Povežite se s nama

Sport

Rastali se Gorica i Sergej Jakirović

Od ponedjeljka poslijepodne HNK Gorica je bez trenera, Sergej Jakirović napustio je klupu šestoga kluba HNL-a nakon što je na njoj sjedio u 61 službenoj utakmici. Ime novog trenera bit će poznato u sljedećim danima, jer već u petak (19 sati) stiže Istra…

Objavljeno

na

Mnoge je možda i iznenadilo, neke možda i nije, ali ponedjeljak poslijepodne donio je rastanak HNK Gorice i trenera Sergeja Jakirovića. Otprilike 48 sati nakon teškog, preteškog poraza od Hajduka na Poljudu (0-6), čelni ljudi kluba priopćili su 43-godišnjeg stručnjaku iz Metkovića kako je uspješnoj suradnji, koja je trajala točno 616 dana, došao kraj.

– Ovo je jedna od težih stvari u sportu, trenutak kad doslovno morate prelomiti. Nažalost, nismo mi ništa bolji ili drukčiji od ostalih, u nogometu su rastanci dio svakodnevice. Takve stvari se događaju. Iznimno cijenim Sergeja i to što smo se danas razišli, pod ovakvim okolnostima, uopće ne znači da nećemo u budućnosti raditi zajedno – rekao je predsjednik Gorice Nenad Črnko.

Do prekida suradnje dovela je napadački neučinkovita proljetna serija, niz od četiri utakmice bez postignutoga gola, uz dva boda osvojena u sudarima s klubovima iz “velike četvorke”, ali i prilično loš dojam koji je ostao nakon gostovanja na Poljudu. Posljedično, došlo je i do drastičnog pada šansi u borbi za Europu i u klubu su odlučili reagirati. Pri čemu se, naravno, ni na trenutak ne zaboravlja sve dobro, vrijedno i veliko što je Jakir ostavio iza sebe.

– Veliko hvala Sergeju Jakiroviću za sve što je napravio s Goricom, uvjeren sam da će napraviti veliku karijeru u budućnosti, ne samo u Hrvatskoj, nego i u inozemstvu. U meni i Gorici zasigurno će imati velikog prijatelja i podršku, a trenutke kao što su ovi nastojat ćemo svi zajedno što prije zaboraviti i s pogledom prema naprijed krenuti u nove pobjede – kazao je predsjednik Črnko.

Sergej Jakirović postao je trener Gorice 18. lipnja 2018. godine, vodio je momčad na 61 službenoj utakmici, pri čemu je napravio rezultat za povijest. Kao trenerski debitant u prvoj ligi odveo je klub koji je također debitirao u najvišem rangu do sjajnog petog mjesta u državi. Gorica je pod Jakirovićem odigrala rezultatski vrlo uspješnu sezonu i pol, nastavila je ove jeseni tamo gdje je stala u debitantskoj sezoni, ali proljeće je donijelo nemir. I rastanak.

Velikim i masnim slovima ostat će ime Sergeja Jakirovića upisano u povijesti velikogoričkog nogometa, no sad je došlo vrijeme za novi početak. Sergej ide svojim putem, sasvim sigurno uspješnim, a Gorica će dobiti novog čovjeka na klupi. Tko će to biti, doznat ćemo u danima pred nama…

Sport

Ponikve lagano do bodova u Kurilovcu

Objavljeno

na

Objavio/la

Uoči predblagdanskog vikenda, na Veliki petak, sukladno dogovoru obiju momčadi prvenstveno kolo odradili su Kurilovec i Ponikve. Gosti iz Zagreba definitivno zasluženo odnose bodove iz Kurilovca. Već u prvom dijelu postigli su dva gola. U 30. minuti prvo je pogodio iz blizine Fajdiga, da bi osam minuta kasnija nakon kornera glavom u domaću mrežu loptu smjestio Žejavac.

U samoj završnici prvog dijela gosti su mogli podebljati vodstvo, iz kaznenog udarca okvir vrata promašio je strijelac prvog gola Fajdiga. Početkom drugog dijela dvoboja domaći su bili u jedinoj ozbiljnijoj šansi navedenog poluvremena, kada je tamnoputi Chukwu pogodio prečku. Gosti su odlično kontrolirali dvoboj do kraja te su pojačali rezultat u 84. minuti, prvo je jak udarac u vrata uputio Jadek, golman Tor odbija loptu do Kraljevića koji je malo prije ušao u igru, on ne griješi za konačnih i zasluženih 0:3.

III. NL Centar, 22. kolo

KURILOVEC – PONIKVE 0:3

SRC Udarnik. Gledatelja 80.

Sudac: Crnojević (Novska). Pomoćnici: Kupres (Samobor) i Štibohar (Krapinske Toplice).

STRIJELCI: 0:1 – Fajdiga (30), 0:2 – Žejavac (38), 0:3 – Kraljević (84).

KURILOVEC: Tor, Šarić, Drezga (od 46. Lukavečki), Knežić, Ćosić, Sedlaček, Chukwu (od 81. Bolješić), Pušić (od 46. Čurek), Žlebečić, Završki, Blagoev. TRENER: Stjepan Bašić.

PONIKVE: Petrčić, Brcko, Brekalo, Žejavac, Atlija, Vragolović (od 82. Kraljević), Jadek, Nasri (od 76.Oršulić), Bakarić, Bužinec, Fajdiga (od 62. Đopar). TRENER: Hrvoje Pipinić.

Nastavite čitati

Moja županija

VIDEO ‘Najbolji sam kuglač na svijetu! Uz to, radim u McDonaldsu…’

Alen Kujundžić je prvi na pojedinačnoj svjetskog kuglačkoj rang listi, on je hrvatski reprezentativac rodom iz Subotice, u koju su njegovi otišli iz Imotskog… Uz sve to, on je i zaposlenik McDonaldsa u Zaprešiću, u kojem i igra

Objavljeno

na

Objavio/la

Na velikoj fešti županijskog sporta u Jastrebarskom, dodjeli priznanja najboljima u 2023. godini, u jednoj od glavnih rola našao je mladih koji nastupa za klub iz Zaprešića, a dolazi iz – Subotice. Alen Kujundžić, kuglač KK Zaprešića, primao je nagradu u trenucima dok su njegovi najbliži, tamo petstotinjak kilometara daleko, pucali od ponosa.

– Svaku nagradu je jako lijepo primiti, bio je to poseban osjećaj i ovoga puta, pogotovo kad znaš da dolaziš i “malog” sporta, iz svijeta u kojem nema previše svjetala reflektora. I učinit ću sve da i sljedeće godine ponovno budem na istome mjestu, u istoj ulozi – kaže Alen, hrvatski reprezentativac i najbolji kuglač na svijetu!

S obzirom da njegovo ime široj javnosti ne zvuči osobito poznato, netko će možda podići obrve u čuđenju, ali Alen Kujundžić je doista svjetski broj jedan. Prvi je na pojedinačnoj svjetskoj rang listi, na lanjskom pojedinačnom svjetskom prvenstvu osvojio je broncu, kao i u ekipnoj konkurenciji, na svjetskom klupskom prvenstvu bio je srebrni… I sve to nije mu dovoljno.

– Pokušat ću u ovoj godini napraviti korak naprijed u svakom smislu, svaki dan radim da bi tako i bilo, ali naravno da tu nema garancija. Uživam u svemu radim, praktički svaki dan sam u kuglani, maksimalno sam posvećen sportu kojeg volim, a bez toga bi ionako bilo nemoguće napraviti sve ono što sam si zacrtao. Želim jednog dana biti najbolji od najboljih i spreman sam na sva odricanja da bih u tome uspio – odlučno ističe Kujundžić, koji je svoju životnu priču ispričao gostujući u posljednjem izdanju emisije “Sport Zagrebačke županije”.

Priču koja je istovremeno i neobična, i inspirativna, i zadivljujuća…

– Rođen sam u Subotici, ali moje je porijeklo iz Imotskog. Djed i baka od tamo su otišli u Njemačku, a nakon što su naslijedili zemlju u Subotici, odlučili su tamo se i nastaniti, a tamo su rođeni i moji roditelji, kao i ja – počinje Alen, koji je u Hrvatsku preselio čim je završio srednju školu, i to zbog kuglanja.

– Moj djed bio je jako dobar kuglač, jedan od desetorice najboljih u Jugoslaviji u svoje vrijeme, a i tata se bavio kuglanjem, iako na nešto nižoj razini. I tako sam ja već kao klinac počeo ići s djedom na utakmice, a kad nisam išao s njim, išao sam s tatom. Vrlo rano sam se zaljubio u kuglanje, u taj čaroban osjećaj kad kugla poruši čunjeve, a drži me i danas.

Geni idealni za kuglanje poklopili su se s voljnim momentom i mali Kujundžić brzo je počeo skupljati trofeje, titule i medalje, ali sve to događalo se u uvjetima toliko skromnim da je već kao srednjoškolac počeo tražiti neki drugi put.

– Čim sam završio srednju školu, preselio sam se u Hrvatsku, odnosno u Split. Uvjeti u Srbiji u tom trenutku nisu bili dovoljni da bih se nastavio razvijati i odabrao sam odlazak u KK Mertojak. Bio sam nakon toga i u Zadru, Šibeniku, kuglao za sve klubove koji su sad konkurenti Zaprešiću, u kojem sam na koncu i završio – priča Alen.

Upravo je u dresu Zaprešića, u jednoj od najljepših kuglana u Europi, krenuo na put prema samom vrhu, na koji je i službeno stigao preuzimanjem prvoga mjesta na svjetskoj rang-listi. Čovjek je najbolji na svijetu u onome što radi, da je Nijemac bio bi velika zvijezda, a kod nas je Alen daleko od toga.

On je jedan od nas, običan dečko koji na treninge dolazi nakon što odradi smjenu u McDonaldsu.

– Da, već dvije godine radim u McDonaldsu u Zaprešiću i moram ovom prilikom zahvaliti mojim kolegama i šefovima, koji mi maksimalno izlaze u susret. Znaju čime se bavi i daju mi podršku, a to znači da su svjesni da mene subotom obično nema. A subotom McDonalds “gori” – govori svjetski broj jedan i zaposlenik lanca brze prehrane.

– Radim sve, od posluživanja, primanja narudži, pripreme… Od kuglanja se, nažalost, na ovim prostorima ne može živjeti, nitko od nas nije profesionalac i nema druge nego raditi. Ja imam sreću da sam našao jako dobar posao, u dobrom okruženju, pa se mogu posvetiti kuglanju. I da, dogodi se ponekad da me netko prepozna kao kuglača, ali u pravilu se to odnosi na ljude koji imaju nekakve veze s kuglanjem. Inače me baš i ne progone fanovi, ha, ha…

Njegovim angažmanom došlo je do toga da se ispred zaprešićkog McDonaldsa stalno vrti reklama za kuglački klub, a to je uvod u dio priče koji ga posebno smeta.

– Premalo se radi na promociji kuglanja i zato imamo status kakav imamo. Na zapadu je kuglanje jako popularan sport, a kod nas kao da je taj segment u padu. Ponekad razmišljam da za deset godina doslovno neću imati s kim kuglati… Ima mladih, nije da nema, no situacija općenito nije obećavajuća. A mislim da bi moglo biti bolje, da ima dovoljno ljudi koji mogu i žele pomoći da se hrvatsko kuglanje podigne, problem je jedino što ne mogu doći do pozicija… – zaključio je Alen.

Nastavite čitati

Sport

VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’

Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…

Objavljeno

na

Objavio/la

Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.

Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…

Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.

– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…

– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.

U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!

– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.

– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.

– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…

 

Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.

– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.

Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!

– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.

Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…

Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.

– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.

Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.

– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.

Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.

– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.

Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.

– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.

I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.

– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:

– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.

A ništa, neka se onda tako i nastavi…

Nastavite čitati

Sport

Kvarner u Gorici: Jedan ružan rastanak, jedna tučnjava i jedinica na tablici!

Košarkaši Gorice u posljednjoj domaćoj utakmici regularnog dijela sezone u Prvoj ligi dočekuju vodeću momčad prvenstva, riječki Kvarner. Bit će s druge strane zanimljivih imena, a košarka koja će se igrati u četvrtak od 19.15 sati bit će – zabavna

Objavljeno

na

Objavio/la

Dvije su utakmice do kraja regularnog dijela sezone, dvije pobjede manje od Gorice ima petoplasirani Zagreb, prvi ispod crte za ulazak u Final Four. U prijevodu, Gorica ima dvije meč-lopte za osiguravanje mjesta među četiri najbolje momčadi Prve lige, a prva je na redu u četvrtak navečer. I to protiv – lidera!

U našu Gradsku dvoranu stiže riječki Kvarner, vodeća momčad prvenstva, koja u 25. utakmicu sezone ulazi sa samo dva poraza. Oba su Riječani doživjeli u sudarima s Vrijednosnicama Osijek, drugog sastava prvenstva, koji je jedan od svoja tri poraza, daleko najuvjerljiviji, doživio upravo u Velikoj Gorici.

Gorica, s druge strane, na trećemu mjestu ima sedam poraza, ali i 15 pobjeda, uključujući i onu kod Omiša proteklog vikenda. Upravo je taj trijumf značajno smanjio pritisak na Goričane uoči utakmice u kojoj mogu uživati i pokazati što znaju. A onda u posljednjem kolu, trebalo ili ne, odraditi posao protiv Podstrane, koja je već ispala iz lige.

– Nakon jako bitne pobjede u Omišu rasterećeni dočekujemo Kvarner. Znamo da je Kvarner jako kvalitetna momčad, dobro popunjena na svim pozicijama, tako da očekujemo tvrdu i jaku utakmicu. Mi ćemo se dobro pripremiti i dat ćemo sve od sebe da s barem jednom pobjedom u zadnja dva kola i teoretski osiguramo doigravanje – kaže Vito Porobić, prvi gorički strijelac ove sezone s 15 koševa u prosjeku.

Imao je nedavno posla s 38-godišnjim Krunom Simonom, u posljednjoj domaćoj utakmici, a ovoga puta čekat će ga obračuni s igračem za kojeg je Simon – klinac. Siniša Štemberger ima 45 godina, iza njega je bogata i uspješna karijera, a mnogi će ga se možda sjetiti iz ružne epizode u vrijeme kad je igrao za Split, onog obračuna s Rawlejem Marshallom, Amerikancem koji je u to doba nosio dres Cibone.

Uz Štembergera, u rosteru Kvarnera ima još ponešto zvučnih imena, kao što su 33-godišnji Marjan Čakarun, iza kojeg je inozemna karijera, ali i Toni Jelenković, lani igrač Gorice, koji se s klubom nije rastao u osobitim odnosima. U najmanju ruku… Sve u svemu, kvalitetna i iskusna momčad koja će biti veliki izazov za Goričane.

– Kvarner od početka sezone ima izraženu ambiciju ulaska u Premijer ligu, posložili su jako dobru i iskusnu momčad i trenutno su vodeća momčad na tablici. Međutim, mi igramo pred našom publikom i dat ćemo sve od sebe da odigramo što bolju utakmicu. Zato bih ovim putem pozvao naše navijače da nam s tribina Gradske sportske dvorane pruže maksimalnu podršku – pozvao je trener Gorice Miron Češkić, jedan od glavnih potpisnika svih ovosezonskih lijepih trenutaka seniorske momčadi.

I nije slučajno da je pozvao ljude na tribine, jer ovdje se radi o oproštaju od regularnog dijela sezone. Ovo je posljednja domaća utakmica, uz to još i derbi, a na terenu će biti dečki koji su ovom sezonom zaslužili barem komadić pozornosti. I ako išta možemo garantirati, to bi bilo: igrat će se zabavna košarka!

Zato, vidimo se na tribinama…

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Ema, Antonija, Edita, Leonardo i Tena prvi su gorički sportski stipendisti

Po prvi puta u svojoj povijesti stipnedije je dodijelila Zajednica športskih udruga Grada Velike Gorice.

Objavljeno

na

Objavio/la

Po prvi puta u svojoj povijesti Zajednica športskih udruga Grada Velike Gorice dodijelila je stipendije mladim sportašima. Imena koja će ostati zapisana u povijesti su Ema Filković iz Karate kluba Velika Gorica, Antonija Jozepović iz Odbojkaškog kluba Velika Gorica, Edita Zvonarić iz Judo kluba Pinky, Leonardo Kovačić iz Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991 i Tena Pereković iz Judo kluba Kokica, a koji će mjesečno godinu dana dobivati po 100 eura.

– Ovo je jedan veliki iskorak u našem gradu jer smo konačno krenuli u proces stipendiranja najboljih mladih i talentiranih sportaša. Nastavit ćemo s ovim stipendijama i iduće godine, nadam se u duplo većem broju, ali i da će to postati jedan standard da što više vrhunskih sportaša nagradimo te im olakšamo put u sportovima kojima se bave – naglasio je gradonačelnik Krešimir Ačkar prilikom svečanog uručivanja stipendija.

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Goran Kovačić predsjednik goričke Zajednice športskih udruga istaknuo je kako su ove godine povećana sredstva za rad zajednice te se tako otvorila prilika i mogućnost da se realizira dugogodišnja želja – stipendiranje sportaša.

– Rastemo iz dana u dan, kako se razvija naš grad tako se razvija i naša sportska zajednica. Trenutno imamo 23 sporta, a bit će ih još i više pa će tako mladi Velikogoričani moći odabrati sport koji žele. Naši ovogodišnji stipendisti su mladi i perspektivni sportaši, ali i uzorni učenici – dodao je Kovačić.

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Stipendiju će dobiti i velikogorička sportašica Ema Filković, inače juniorka Karate kluba Velika Gorica, a koja je u veljači s Hrvatskom karate reprezentacijom nastupila na Europskom prvenstvu u Gruziji.

– Ova će stipendija svima nama puno značiti te ćemo dati sve od sebe da ju opravdamo, ali i da budemo još bolji – istaknula je karatistica Ema.

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

– Veliki je ovo vjetar u leđa za naše mlade sportaše. Na ovaj način i Zajednica i Grad pokazuju da su prijatelj djece te da potiču mlade i perspektivne sportaše, a ovo im je samo dodatan poticaj za dalje da napreduju i da se još više trude uz svoje trenere koji su svakodnevno s njima na terenu – zahvalila se u ime roditelja sportaša Željka Pereković.

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Na kraju, mladim stipendistima, gradonačelnik Ačkar je poručio:

– Nemojte se nikada umoriti odustati od sporta i budite ponosni na rezultate koje ste postigli.

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Na svečanoj dodjeli stipendija bili su i zamjenik Neven Karas te resorna pročelnica Lana Krunić-Lukinić.

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Nastavite čitati

Reporter 435 - 28.03.2024.

Facebook

Izdvojeno