Povežite se s nama

Sport

Priča s derbija: More kartona, živopisne “upute” s tribina i pivo koje rješava sve…

Lukavec je na svom terenu pobijedio Polet iz Buševca 2-1 i osvojio nova tri boda na putu prema naslovu prvaka u petoj ligi, a iza utakmice ostali su zbrajanje dojmova, malo ljutnje, malo glasne pjesme i nekoliko zagrljaja. Sve u svemu, ugodno nogometno poslijepodne u Lukavcu…

Objavljeno

na

Automobili parkirani uz cestu, s obje strane, kućica u kojoj su spremni i rashlađeni osvježavajući napici za gledatelje, galama s terena i oko njega… Bila je subota poslijepodne, jedna od onih koje bi mogle poslužiti kao manekeni za proljeće, sunčana i topla, a na travnjaku je u ponudi bio – derbi! Lukavec, vodeća momčad pete lige, s jasno izraženim ambicijama da od sljedeće sezone bude četvrtoligaš, dočekao je na svom igralištu Polet iz Buševca, lokalnog rivala. A to je, naravno, uvijek nešto posebno… Nema ništa slađe nego pobijediti društvo iz susjednog sela, uzeti bodove u derbiju koji u sebi sadrži sam srž nogometa. Selskog nogometa, romantičnog i zavodljivog, više zabavnog nego kvalitetnog.

A tako je to nekako i bilo. Nogometno umijeće protagonista onakvo je kakvo priliči okruženju, niželigaško, jer drukčije ne može ni biti, ali dosadno na ovakvim utakmicama ne može biti – nikako. Kao što nije bilo ni ove subote u Lukavcu… Iako smo u prvom dijelu vidjeli “jednu i pol” šansu, iako je kartona na obje strane bilo daleko više nego nogometnih bravura, iako se na terenu na trenutku više pričalo nego igralo. Unatoč svemu tome, stotinu ili dvije gledatelja mogli su uživati.

– Potpuno je netočan stereotip da u Lukavcu žive i igraju nekakvi divljaci, od toga silno želimo pobjeći i uvjereni smo da to više nije tako. Možda je u prošlosti bilo nekih ekscesa i slučajeva, ali već godinama se nitko od nas nije ni s kim potukao, ne radimo čak ni grube ili prljave faulove… – objašnjavao nam je Marko Grdenić, dokapetan Lukavca, u danima uoči derbija.

I pokazalo se da je potpuno u pravu. Utakmica je bila čvrsta, čak i vrlo čvrsta, poneki start možda je “iskakao iz tračnica”, ali daleko je to od bilo kakve divljine ili opasnog okruženja. Dapače, u Lukavcu se pokušava igrati lijep nogomet, povici s tribina su, onako, poput uobičajnog folklora na ovakvim utakmicama, na trenutke čak i simpatični, a treće poluvrijeme je tu da se riješe svi problemi. Ni traga onome što govore stereotipi, ni blizu onome što se nekad davno znalo događati u utakmicama ove razine. Iako je bilo i kartona, i temperamenta, i emocija, i verbalnih okršaja…

– Je, uvijek bude ‘vruće’ kad se igraju derbiju, ipak su ovo utakmice u kojoj je važna svaka lopta, svaki centimetar terena. Mi smo se trudili igrati, kroz igru zabiti gol… Nismo bili pravi, nismo odigrali utakmicu za pamćenje, ali i takve utakmice treba dobiti. Tu se vidi karakter momčadi. I zato svaka čast mojim dečkima – govorio je trener Lukavca Slaven Batovanja nakon utakmice koju je njegova momčad dobila 2-1.

U prvih 40 minuta golova nije bilo, najbolje što smo vidjeli bio je pokušaj domaćeg “cenera” Luke Borkovića iz slobodnjaka, koji je iz kuta iščupao korpulentni golman Poleta Hrvoje Bradić, a onda je stigao trenutak koji je prelomio utakmicu. Sudac Dominik Šantorić, dečko iz Laduča, pokazao je na kazneni udarac, sasvim opravdano, a loptu je s bijele točke u gol poslao Mario Skorin, prvi topnik u lukavečkoj svlačionici.

Utakmica je riješena, pokazalo se kasnije, u 58. minuti, kad je desni bek Lukavca Josip Mihanović iz jedne gužve zakucao loptu u mrežu i uveo goste iz Buševca u dodatnu nervozu. Međutim, 15 minuta poslije nervoza je obuzela i domaćina, čim je Marijo Pejak pobjegao obrani Lukavca i smanjio na 2-1, što se pokazalo i konačnim rezultatom u utakmici u kojoj se najviše “savjeta” odnosila na suca Šantorića.

– Kaj to sudiš, jesi ti normalan, ovo ti je bil gaul, kam gledaš… – nizale su se upute s tribina, odnosno brdašca uz teren, s kojeg su dolazile i poruke za gostujuće igrače, pri čemu je prvi na udaru bio kapetan Poleta.

U jednoj od formulacija moglo se saznati kako spojiti nečiji nedostatak kose, najužeg člana obitelji i spolni akt u živopisnu kombinaciju bez kakvih ovakve utakmice ne mogu proći. Ljutili su se jedni na druge, dobacivalo se bez primisli o nekakvoj političkoj korektnosti, sve kako bi jedan petoligaški derbi dobio i posljednje obrise onoga što se zove “prava prvenstvena utakmica”. Bilo je tu i djevojaka, i male djece, koja su uživala otkrivajući čari pomoćnog terena, i poznatih nogometnih imena… Susreli smo tako i Igora Mostarlića, trenera Lonje, ne tako davno igrača koji je dominirao turopoljskim travnjacima.

– Planiramo osnovati malonogometni klub u Velikoj Gorici, ti planovi su daleko i odmaknuli, ali vidjet ćemo hoće li se i kako sve to realizirati – otkrio nam je Mostarlić dok smo gledali kako sudac poput najslavnijih revolveraša vadi jedan za drugim kartonom.

Ukupno ih je podijelio čak 11, pri čemu je dvojici pokazao po dva žuta kartona. Prvo je ta sudbina zadesila Poleta Zvonimira Matušina, a zatim i Lukavčanina Valentina Borkovića, a sve skupa je tolika količina kartona pošteno naživcirala. Poražene pogotovo…

– Ne, ne mogu vam dati izjavu, nisam baš neke volje… Evo, kapetan će – zadržao je svoje misli i djmove za sebe trener Poleta Mario Paviša.

A kad je tako, što drugo preostaje nego poslušati trenera, okrenuti se na petama i potražiti kapetana…

– Utakmica je bila rastrgana, ali ja sam malo razočaran sa suđenjem. Mislim da je bilo 70-30 u korist Lukavca, sudac je navlačio za njih, ali nema veze… Čestitam im na pobjedi i želim im puno sreće u nastavku prvenstva – kazao je Ivica Sučić, Poletov “cener”.

– Bilo je dosta ‘vruće’ i ovaj put, i kod nas u Buševcu jesenas, ali mislim da suci puno tome kumuju, zakuhaju utakmicu bez ikakvog razloga. Ne znam zbog čega je to tako, vjerojatno da se plaćaju kazne za žute kartone, valjda im fali love u blagajni… Jako sam razočaran suđenjem ove sezone općenito – dodao je Sučić, još vruć nakon utakmice.

Dok su gosti tugovali, čak i dolazili na rub svađe između sebe, ljutili se na sve i svakoga, domaćini su – pjevali. Igrači su taman izlazili s terena kad je predsjednik Lukavca Goran Guteša donio ogromni zvučnik, koji je već neizostavni dio opreme kad se ide na utakmice.

– Uvijek je zvučnik tu, i kad se gubi i kad se pobjeđuje. Spoje se preko mobitela na zvučnik i obavezno se mora odsvirati ‘Žale godine’ i ‘Kad dođem ja’ od Vatrogasaca, to je već pravi ritual – objašnjava nam trener Batovanja.

I uz rub terena bilo je nekih nesuglasica tijekom utakmice, puno se tu vrti emocija, ali u ovakvim ligama vrijedi jedno dobro staro pravilo… Nema tih nesuglasica koje jedna runda pića ne može riješiti! Tako je bilo i ovoga puta, “nabrijane” povike zamijenili su zagrljaji i čvrst stisak ruke, čestitke i najbolje želje za budućnost. A bliska budućnost Lukavcu donosi još jedan veliki derbi, jer već sljedećeg vikenda na redu je gostovanje u Lomnici, kod najdražeg rivala.

– E, to će biti još žešće! To su dva prijateljska kluba, ali kad se nađu na terenu, napeto je čak i kad se radi o prijateljskoj utakmici. Bit će nam jako teško, kao i svaki put. Moji dečki igraju pod velikim psihološkim opterećenjem, jer svaka se utakmica mora dobiti, svaka se pogreška skupo plaća, svako dodavanje može biti kobna i zato kapa do poda mojim igračima – rekao je trener Batovanja prije nego se pridružio društvu u trećem poluvremenu.

Smirili su se brzo i Buševčani, bilo je važno samo što prije ugasiti žeđ i svijet je odmah izgledao ljepše. Uostalom, Polet nema nikakav pritisak rezultata, sve što naprave, dobro naprave…

– Nama je bio cilj mirno ploviti ovom ligom, budući da je odluka da nemamo ambicija ići u višu ligu. Važno je što mirnije privesti sezonu kraju, ako je ikako moguće… – rekao je kapetan Poleta Ivica Sučić, misleći opet na suđenje, na sve te silne kartone.

– Nevjerojatno, u ove prve tri utakmice proljeća smo dobili jedno 25 žutih i tri crvena kartona! I što tu reći?! Igrali doma ili u gostima, nama je isto. Valjda redovito plaćamo kazne pa im se isplati nama davati kartone… A nama na kraju neće imati tko igrati – zaključio je Sučić.

Glazba je uz igralište postajala sve glasnija, sunce se polako skrivalo iza oblaka, a to je bio znak da je vrijeme za polazak kući. I za slaganje dojmova s jednog živopisnog derbija. Na koncu su Lukavčani izvukli tri boda, Buševčani skupili još malo frustracija, a gledatelji dobili ono po što su došli – zabavno nogometno poslijepodne. I tako će, budite uvjereni, biti i za tjedan dana. U Lomnici, Buševcu, ali i na svim drugim adresama na kojima je nogomet romantika, a živopisne “upute” s tribina neizostavni dio folklora. S trećim poluvremenom koje, kao i uvijek, rješava sve probleme.

 

Sport

FOTO Šahovsko natjecanje Zagrebačke županije i tečaj za šahovske suce u Buševcu

Objavljeno

na

Objavio/la

Sportske igre mladih Šahovsko natjecanje Zagrebačke županije održano je u Buševcu za plasman na završno natjecanje Sportske igre mladih, koje će biti održano u Rijeci. Natjecanje je održano u dvije skupine: za uzrast do 11 godina i za uzrast do 15 godina.

Buševec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za šahovske suce. Foto: ŠK Polet

Buševec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za šahovske suce. Foto: ŠK Polet

Zajedno su igrali djevojčice i dječaci, a tri prvoplasirane djevojčice i tri prvoplasirana dječaka u svom uzrastu dobili su medalje. Prvaci su izborili plasman na završno natjecanje Sportske igre mladih.

Buševec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za šahovske suce. Foto: ŠK Polet

Buševec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za šahovske suce. Foto: ŠK Polet

Poredak U15: 1. Larisa Živčić, 2. Melani Đurašin, 3. Maja Kos; 1. Vid Karan, 2. Marin Doko, 3. Juraj Ilić.  Poredak U11: 1. Maša Šuligoj, 2. Marta Rožić, 3. Paula Kovačević; 1. Borna Križanić, 2. Matija Pek, 3. Viktor Heinrich.

Tečaj za šahovske suce  Seminar za klupske i županijske šahovske suce u organizaciji ogranka Centar Hrvatske udruge šahovskih sudaca (HUŠS) i ŠK Polet Buševec održan je u prostorijama ŠK Polet Buševec, od 23 do 24. svibnja 2026, godine.. Predavači na seminaru bili su međunarodni sudac Siniša Režek i drzavni sudac Maroje Portada.

Buševec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za šahovske suce. Foto: ŠK Polet

Seminar je uspješno završilo ukupno 24 kandidata.  Nakon položenog teorijskog i praktičnog dijela ispita njih 14 steklo je zvanje klupskog, a 10 zvanje županijskog šahovskog suca.

Prema izjavi predavača seminar je po brojnosti i komponentama tečaja bio jedan od najvećih i najkvalitetnijih u RH, od osamostaljenja. Predsjednik Ogranka Centar HUŠS Robert Kupek, nakon razgovora sa sudionicima, istaknuo je veliko zadovoljstvo organizacijom i kvalitetom seminara: ”Izvrstan tečaj, ljudi iznimno zadovoljni, metodički savršeno osmišljeno!” (Tekst: Zlatko Rožić)

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Završeno ekipno Finale Kupa Hrvatske u šahu

Objavljeno

na

Objavio/la

Cityportal.hr                                           Utorak, 26.05.2026.

Završeno ekipno Finale Kupa Hrvatske u šahu

Ovogodišnje ekipno Finale kupa Hrvatske odigrano je u mjestu Brela. Završeno je u nedjelju, 17. svibnja 2026. godine. Natjecale su se 32 ekipe, a među tih 32 plasman je izborila i ekipa ŠK Polet. Prvo mjesto osvojila je ekipa ŠK Petar Sedlar-Pepe (Kaštel Novi), a slijedili su GŠK Solin-Cemex (Solin) i ŠK Stridon (Štrigova). Natjecanje se moglo pratiti na 48 ploča uživo, što je bilo vrlo zanimljivo za ljubitelje šaha.

Brela, svibanj 2026. Finale Kupa Hrvatske u šahu. Foto: ŠK Polet

Brela, svibanj 2026. Finale Kupa Hrvatske u šahu. Foto: ŠK Polet

Ekipa Poleta nastupila je u sastavu: Filip Radenić, koji je ovih dana ispunio normu FIDE majstora, Željko Jukić NM, Goran Radić MK i Tereza Dejanović NM. Radenić je na prvoj ploči pokazao da može i dalje napredovati. Od 6 partija osvojio je 4,5 boda i osvojio 33 nova rejting boda. Poraz je doživio od velemajstora Ante Brkića, ali je pobijedio velemajstora Aleksandra Kovačevića iz Srbije. Odlično je igrala i Tereza Dejanović, koja također u zadnje vrijeme dobro napreduje i prešla je granicu od 2000 rejting bodova. Polet je podijelio 13.mjesto zajedno s prvoligašima ŠK Mihovljan, ŠK Dugo Selo i još 4 kuba iz 2.lige.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Plesni klub Barbara dvostruki osvajač Kupa Hrvatske na 13. Državnom prvenstvu

U gradu na tri rijeke imale dupli uspjeh!

Objavljeno

na

Objavio/la

Trodnevno 13. Državno prvenstvo mažoret timova završeno je jučer (nedjelja, 24.05.2026.) u organizaciji Hrvatske udruge mažoret timova (HUMT-a, predsjednik Vlado Palac) i suorganizaciji Grada Siska odnosno Plesačke udruge Stardance Sisak. Prvenstvo je održano u Sportskoj dvorani Brezovica u Sisku (22. do 24. svibnja 2026. godine).

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Trećeg dana na prvenstvu sudjelovalo je 14 timova: Belečke mažoretkinje (Belec), Halubajke Viškovo (Viškovo), Jelačićke – Zaprešićke mažoretkinje, Mažoretkinje DND-a Budinščina, Mažoretkinje Dubrovčan (Dubrovčan), Mažoretkinje Grada Kutine, Mažoretkinje Grada Svetog Ivana Zeline, Plesna udruga Magi (Graberje Ivaničko – Ivanić Grad), Plesna udruga Ritmokracija (Brdovec), Plesna udruga Stardance Sisak, Plesni klub Barbara (Velika Mlaka – Velika Gorica), Stankovačke mažoretkinje (Stankovci), Tribunjske mažoretkinje (Tribunj) i Vodiške mažoretkinje (Vodice).

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Trećeg dana natjecanja izvedeno je više od stotinu koreografija (uračunat i show program) u konkurenciji sva tri dobna uzrasta: kadetkinja, juniorki i seniorki. Izvedbe je ocjenjivao sudački žiri u sastavu: Vlado Palac – delegat natjecanja, Lucija Palac, Ivana Mišević (svi iz Velike Gorice), Sara Bogović (Veliko Trgovišće), Ana Marija Benčić (Kutina), Josipa Razum (Ivanić Grad), Petra Kocman  (Budinščina) i Katarina Ahel.

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dvostruke osvajačice Kupa Hrvatske 2026. su mažoretkinje Plesnog kluba Barbara (juniorke i kadetkinje) i Mažoretkinje Dubrovčan u konkurenciji seniorki.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Moja županija

Mraclin uvjerljiv protiv Metalca, Ivan Kos – Čapa proslavio jubilej asistencijom i pogotkom

Objavljeno

na

Objavio/la

Prije početka susreta domaća uprava prigodnim je dresom s brojem 200 nagradila Ivana Kosa za dvjestoti nastup u dresu Mraclina, a iskusni napadač jubilej je obilježio asistencijom i pogotkom. Nogometaši Mraclina ostvarili su važnu pobjedu u borbi za bijeg iz donjeg dijela tablice svladavši na Novoj grabi Metalac iz Siska rezultatom 3:0.

Domaćini su do prednosti stigli u 34. minuti kada je nakon ubačaja Frana Krilića s desne strane glavom precizan bio Dominik Smolković. Mraclin je i u nastavku bio bolja momčad, a vodstvo je povećano u 52. minuti. Ivan Kos probio je desni bok gostiju i ubacio u peterac gdje je Igor Hajduk na drugoj vratnici pospremio loptu u mrežu za 2:0.

Točku na zasluženu pobjedu stavio je upravo slavljenik Ivan Kos u 70. minuti. Nakon kornera i nekoliko odbijanaca lopta je stigla do domaćeg napadača koji je s četrnaest metara preciznim prizemnim udarcem pogodio iza leđa vratara Blagojevića. Ovom pobjedom Mraclin je dva kola prije kraja napravio važan korak prema očuvanju četvrtoligaškog statusa.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 28. kolo

MRACLIN – METALAC (S) 3:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: Juraj Mikšec (Vrbovec). Pomoćnici: Luka Bradašić (Novska) i Veronika Muraja (Rajić).

STRIJELCI: 1:0 – Smolković (34), 2:0 – Hajduk (52), 3:0 – I. Kos (70).

MRACLIN: Matejčić (od 78. Zagorac), Marjanović, J. Domitrović, Rajić, Brdek, Smolković (od 60. Matić), Borovac, Tokić, Krilić, Hajduk, I. Kos (od 83. Hodalin). Trener: Marko Pancirov.

METALAC (S): Blagojević, Čajani, Acel, Matić (od 53. Pupić), Bičanić, Ayuba, Kesse (od 53. Perić), Brlečić, Krištopović, Knežević (od 57. Bekonjić), Vincelj (od 53. Brlić). Trener: Dalibor Sanader.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

na

Objavio/la

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno