HOTNEWS

Prvo obrazovno razdoblje za učenike uskoro završava, a evo kako je izgledalo u jednoj od najvećih goričkih škola

Drugo obrazovno razdoblje počinje 18.siječnja 2021. godine.

Objavljeno

prije 5 godina

21. prosinca 2020.

Objavio/la

Suzana Majstorović

Prije negoli je startala ova školska godina bilo je puno buke u javnom prostoru treba li početi online, redovno, a govorilo se i o kombinaciji to dvoje. A kad se ipak krenulo na način da učenici fizički idu u svoje škole, tada su krenule prognoze koliko će sve to biti održivo. Najčešća prognoza koja se znala čuti bila je dva tjedna.

Osnovna škola Eugena Kumičića prva je škola u Velikoj Gorici koja se suočila s problemima, a potvrdila je to i ravnateljica Snježana Ruklić.

-Da, Kumičić je prva škola na području grada Velike Gorice koja se suočila s problemima pojave koronavirusa unatoč svim epidemiološkim mjerama koje provodimo u školi. Već početkom listopada krenulo je sa šest pozitivnih učitelja, a odmah i dva razreda predmetne nastave. Prema odluci epidemiologa osam učitelja moralo je samoizolaciju. Od njih osam, sedam ih je bilo iz jednog turnusa predmetne nastave. Redovnu nastavu u tom turnusu više nije bilo moguće organizirati pa smo prešli na nastavu na daljinu. Tih dana je bilo vrlo naporno iako smo scenarij prelaska na nastavu na daljinu imali od samog početka ove školske godine. U svakoj takvoj situaciji ne možete planom pokriti sve moguće situacije koji se mogu pojaviti. Takve nepredviđene probleme rješavali smo u hodu. Pokušavali smo pronaći rješenja tako da opterećenje učenika bude što manje, a da se postigne što više ishoda učenja nekih predmeta. Kao i inače u životu, kad prvi put prolazite neku situaciju treba puno energije i vremena. Nažalost period koji je slijedio do kraja polugodišta je te situacije pretvorio u svakodnevnu rutinu.

Nakon što se ta situacija smirila, kao bomba odjeknula je vijest da razredna nastava prelazi na online nastavu. Nezadovoljstvo roditelja širilo se društvenim mrežama. Koliko je odluka bila opravdana i bi li je ponovila, upitali smo ravnateljicu.

-Dio roditelja razredne nastave je bio jako nezadovoljan kad je epidemiološka služba odlučila da cijela razredna nastave prijeđe online na dva tjedna. Moram priznati da u neku ruku razumijem roditelje i da odluka nije bila laka. Ima dosta roditelja koji nemaju bake i djedove (ili neku drugu povjerljivu osobu) kojoj može povjeriti čuvanje djeteta za vrijeme dok je dijete trebalo biti u školi. Neki roditelji imaju takvo radno vrijeme da ih nema do ranih večernjih sati doma. Roditelji dolaze umorni kući, a onda još moraju pomoći djeci u rješavanju zadataka. Uzrast djece razredne nastave od 1. do 4. razreda ne mogu odraditi online nastavu bez pomoći roditelja. I to je jedno dodatno opterećenje za roditelje. Uz to odluka je donesena u kasnim popodnevnim satima te se neki roditelji nisu uspjeli organizirati. S druge strane, kao učitelju i ravnatelju, zdravlje djece mi je na prvom mjestu. Mislim da je bolje hladno puhati, nego gasiti vatru. U ovakvim situacijama ću svakako uvijek poslušati preporuke stručnjaka. Bez obzira na pritiske roditelja i medija u tim danima, opet bih napravila isto.

S novom školskom godinom stiglo je puno toga novog. Ulasci u školu s nekoliko strana, nema miješanja razreda, prehrana u razredu, obavezno nošenje maski. Nema izleta, odlazaka u kazalište, ove generacije dosta propuštaju.

-Djeca su se navikla na pravila ulaska i izlaska iz škole, nastave bez zvona itd. Vrlo rijetko ih treba upozoriti. Jedino što mi je žao da zbog epidemioloških uvjeta nismo u mogućnosti osigurati prehranu u kuhinji one kvalitete kakvu smo imali prije pandemije. Izvanučionička i terenska nastava ne odvija se u vrijeme pandemije i to učenicima jako nedostaje. Osim nastavnih sadržaja koji se usvajaju kroz ovaj oblik nastave za socijalizaciju učenika još je bitnije druženje izvan učionice. To je škola za život. Učenje kroz zabavu i međusobno druženje.– kaže Ruklić.

Je li se na radu i znanju djece odrazila online nastava u prošloj školskoj godini?

-Online nastava ma kako dobro bila organizirana ne može zamijeniti nastavu uživo. Online nastava pretpostavlja neke faktore kao što su digitalna opremljenost i snalaženje u digitalnom okruženju. Osim toga učenik da bi bio uspješan u online nastavi mora biti savjestan, organiziran i motiviran za takav oblik učenja. I uza sve to učenik će povremeno trebati pomoć i podršku roditelja. Online nastava ostavila je traga u znanju učenika. Trebat će puno više napora i strpljenja u kasnijem školovanju da bi se ti nedostaci nadoknadili.-ističe Ruklić.

Sve ovo vrlo je izazovno, i svaka podrška dobro dođe, pogotovo ona od roditelja čija djeca pohađaju Kumičić.

-Sigurno ima onih roditelja od kojih imam izuzetno veliku podršku, ali vjerojatno ima i onih koji me ne podržavaju. Do sada sam, uz podršku stručne službe, uspješno rješavala sve probleme s roditeljima. Uglavnom uvijek uspijemo naći neko rješenje. Suradnja sa vijećem roditelja u vrijeme prije pandemije bila je vrlo dobra. Organizirali smo zajedno nekoliko uspješnih humanitarnih akcija. Te aktivnosti mi u radu jako nedostaju. Roditelji su uz učenike i učitelje treći stup škole. Uvijek ih treba uvažiti i saslušati.

Prateći ovu situaciju, nameću se pitanja kako je biti na čelu škole u ovakvim uvjetima i kako izgleda njen radni dan?

-Inače je ravnatelj zahtjevno zanimanje. U školi u kojoj imate gotovo tisuću učenika i dva puta toliko roditelja svakodnevno prolazite i rješavate vrlo čudne i često nerazumljive situacije. Kao matematičar ću reći da je to statistički normalno. Kad si čovjek u glavi posloži ciljeve i prioritete u poslu kojeg radi onda se i lakše snalazi u svakoj od tih situacija. Moram istaknuti da bez obzira na službeno radno vrijeme ja nemam radnog vremena. Uvijek se pokušavam prilagoditi potrebama učenika, učitelja i roditelja pa mi se često događa da sam u školi od 8 do 20 sati, a kad imamo radove u školi i subotom i nedjeljom. Svoje radno mjesto ne shvaćam kao položaj svojevrsnog vladanja nego usluge onima zbog kojih škola postoji, a to su prije svega učenici.

I ovaj završni tjedan prije zimskih praznika, nastava je online, i čestitke će, nažalost ići tako, a evo i poruke ravnateljice Snježane Ruklić za kraj.

-Prije svega svim učenicima, njihovim roditeljima i učiteljima želim čestit i blagoslovljen Božić i nadasve zdravu, uspješnu i sretnu Novu 2021. godinu. Želim svima nama puno strpljenja i motiviranosti za rad i vjerujem da ćemo sve probleme uspjeti riješiti. A moja najveća želja je da mi se svi učenici, učitelji i ostali djelatnici živi i zdravi vrate u školu 18. siječnja 2021.

Povezane teme:OŠ EUGENA KUMIČIĆA SNJEŽANA RUKLIĆ

HOTNEWS

PONOS HRVATSKE U rukama goričkog Spidermana Maxa prestižna nagrada za hrabrost!

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutačno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“ – ponosno priznaje Max, inače vatrogasac u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Velike Gorice.

Objavljeno

prije 1 sat

18. ožujka 2026.

Objavio/la

Morena Martinović

Foto: Privatni album

Voditeljski dvojac Gianna i Matko u jutarnjem programu City radija ugostio je danas posebnog gosta – Velikogoričanina Maximiliana Bindernagela Vujnovića, ovogodišnjeg dobitnika nagrade Ponos Hrvatske, koji je javnosti poznatiji kao “gorički Spiderman”.

Riječ je o priznanju koje se dodjeljuje pojedincima koji svojim djelima, hrabrošću i humanošću ostavljaju snažan trag u zajednici, a Maximilian priznaje kako ga je sama nominacija, a potom i nagrada – iznenadila.

„Nisam mislio da to zaslužujem. Ima tamo ljudi koji rade nevjerojatne stvari, pomažu bolesnoj djeci, a ja obučem tajice i malo visim. Ali očito i male stvari koje nekoga usreće imaju veću vrijednost nego što sam mislio“, rekao je Max.

Dodjela nagrade za njega je bila posebno iskustvo koje je, u svom stilu, obilježio i simboličnim detaljima. U Hrvatski sabor stigao je u odijelu, ali sa Spiderman maskom, dok je za svečanu večer odabrao tematski sako.

Od Njemačke do Velike Gorice

Iza neobičnog imena krije se i životna priča obilježena promjenama. Maximilian, punog imena Maximilijan Ralf Nikola Bindernagel Vujnović, je u Hrvatsku stigao kao desetogodišnjak.

„Došao sam prije 20 godina iz Njemačke. Htjeli smo se maknuti od jedne situacije, a majka ima hrvatske korijene. Ovdje sam odrastao i ljudi su me prihvatili“, ispričao je pa nastavio: „Lijepo je u Hrvatskoj, jer smo tu ljetovali. I evo, nakon toliko godina zaljubio sam se jednostavno u našu Hrvatsku”. Odrastanje u Velikoj Gorici Max opisuje s toplinom i zahvalnošću. Pohađao je Osnovnu školu Nikole Hribara, koju pamti kao posebno iskustvo, a spominje i svoju bivšu razrednicu: „Ako sluša, Jasna Odrčić – bila si legenda.“ Srednju školu završio je u našoj gimnaziji Velika Gorica, gdje je, kako kaže, učio važne životne i društvene lekcije.

Unatoč tome što već dva desetljeća živi u Hrvatskoj, tragovi njemačkog podrijetla i danas se mogu prepoznati u njegovu govoru. I sam priznaje kako još uvijek „vuče“ određeni naglasak, a kroz šalu otkriva i gdje najčešće griješi.

Kako kaže, na to ga je upozorila njegova djevojka koja podučava strance hrvatskom jeziku.

„Kaže da me genitiv zeza, a i slovo ‘R’“, ispričao je kroz smijeh, pokazujući da mu ni jezične sitnice nisu problem – dapače, prihvaća ih s dozom humora.

Privikavanje na novu sredinu i jezik, nakon dolaska iz Njemačke, nije bilo jednostavno. Hrvatski jezik mu je u početku stvarao poteškoće, a socijalna dinamika škole zahtijevala prilagodbu. „Jako teško. Hrvatski nije lagan jezik, a bilo je i zezanja, što je sasvim normalno odrastanje. Kad dođeš u novu sredinu, malo će te zezati, ali to ti gradi otpornost i hrabrost da izlaziš u javnost“, objašnjava.

Iskustvo života u Hrvatskoj, kaže, znatno se razlikuje od Njemačke. „Tu kod nas je puno opuštenije, ogromna je razlika u količini zezancije i opuštenosti. Ljudi ovdje su stvarno dobri iznutra i pomažu čim vide da nekome treba pomoć. To je razlog zašto sam ostao ovdje. Lako je otići u Njemačku, ali ovdje ti je život – tu su tvoji ljudi, to nema cijene“, zaključuje.

Vatrogasac bez maske – heroj u stvarnom životu

Iako ga javnost prepoznaje po kostimu superheroja, njegova svakodnevica daleko je ozbiljnija. Kao profesionalni vatrogasac, Max sudjeluje u intervencijama koje često nose visok rizik.

„Na početku imaš strah, sve ti je novo, ali s vremenom se navikneš. Moraš biti smiren jer donosiš brze odluke. Najvažnije je povjerenje – kolege su kao obitelj“, naglašava.

Put do tog zanimanja nije bio trenutačna odluka iz djetinjstva, iako su mu, kako kaže, vatrogasci oduvijek bili zanimljivi. Pravu strast prema tom pozivu razvio je nešto kasnije, pod utjecajem obitelji. Kako ističe, ključnu ulogu imao je njegov očuh, koji je radio kao voditelj smjene.

„Kad sam vidio kakav je to život, da stalno ima nešto novo i da nisi zatvoren u uredu osam sati dnevno – znao sam da je to za mene“, ispričao je. Govoreći o najzahtjevnijim intervencijama, ističe kako je teško izdvojiti samo jednu situaciju, jer je svaka priča za sebe. Ipak, posebno opasnima smatra požare u zatvorenim prostorima, poput podruma.

„Sve je zadimljeno, ne vidiš ruku pred sobom, a kamoli kolegu. Imaš osjećaj kao da si u labirintu, ne znaš što je oko tebe, a znaš da možda negdje ima i plinska boca“. U takvim trenucima, dodaje, presudni su smirenost i povjerenje u tim: „Moraš se pouzdati u kolege i biti samouvjeren. Nisi tu da bi odustao i izašao van“, zaključuje.

Zašto baš Spiderman?

Njegova druga, vedrija strana priče počinje još u djetinjstvu. Upravo ga je taj superheroj, kaže, najviše oblikovao.

„Spiderman je bio običan klinac koji je dobio moć i odlučio pomoći drugima. Mislim da svako dijete to ima duboko u sebi da ako može nešto napraviti, da napravi nešto dobro. Samo ja od toga nisam odustao“, objašnjava.

Iako je svojom pričom i angažmanom postao prepoznatljiv, ne smatra da ima „ekskluzivno pravo“ na ulogu Spidermana. Dapače, primjećuje kako se sve više ljudi odlučuje na slične inicijative.

„Spiderman nije moj izum, svatko to može raditi. Ali primijetio sam da ih ima sve više otkad sam krenuo“, kaže. Kroz smijeh se prisjetio i neobične situacije kada ga je jedan umirovljenik, također poznat po penjanju i nazivan „Spidermanom“, pozvao na svojevrsni dvoboj.

„Legenda od čovjeka, stvarno. Već smo se čuli, jako pristojan gospodin“, ističe. Do susreta ipak nije došlo zbog brojnih obveza, no ideja o zajedničkom druženju i dalje postoji govoreći da ga je htio „pozvati na penjanje, malo se podružiti i dati mu jedan svoj kostim, ali čovjek je visok 190 centimetara pa mu nije odgovarao“. Dodaje i kako bi mu rado pomogao nabaviti kvalitetniju opremu: „Kad sam vidio kakav kostim ima, baš sam poželio kupiti mu novi. Zaslužio je. Da se ja u tim godinama penjem po planinama – svaka čast, stvarno mu se divim“, zaključuje.

Visine, oprema i sigurnost

Njegovi nastupi često uključuju spuštanje s velikih visina no iza atraktivnih scena stoji ozbiljna priprema i oprema.

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“, kaže.

Iza takvih pothvata stoji i ozbiljna fizička priprema. Kako ističe, kondicija je nužna kako za vatrogasni posao, tako i za akrobacije koje izvodi navodeći da ide “svaki drugi dan na penjanje jer tu razvijaš snagu hvata, a to ti daje samopouzdanje kad si na visinama“. Iako kroz šalu napominje da uvijek može bolje, priznaje da je upravo u tom segmentu najjači. Dodaje da možda nije “najjači u svemu, ali da je definitivno najbolji penjač“. Što se tiče kostima, dodaje, ne traju dugo zbog zahtjevnih uvjeta, no nedavno su mu građani donacijom omogućili novi, kvalitetniji koji koristi isključivo za humanitarne akcije.

Podrška i planovi za dalje

Uz sve obveze, veliku podršku ima u privatnom životu.

„Imam curu koja me prati i pomaže. Bez nje to ne bi išlo“, iskreno priznaje. Iako mu je velika podrška, navodi kako zabrinutost ipak postoji – iako se o tome ne govori uvijek otvoreno.

„Mislim da se brine, ali ne želi to baš priznati“, kaže kroz osmijeh. Dodaje kako je na početku njihove veze ta zabrinutost bila izraženija, no s vremenom se smanjila, ponajviše zato što je njegova djevojka od početka bila svjesna kakav život vodi. i kako kaže Max: „Znala je kakva sam osoba i da sam već skakao padobranom više puta“, objašnjava.

Kada je riječ o budućim planovima, njegova želja ostaje jasna – nastaviti s humanitarnim akcijama, ali uz što više službenih dozvola govoreći da bi „volio dobiti više dozvola za spuštanja jer je to jako teško organizirati legalno, ali cilj mu je sve povezati s humanitarnim udrugama i razveseliti ljude posebno u Velikoj Gorici“, ističe, uz poruku: „Ako netko to čuje – dajte mi neki visoki neboder.“ Prisjetio se i jednog od zapaženijih pothvata – spuštanja s Hendrixovog mosta koje je privuklo velik broj građana. Iako prvotno nije planirao ići do kraja, odaziv publike promijenio je odluku.

„Mislio sam da će doći deset ljudi, a kad sam vidio koliko ih je zapravo došlo, rekao sam – sad se moram spustiti“, prepričava te naglašava kako je sigurnost uvijek prioritet.

„Uvijek sam osiguran na tri točke. I da jedna zakaže, oprema i dalje drži – može izdržati i do tri tone“, objašnjava. Ipak, priznaje da ponekad stvari ne idu potpuno po pravilima: „Za Hendrix sam si rekao – bolje tražiti oprost nego dozvolu“, kaže kroz smijeh, dodajući kako je nakon toga ipak dobio upozorenje da takve situacije ubuduće pokušava izbjeći.

Priča Maximiliana Bindernagela Vujnovića podsjetnik je da se heroji ne kriju samo u stripovima. Ponekad nose vatrogasnu opremu, ponekad kostim Spidermana, ali uvijek imaju istu želju – pomoći drugima.

Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2025.

Objavljeno

prije 8 sati

18. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Novi 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. predstavljen je jučer (utorak, 17.03.2026., početak u 19 sati) u posve ispunjenoj Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta. Na 270 stranica Ljetopisa 2025 predstavljen je bogati presjek života Grada Velike Gorice, kao što su 30 godina Grada Velike Gorice, 800 godina Plemenite općine turopoljske, kao i mnoge druge obljetnice udruga i društava Grada. Veliko bogatstvo života Grada prezentirano je kratkim podsjetnikom od početka do danas.