ktc
Povežite se s nama

Sport

Priča o malom Špikiću: ‘Kad je bio dijete, jedine igračke bile su mu lopte’

Znate kako se djeca zaigraju, ne vrate se doma na vrijeme… E, moja prednost je bila što sam uvijek znao da je Dario na igralištu. Gdje se igrao nogomet, tu je bio i on. Presretni smo što je opet doma, u Gorici, kaže Božo Špikić, otac novog igrača HNK Gorice

Objavljeno

na

Dvorneković, Krizmanić, Šroler, Špičić, Muhar… Velikogoričana u svijetu prvoligaškog nogometa i nema previše, barem zasad, nije ih ni u prošlosti baš ni “na izvoz”, i zato pomalo čudi što je nekako ispod radara u široj sportskoj javnosti prošla činjenica da je Goričanin i Dario Špikić (20), godinama veliki talent Dinama, a zatim i klinac koji je uzburkao duhove prelaskom u Hajduk. I, znate to već, novi igrač HNK Gorice.

– Da, ovo je naš grad, tu živimo još od 1989. godine – sa smiješkom kaže zadovoljni tata Božo.

Sretan je Dario što je došao u Goricu, što se vratio u svoj grad igrati prvoligaški nogomet, ali tata je posebno sretan.

– Jako puno nam ovo znači. Počeo je karijeru u Udarniku, zatim je prešao u Radnik, ali već nakon nekoliko mjeseci završio je u Dinamu. Cijelo vrijeme je tako bio doma i mogu vam reći da mu je teško palo kad je prije godinu i pol morao otići od kuće, kad se preselio u Split. Ipak je bio jako mlad, odvojen od obitelji… Kad se pojavila opcija s Goricom, svi smo bili sretni i zadovoljni, i Dario i cijela obitelj. Sad je opet doma, svi smo opet zajedno – priča Božo Špikić, koji je u HNK Gorici zatekao i jedno odavno poznato lice.

– Predsjednik Črnko i ja skupa smo išli u školu, znamo se već više od 40 godina – otkrio je Božo, pa krenuo u priču o nogometnom odrastanju svog sina.

Nogomet je počeo ozbiljno igrati sa sedam godina, priključio se vršnjacima u Udarniku, u svom Kurilovcu, no već nakon dva mjeseca bilo je jasno da mora ići dalje. Otišao je u Radnik, ali i tu je priča bila slična. Mjesec ili dva i slijedio je novi korak, odlazak u Dinamo. Išlo je sve to jako brzo…

– Za to je najzaslužniji on, odnosno njegova kvaliteta. Prepoznali su ga vrlo rano, Cico Grlić vidio ga je u Udarniku i odmah doveo u Radnik. Ubrzo je nastupio na jednom turniru na Maksimiru, Mirko Jozić bio je tad šef omladinske škole u Dinamu, i čim je turnir završio, zvali su me na razgovor. Poveli su ga odmah na turnir u Medulinu, zadovoljio je i tamo, nakon čega je ostao u Dinamu. Imao je tad osam godina, a sljedećih 11 proveo je u Maksimiru – priča nam tata.

Dario Špikić prošao je cijelu Dinamovu školu, no šansu u prvoj momčadi nije dobio… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Praktički cijelu osnovnu i srednju školu prošao je kao igrač Dinama, s nogometom u venama, napredovao je sjajno, bio i reprezentativac u svim uzrastima, no u jednom trenutku je zapelo.

– U Dinamu je Dario imao profesionalni ugovor, potpisao ga je 2016. godine. Međutim, u jednom trenutku nismo bili zadovoljni tretmanom koji je imao, gledajući njegov talent i igrački razvoj, i tad se pojavila opcija s Hajdukom. Krešimir Gojun, njegov bivši trener iz Dinama, pozvao nas je da dođemo u Split, uspio nas je nagovoriti… Na kraju je ispalo da je to jedna loša epizoda, na koju se više ne želimo ni vraćati. Neka to sve ostane iza nas, sad je vrijeme da se bavimo boljim i ljepšim stvarima. Evo, opet smo doma i to je najvažnije – optimističan je Špikić senior.

Vrlo brzo roditelji su shvatili da bi njihovo najmlađe dijete, živahni Dario, mogao postati nogometaš.

– Kad je bio dijete, sve igračke bile su mu nogometne lopte. Imam i dvoje starije djece, oni su imali svoje igračke, ali njega nije zanimalo ništa osim lopte. Od najranijih njegovih dana nogometne lopte su bile po cijeloj kući. Znate kako djeca znaju kasniti kući kad odu van, zaigraju se, normalno je to, ali ja sam barem znao gdje ću ga pronaći. Uvijek je bio na igralištu. Gdje se igra nogomet, on je tu. Doslovno je od najranijih dana pokazivao tu nevjerojatnu ljubav prema lopti, prema nogometu – sjeća se Božo.

Odigrali su u svemu tome ulogu i nogometni geni, koje je očito nosio.

– Da, igrao sam i ja nogomet. Nisam igrao profesionalno, ali bio sam u Lukavcu, u Poletu iz Buševca, kasnije i u veteranima Radnika… Valjda zato sve što se njemu događa u nogometu ne doživljavam toliko stresno, a njemu ne namećem apsolutno ništa. Ja sam isključivo roditelj, tu sam da mu budem podrška na svakom njegovom koraku. I ništa drugo – kaže tata pa predstavlja i drugog sina i jedinu kćer:

– Dario ima brata i sestru, blizance starije godinu i pol od njega, Anamarija studira upravno pravo, a Josip informatiku. Dario je završio osnovnu školu Nikole Hribara, a zatim je upisao Prometnu školu. Kako zbog nogometa, tako i zbog škole, uvijek je nekako više bio vezan uz Zagreb nego uz Veliku Goricu.

E, sad će biti vezan za Goricu. Životno, nogometno, u svakom smislu. A tati se neće previše toga promijeniti u sadržaju njegovih vikenda, i dosad je često bio na tribinama Gradskog stadiona.

– Dolazio sam često na utakmice, itekako pratim Goricu, čak i izvana se vidi da ovdje vlada zaista dobra atmosfera. To je i prevagnulo u našoj odluci, činjenica da je ovo zdrav klub na zdravim temeljima – rekao je Božo Špikić.

Očekivanja su velika, optimizam raste, ali tata ni u jednom trenutku neće poletjeti. Prioriteti su jasni.

– Vjerujem da će se kroz Goricu Dario uspjeti podići kao igrač, jer ipak je dosad igrao drugu ligu. Njegov talent nije upitan, no o tome više mogu govoriti stručnjaci. Kažem, meni je u ovom trenutku najvažnije da je on opet doma – završio je Božo.

Jedna lijepa priča, nogometna i gorička, na svom je početku… Dario, na tebi je red.

Sport

Spektakularna utakmica i “teniski” poraz: Dinamo preko Gorice do finala

Nogometaši Gorice i Dinama odigrali su nesvakidašnju utakmicu u polufinalu Kupa. Na kraju ludila od nogometnog doživljaja završilo je 6-3 za Dinamo, dok će jedan igrač Gorice ovu utakmicu posebno pamtiti…

Objavljeno

na

Objavio/la

Konačan rezultat kaže da je nemoguća misija takva doista i bila, senzacija se nije dogodila, ali zato se barem dogodio – spektakl! Utakmicu za pamćenje odigrali su Gorica i Dinamo u polufinalu Kupa Hrvatske, utakmicu koja bi lako mogla poslužiti kao reklama za hrvatski klupski nogomet, utakmicu s devet golova, među kojima su i neki vrijedni najvećih nogometnih pozornica…

Prisjećali smo se ovih dana onog prethodnog polufinala između Dinama i Gorice, prisjetili se da je tad Gorica povela već u trećoj minuti, a isto to se dogodilo i ovoga puta. Wisdom Sule je pobjegao desno i poslao loptu na drugu stativu, a tamo je spreman čekao ovih dana neumoljivi Bruno Bogojević. Gorica vodi, stadion pun Dinamovih navijača je utihnuo, ali samo na kratko. Već u šestoj minuti Bakrar je sjajno pogodio nakon ubacivanja i propao je drugi dio plana u kojem je pisalo “brzo povedi i čuvaj to što duže”.

Pokušala je Gorica opet, jer i povela Gorica opet sredinom poluvremena. Sad je Nigerijac Sule strijelac, nakon što je još jedanput pobjegao McKenni, a drugi dio plana ovoga je puta funkcionirao samo za nijansu bolje. Dinamo je pritiskao, a Gorica se uspješno branila sve do 43. minuti i gola od kojeg se nije bilo moguće obraniti…

Kombinacija Mihe Zajca i Diona Drene Belje možda je i najljepši gol koji je ikao pao na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici, jer ne viđa se baš svaki dan dupli pas petom i zakucavanje u rašlje sa 20 metara iz prve… Brutalno, neobranjivo, za novo izjednačenje.

Nije bilo lako pratiti Dinamov ritam u nastavku, jer “modri” su izgledali otprilike onako kako su izgledali u pobjedama 5-0 protiv Lokomotive i 7-0 protiv Osijeka u posljednja dva kola. Mašina koja melje probila je gorički blok u 58. minuti, nakon sjajnog ubacivanja Galešića i još bolje realizacije Belje, da bi šest minuta poslije Dinamo otišao i na 4-2, i to drugim golom Zajca, ponovno fantastičnim.

Još šest minuta poslije, u sedamdesetoj, zabio je i Bruno Goda, inače jako dobri Muhamed Šahinović u toj situaciji nije najbolje reagirao, a u 75. minuti opet je zabila i Gorica. I opet je to učinio Bruno Bogojević, kojem je ovoga puta gol “ukralo” milimetarsko zaleđe, baš kao i pet dana ranije u Varaždinu.

Poseban trenutak dogodio se zato u 89. minuti, kad je svoje prezime na semafor ispisao 19-godišnji Stjepan Kučiš. Domaći dečko, dijete kluba, fenomenalno je okrenuo Godu i ljevicom naciljao suprotni kut za svoj spektakularni prvijenac u dresu prve momčad Gorice. Gol je to koji će Štef pamtiti do kraja života, a bila je to i utakmicu koju će mnogi još dugo pamtiti…

Teniskih 6-3, apsolutno nesvakidašnji nogometni rezultat, zaokruženo je u 94. minuti, kad je Lisica dodao, a Fran Topić pogodio, pa je ispalo da se Dinamu baš sviđa na ovom stadionu u Kupu pobjeđivati tim rezultatom. Tu se igralo i finale 2021. godine, Dinamo je igrao protiv Istre 1961 pa Rabuzinovo sunce izborio rezultatom 6-3…

Ovom prilikom “modri” su ušli u svoje 25. finale Kupa, a Gorica nije uspjela ni iz trećeg pokušaja. Realno, nije bila ni blizu, ovaj i ovakav Dinamo apsolutno je nedodirljiv za konkurenciju, a za Goričane sad slijedi potpuni fokus na prvenstvo.

Nastavite čitati

Sport

Turopoljska liga trčanja krenula snažno – 77 natjecatelja otvorilo prvu utrku

Nova utrka stiže sljedeći tjedan.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Zvonimir Bradić/Atletski klub Turopolje

Turopoljska liga trčanja i cestovnog trčanja ponovno je krenula, a prvo kolo održano je na cestovnoj stazi od radara prema Vukovini i Starom Čiču. U organizaciji Atletskog kluba Turopolje, natjecanje se održava svakog utorka u 18 sati, a već na otvaranju sezone zabilježeno je ukupno 77 rezultata na tri različite staze.

Najviše interesa bilo je za dugu stazu od 8 kilometara, gdje je u muškoj konkurenciji najbrže vrijeme istrčao Martin Marčec (30:07), ispred Josipa Martinovića (32:55) i Tomislava Borošića (33:08). U ženskoj konkurenciji na istoj dionici slavila je Jasna Mikulić s vremenom 39:42, druga je bila Luca Žagar (40:26), a treća Martina Mataković Barun (43:57).

Na kraćoj stazi od 4 kilometra pobjedu u muškoj konkurenciji odnio je Svan Relac s vremenom 14:26, ispred Slavka Parlova (14:49) i Sanela Fazlića (16:02). U ženskoj konkurenciji najbrža je bila Veronika Šipušić (17:50), dok su drugo i treće mjesto osvojile Jasminka Zvonar (19:23) i Matea Pokas (19:27).

Osim trčanja, održana je i disciplina hodanja na 4 kilometra, gdje su Iva Tisanić Vilček i Zvonimir Vilček ostvarili identično vrijeme , 35:49. U dječjoj utrci na 500 metara najbrži je bio Marko Terzić (2:09), ispred Roze Biškup (2:19) i Marte Rak (2:20).

Liga se nastavlja u utorak, 14. travnja, ponovno u 18 sati.

Nastavite čitati

Sport

Kad je već sezona za povijest…

Nogometaši Gorice u srijedu od 18.30 sati na Gradskom stadionu dočekuju Dinamo u borbi za ulazak u finale Kupa Hrvatske. Misija je to koju će mnogi nazvati nemogućom, ali bijelih zastava ovdje nema…

Objavljeno

na

Objavio/la

Ova će srijeda biti poseban nogometni dan u Velikoj Gorici. Dan koji nudi priliku za povijest. Nije baš da velikogorički nogomet ove sezone već nije ispisivao povijest u Kupu Hrvatske, jer ovo je sezona u kojoj je naš grad imao dva predstavnika u četvrtfinalu, što se vjerojatno neće više nikad dogoditi, ali šteta bi bilo da priča na tome stane… I da, recimo, nogometaši Gorice ne ostave sve što imaju na terenu, u misiji koju će mnogi nazvati – nemogućom.

Dinamo izgleda zaista impresivno u svakom smislu, znaju ponešto o tome i igrači Osijeka, koji su nekidan iz Maksimira otišli sedmicom, ali i mnogi prije njih. Je, dobra je i Gorica u posljednje vrijeme, Mario Carević sve je bliže onome što želi od svoje momčadi, ali naravno da je kvaliteta debelo na strani gostiju iz Maksimira. I da će Gorici, kako i sam trener kaže, trebati i izrazito dobar dan, i doza sreće, i nešto slabiji dan protivnika, kako bi izbjegla poraz.

Naravno, nitko u goričkom taboru ne razmišlja o nekakvim bijelim zastavama, daleko od toga, jer ovo je prilika koju vrijedi iskoristiti. Ima u goričkom kadru cijeli niz igrača koji su ranije tijekom karijere osvajali Kup (Pavičić četiri puta, Čabraja dvaput, Bogojević jedanput…), a ovoga će puta na favoriziranog protivnika izaći s jasnim planom – pokušati iskoristiti svaki, i najmanji komadić prostora… Kako će taj plan funkcionirati, tek ćemo vidjeti, ali iskustva nas uče da nije nemoguće.

Dinamo je dobio posljednje dvije utakmice protiv Gorice, po jednu u Velikoj Gorici i Maksimiru, ali one dvije prije toga dobila je Gorica. Na kraju prošle i na početku ove sezone Goričani su znali pronaći način, a nadu nudi i malo dalji pogled u prošlost. Na proljeće 2021. godine, na taj prethodni polufinalni ogled ovih dviju momčadi.

Igralo se na Maksimiru, pod vodstvom trenera Damira Krznara i Siniše Oreščanina, a odluka je padala u produžecima. Gorica i Dinamo izgledali su ovako:

Gorica je tom prilikom kreirala otvaranje iz snova, povela je u trećoj minuti golom Darija Špikića i držala vodstvo do 48. sekunde drugog poluvremena. Na poluvremenu su ušli Majer i Ademi, a za 1-1 je odmah zabio Mišić. Samo tri minute poslije Francuz Cheick Keita dobio je “labav” drugi žuti karton, odnosno crveni, no Dinamo do isteka devedesete nije mogao savladati Banića.

U produžecima ipak nije bilo dovoljno snage ni koncentracije, pa su Jakić, Majer i Ademi pogađali za konačnih 4-1, što je “modre” odvelo u finale, koje su protiv Istre igrali u – Velikoj Gorici.

Pet godina poslije u kadru Gorica nema više nikoga osim Jurice Pršira, koji je onomad ušao u 81. minuti umjesto Babeca, dok su kod Dinama i dalje aktualni već spomenuti Mišić i golman Zagorac. Sve ostalo se, naravno, potpuno promijenilo, uključujući i klupske strukture. U Maksimiru je danas šef Zvone Boban, a u Gorici je gazda Ilija Karamatić, kojem bi eventualni uspjeh u srijedu značio bajkovitu završnicu prve sezone na čelu kluba.

Ajmo, Gorica, nastavimo s ispisivanjem povijesti!

Nastavite čitati

Sport

Protiv Dinama za finale Kupa: ‘Vjerovat ćemo da je iznenađenje moguće!’

Nogometaši Gorice u srijedu od 18.30 sati na Gradskom stadionu, u polufinalu Kupa Hrvatske, dočekuju Dinamo, vodeću momčad prvenstva, koja je u briljantnoj formi. Međutim, Goričani znaju što je potrebno za uspjeh…

Objavljeno

na

Objavio/la

Polufinale Kupa, treći put! Stigao je i taj trenutak, vrijeme za treći pokušaj, ali prvi na svom stadionu. Jedanput je koban bio upravo Dinamo na Maksimiru, i to nakon produžetaka, a drugi put Hajduk na Poljudu. Treći pokušaj je, eto, stigao u zeznutom izdanju, jer koliko god igraš doma, toliko ti je s druge strane strašni Dinamo… Gaze “modri” sve pred sobom u posljednje vrijeme, izgledaju zaista impresivno, ali valjda moraju jedanput imati i lošiji dan.

– S psihološkog aspekta sigurno je ovo drukčija utakmica, budući da ovdje sve stane u tih 90 minuta. Ili ćeš igrati finale ili nećeš. Priprema će biti drukčija u tom psihološkom smislu, ali u taktičkom i nogometnom sve je otprilike isto – kaže trener Mario Carević najavljujući utakmicu koja može donijeti iskorak u povijest.

S obzirom na Dinamova izdanja u posljednjih nekoliko utakmica, prolazak Gorice u prvo finale Kupa ikad sportska bi javnost doživjela kao prvorazrednu senzaciju. Neće pomoći ni to što je zdravstveni karton fino popunjen, ali bijelih zastava ovdje nema, niti će ih biti.

– Da, imamo problema s ozljedama. Pozo nam je u Varaždinu izašao na poluvremenu zbog ozljed, upitan je, kao i Erceg, koji se ozlijedio pred kraj utakmice i jedan period ćemo morati biti bez njega. Ali dobro, nećemo plakati, ni zbog toga ni zbog ždrijeba. Dobili smo najtežeg mogućeg protivnika, ali nema kukanja, ulovit ćemo se u koštac i sa njima. Naravno da je Dinamo favorit, u vrhunskoj su formi i teško ih je pobijediti. Međutim, mi smo to već jedanput napravili – podsjetio je Carević.

Dogodilo se to još tamo sredinom rujna prošle godine, Trontelj i Pozo golovima su odveli Goricu do prve gostujuće pobjede protiv Dinama, a sad bi valjalo primijeniti sličan recept. I, za početak, vjerovati.

– Ja čvrsto vjerujem u ove momke, vjerujem da možemo napraviti iznenađenje, bez obzira što su oni favoriti, što je na njihovoj strani puno toga. Opet kažem, jedna je to utakmica, mi ako budemo pravi, ako nas malo i poljubi sreća, ako oni ne budu imali svoj najbolji dan, možemo očekivati dobar rezultat. Svjesni smo da ćemo patiti, da će oni nametnuti svoju igru, jer Dinamo ima ogromnu kvalitetu, no spremni smo na sve to – zaključio je trener Gorice.

Nastavite čitati

Najave

Proljetni dječji kros stiže! “Očekujemo i do 300 djece, stižu i poznati sportaši”

Ovogodišnji kros će okupiti osnovnoškolce iz Velike Gorice i okolice.

Objavljeno

na

Atletski klub Maraton Velika Gorica priprema “Proljetni dječji kros grada Velike Gorice“, koji će se održati u subotu, 18. travnja 2026. godine, s početkom u 10 sati na igralištu Osnovne škole Eugena Kumičića.

Kako je istaknuo predsjednik AK Maraton Velika Gorica Darko Mišerić, kros je zamišljen kao natjecanje po dobnim skupinama, odnosno po razredima. Trčat će učenici 1. i 2., 3. i 4., 5. i 6. te 7. i 8. razreda, pri čemu će djevojčice i dječaci nastupati odvojeno.

“Trčat će se 400 metara, odnosno 800 metara za starije kategorije te na kraju će biti i organizirana prigodna utrka za roditelje od 400 metara. Samo proglašenje bit će oko 13 sati. Svi sudionici će dobiti poklon pakete te će doći poznati gorički sportaši koji će im to dodijeliti”, dodao je.

Prema njegovim riječima, na krosu bi se moglo okupiti oko 200 do 300 djece iz velikogoričkih osnovnih i područnih škola, ali i dio mladih atletičara iz klubova sa šireg područja Zagrebačke županije.

“Nadam se da se vidimo u što većem broju. Veselimo se vašem dolasku”, zaključio je Mišerić.

Prijavite i svoje male “brziće”:  ovdje.

POKROVITELJ KROSA:

 

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno