Sport

Priča o malom Špikiću: ‘Kad je bio dijete, jedine igračke bile su mu lopte’

Znate kako se djeca zaigraju, ne vrate se doma na vrijeme… E, moja prednost je bila što sam uvijek znao da je Dario na igralištu. Gdje se igrao nogomet, tu je bio i on. Presretni smo što je opet doma, u Gorici, kaže Božo Špikić, otac novog igrača HNK Gorice

Objavljeno

prije 6 godina

19. siječnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dvorneković, Krizmanić, Šroler, Špičić, Muhar… Velikogoričana u svijetu prvoligaškog nogometa i nema previše, barem zasad, nije ih ni u prošlosti baš ni “na izvoz”, i zato pomalo čudi što je nekako ispod radara u široj sportskoj javnosti prošla činjenica da je Goričanin i Dario Špikić (20), godinama veliki talent Dinama, a zatim i klinac koji je uzburkao duhove prelaskom u Hajduk. I, znate to već, novi igrač HNK Gorice.

– Da, ovo je naš grad, tu živimo još od 1989. godine – sa smiješkom kaže zadovoljni tata Božo.

Sretan je Dario što je došao u Goricu, što se vratio u svoj grad igrati prvoligaški nogomet, ali tata je posebno sretan.

– Jako puno nam ovo znači. Počeo je karijeru u Udarniku, zatim je prešao u Radnik, ali već nakon nekoliko mjeseci završio je u Dinamu. Cijelo vrijeme je tako bio doma i mogu vam reći da mu je teško palo kad je prije godinu i pol morao otići od kuće, kad se preselio u Split. Ipak je bio jako mlad, odvojen od obitelji… Kad se pojavila opcija s Goricom, svi smo bili sretni i zadovoljni, i Dario i cijela obitelj. Sad je opet doma, svi smo opet zajedno – priča Božo Špikić, koji je u HNK Gorici zatekao i jedno odavno poznato lice.

– Predsjednik Črnko i ja skupa smo išli u školu, znamo se već više od 40 godina – otkrio je Božo, pa krenuo u priču o nogometnom odrastanju svog sina.

Nogomet je počeo ozbiljno igrati sa sedam godina, priključio se vršnjacima u Udarniku, u svom Kurilovcu, no već nakon dva mjeseca bilo je jasno da mora ići dalje. Otišao je u Radnik, ali i tu je priča bila slična. Mjesec ili dva i slijedio je novi korak, odlazak u Dinamo. Išlo je sve to jako brzo…

– Za to je najzaslužniji on, odnosno njegova kvaliteta. Prepoznali su ga vrlo rano, Cico Grlić vidio ga je u Udarniku i odmah doveo u Radnik. Ubrzo je nastupio na jednom turniru na Maksimiru, Mirko Jozić bio je tad šef omladinske škole u Dinamu, i čim je turnir završio, zvali su me na razgovor. Poveli su ga odmah na turnir u Medulinu, zadovoljio je i tamo, nakon čega je ostao u Dinamu. Imao je tad osam godina, a sljedećih 11 proveo je u Maksimiru – priča nam tata.

Dario Špikić prošao je cijelu Dinamovu školu, no šansu u prvoj momčadi nije dobio… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Praktički cijelu osnovnu i srednju školu prošao je kao igrač Dinama, s nogometom u venama, napredovao je sjajno, bio i reprezentativac u svim uzrastima, no u jednom trenutku je zapelo.

– U Dinamu je Dario imao profesionalni ugovor, potpisao ga je 2016. godine. Međutim, u jednom trenutku nismo bili zadovoljni tretmanom koji je imao, gledajući njegov talent i igrački razvoj, i tad se pojavila opcija s Hajdukom. Krešimir Gojun, njegov bivši trener iz Dinama, pozvao nas je da dođemo u Split, uspio nas je nagovoriti… Na kraju je ispalo da je to jedna loša epizoda, na koju se više ne želimo ni vraćati. Neka to sve ostane iza nas, sad je vrijeme da se bavimo boljim i ljepšim stvarima. Evo, opet smo doma i to je najvažnije – optimističan je Špikić senior.

Vrlo brzo roditelji su shvatili da bi njihovo najmlađe dijete, živahni Dario, mogao postati nogometaš.

– Kad je bio dijete, sve igračke bile su mu nogometne lopte. Imam i dvoje starije djece, oni su imali svoje igračke, ali njega nije zanimalo ništa osim lopte. Od najranijih njegovih dana nogometne lopte su bile po cijeloj kući. Znate kako djeca znaju kasniti kući kad odu van, zaigraju se, normalno je to, ali ja sam barem znao gdje ću ga pronaći. Uvijek je bio na igralištu. Gdje se igra nogomet, on je tu. Doslovno je od najranijih dana pokazivao tu nevjerojatnu ljubav prema lopti, prema nogometu – sjeća se Božo.

Odigrali su u svemu tome ulogu i nogometni geni, koje je očito nosio.

– Da, igrao sam i ja nogomet. Nisam igrao profesionalno, ali bio sam u Lukavcu, u Poletu iz Buševca, kasnije i u veteranima Radnika… Valjda zato sve što se njemu događa u nogometu ne doživljavam toliko stresno, a njemu ne namećem apsolutno ništa. Ja sam isključivo roditelj, tu sam da mu budem podrška na svakom njegovom koraku. I ništa drugo – kaže tata pa predstavlja i drugog sina i jedinu kćer:

– Dario ima brata i sestru, blizance starije godinu i pol od njega, Anamarija studira upravno pravo, a Josip informatiku. Dario je završio osnovnu školu Nikole Hribara, a zatim je upisao Prometnu školu. Kako zbog nogometa, tako i zbog škole, uvijek je nekako više bio vezan uz Zagreb nego uz Veliku Goricu.

E, sad će biti vezan za Goricu. Životno, nogometno, u svakom smislu. A tati se neće previše toga promijeniti u sadržaju njegovih vikenda, i dosad je često bio na tribinama Gradskog stadiona.

– Dolazio sam često na utakmice, itekako pratim Goricu, čak i izvana se vidi da ovdje vlada zaista dobra atmosfera. To je i prevagnulo u našoj odluci, činjenica da je ovo zdrav klub na zdravim temeljima – rekao je Božo Špikić.

Očekivanja su velika, optimizam raste, ali tata ni u jednom trenutku neće poletjeti. Prioriteti su jasni.

– Vjerujem da će se kroz Goricu Dario uspjeti podići kao igrač, jer ipak je dosad igrao drugu ligu. Njegov talent nije upitan, no o tome više mogu govoriti stručnjaci. Kažem, meni je u ovom trenutku najvažnije da je on opet doma – završio je Božo.

Jedna lijepa priča, nogometna i gorička, na svom je početku… Dario, na tebi je red.

Sport

Uspješan početak sezone za AK Maraton Velika Gorica – Dva zlata i dva srebra

U prvom kolu Premier atletske lige Maraton VG je pokazao širinu i kvalitetu kroz odlične rezultate u gotovo svim kategorijama.

Objavljeno

prije 19 sati

19. siječnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: AK Maraton VG/FB

Atletičari AK Maraton Velika Gorica uspješno su započeli novu sezonu Premier atletske lige nastupom na prvom kolu održanom u Zagrebu u nedjelju, 18. siječnja 2026. godine. Gorički klub kući se vratio s dvije pobjede, dva druga mjesta i nizom osobnih rekorda.

Najistaknutiji rezultat ostvarila je limačica Neli Komljenović (2016.), koja je slavila na 800 metara s vremenom 2:39,16, ujedno i najboljim rezultatom te discipline u ukupnom poretku natjecanja. U kategoriji mlađih limača pobjedu je upisao Patrik Buntak (2017.), koji je bio najbrži na 60 metara s 9,64 sekunde. Na postolje su se još popeli Marta Marinčić (2017.), druga u skoku u dalj (3,00 m) među mladim limačicama, te Luka Nikšić (2017.), koji je zauzeo drugo mjesto na 60 metara u istoj dobnoj skupini s vremenom 10,05 sekundi.

Uz medalje, zapažene su i brojne druge izvedbe članova kluba. U konkurenciji limača na 60 metara nastupili su Rafael Mirenić (9,96 s), Luka Đurić (10,37 s), Emanuel Žagar (10,59 s) i Noa Šimičić (10,83 s), dok je Matej Marinčić (2015.) bio peti na 800 metara (3:04,63). U mlađim kategorijama nastupili su i Maxim Šimek (60 m), Ana Bedeković i Mihaela Mirenić (60 m), pri čemu je Bedeković istrčala osobni rekord. Kod mlađih kadeta Mateo Đurić zauzeo je peto mjesto u bacanju kugle (5,63 m, PB), dok su kadeti Leo Žagar i Denis Kujundžić istrčali osobne rekorde na 300 metara.

Među kadetkinjama je osobni rekord ostvarila Vita Pilerlić na 1500 metara, a u seniorskoj konkurenciji dobre nastupe upisale su Tea Stojaković (60 m) te Nika, Katarina i Iva Jurić na 400 metara, pri čemu su prve dvije također postavile osobne rekorde.

Nastavite čitati

Sport

FOTO HAOK Mladost u finalu pobijedila OK Veli Vrh i osvojila 8. memorijalni turnir ‘Antun Azenić Deda’

Objavljeno

prije 22 sata

19. siječnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Osmi memorijalni turnir Antun Azenić Deda u organizaciji Hrvatskog odbojkaškog kluba (HOK) Gorica završen je jučer (nedjelja, 18. siječnja 2026.) u Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici. Pobjednik memorijala je HAOK Mladost koja je u finalu s 2:0 u setovima pobijedila OK Veli Vrh iz Pule.