Poznate su i prilično čvrste već neko vrijeme veze između Gorice i Rijeke. Na Rujevici su, naime, odavno shvatili da se u Turopolje može naći vrlo zanimljivih igrača za njihovu svlačionicu, a većina njih dokazala je da je takvo razmišljanje ispravno. I da Rijeka u bivšim igračima Gorice može pronaći vrlo konkretna pojačanja. Prošle sezone, ispalo je tako, Rijeka je triput pobijedila Goricu, zabila je pritom ukupno četiri gola, a zabijali su ih dva igrača – Niko Janković i Gabriel Rukavina. U prijevodu, Gorici su zabijali samo bivši igrači Gorice…

Niz je stao u 22. minuti prvog ogleda Gorice i Rijeke ove sezone, kad je strijelac bio Dantas, no već za drugi gol pobrinuo se – Toni Fruk! Opet, naravno, bivši igrač Gorice, koji je “demolirao” svoj bivši klub u utakmicu u kojoj je za konačnih 3-1 pogodio Adu-Adjei, pa je ta serija golova bivših igrača Gorice protiv Gorice i definitivno stala.

Točnije, malo se primirila, jer prvi sljedeći susret dogodio se ove nedjelje, u posljednjoj utakmici HNL jeseni…

Gorica je na Rujevici igrala pristojnu utakmicu, parirala je koliko je mogla, a možda bi u svemu tome nešto i izvukla da se u 53. minuti nije “ukazao” još jedan bivši igrač Gorice – Ante Matej Jurić! Nije zabijao prečesto ove sezone, samo dvaput do ovog susreta, ali uvijek se nekako pogodi da upravo ex Goričani potope Goricu. Jurić nije želio burno slaviti gol, svjestan da je epizoda u Gorici usmjerila njegovu karijeru, ali svoje je napravio.

Tim je potezom, u tom trenutku, utakmica i riješena, ali nije to u cjelini bilo 90 minuta koje ćemo dugo pamtiti iz goričke perspektive. Desetu utakmicu zaredom Gorica nije uspjela nauditi Rijeci, deveti poraz u tih deset utakmica upisan je nakon partije u kojoj je opet nedostajalo hrabrosti, konkretnosti, odlučnosti, ali i individualne kvalitete u ključnim trenucima.

– U tih prvih 20-ak minuta Rijeka nas je pritisnula, spustili smo se dosta nisko, što nije bio plan, no nakon toga smo uspjeli uspostaviti kontrolu. Međutim, opet se pokazuje da naša boljka, jer imali smo puno situacija u kojima smo morali bolje odraditi taj zadnji pas i ulaziti u šanse. To su one situacije koje ne ulaze u “highlightse” ni u statistiku, ali u mojoj glavi su itekako dobre situacije za gol. To se već dugo i često ponavlja i morat ćemo poraditi na tome i dovesti igrače koji to mogu riješavati – rekao je trener Mario Carević nakon što je završila prva polovica sezone.

Rijeka je kontrolirala stvari na terenu, Gorica prijetila nedovoljno često i nedovoljno opasno, pa je na kraju ispalo da je domaćin odradio posao taman onoliko koliko mu je bilo potrebno.

– Mislim da Rijeka nije imala neke izrazite šanse, koliko god su na momente uzimali kontrolu, jer ipak je to Rijeka, momčad s puno više kvalitete. Ali i mi smo bili na trenutke dobri, u dobrim situacijama, no sve to zapne u lošim odlukama… Ponovio sam to 800 puta od početka prvenstva, ali ne znam što drugo reći. Također, čudne su mi samo tri minute sudačke nadoknade, a imali smo i bakljadu, i šest izmjena… Tri minute nadoknade nisam vidio od Eura 1996., ali dobro, to je tako. Vjerojatno mi ne bismo izjednačili i da je trajalo duže, ne govorim o tom kontekstu, samo kaže da mi je čudno – dodao je Carević.

Gorica je tako jesen završila na sedmome mjestu prvenstvene ljestvice, s istim brojem bodova kao osma Lokomotiva, sa četiri boda više od Vukovara i pet više od posljednjeg Osijeka. Gorica ima čak devet poraza u 18 jesenskih utakmica, jednako kao Vukovar, Gorica je treća u rubrici primljenih golova, a kad se sve zbroji dobivamo jesen koja je definitivno mogla biti i bolja.

Pauza će potrajati do početka siječnja, a onda kreće nova polusezona teške borbe…

U subotu, 20. prosinca, u Gudcima je održan adventski program koji je okupio djecu, obitelji i mještane, a cilj mu je bio jačanje zajedništva i njegovanje blagdanske tradicije, kroz cjelodnevno druženje ispunjeno sadržajem za sve uzraste. Za samu organizaciju su se pobrinuli Udruga mještana Gudci i Mjesni odbor Gudci.

Dan je započeo dječjom adventskom radionicom, nakon koje su djeca nastavila zajedničko druženje uz ručak i filmsku projekciju.

U poslijepodnevnim satima, uslijedilo je predavanje o povijesti Božića i božićnim običajima, koje je održao Stjepan Vlahović te je okupljenima približio značenje blagdana i vrijednosti koje se uz njega vežu. Središnji trenutak adventa bilo je kićenje božićnog drvca i podjela poklona djeci, nakon čega je na scenu stupio i Djed Mraz sa svojim vilenjacima.

Večer se nastavila u opuštenom ritmu, uz kuhano vino, glazbu i zabavni program.

“Advent u Gudcima još je jednom pokazao koliko su ovakva okupljanja važna za jačanje zajednice i njegovanje blagdanske tradicije”, poručuju organizatori.

U sportu se ponekad – valjda je zato i toliko zanimljiv – događaju određeni paradoksi. Na terenu, unutar jedne utakmice, ali i puno šire. Recimo, unutar jednog sustava. Takav primjer stiže iz svijeta županijskog rukometa, u kojem je trenutak naizgled fenomenalan: imamo tri muška kluba u Premijer ligi, u najvišem rangu su i rukometašice Dugog Sela, jako lijepu priču grade rukometašice Ivanića i Udarnika…

A sve to događa se – e, tu je paradoks – u uvjetima koji su daleko od idealnih. Dobro, tu svaka sredina ima i neku svoju priču, svoje probleme i zadovoljstva, prednosti i nedostatke, ali nema tog predstavnika nekog od naših rukometnih klubova koji će ustvrditi da rukometu cvatu ruže.

Problemi su, naravno, u prvom redu financijske prirode, jer novca nikad dosta, javljaju se u nekim sredinama i ozbiljni problemi s infrastrukturom, s terminima za trening, s trenerima… Sve su to stavke koje se neće tako lako promijeniti, pogotovo se to neće dogoditi preko noći, ali barem se u međuvremenu imamo za što držati po pitanju rezultata.

U tim i takvim okolnostima došlo je početkom prosinca i do promjene na čelu Rukometnog saveza Zagrebačke županije. Daniela Horvat iz ŽRK Zaprešića naslijedila je na funkciji predsjednice Miroslava Ivića. Izborna skupština održana je u Velikoj Gorici, na Udarniku, a jutro poslije predsjednica Horvat sjela je na naš kauč u sklopu serijala “Sport Zagrebačke županije”.

– Sve je prošlo u mirnim tonovima, što se zapravo i očekivalo budući da su u pripremi kandidature uz mene stala 24 od ukupno 28 klubova. Samim time, bilo je za očekivati da će biti onako kako je bilo, veselo i ugodno – kaže prva dama županijskog rukometa i nastavlja:

– Mi iz svijeta rukometa raštrkani smo na sve strane, nismo svi ni baš toliko blizu, tako da bude jako zanimljivo kad se ovako nađemo. To je jedna dobra, motivirajuća ekipa, ljudi svih starosnih dobi, a pazimo i da imamo podjednako žena i muškaraca. Kad krene diskusija, bude to jako zanimljivo.

Rukometna djelatnica iz Zaprešića koja je bila dopredsjednica županijskog saveza u posljednja dva mandata, mama jedne zagrižene rukometašice, preko koje se i uključila u svijetu rukometa, ima veliku podršku, a prvi plan joj je obići svih 28 članova županijskog saveza. Svjesna je itekako da su to ljudi koji zaslužuju pozornost, jer rade u uvjetima koji su daleko od idealnih.

– Da, situacija je takva da u rukometu apsolutno nema dovoljno novca čak ni za minimalno ozbiljno funkcioniranje. Velika većina mojih kolega su volonteri, entuzijasti, zaljubljenici u rukomet, pomalo i fanatici – kaže, između ostaloga, nova predsjednika županijskog rukometnog saveza Daniela Horvat.

Lijepo, ugodno, veselo, ali i kompetitivno bilo je ove subote pod Panadićevim balonom na ulazu u Rakarje. Bio je to dan rezerviran za humanost, plemenitost i dobrotu, ali i za jako dobar mali nogomet, jer do svog osmog izdanja došao je humanitarni projekt “Turopoljsko srce”. Donatorska večer ove godine nije prošla po zacrtanom planu, aukcija dresova na društvenim mrežama udruge traje i dalje, a turnir je prošao – fenomenalno.

Sve je krenulo već u ranim jutarnjim satima, prve dvije skupine svoj su posao odradile već do ručka, a preostale dvije nakon njega. Potrajalo je druženje kod Panadića cijeli dan, tribine su praktički cijelo vrijeme bile pune ili gotovo pune, a u borbu za plasman na kraju su stigle četiri momčadi koje su osvojile svoje skupine. Koncept je poznat i uhodan, svoje momčadi organizirali su gorički kafići, pa tu uz ozbiljnu dozu humanosti postoji i itekako ozbiljna doza prestiža.

Na kraju su najviše pokazali dečki koje je okupio gazda Krmpa, pa su nastupali pod nazivom “VG Sport Caffe”. Nimalo slučajno, ta je momčad puna igrača NK Kurilovca, koji su pokazali da im dimenzije terena nisu posebno važne. Na onom velikom su ispisali povijest još tamo početkom studenog, a sad su uspjeli i razveseliti gazdu i na umjetnoj travi, na malom nogometu.

Učinili su to pobjedom u finalu protiv Caffe bara Alkar, koji je također okupio vrlo zanimljivo društvo u svom rosteru, pa je finale bilo za prste polizati. Pobjedu su dečki iz VG Sport Caffea proslavili burno i emotivno, a emocije su prštale i pri dodjeli pehara, za što je zadužen bio poseban gost. Taj zadatak, naime, pripao je Ivanu Šćepini…

U utakmici za treće mjesto Caffe bar VAR bio je bolji od Caffe bara Barbara, čime se Pevecova ekipa domogla “bronce”, dok se Matićeva družina morala zadovoljiti “drvenom medaljom”. I naravno da su se zadovoljili, jer ovdje je ipak rezultat i konačni plasman u drugom planu. Bio i ostao. Svi zajedno napravili su dobro djelo, okupili grad u predblagdansko vrijeme i ponudili novu potvrdu veličine svega onoga što rade organizatori ovog projekta.

Podijeli su organizatori na kraju i individualne nagrade, pa je tako trofej za najboljega igrača otišao u ruke Florijana Rakovića iz VG Sport Caffe, a nagradu za najboljega golmana dobio je njegov suigrač Leon Išek. Obojica su, naravno, igrači NK Kurilovca… Najbolji strijelac turnira bio je Luka Peruzović, koji je branio boje domaćina turnira, odnosno Panadić Sporta.

Kad je i to odrađeno, ostalo je još jedino razmijeniti dojmove, opustiti se nakon dobro obavljenog posla i napraviti prvi korak u poznatom smjeru: “Vidimo se i sljedeće godine!”

Nismo na takvo što naviknuti posljednjih sezona, ali iza Velikogoričanina Ante Budimira ostao je mali golgeterski post. On se odnosi samo na prvenstvene utakmice, u kojima je Ante “mirovao” još od 26. listopada i poraza njegove Osasune od Celte Vigo (3-2), u kojem je zabio oba gola svoje momčadi. Na prve sljedeće golove u La Ligi trebalo je pričekati gotovo dva mjeseca, sve do ove subote.

U grad je stigao Alaves, veliki brat naše Istre 1961, a Ante nije imao milosti. Opet je zabio dvaput, svoj peti i šesti prvenstveni gol u ovoj sezoni, pri čemu je onaj prvi bio fenomenalan. Pravi golgeterski, za golmana neobranjiv i neuhvatljiv. Pogodio je u 72. minuti, u trenutku kad je i dalje bilo 0-0, da bi devet minuta kasnije zabio i drugi put, ovom prilikom iz penala. Priču je zaključio i konačnih 3-0 postavio Raul Garcia u trećoj minuti nadoknade…

Ako malo proširimo perspektivu, vidjet ćemo da post nije trajao baš toliko dugo, ali i da je tjedan koji je ostao iza nas bio fenomenalan za našeg Antu. Naime, Budimir je u međuvremenu zabio i dva gola u Kupu Kralja, prvi u utakmici nakon Celte, a drugi tri dana prije Alavesa. U srijedu je bio strijelac jednoga gola u pobjedi 4-2 protiv Huesce, što jasno ukazuje na činjenicu da forma raste. I da se Ante vraća dobrim starim navikama.

I da ćemo, naravno, svi mi s još većim zadovoljstvom pratiti što dečko sa Cibljanice radi u dalekoj Pamploni.

Foto: Osasuna FC/Facebook