HOTNEWS

Prvi na liniji obrane tradicije, povijesti i kulture, ali i u pokretanju nekih novih priča u Turopolju

Godišnje ih posjeti 17 tisuća posjetitelja

Objavljeno

prije 6 godina

22. veljače 2020.

Objavio/la

Anes Šuvalić

Muzej Turopolja osnovan je 1960. godine, a njegova kulturno-povijesna zbirka sadrži obrtničke predmete i alate, kao i hladno i vatreno oružje. Među eksponatima se ističu grbovnice turopoljskih plemenitaša, listine o dodjeljivanju plemstva, razni dokumenti te stare fotografije. Jedna od najvažnijih zadaća ovog zavičajnog muzeja je očuvanje turopoljske kulturne baštine na koju su domaći ljudi izuzetno ponosni.

Povijest i tradicija igraju važnu ulogu u životu Turopoljaca

– Turopoljcima je jako bitna njihova tradicija. Drže do nje, cijene je i vole. Vi osjetite tu energiju kada ljudi dolaze u Muzej, respektiraju ga, bez obzira jesu li ili nisu obrazovani. Osjećaju respekt prema svojoj kulturi, tradiciji, precima i prošlosti. Najviše su zainteresirani za povijest Plemenite opčine turopoljske, a onda kroz to i za etnologiju. To se najbolje vidi upravo kroz djelovanje ove Udruge – rekla nam je ravnateljica Margareta Biškupić Čurla.

Iako je Turopolje imalo svoje plemstvo, nisu svi Turopoljci bili plemeniti. No, Plemenita opčina turopoljska bila je i ostala važan faktor društvenog života na ovom području.

– Istina nisu svi Turopoljci bili plemeniti. Nisu ni sva mjesta u Turopolju imala plemenitaše. Bez obzira na to dolaze li iz plemenitaških obitelji ili ne, svi Turopoljci imaju respekt prema Plemenitoj opčini kao pravnom subjektu koji je sagradio Veliku Goricu. Većina zgrada u centru grada izgrađena je novcem i angažmanom Plemenite opčine. Povijesno gledajući bili su vrlo sposobna organizacija – objasnila je ravnateljica.

01.08.2017. Velika Gorica foto: Sanjin Vrbanus

Velikogorička smotra folklora jača od županijske

Ljubav prema svojoj etnološkoj baštini Turopoljci pokazuju velikim brojem kvalitetnih kulturno-umjetničkih društava, koja čuvaju pjesme, plesove i običaje ovog kraja.

-Velikogorička smotra folklora jača je od smotre zagrebačke županije, što je malo apsurdno, ali je tako. Gorica može dati samo jednog najboljeg sa smotre, koji dalje odlazi na županijsku smotru. Velikogorička smotra folklora bolja je i kvalitetnija od županijske – tvrdi Biškupić Čurla.

Staroslavenska mitologija, kao i antička, također su dio identiteta Turopolja. Neki od običaja koji se i danas održavaju u sebi sadrže elemente tih starih vjerovanja, poput Turopoljskog Jurjeva.

– To su sve stvari iz naše prošlosti. Priče koje se trebaju čuvati. Jurjevo je puno starih rituala, paljenje krijesa u konačnici je ritual kojim se slavi početak poljoprivredne godine. Nekad se preko njegovog žara prevodila stoka kako bi se zaštitila od bolesti. Realno, mi smo u davnini bili slavenski poganski narod, koji je u jednom periodu prihvatio kršćanstvo, ali dio tih rituala i običaja je u narodu ostao. Ljudi jesu prihvatili novu vjeru, ali se nisu bili spremni u potpunosti odreći rituala, koje su prilagodili novoj vjeri. Kićenje jelke i farbanje jaja jesu u biti poganski običaji – ispričala nam je ravnateljica.

26.03.2017. Donja Lomnica -Turopoljska smotra folklora. Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

Perunfest u Turopolje godišnje dovede više od 10 tisuća posjetitelja

Upravo na toj staroslavenskoj tradiciji počeo se razvijati jedan zanimljiv i financijski održiv projekt. Manifestacija pod nazivnom Perunfest postalo je jedno od neprepoznatljivijih goričkih turističkih događanja. Samo prošle godine dvorac Lukavec zahvaljujući tome posjetilo više od 10-tak tisuća ljudi. No, počeo se osjećati i svojevrsni otpor u dijelu javnosti prema konceptu ove manifestacije. I dok Dubrovčanima ne smeta što je njihov grad postao kulisa za snimanje mega popularnog serijala Igra prijestolja, a rumunjska Transilvanija živi od priče o grofu Drakuli, u ravnom Turopolju neki smatraju kako vilama, coprnicama, čarobnjacima i ostalim mitološkim bićima, koja se tijekom trajanja Perunfesta razmile dvorcem Lukavcem i njegovom okolicom, nije tu mjesto. Ukratko, problem nije estetske već svjetonazorske naravi.

25.05.2019. Lukavec – Perunfest 2019. Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr

‘Perunfest se može nekome vizualni sviđati ili ne sviđati, ali apsolutno ne vrijeđa nikoga’

– Meni je žao što je to ispalo tako. Perunfest se može nekome vizualni sviđati ili ne sviđati, dopuštam da nekom to može biti premračno ili prestrašno, ali apsolutno ne vrijeđa nikoga. Nakon prošlogodišnje manifestacije do mene su došle priče da se na Perunfestu pojavljuju sotonski znakovi, ali svi mi koji radimo, uključujući i umjetničkog direktora Zdenka Bašića, povezani smo s vjerom ili smo vjernici. Ja sam i sama vjernica i katolkinja. Ne volim kad netko vrijeđa ili marginalizira moju vjeru, ali mogu razumjeti kad netko drugi vjeruje u nešto drugo. Ljudi vole stavljati stvari u krivi kontekst pa sam čula primjedbu da u sklopu programa imamo školu vještičarenja. Riječ je o Udruzi Ministarstvo magije čiji su članovi obožavatelji filmskog serijala Harry Potter. Oni održavaju radionice čarobnih napitaka, a vodi ih profesorica s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Na njima djeca putem kemijskih pokusa uče što se događa kad u ocat dodaš soda bikarbonu i općenito što kako reagira kad se pomiješa. Radionicu Obrana od mračnih sila vodi profesor sociologije koji s djecom raspravlja o njihovim problemima u školi i kako ih riješiti, a pod mračne sile se podrazumijeva na primjer bullying, odnosno vršnjačko nasilje – istaknula je Biškupić Čurla.

25.05.2019. Lukavec – Perunfest 2019. Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr

Koncept umjetničkog direktora Zdenka Bašića privlači ljude privlači ljude sa svih strana

Tijekom proteklog prosinca i Muzej Turopolja uključio se u predblagdanska događanja u centru grada. U želji da iskoriste prepoznatljivi brend i privuku posjetitelje sa svih strana, organizirali su Perun Božić. Za umjetnički sadržaj bio je zadužen poznati domaći umjetnik Zdenko Bašić, koji je usput rečeno, predavao na sveučilištu u jedenoj od najkonzervativnijih zemalja na svijetu poput Saudijske Arabije.

– On je odbio Klovićeve dvore, da bi radio s nama za Božić. To što je radio u Velikoj Gorici mogao je raditi i na zagrebačkom Gornjem gradu. Perun Božić ove godine posjetilo je 1500 ljudi, što je zaista veliki broj uzme li se u obzir da na godišnjoj razini Muzej posjeti 17 tisuća posjetitelja. Velika većina onih koji su zimus posjetili naš predbožićni program nije iz Velike Gorice. Svi ti ljudi koji su došli iz Zagreba, dok su se klinci klizali na klizalištu, popili su kuhano vino i pojeli kobasu te ostavili neki novac u našem gradu – kaže ravnateljica.

22.12.2018. Otvorenje izložbe Hrvatski adventski kalendar. Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr

Muzej Turopolja bio je i ostao jedna od najvažnijih kulturnih institucija u Velikoj Gorici. Osim muzejske djelatnosti, aktivni su i na drugim poljima. Surađuju s dječjim vrtićima i školama s goričkog područja, a s Turističkom zajedničkom i Gradom Velikom Goricom sudjeluju u organizaciji raznih događanja u gradu.

Povezane teme:hotnews MUZEJ TUROPOLJA Perunfest

HOTNEWS

PONOS HRVATSKE U rukama goričkog Spidermana Maxa prestižna nagrada za hrabrost!

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutačno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“ – ponosno priznaje Max, inače vatrogasac u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Velike Gorice.

Objavljeno

prije 8 sati

18. ožujka 2026.

Objavio/la

Morena Martinović

Foto: Privatni album

Voditeljski dvojac Gianna i Matko u jutarnjem programu City radija ugostio je danas posebnog gosta – Velikogoričanina Maximiliana Bindernagela Vujnovića, ovogodišnjeg dobitnika nagrade Ponos Hrvatske, koji je javnosti poznatiji kao “gorički Spiderman”.

Riječ je o priznanju koje se dodjeljuje pojedincima koji svojim djelima, hrabrošću i humanošću ostavljaju snažan trag u zajednici, a Maximilian priznaje kako ga je sama nominacija, a potom i nagrada – iznenadila.

„Nisam mislio da to zaslužujem. Ima tamo ljudi koji rade nevjerojatne stvari, pomažu bolesnoj djeci, a ja obučem tajice i malo visim. Ali očito i male stvari koje nekoga usreće imaju veću vrijednost nego što sam mislio“, rekao je Max.

Dodjela nagrade za njega je bila posebno iskustvo koje je, u svom stilu, obilježio i simboličnim detaljima. U Hrvatski sabor stigao je u odijelu, ali sa Spiderman maskom, dok je za svečanu večer odabrao tematski sako.

Od Njemačke do Velike Gorice

Iza neobičnog imena krije se i životna priča obilježena promjenama. Maximilian, punog imena Maximilijan Ralf Nikola Bindernagel Vujnović, je u Hrvatsku stigao kao desetogodišnjak.

„Došao sam prije 20 godina iz Njemačke. Htjeli smo se maknuti od jedne situacije, a majka ima hrvatske korijene. Ovdje sam odrastao i ljudi su me prihvatili“, ispričao je pa nastavio: „Lijepo je u Hrvatskoj, jer smo tu ljetovali. I evo, nakon toliko godina zaljubio sam se jednostavno u našu Hrvatsku”. Odrastanje u Velikoj Gorici Max opisuje s toplinom i zahvalnošću. Pohađao je Osnovnu školu Nikole Hribara, koju pamti kao posebno iskustvo, a spominje i svoju bivšu razrednicu: „Ako sluša, Jasna Odrčić – bila si legenda.“ Srednju školu završio je u našoj gimnaziji Velika Gorica, gdje je, kako kaže, učio važne životne i društvene lekcije.

Unatoč tome što već dva desetljeća živi u Hrvatskoj, tragovi njemačkog podrijetla i danas se mogu prepoznati u njegovu govoru. I sam priznaje kako još uvijek „vuče“ određeni naglasak, a kroz šalu otkriva i gdje najčešće griješi.

Kako kaže, na to ga je upozorila njegova djevojka koja podučava strance hrvatskom jeziku.

„Kaže da me genitiv zeza, a i slovo ‘R’“, ispričao je kroz smijeh, pokazujući da mu ni jezične sitnice nisu problem – dapače, prihvaća ih s dozom humora.

Privikavanje na novu sredinu i jezik, nakon dolaska iz Njemačke, nije bilo jednostavno. Hrvatski jezik mu je u početku stvarao poteškoće, a socijalna dinamika škole zahtijevala prilagodbu. „Jako teško. Hrvatski nije lagan jezik, a bilo je i zezanja, što je sasvim normalno odrastanje. Kad dođeš u novu sredinu, malo će te zezati, ali to ti gradi otpornost i hrabrost da izlaziš u javnost“, objašnjava.

Iskustvo života u Hrvatskoj, kaže, znatno se razlikuje od Njemačke. „Tu kod nas je puno opuštenije, ogromna je razlika u količini zezancije i opuštenosti. Ljudi ovdje su stvarno dobri iznutra i pomažu čim vide da nekome treba pomoć. To je razlog zašto sam ostao ovdje. Lako je otići u Njemačku, ali ovdje ti je život – tu su tvoji ljudi, to nema cijene“, zaključuje.

Vatrogasac bez maske – heroj u stvarnom životu

Iako ga javnost prepoznaje po kostimu superheroja, njegova svakodnevica daleko je ozbiljnija. Kao profesionalni vatrogasac, Max sudjeluje u intervencijama koje često nose visok rizik.

„Na početku imaš strah, sve ti je novo, ali s vremenom se navikneš. Moraš biti smiren jer donosiš brze odluke. Najvažnije je povjerenje – kolege su kao obitelj“, naglašava.

Put do tog zanimanja nije bio trenutačna odluka iz djetinjstva, iako su mu, kako kaže, vatrogasci oduvijek bili zanimljivi. Pravu strast prema tom pozivu razvio je nešto kasnije, pod utjecajem obitelji. Kako ističe, ključnu ulogu imao je njegov očuh, koji je radio kao voditelj smjene.

„Kad sam vidio kakav je to život, da stalno ima nešto novo i da nisi zatvoren u uredu osam sati dnevno – znao sam da je to za mene“, ispričao je. Govoreći o najzahtjevnijim intervencijama, ističe kako je teško izdvojiti samo jednu situaciju, jer je svaka priča za sebe. Ipak, posebno opasnima smatra požare u zatvorenim prostorima, poput podruma.

„Sve je zadimljeno, ne vidiš ruku pred sobom, a kamoli kolegu. Imaš osjećaj kao da si u labirintu, ne znaš što je oko tebe, a znaš da možda negdje ima i plinska boca“. U takvim trenucima, dodaje, presudni su smirenost i povjerenje u tim: „Moraš se pouzdati u kolege i biti samouvjeren. Nisi tu da bi odustao i izašao van“, zaključuje.

Zašto baš Spiderman?

Njegova druga, vedrija strana priče počinje još u djetinjstvu. Upravo ga je taj superheroj, kaže, najviše oblikovao.

„Spiderman je bio običan klinac koji je dobio moć i odlučio pomoći drugima. Mislim da svako dijete to ima duboko u sebi da ako može nešto napraviti, da napravi nešto dobro. Samo ja od toga nisam odustao“, objašnjava.

Iako je svojom pričom i angažmanom postao prepoznatljiv, ne smatra da ima „ekskluzivno pravo“ na ulogu Spidermana. Dapače, primjećuje kako se sve više ljudi odlučuje na slične inicijative.

„Spiderman nije moj izum, svatko to može raditi. Ali primijetio sam da ih ima sve više otkad sam krenuo“, kaže. Kroz smijeh se prisjetio i neobične situacije kada ga je jedan umirovljenik, također poznat po penjanju i nazivan „Spidermanom“, pozvao na svojevrsni dvoboj.

„Legenda od čovjeka, stvarno. Već smo se čuli, jako pristojan gospodin“, ističe. Do susreta ipak nije došlo zbog brojnih obveza, no ideja o zajedničkom druženju i dalje postoji govoreći da ga je htio „pozvati na penjanje, malo se podružiti i dati mu jedan svoj kostim, ali čovjek je visok 190 centimetara pa mu nije odgovarao“. Dodaje i kako bi mu rado pomogao nabaviti kvalitetniju opremu: „Kad sam vidio kakav kostim ima, baš sam poželio kupiti mu novi. Zaslužio je. Da se ja u tim godinama penjem po planinama – svaka čast, stvarno mu se divim“, zaključuje.

Visine, oprema i sigurnost

Njegovi nastupi često uključuju spuštanje s velikih visina no iza atraktivnih scena stoji ozbiljna priprema i oprema.

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“, kaže.

Iza takvih pothvata stoji i ozbiljna fizička priprema. Kako ističe, kondicija je nužna kako za vatrogasni posao, tako i za akrobacije koje izvodi navodeći da ide “svaki drugi dan na penjanje jer tu razvijaš snagu hvata, a to ti daje samopouzdanje kad si na visinama“. Iako kroz šalu napominje da uvijek može bolje, priznaje da je upravo u tom segmentu najjači. Dodaje da možda nije “najjači u svemu, ali da je definitivno najbolji penjač“. Što se tiče kostima, dodaje, ne traju dugo zbog zahtjevnih uvjeta, no nedavno su mu građani donacijom omogućili novi, kvalitetniji koji koristi isključivo za humanitarne akcije.

Podrška i planovi za dalje

Uz sve obveze, veliku podršku ima u privatnom životu.

„Imam curu koja me prati i pomaže. Bez nje to ne bi išlo“, iskreno priznaje. Iako mu je velika podrška, navodi kako zabrinutost ipak postoji – iako se o tome ne govori uvijek otvoreno.

„Mislim da se brine, ali ne želi to baš priznati“, kaže kroz osmijeh. Dodaje kako je na početku njihove veze ta zabrinutost bila izraženija, no s vremenom se smanjila, ponajviše zato što je njegova djevojka od početka bila svjesna kakav život vodi. i kako kaže Max: „Znala je kakva sam osoba i da sam već skakao padobranom više puta“, objašnjava.

Kada je riječ o budućim planovima, njegova želja ostaje jasna – nastaviti s humanitarnim akcijama, ali uz što više službenih dozvola govoreći da bi „volio dobiti više dozvola za spuštanja jer je to jako teško organizirati legalno, ali cilj mu je sve povezati s humanitarnim udrugama i razveseliti ljude posebno u Velikoj Gorici“, ističe, uz poruku: „Ako netko to čuje – dajte mi neki visoki neboder.“ Prisjetio se i jednog od zapaženijih pothvata – spuštanja s Hendrixovog mosta koje je privuklo velik broj građana. Iako prvotno nije planirao ići do kraja, odaziv publike promijenio je odluku.

„Mislio sam da će doći deset ljudi, a kad sam vidio koliko ih je zapravo došlo, rekao sam – sad se moram spustiti“, prepričava te naglašava kako je sigurnost uvijek prioritet.

„Uvijek sam osiguran na tri točke. I da jedna zakaže, oprema i dalje drži – može izdržati i do tri tone“, objašnjava. Ipak, priznaje da ponekad stvari ne idu potpuno po pravilima: „Za Hendrix sam si rekao – bolje tražiti oprost nego dozvolu“, kaže kroz smijeh, dodajući kako je nakon toga ipak dobio upozorenje da takve situacije ubuduće pokušava izbjeći.

Priča Maximiliana Bindernagela Vujnovića podsjetnik je da se heroji ne kriju samo u stripovima. Ponekad nose vatrogasnu opremu, ponekad kostim Spidermana, ali uvijek imaju istu želju – pomoći drugima.

Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2025.

Objavljeno

prije 14 sati

18. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Novi 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. predstavljen je jučer (utorak, 17.03.2026., početak u 19 sati) u posve ispunjenoj Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta. Na 270 stranica Ljetopisa 2025 predstavljen je bogati presjek života Grada Velike Gorice, kao što su 30 godina Grada Velike Gorice, 800 godina Plemenite općine turopoljske, kao i mnoge druge obljetnice udruga i društava Grada. Veliko bogatstvo života Grada prezentirano je kratkim podsjetnikom od početka do danas.