Sport
‘Sammir je klasa, Lokosi su odlični, ali mi smo ovdje doma…’
Dosad smo napravili dobar posao, izgubili smo samo od Dinama i Hajduka, a lako neće biti ni protiv Lokomotive. Međutim, svi smo na broju, igramo pred svojim navijačima i moramo se postaviti kao pravi domaćini, kaže veznjak Gorice Mario Marina
Ako postoje igrači koji dođu u goričke sportske klubove “sa strane”, a s vremenom gotovo zaboravimo da nisu naši, domaći, Mario Marina (30) svakako spada u tu kategoriju. Momak osebujne fizure i rijetko viđene britkosti u igri rođen je u Bugojnu, odrastao je u Kninu, ali u Velikoj Gorici je još od ljeta 2015. godine. Otišao je u međuvremenu na pola sezone u Široki, igrati Premijer ligu u BiH, ali brzo se vratio kući. Izborio je prvu ligu s Goricom, imao veliku i važnu ulogu u uspješnoj premijernoj prvoligaškoj sezoni, a u istom ritmu je nastavio i ove sezone. Mučila ga je ozljeda tijekom priprema, iza njega je i trauma zbog očeve smrti, ali opet je Mare tu, u punoj formi. Na radost i zadovoljstvo trenera Jakirovića, koji ga smatra jednim od ključnih ljudi svoje momčadi.
– Da, imao sam, nažalost, tu obiteljsku tragediju, ali osjećam se sve bolje iz dana u dan, pogotovo fizički. Spreman sam i nadam se da ću opravdati povjerenje trenera – kazao je Marina.
Na terenu djeluje goropadno, ponekad i vrlo čvrsto, agresivno, ali privatno je riječ o iznimno mirnom momku, staloženom i s obje noge na zemlji u svakome trenutku. Zato je i toliko značajan za momčad, kako na terenu, tako i u svlačionici. Zato je, između ostalog, i pravi čovjek za analizu učinjenog u prvih sedam kola prvenstva.
– Generalno možemo biti zadovoljni učinjenim u ovih prvih sedam kola. Tih 11 bodova i peto mjesto mogu nas zadovoljiti, pogotovo kad znamo da smo izgubili samo od Hajduka i Dinama. Krenuli smo nekako klimavo, nismo bili svi na broju, zdravi i ekipirani, ali sad je to već puno bolje. A u budućnosti će, siguran sam, biti i još bolje – uvjeren je Marina.
U subotu u 19 sati kreće okršaj s Lokomotivom na Gradskom stadionu, na terenu na kojem je ovaj protivnik slavio oba puta prošle sezone. Konkrencija je sve veća, uz Marinu su opcije za pozicije u sredini još i Čanađija, Suk, Maslowski, Babec i Maloča, ali čupavi ratnik s brojem 30 na leđima znat će što mu je činiti ako dobije priliku. I kakav pristup treba biti.
– Lokomotiva je momčad koja je pokazala da zna igrati protiv nas. Dobili su nas doma 3-0 i 2-0, a dobre rezultate imaju i u posljednjih nekoliko kola, dobro igraju… Bit će teško, to je sigurno, jer u ovoj ligi je uvijek tako, ali mi moramo vjerovati u sebe. Igramo doma, na svom stadionu, i tako ćemo se i postaviti – odlučan je Mare, kako ga zovu svi u klubu.
Rekordera po broju žutih kartona u jednoj sezoni, što je prošle sezone postao glavom i bradom Mario Marina, ove će subote upoznati i Sammir. Brazilac s hrvatskom putovnicom vraća se u HNL upravo ove goričke večeri, lako je moguće da će ići izravno na Marinu. Koji se veseli njegovu povratku u hrvatski nogomet…
– Mislim da je to dobra stvar za HNL. Što se tiče njegovih igračkih kvaliteta, o tome ne treba ni pričati. Pokazao je i dokazao klasu, treba samo vidjeti u kakvom je fizičkom stanju i koliku će minutažu dobiti. Ali dobro, nije Lokomotiva samo Sammir, imaju oni jako puno kvalitetnih igrača – upozorava Marina.
Beskompromisni borac Marina prošle je sezone predvodio ligu po žutim kartonima… Foto: Jurica Galoić/PIXSELL
Njegova uloga u sredini terena je destrukcija, razbijanje protivničkih napada, što velikim dijelom objašnjava neobično velik broj žutih kartona, ali koristan je Marina i prema naprijed. Njegove duge lopte često pronalaze cilj, mirnoća i čvrstina u duelima imponira, no pokazao je Mare da zna i zabiti… Zasad jedini prvoligaški gol zabio je u lanjskoj pobjedi u Zaprešiću, vjerojatno i zato što ga taktičke ideje ograničavaju u odlascima prema naprijed.
– Sve nas povremeno povuče lopta, dođe ti da odeš prema naprijed, ali nije to baš tako jednostavno. Moramo na terenu prije svega biti pametni, ne ide to tek tako… – rekao je Marina.
Koliko mu je stalno do momčadi pokazao je i u utakmici protiv Istre. Trener ga je zamijenio na poluvremenu, no nije želio otići odmah na tuširanje, već se u dresu vratio na klupu i odgledao utakmicu do kraja. Netko bi sa strane možda pomislio da mu je izmjena teško pala, ali to je daleko od istine.
– Ne, izmjena mi sigurno nije teško pala, pogotovo s obzirom na to da se fizički nisam dobro osjećao, a ostao sam utakmicu gledati jer nisam želio propustiti niti jedan trenutak. Vrlo jednostavno – objasnio je Mario.
Ovu utakmicu protiv Lokomotive, nadamo se, gledat će ponovno velik broj domaćih navijača. Grad sve više prihvaća ovu lijepu nogometnu priču, ljudi se okupljaju i druže na stadionu, a pritom i pomažu igračima. Jer sve je, naravno, lakše kad su tribine lijepo popunjene, kad se napravi galama…
– Hvala ljudima što dolaze i pozivam ih da nam i ovaj put dođu pomoći u što većem broju, puno nam je lakše uz pune tribine. A mi ćemo im obećati da ćemo dati sve od sebe. Pa što bude! – zaključio je Marina.
Sport
Bajka završila s ponosom! Kurilovec ispao pred “pola Gorice” na jugu
Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-0 od Dinama na Maksimiru u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, ali ostavili su jako dobar dojam, jednako kao i više od tisuću ljudi okupljenih na južnoj maksimirskoj tribini
Eto, i to je ostalo iza nas… Utakmica svih utakmica u svijetu NK Kurilovca, utakmica koja je intrigirala velikogoričku, ali i hrvatsku javnost, utakmica koja će ući u povijesne knjige. Iščekivanje je trajalo mjesecima, još od trenutka kad su kuglice ždrijeba četvrtfinala Kupa Hrvatske spojile Dinamo i Kurilovec, svoj vrhunac to je iščekivanje dosegnulo u posljednjih nekoliko dana, a nakon što je utakmica konačno i odigrana, Kurilovčani imaju sve moguće razloge da budu ponosni.
Ispali su od Dinama, izgubili 2-0 i tako okončali bajku koja je počela u Zemuniku, a nastavljena domaćim pobjedoma protiv Oriolika i protiv prvoligaša Istre 1961, ali Kurilovčani su ostvarili svoj cilj.
– Želim da svi zajedno, kad utakmica završi, možemo pogledati jedni druge u oči – rekao je trener Senad Harambašić uoči utakmice, a to je na koncu i dobio.
Dinamo je svoje golove zabio iz prve dvije prilike koje je uspio stvoriti, pogađali su Monsef Bakrar u 24. i mladi Patrik Horvat u 30. minuti, a na tome je i stalo. Ako je netko strahovao od rezultatske katastrofe, od nekakvog potopa s velikom razlikom, Kurilovčani su dokazali da za strahovanje nije bilo povoda. I na ovakvom stadionu, protiv ovakvog protivnika, bili su u stanju igrati nogomet, parirati moćnom Dinamu i na kraju upisati vrlo prihvatljiv poraz.
Kurilovčani su se prezentirali na jako lijep način, no čudesni prolaz dalje ostao je samo san… Foto: Josip Mikačić/PIXSELL
Imao je i Kurilovec jednu lijepu kombinaciju, u 50. minuti maksimirske tribine zapljeskale su akciji koja je počela od golmana Leona Išeka, pa preko nekoliko igrača stigla do protivničke polovice, a šteta je jedino što završnica Matea Pršira nije bila samo za nijansu bolja. Ne bi se ništa bitno promijenilo ni da je taj udarac ušao, jer Dinamo je prolazak u polufinale osigurao rutinski, igrajući koliko je potrebno, i to s velikim brojem juniora u kadru, ali opet je šteta…
Iako, razočaranih na kraju nije bilo. Ni na terenu, ali ni na tribinama. Kadrovi koji su kreirani na maksimirskom jugu ostat će također zapisani za povijest, jer ove se srijede poslijepodne “Gorica preselila na Maksimir”. Debelo iznad tisuću ljudi došlo je pogledati svoje miljenike iz kvarta, dečke koji su na ovu utakmicu došli nakon što su odradili posao u banci, na baušteli ili gdje već, a to je svakako događaj vrijedan zapisivanja u povijesne knjige.
Doista je na trenutke čovjek imao osjećaj da je na južnoj tribini pola Gorice, toliko se poznatih lica moglo vidjeti, susresti, razmijeniti dojmove… I mlado i staro, i žene i muškarci, i košarkaši i rukometaši, i roditelji s djecom i dečki s djevojkama, svi su željeli biti dio ovoga događaja. I svi su uživali. Bez obzira na rezultat, bez obzira na hladnoću i vjetar u završnici utakmice, čak i nekoliko kapi kiše, nikome nije palo napamet otići prije nego što su igrači i stožer Kurilovca došli pod tribinu i zahvalili na podršci.
Sutra će se još prepričavati doživljaji i dojmovi, mentalne slike ostat će negdje zapisane, a Kurilovčani će – krenuti dalje. Maksimir se smjestio između Mača i Bistre, koja slijedi već za vikend, kad će ova nogometna bajka i službeno završiti.
Bravo, Kurilovčani!
Četvrtfinalna utakmica Hrvatskog nogometnog kupa između Dinama i Kurilovca na stadionu Maksimir započela je emotivnim trenutkom kada je početni udarac izveo naš Ivan Šćepina, nekadašnji igrač juniorske momčadi Kurilovca.
4.3.2026. – Stadion Maksimir, Zagreb, Hrvatska – SuperSport Hrvatski nogometni kup 2025/2026, cetvrtfinale, GNK Dinamo – NK Kurilovec. Photo: Josip Mikacic/PIXSELL
Publika je Šćepov udarac ispratila pljeskom, nakon čega je krenula utakmica.
Sport
Gorica lovi novo polufinale: ‘Ključni igrači su načeti, ali želja je ogromna…’
Nogometaši Gorice u srijedu od 17 sati gostuju kod Varaždina u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, a problem za trenera Carevića je umor i sitne ozljede nakupljeni u posljednjem razdoblju. Međutim, šansa je tu…
Sport
Dan za povijest! Kurilovec igra utakmicu kakva se neće ponoviti…
Kako god ova utakmica završila, ogled Dinama i Kurilovca na Maksimiru, u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, ostat će sportski događaj za vječnost u našem kraju. Već sad je jasno da će to biti filmska priča…
