Poveži se s nama

Sport

Priča s derbija: More kartona, živopisne “upute” s tribina i pivo koje rješava sve…

Lukavec je na svom terenu pobijedio Polet iz Buševca 2-1 i osvojio nova tri boda na putu prema naslovu prvaka u petoj ligi, a iza utakmice ostali su zbrajanje dojmova, malo ljutnje, malo glasne pjesme i nekoliko zagrljaja. Sve u svemu, ugodno nogometno poslijepodne u Lukavcu…

Objavljeno

Automobili parkirani uz cestu, s obje strane, kućica u kojoj su spremni i rashlađeni osvježavajući napici za gledatelje, galama s terena i oko njega… Bila je subota poslijepodne, jedna od onih koje bi mogle poslužiti kao manekeni za proljeće, sunčana i topla, a na travnjaku je u ponudi bio – derbi! Lukavec, vodeća momčad pete lige, s jasno izraženim ambicijama da od sljedeće sezone bude četvrtoligaš, dočekao je na svom igralištu Polet iz Buševca, lokalnog rivala. A to je, naravno, uvijek nešto posebno… Nema ništa slađe nego pobijediti društvo iz susjednog sela, uzeti bodove u derbiju koji u sebi sadrži sam srž nogometa. Selskog nogometa, romantičnog i zavodljivog, više zabavnog nego kvalitetnog.

A tako je to nekako i bilo. Nogometno umijeće protagonista onakvo je kakvo priliči okruženju, niželigaško, jer drukčije ne može ni biti, ali dosadno na ovakvim utakmicama ne može biti – nikako. Kao što nije bilo ni ove subote u Lukavcu… Iako smo u prvom dijelu vidjeli “jednu i pol” šansu, iako je kartona na obje strane bilo daleko više nego nogometnih bravura, iako se na terenu na trenutku više pričalo nego igralo. Unatoč svemu tome, stotinu ili dvije gledatelja mogli su uživati.

– Potpuno je netočan stereotip da u Lukavcu žive i igraju nekakvi divljaci, od toga silno želimo pobjeći i uvjereni smo da to više nije tako. Možda je u prošlosti bilo nekih ekscesa i slučajeva, ali već godinama se nitko od nas nije ni s kim potukao, ne radimo čak ni grube ili prljave faulove… – objašnjavao nam je Marko Grdenić, dokapetan Lukavca, u danima uoči derbija.

I pokazalo se da je potpuno u pravu. Utakmica je bila čvrsta, čak i vrlo čvrsta, poneki start možda je “iskakao iz tračnica”, ali daleko je to od bilo kakve divljine ili opasnog okruženja. Dapače, u Lukavcu se pokušava igrati lijep nogomet, povici s tribina su, onako, poput uobičajnog folklora na ovakvim utakmicama, na trenutke čak i simpatični, a treće poluvrijeme je tu da se riješe svi problemi. Ni traga onome što govore stereotipi, ni blizu onome što se nekad davno znalo događati u utakmicama ove razine. Iako je bilo i kartona, i temperamenta, i emocija, i verbalnih okršaja…

– Je, uvijek bude ‘vruće’ kad se igraju derbiju, ipak su ovo utakmice u kojoj je važna svaka lopta, svaki centimetar terena. Mi smo se trudili igrati, kroz igru zabiti gol… Nismo bili pravi, nismo odigrali utakmicu za pamćenje, ali i takve utakmice treba dobiti. Tu se vidi karakter momčadi. I zato svaka čast mojim dečkima – govorio je trener Lukavca Slaven Batovanja nakon utakmice koju je njegova momčad dobila 2-1.

U prvih 40 minuta golova nije bilo, najbolje što smo vidjeli bio je pokušaj domaćeg “cenera” Luke Borkovića iz slobodnjaka, koji je iz kuta iščupao korpulentni golman Poleta Hrvoje Bradić, a onda je stigao trenutak koji je prelomio utakmicu. Sudac Dominik Šantorić, dečko iz Laduča, pokazao je na kazneni udarac, sasvim opravdano, a loptu je s bijele točke u gol poslao Mario Skorin, prvi topnik u lukavečkoj svlačionici.

Utakmica je riješena, pokazalo se kasnije, u 58. minuti, kad je desni bek Lukavca Josip Mihanović iz jedne gužve zakucao loptu u mrežu i uveo goste iz Buševca u dodatnu nervozu. Međutim, 15 minuta poslije nervoza je obuzela i domaćina, čim je Marijo Pejak pobjegao obrani Lukavca i smanjio na 2-1, što se pokazalo i konačnim rezultatom u utakmici u kojoj se najviše “savjeta” odnosila na suca Šantorića.

– Kaj to sudiš, jesi ti normalan, ovo ti je bil gaul, kam gledaš… – nizale su se upute s tribina, odnosno brdašca uz teren, s kojeg su dolazile i poruke za gostujuće igrače, pri čemu je prvi na udaru bio kapetan Poleta.

U jednoj od formulacija moglo se saznati kako spojiti nečiji nedostatak kose, najužeg člana obitelji i spolni akt u živopisnu kombinaciju bez kakvih ovakve utakmice ne mogu proći. Ljutili su se jedni na druge, dobacivalo se bez primisli o nekakvoj političkoj korektnosti, sve kako bi jedan petoligaški derbi dobio i posljednje obrise onoga što se zove “prava prvenstvena utakmica”. Bilo je tu i djevojaka, i male djece, koja su uživala otkrivajući čari pomoćnog terena, i poznatih nogometnih imena… Susreli smo tako i Igora Mostarlića, trenera Lonje, ne tako davno igrača koji je dominirao turopoljskim travnjacima.

– Planiramo osnovati malonogometni klub u Velikoj Gorici, ti planovi su daleko i odmaknuli, ali vidjet ćemo hoće li se i kako sve to realizirati – otkrio nam je Mostarlić dok smo gledali kako sudac poput najslavnijih revolveraša vadi jedan za drugim kartonom.

Ukupno ih je podijelio čak 11, pri čemu je dvojici pokazao po dva žuta kartona. Prvo je ta sudbina zadesila Poleta Zvonimira Matušina, a zatim i Lukavčanina Valentina Borkovića, a sve skupa je tolika količina kartona pošteno naživcirala. Poražene pogotovo…

– Ne, ne mogu vam dati izjavu, nisam baš neke volje… Evo, kapetan će – zadržao je svoje misli i djmove za sebe trener Poleta Mario Paviša.

A kad je tako, što drugo preostaje nego poslušati trenera, okrenuti se na petama i potražiti kapetana…

– Utakmica je bila rastrgana, ali ja sam malo razočaran sa suđenjem. Mislim da je bilo 70-30 u korist Lukavca, sudac je navlačio za njih, ali nema veze… Čestitam im na pobjedi i želim im puno sreće u nastavku prvenstva – kazao je Ivica Sučić, Poletov “cener”.

– Bilo je dosta ‘vruće’ i ovaj put, i kod nas u Buševcu jesenas, ali mislim da suci puno tome kumuju, zakuhaju utakmicu bez ikakvog razloga. Ne znam zbog čega je to tako, vjerojatno da se plaćaju kazne za žute kartone, valjda im fali love u blagajni… Jako sam razočaran suđenjem ove sezone općenito – dodao je Sučić, još vruć nakon utakmice.

Dok su gosti tugovali, čak i dolazili na rub svađe između sebe, ljutili se na sve i svakoga, domaćini su – pjevali. Igrači su taman izlazili s terena kad je predsjednik Lukavca Goran Guteša donio ogromni zvučnik, koji je već neizostavni dio opreme kad se ide na utakmice.

– Uvijek je zvučnik tu, i kad se gubi i kad se pobjeđuje. Spoje se preko mobitela na zvučnik i obavezno se mora odsvirati ‘Žale godine’ i ‘Kad dođem ja’ od Vatrogasaca, to je već pravi ritual – objašnjava nam trener Batovanja.

I uz rub terena bilo je nekih nesuglasica tijekom utakmice, puno se tu vrti emocija, ali u ovakvim ligama vrijedi jedno dobro staro pravilo… Nema tih nesuglasica koje jedna runda pića ne može riješiti! Tako je bilo i ovoga puta, “nabrijane” povike zamijenili su zagrljaji i čvrst stisak ruke, čestitke i najbolje želje za budućnost. A bliska budućnost Lukavcu donosi još jedan veliki derbi, jer već sljedećeg vikenda na redu je gostovanje u Lomnici, kod najdražeg rivala.

– E, to će biti još žešće! To su dva prijateljska kluba, ali kad se nađu na terenu, napeto je čak i kad se radi o prijateljskoj utakmici. Bit će nam jako teško, kao i svaki put. Moji dečki igraju pod velikim psihološkim opterećenjem, jer svaka se utakmica mora dobiti, svaka se pogreška skupo plaća, svako dodavanje može biti kobna i zato kapa do poda mojim igračima – rekao je trener Batovanja prije nego se pridružio društvu u trećem poluvremenu.

Smirili su se brzo i Buševčani, bilo je važno samo što prije ugasiti žeđ i svijet je odmah izgledao ljepše. Uostalom, Polet nema nikakav pritisak rezultata, sve što naprave, dobro naprave…

– Nama je bio cilj mirno ploviti ovom ligom, budući da je odluka da nemamo ambicija ići u višu ligu. Važno je što mirnije privesti sezonu kraju, ako je ikako moguće… – rekao je kapetan Poleta Ivica Sučić, misleći opet na suđenje, na sve te silne kartone.

– Nevjerojatno, u ove prve tri utakmice proljeća smo dobili jedno 25 žutih i tri crvena kartona! I što tu reći?! Igrali doma ili u gostima, nama je isto. Valjda redovito plaćamo kazne pa im se isplati nama davati kartone… A nama na kraju neće imati tko igrati – zaključio je Sučić.

Glazba je uz igralište postajala sve glasnija, sunce se polako skrivalo iza oblaka, a to je bio znak da je vrijeme za polazak kući. I za slaganje dojmova s jednog živopisnog derbija. Na koncu su Lukavčani izvukli tri boda, Buševčani skupili još malo frustracija, a gledatelji dobili ono po što su došli – zabavno nogometno poslijepodne. I tako će, budite uvjereni, biti i za tjedan dana. U Lomnici, Buševcu, ali i na svim drugim adresama na kojima je nogomet romantika, a živopisne “upute” s tribina neizostavni dio folklora. S trećim poluvremenom koje, kao i uvijek, rješava sve probleme.

 

Sport

Gorica pobijedila Lekenik i izmamila osmijehe na dječja lica

ŠNK Lekenik proslavio je 90. rođendan kluba, između ostaloga, i prijateljskom utakmicom protiv prvoligaša Gorice. Pobijedili su gosti 4-0, iako bez glavnih snaga na terenu, a u svemu tome posebno su uživala djeca iz omladinskog pogona Lekenika…

Objavljeno

on

Općina koja samo administrativno nije “naša”, jer Lekenik je dio Turopolja, slavila je 90. rođendan svog nogometnoga kluba. ŠNK Lekenik osnovan je 1929. i od tad djeluje sa svojim usponima i padovima, da bi rođendan dočekao kao član prve županijske lige. Prevedeno, šestog ranga natjecanja. I nekako je logično bilo da se na proslavu rođendana pozove klub iz svoga grada, koji je u posljednjih godinu i pol dana doživio ogroman rast i napredak u svakom smislu. HNK Gorice se, naravno, odazvala, kompletna momčad se okupila na simpatičnom malom stadionu u Lekeniku, a igrali su oni koji su odmarali ovog vikenda.

Gorica je tako na noge slavljeniku istrčala s Čovićem na golu, Špičićem, Ćelićem, Ljubisavljevićem, Krizmanićem, Babecom, Maločom, Sukom, Dvornekovićem, Mathieuom i Zwolinskim. Ušli su naknadno i Južnokorejci Kwak i Kang, kao i juniori Čepo, Zorica, Išek i Brkić, a Minjae Kwak zabio je i gol. Pogađali su još i Dvorneković, Babec te Zorica za konačnih 4-0.

A za to vrijeme na tribinama su uživala – djeca. Dio njih iz omladinske škole Lekenika imao je priliku izaći na teren s igračima Gorice, pri čemu se možda i najbolje vidjelo u što se naš klub pretvorio. Ta djeca, naime, znaju tko je i što je Gorica, znaju tko je Dvorenković, znaju i da ga zovu Nindža, znaju i Cherifa, i Musu, i Lovrića… Svakih nekoliko minuta netko bi od dječaka ili djevojčica iz Lekenika došlo do igrača i zamolili ih za “selfie”, izgledalo je kao da su igrači Gorice prve zvijezde. I voljet će ih, prema svemu sudeći, još i više, budući da su im na kraju utakmice poklonili majice s obilježjima kluba.

– Čiju si ti dobio? Od Cherifa? Ja od Špičića! – dovikivali su se klinci, sa širokim osmjesima na licima.

Cijela ova nogometna fešta počela je izlaskom najstarijih živućih igrača Lekenika na centar igrališta, gdje su se fotografirali s igračima obje momčadi, nakon čega je i predsjednik Gorice Nenad Črnko vodstvu domaćina uručio dres s brojem 90, a završila je – finom klopom. Kao što je i red u ovakvim prigodama, večera za goste bila je spremna čim je utakmica završila, gulaš se krčkao sve to vrijeme i došao na stol u najboljem izdanju…

Treneru Gorice Sergeju Jakiroviću, osim kao teambuilding, ovu utakmicu iskoristi i kao priliku da minutažu dobiju igrači koji su manje igrali, ili nisu uopće igrali protiv Lokomotive. Atmosfera je bila slavljenička, protivnik skroman kvalitetom, ali lijepo je bilo vidjeti da je Suk razigran nakon pauze od tri tjedna, da se svidio Babec… Već u subotu se ide u goste Slaven Belupu, na novi teški izazov. I zato je baš dobro došla ova ugodna večer u gostima kod prijatelja.

Nastavi čitati

Sport

Nogometašice Gorice odigrale prvu utakmicu: ‘Bit će cure sve bolje i bolje!’

I prije nego što su stigle odigrati prijateljsku utakmicu, samo mjesec dana nakon što su se okupile na prvom treningu, nogometašice ŽNK Gorice odigrale su prvu službenu utakmicu. Primile su sedam golova od Pregrade, ali i zaslužile komplimente

Objavljeno

on

Dobro je, za početak možemo biti jako zadovoljni…, rekao je Marko Uzelac, trener nogometašica Gorice, nakon njihove povijesne, prve utakmice ikad.

Rezultatom se nitko u klubu, u HNK Gorici, čija su djevojke najnovija sekcija, ne uzrjava previše, tih 0-7 samo je prvi korak na, nadamo se, dugom putu koji je pred velikogoričkim ženskim nogometom. Prvu utakmicu u povijesti kluba odigrale su kadetkinje, djevojčice i djevojke rođene 2003. godine i poslije. S druge strane bila je Pregrada, sredina koja je već godinama poznata po dobrom radu ženskog nogometnog kluba.

– Budući da prije početka sezone nismo uspjeli odigrati niti jednu prijateljsku utakmicu, ovo nam je bila doslovno prva. Mnogim našim curama bila je i prva nogometna utakmica u životu uopće, a s druge strane bila je ekipa koja je igrala i pionirsku i mlađekatedsku ligu, cure koje treniraju već godinama. Ali dobro, mi smo na početku, treniramo tek mjesec dana, ukupno smo odradili svega 12 treninga, tako da moramo biti zadovoljni onim što smo vidjeli – kazao je trener Uzelac, koji na raspolaganju ima velik broj djevojaka.

– Imamo 24 igračice s pravom nastupa u ovoj ligi, uz njih su tu još i tri starije, kao i tri koje će 13 godina navršiti tek u listopadu. Nakon toga će i one imati pravo nastupa. Brojčano smo, dakle, jako dobri, ali sad je pred nama puno rada i treniranja. Vjerujem da ćemo već na proljeće biti puno bolje, jer moramo imati na umu da velik dio ovih cura nikad prije nije trenirao nogomet – dodao je trener.

Roditelji su bodrili djevojke s improviziranih tribina uz teren, na kojem su, u ovoj povijesnoj utakmici, nastupile sljedeće igračice: Petra Sučec, Laura Lovrić, Tea Plahutar, Paula Štefančić, Matea Đogaš, Valerija Gregurić, Sara Zagorac, Lucija Slivak, Nikolina Kuzmić, Petra Basta, Kiara Brstilo, Marija Domić, Antonija Galeković, Lana Diankov i Marta Rimac.

– Utakmice se igraju dva puta po 40 minuta, a to je u ovom trenutku ipak malo previše za naše cure. Potrebno nam je još neko vrijeme treniranja da bi cure uopće mogle to fizički ispratiti, pa ćemo se tek onda posvetiti tehnici i drugim stvarima. Puno je posla pred nama, a dobro je što su cure redovne na treninzima, što su jako motivirane. I sigurno će napredovati iz treninga u trening – zaključio je trener Uzelac.

Sljedeću utakmicu djevojke će igrati već u četvrtak, i to pod rasvjetom na Gradskom stadionu. U četvrtak u 20 sati na pomoćnom terenu s umjetnom travom igrat će protiv ŽNK Četiri rijeke iz Karlovca. Svi zainteresirani za ženski nogomet su dobrodošli, da vide kako to izgleda u izvedbi mladoga goričkoga kluba…

Nastavi čitati

Sport

Poletu na Zvrnik stiže negdašnji prvoligaš Samobor

Liderima 1. ŽNL istok Jelačiću i Mraclinu dolaze suparnici po mjeri

Objavljeno

on

Nogometni ligaši Jedinstvene županijske lige (peti rang) i 1. županijske lige istok (šesti rang) u srijedu 18. rujna 2019. igraju prvenstvene utakmice 5. kola. Najprije spomenimo da smo tehničkom greškom pogrešno objavili rezultat 4. kola JŽNL Lomnica-Naftaš Ivanić 0-0 a ispravno je 0-1 pa je Naftaš trenutno vodeći s maksimalnih 12 bodova a Lomnica posljednja bez bodova. U šestom rangu utakmica 4. kola u Obrezini između domaće Mladosti i Brcka nije igrana jer gosti nisu stigli pa je registrirana 3-0 za domaćina. Hoće li se momčad Brcka okupiti u srijedu kad im u Božjakovinu dolazi Dinamo Hidrel iz Novog Čiča?

Od turopoljskih petoligaša, u srijedu tri gostuju. Turopoljac ide Vatrogascu u Zdence Brdovečke, Lomnica na teško gostovanje u Gornji Stupnik a Klas također goropadnom TOP-u Kerestinec. Domaćin je jedino Polet na svom Zvrniku a gost je negdašnji prvoligaš Samobor. Tko će od naših do boda(ova)? Kod županijskih prvoligaša vodeći Jelačić je veliki favorit kontra Bune kao i Mraclin s također maksimumom bodova protiv Ostrne. Posavec ugošćuje ranjenu od Mraclina (0-3) Dubravu vrbovečku, Vatrogasac Kobilić ide u Banovo Jelačiću, Meštrici dolazi Kloštar iz Ivanića a Mladost Obrezina ide Zvekovcu. Moglo bi biti vrlo zanimljivo.

Nastavi čitati

Reporter 385 - 29.08.2019.

Facebook

Izdvojeno