i u prvenstvu…

4) SAMO DA JE SAMOPOUZDANJA…
Rezultati u pripremnim utakmicama, ponavlja se uvijek iznova, nisu važni… Osim onda kad, naravno, jesu. Utakmice su to koje ne donose i odnose bodove, ali u većini slučajeva mogu donijeti ili odnijeti dozu samopouzdanja. U aktualnom goričkom slučaju svakako će ga donijeti, jer nije mala stvar srediti Dinamo u gostima, kao što nije mala stvar ni zabiti pet komada nekom prvoligašu. Gorica je učinila i jedno i drugo, igrači su u svemu tome i postali svjesni koliko doista vrijede, a sad taj moment treba i zadržati. Pristisak će u službenim utakmicama svakako biti veći, a u Valdasovim idejama često su temelj automatizmi u igri, brza i točna dodavanja, odigravanja iz prve… Za takvu igru potrebna je visoka razina mirnoće i koncentracije, koju su igrači u ovim dosadašnjim ispitima u najvećoj mjeri i pokazivali.

Trener Valdas Dambrauskas uspio je u kratkom razdoblju prenijeti na igrače svoje ideje… Foto: David Jolić

5) NEMA IMPERATIVA, IMA AMBICIJA
Gorica će u nastavak prvenstva krenuti sa željom da se priključi borbi za Europu, bez obzira na naizgled velikih sedam bodova zaostatka za petoplasiranim Osijekom. Nakon utakmica polufinala Kupa i ispadanja Slaven Belupa jasno je da će i to peto mjesto voditi u Europu, a Gorica već u do treće utakmice ovog nastavka, gostovanja u Osijeku, ima priliku “nagristi” prednost Osječana. Europa je, dakle, i dalje želja i cilj, a otprilike jednako je važno i to što o njoj ništa presudno ne ovisi. Ako Gorica i ne uspije na kraju, potresa neće biti, a ovih deset kola poslužit će kao sjajna priprema za sljedeću sezonu, koja kreće samo tri tjedna nakon završetka aktualne. Atmosfera u klubu i momčadi je odlična, vjera u sebe apsolutno prisutna, a “mača nad glavama” nema. I to je, vjerojatno, idealna kombinacija.

Nastavi čitati

Reporter 393 - 21.05.2020.

Facebook

Izdvojeno