Povežite se s nama

Sport

Priča iz Švedske: Beskrajan dan ili dva, svježi tata, romobili i pogled s neba

Dva dana švedske avanture su iza nogometaša Gorice. Točno 45 i pol sati prošlo je između polaska s goričkog stadion i povratka na njega, a između toga smjestili su se dobra partija, naporno putovanje, puno novih iskustava i spoznaja koliko Gorica može…

Objavljeno

prije 7 godina

na

Zora je svanula tek koji trenutak ranije, jedan topli ljetni utorak micao je krmelje s očiju, a na goričkom stadionu već je bilo živo. Igrači su kapali jedan po jedan, pa članovi uprave, ljudi iz kluba… Dogovor je bio da će put prema Švedskoj, za 1120 kilometara udaljeni Malmö, počne u 6.40 sati, kad je autobus s goričkom ekspedicijom i krenuo prema aerodromu. Cherif Ndiaye utrčao je u posljednji trenutak, motor busa već se grijao, a trener Jakirović mu je, onako usput, očitao bukvicu. Senegalac je, što će drugo, pognuo glavu i uletio u bus…

Dotad su već svi odradili ranojutarnje čestitanje, a čovjek s najvećim osmijehom u društvu bio je Aleksandar Jovičić. Stasiti stoper Gorice, 23-godišnjak iz Prijedora koji je u naš klub stigao prošlog ljeta iz Slaven Belupa. Jova je postao tata, njegova životna suputnica i imenjakinja Aleksandra rodila je malenu Teodoru, teško je pronaći ljepši povod za čestitanje…

– Sve je, hvala Bogu, prošlo super, cure su obje dobro – ponavljao je Jovičić.

Let je bio izravan, od Zagreba do Kopenhagena, pa onda preko mosta Öresund, najdužeg mosta na svijetu koji prelazi granicu, dolazak u Malmö. U hotel visoke kategorije, osiguran od agencije koja je i organizirala prijateljsku utakmicu švedskog velikana Malmöa i sve veće Gorice. Lopta je s centra kretala istoga dana u 19 sati, po dolasku u hotel preostalo je svega nekoliko sati za pripremu za utakmicu. Doputovala su 22 igrača, doputovala da zaigraju.

– Igrat će svi! Svatko će dobiti po 45 minuta, sve ću zamijeniti na poluvremenu. I ne bojim se nekakvog teškog poraza, bit će to ok – najavio je trener Jakir.

Popili su neki skupu švedsku hotelsku kavu, drugi prošetali gradom, treći krenuli tražiti bankomate i mijenjačnice, sve kako bi se ubilo vrijeme do ručka. Pravog skandinavskog, dovoljno neobičnog da se krenu stvarati upitnici iznad glava nekih od igrača, ali barem s mesnim okruglicama neusporedivo boljim od onih iz IKEA-e… I kolač od mrkve, desert koji na prvu možda zvuči kao gastronomski oksimoron, ali u stvarnosti je – prva liga. Baš kao i naša Gorica, koja je to i pokazala na terenu.

Sunce je pičilo punom snagom, temperatura u zraku puno je više nalikovala teškom Mediteranu nego europskom sjeveru, kad se krenulo prema stadionu. Swedbank Arena, zdanje na koje se može nagurati i 24.000 ljudi, nedaleko je od gradskog središta. Nema tu nekog luksuza i blještavila, ali sve djeluje nekako skladno, pitomo, uredno… Na zidovima fotografije cijelog niza generacija kluba koji se službeno zove Malmö FF, jer prvi od ukupno 20 naslova prvaka Švedske osvojili su još ratne 1944., a na hodnicima klupski djelatnici u punoj pripravnosti. Je, prijateljska je utakmica, ali oni su svi u odijelima, elegantni i profesionalni, uvijek pri ruci.

Kao što su pri ruci trebalo biti i nekima od njih. Najavljivač Nikolas zamolio je za pomoć s izgovaranjem imena igrača Gorice, jer zbunjeno je gledao u ono “Špičić”, “Ljubisavljević”, pa ono “Hrvoje” u imenu mladog Babeca… Ali brzo je i to nekako uspio savladati, uz objašnjenje:

– Zapravo jako volim ta vaša prezimena na -ić. Šogorica mi je, uostalom, Hrvatica, i ona mi je malo pomogla. Inače sam najavljivač i na rukometu, i tu sam se susretao s vašim imenima, zato mi je lakše poloviti sve ovo.

A kad je već spomenuo rukomet, nije moglo proći bez još i ovoga…

– Gdje je sad Ivano Balić, što radi? Obožavao sam ga kao igrača, taj je bio čudo!

Igrači su za to vrijeme šetali travnjakom Swedbank Arene, zelenom plohom koju bi najlakše bilo opisati kao – tepih. Šetajući se po takvom terenu, gledajući 24.000 svjetloplavih stolica posvuda oko sebe, to prekrasno nogometno ozračje, čovjeku dođe žao što nije nogometaš. I što će tih 90 minuta provesti gore na tribini s laptom umjesto dolje na terenu s loptom…

– Stadion je stvarno bombon, doslovno je užitak igrati ovdje – najbolje je dojam opisao trener Jakirović, dok su se nekoliko metara dalje za fotkanje namještali tata Jovičić i golman Kahlina, ovoga puta s kapetanskom vrpcom oko ruke.

A onda je krenuo i nogomet… Okupilo se nekih 700, možda 800 ljudi, ali bilo je i tu nekoliko zastava, navijača koji su mahali, pjevali, ljutili se na suca.

– Ove stolice na sjeveru tu su samo zbog europskih natjecanja, inače je to tribina stajanje, prava navijačka. U većini zemalja to je zabranjeno, ali ovdje nije. Ljudi cijelu utakmicu stoje, pjevaju, navijaju… Sjećam se da su igrači Celtica, kad su igrali ovdje, bili u šoku, govorili su da su mislili da će ih tu dočekati skandinavska, hladna atmosfera. Ali nije tako ni blizu, Malmö ima baš žestoke navijače. Ipak je tu i jako puno ljudi koji nisu originalni Šveđani… – govorio nam je kolega Josip, novinar švedskog Expressena zadužen za Malmö.

I on je jedan od tih koji nisu “pravi” Šveđani, jer tata mu je iz Jajca, a mama iz okolice Splita. Obožava Hrvatsku, žestoki je navijač Hajduka, ali život je ipak gore, u Švedskoj.

– Ne mogu ti, iskreno, reći što mi više odgovara. Najbolje bi bilo izmješati hrvatski i švedski mentalitet, ali ovako je ipak Švedska moj izbor za život. Mogućnosti su puno veće, treba ih samo iskoristiti. Evo, ja sam završio novinarstvo, a sad sam odlučio upisati i pravo. Želim se jednog dana baviti sportskim pravom, to u Švedskoj nije dovoljno razvijeno – ćaskali smo s Josipom dok je na terenu trajalo uvodno odmjeravanje snaga.

Samo pet dana poslije Malmö je čekao derbi prvenstva s AIK-om, bila je ovo generalna proba, a tako su se domaćini i ponašali. I igrači, ali i trener Uwe Rösler, Nijemac koji je najveći dio igračke karijere proveo u Manchester Cityju. U to vrijeme drugačijem nego danas, ali svejedno je riječ o velikom igračkom imenu.

– Znaš kako galami na njih! Nema kod njega opuštanja, pravi je Nijemac – opisivao nam je Josip trenera Röslera, a vrlo brzo u to smo se i sami uvjerili.

Skakao je, galamio, namještao svoje igrače kao figure, ali u tom uvodu ništa im nije polazilo za nogom. Gorica je, vjerojatno i iznenađujće po njih, bila odlična. Nagrada je stigla u 33. minuti, mali Spudić, klinac koji je lani igrao za Kurilovec, zavrtio je nesretnog lijevog beka i poslao bekamovski centaršut na čelo Lukasza Zwolinskog. Rösler je odmahnuo rukama, a gore na tribini Šveđani su se pogledavali međusobno, želeći valjda reći “što je sad ovo…”

Pokušavao je neuspješno domaćina pogurati i sudac, toliko da je na trenutke ispadao i smiješan. Kao, recimo, u posljednjim trenucima poluvremena, kad je Cherif pojurio s loptom prema golu jednako brzo kao istoga jutra prema ulaznim vratima autobusa, došao na 20-ak metara, da bi sudac – svirao kraj?! Sad su se pogledavali Goričani, sa smiješkom, želeći valjda reći “ajde, neka im bude…”

Šestorica igrača nedostajala su Gorici (Suk, Marina, Musa, Miya, Čabraja i Šroler), šestorica umjesto njih bili su igrači na probi (Slunjski, Babec, Gagulić, Spudić, Blagojević i Haman), a to se i vidjelo kad je Jakirović na poluvremenu stvarno ostavio u svlačionici svih 11 igrača iz početne postave. Napadao je Malmö u nastavku, stvarao šanse, promašivao, a onda u 73. minuti i zabio. Mali Krešo Krizmanić, 18-godišnjak koji je u drugom poluvremenu nosio kapetansku traku, nije uspio spriječiti centaršut domaće klupske legende Marcusa Rosenberga, nekad igrača Ajaxa i Werdera, a stanoviti Antonsson donio je “bod” Malmöu.

Više od toga nisu Šveđani mogli, Gorica je sačuvala 1-1 i nakon svega ostavila jako, jako dobar dojam. Zadovoljni su valjda bili i galebovi, njih desetak, možda i više, koji su tijekom cijele utakmice neumorno preletali iznad igrališta, na neobično maloj nadmorskoj visini, riskirajući da ih pogodi neki Lovrićev projektil, Kahlinino ispucavanje ili Maločin centaršut…

– Zadovoljan sam, moram biti. Bilo je lijepo vidjeti kako to izgleda na ovoj razini, sjajno je što smo pokazali da se čak i u ovom sastavu možemo nositi s jednom ozbiljnom europskom momčadi – komentirao je trener Jakirović.

Zadovoljno su glavom klimali i predsjednik Nenad Črnko, prvi čovjek klupske skupštine Renato Ivanuš, kao i prvi operativac Mindaugas Nikoličius.

– Bio sam već ovdje sa Žalgirisom, igrao kvalifikacije za Ligu prvaka, završilo je 0-0 na ovom stadionu. Četiri puta sam u Litvi doživio te europske kvalifikacije, znam kako to izgleda, zato toliko i želim to ponovno doživjeti s Goricom. Drago mi je što su sad i ljudi iz kluba vidjeli kakav je to osjećaj, iako je utakmica bila samo prijateljska. Kroz sve to vidiš države u koje inače možda nikad ne bi otišao, upoznaš druge kulture, običaje, posebnosti… – pričao je Niko, koji je u tom trenutku imao i jake argumente za ovo posljednje.

Bio je, naime, već prošao 21 sat, a od noći ni traga ni glasa! Dan je bio u punom jeku, kao da je rano poslijepodne, a ne već izmak dana. Potrajalo je to sve do hotela, pa onda i nakon večere… Tek tamo iza 23 sata konačno je počeo padati mrak, koji će nestati već tamo oko četiri ujutro, kad na svoje dolazi zora. Beskrajan dan? Da, takve su se konstrukcije vrtjele glavom dok sa sunčanim naočalama hodaš okolo u deset navečer…

Teško je bilo i zaspati u svemu tome, iako je dan trajao već oho-ho, jer teško je i organizmu shvatiti da je vrijeme za poći leći. Pa je logičnije bilo popeti se na vrh hotela, na 25. kat, i popiti pivo ili dva, za lakši san. Pogled koji puca je impresivan, cijeli grad je na dlanu, i to jako lijep grad.

Igrači su za to vrijeme lovili san, jer već u 10.30 sati idućeg dana trebalo je biti na treningu. Na jednom od dva pomoćna igrališta Malmöova stadiona igrači su odradili svoje, a za to vrijeme ostatak društva išao je provjeriti kako izgleda Malmö danju.

Slijedio je nakon treninga i ručak, pa kraći odmor, nakon kojeg je počeo još jedan beskrajan dan… Ovoga puta, doduše, iz sasvim drugih razloga. Trebalo je dočekati let kući, koji je na rasporedu bio tek u 21.50 sati. Nekoliko igrača uložilo je 20 eura u ubijanje vremena i unajmilo električne romobile.

– Pazite samo da netko ne ozljedi na tome… – povikao je netko dok su Maloča, Čović, Ćelić, Ljubisavljević i društvo krenuli u romobilski obilazak grada.

Društvene mreže bile su omiljena zabava ostalima, iako su neki vrijeme odlučili provesti i uz knjigu, odmarajući na stolu za masažu ili blejeći u prazno. Vrijeme je sporo prolazilo, a cijela stvar dodatno je dobila na dramatici kad je stigla vijest da let kasni?! Jedva su svi dočekali da se potrpaju u autobus i krenu prema aerodromu, umorni i sad već pomalo nervozni, a sve je otišlo na novu potenciju kad je let – opet odgođen! Tek debelo nakon ponoći konačno je poletio avion za Ljubljanu, u kojoj je čekao autobus… Da, baš beskrajan dan. Koji je konačno završio oko četiri ujutro, kad je švedska ekspedicija konačno stigla na svoj stadion.

– Dečki, vidimo se popodne na treningu – nemilosrdan je bio trener Jakirović, svjestan da vremena za gubljenje na pripremama nema.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

I time je, eto, završilo prvo europsko gostovanje Gorice. Pokusno, recimo to tako, jer bit će možda u budućnosti i pravih, natjecateljskih utakmica poput ove… I avantura poput ove. Prilika da se vidi beskrajan dan, golman na romobilu i najbrži lift ikad, kolač od mrkve i mesne okruglice bolje nego one u IKEA-i. I da se igra nogomet.

Povezane teme:

Sport

Gorica otvara proljeće: ‘Trebaju nam nove face, volio bih da dodamo gas…’

Nogometaši Gorice u petak od 16 sati gostovanjem kod Varaždina otvaraju drugi dio sezone u SuperSport HNL-u. Trener Mario Carević u tu utakmicu ulazi bez ijednog pojačanja, ali bez nekoliko ozlijeđenih, bolesnih i kartoniranih…

Objavljeno

prije 14 sati

na

22. siječnja 2026.

Objavio/la

Trideset i tri dana nakon što su na nju otišli, porazom kod Rijeke, nogometaši Gorice završavaju svoju zimsku stanku, ali i stanku u HNL-u općenito. Smjestilo se u ta 33 dana nekoliko blagdana, poneki dan odmora, ali i nepunih 20 dana priprema. Počeli su Goričani na goričkom snijegu, pa nastavili pod zubatim umaškim suncem, da bi posljednji tjedan odradili opet doma, pripremajući se za sve što slijedi.

– Imali smo zaista fantastične uvjete u Umagu, počevši od hotela i hrane, pa sve do uvjeta za trening. Odigrali smo i tri prijateljske utakmice, koje su ispunile svoju svrhu, a i rezultatski je to bilo dobro. Iako, to će vam reći svi koji me poznaju, ja ne volim pobjeđivati u prijateljskim utakmicama, tako da me nije impresioniralo ni to što smo pobijedili Radomlje i ZTE, puno mi je važniji način na koji smo ispravljali neke slabije detalje koji su nas pratili kroz jesen. Uostalom, na tim lošim stvarima smo i bazirali cijeli plan, željeli smo njih ispravljati, a uz to i raditi dalje na onome u čemu smo bili dobri – rekao je trener Mario Carević u najavi novoga goričkog proljeća, a onda i ponudio ponešto razloga za zabrinutost.

– Pripreme smo odradili jako dobro, igrači su radili stvarno predano, ali na kraju smo imali i nekoliko ozlijeđenih, nekoliko bolesnih… Evo, tu zadnju utakmicu igrali smo bez sedmorice igrača, neki su morali pokrivati i pozicije na kojima nemamo alternativu, a sve to je i razlog zašto bih volio da dobijemo i neku novu facu u svlačionici – dodao je Car.

I otvorio posebno poglavlje priče o zimskoj stanci. Na raspolaganju mu je, naime, gotovo identičan kadar kao jesenas. Otišao je Jakov Gurlica, koji je postao novi igrač Vukovara, a došao nije nitko! Dan prije utakmice s Varaždinom, na 32 dana od Rijeke, momčad nije osnažena niti jednim imenom, što i nije toliko neobično znamo li da je prijelazni rok otvoren sve do 17. veljače. Međutim, naravno da bi trener volio da su novi igrači, pojačanja, već ovdje…

– Da, to bi bilo idealno, a u ovom trenutku stvarno bih volio da dodamo malo gasa i da dobijemo neku novu facu u svlačionici. Stalno ponavljam da sam zadovoljan kadrom koji imam i to je stvarno tako, samim time ne mislim da je problem odigrati prve dvije, tri ili četiri utakmice s ovim igračima, ali dugoročno nam novi igrači svakako trebaju. Trenutačno smo u situaciji da na nekim pozicijama doslovno nemamo drugu opciju, što se na jesen nije pokazalo kobnim, budući da nije bilo nekih težih ozljeda ili previše kartona, ali definitivno moramo proširiti kadar. Uostalom, konkurencija po tom pitanju radi vrlo aktivno, svi će biti bolji nego jesenas, i oni koji su ispred i oni koji su iza nas – kazao je trener Carević pa nastavio:

– Situacija na tržištu je takva da nije nimalo lako dovesti dobrog igrača, pogotovo u zimskom prijelaznom roku. Neki razgovori su vođeni, mi smo jasno odredili i kakav profil igrača želimo, na kojim pozicijama, ali dosad se ništa nije realiziralo. Kako vrijeme prolazi, i ti kriteriji su nešto niži, ali naravno da i dalje tražimo samo igrače koji nam mogu pomoći. Trebaju nam novi igrači i zbog ovih koji su sad tu, jer i oni će biti bolji s pojavom konkurencije, kao što će i sam trening biti bolji i kvalitetniji. U ovoj situaciji ponekad na treninzima neke stvari i žrtvujem, neke igrače štedim, a sve zbog toga da se netko ne bi ozlijedio. Dugoročno to nije dobro i zato se stvarno nadam da ćemo uskoro dovesti nekoliko igrača. Nadam se već ovaj ili najkasnije sljedeći tjedan.

Prema dostupnim informacijama, blizu dolasku u ovim su trenucima golman, desni bočni i napadač, ali po tom će pitanju situacija biti jasnija u sljedećim danima. U danima nakon prve utakmice u drugom dijelu prvenstva, koja je na rasporedu u petak od 16 sati na stadionu Varteks u Varaždinu. Gorica će u proljeće u HNL-u otvoriti uz puno problema…

– Pršir, Trontelj i Vrzić upitni su zbog ozljede mišića, Pavičić zbog ozljede zgloba, Bakić i Josić su bolesni, Perić je suspendiran… Neki od njih na kraju možda i zaigraju, neki sigurno neće, ali posložit ćemo se mi već. I sigurno ćemo biti dobri u Varaždinu – optimističan je Carević.

– Znamo što možemo očekivati od Varaždina, nema tu velikih nepoznanica, budući da nije bilo ni puno promjena u njihovu sastavu, što je za nas dobro. S druge strane, kod Šafarića nikad ne znaš kako će krenuti, dosta rotira, koristi puno igrača, no njihove osnovne principe znamo. Zadnje dvije godine jako su konkurentni svakome, izgledaju kao prava momčad, jako se dobro brane i napadaju iz tranzicije, imaju glavu i rep, a sad imaju i širinu. Sve u svemu, sigurno je da nas čeka zahtjevna utakmica. Vidjet ćemo i u kakvim ćemo uvjetima igrati, budući da je do prije par dana njihov teren bio pod snijegom, ali na nama je da se prilagodimo. I da odigramo najbolje što možemo – zaključio je trener Gorice.

MOGUĆIH PRVIH 11 ZA VARAŽDIN:
Matijaš – Filipović, Leš, Čabraja – Bakić, Pozo, Kavelj, Duraković – Fiolić, Erceg – Čuić

Nastavite čitati

Sport

Raj za golmane: Najveći talent u državi iz Dinama došao u Goricu!

Vito Babić rođen je 2015. godine, majka mu je Velikogoričanka s iskustvima u medijima i politici, a otac bivši košarkaški reprezentativac. Mladi vratar koji slovi za generacijskog talenta Maksimir je zamijenio Gradskim stadionom…

Objavljeno

prije 1 dan

na

21. siječnja 2026.

Objavio/la

Povijesno gledajući, bilo je u našem kraju jako dobrih golmana, posebno u dresu NK Radnika, neki od njih dospjeli su i do prvoligaške razine, ali uspon HNK Gorice u najviši rang hrvatskog nogometa podudara se i s golmanskom renesansom na Gradskom stadionu.

Počelo je s Kristijanom Kahlinom, nezaboravnim kapetanom iz posljednjih drugoligaških i prvih prvoligaških godina, hodajućom legendom kluba, golmanom koji danas živi i radi na visokoj razini američkog MLS-a. Preko Bare otišao je kroz Bugarsku, gradeći ozbiljnu karijeru, pa nekako već pod normalno dođu vijesti koje govore da su ga proglasili najboljim golmanom lige, da je bolji od Llorisa, da brani penale Messiju…

Njegov nasljednik po odlasku iz Gorice trebao je biti Ivan Banić, no njegov procvat doživio je odgodu dolaskom Dominika Kotarskog. Gorica je i dalje bila u sigurnim rukama, s golmanom visoke klase, za što je potvrda stigla vrlo brzo. Kotarski je u onom lukavom Črnkovom transferu otkupljen od Ajaxa i prodan u grčki PAOK, iz kojega je ljetos preselio u danski Kopenhagen. Ukratko, izgradio je karijeru koja uključuje Ligu prvaka, hrvatsku reprezentaciju i, posljedično, svjetla najvećih nogometnih pozornica.

A kad je na red došao Ivan Banić, niz je nastavljen. Bane je na golu Gorice bio sjajan, često i ključan, a u svojoj posljednjoj sezoni po mnogim procjenama i najbolji igrač Gorice! Neke od njegovih obrana u nezaboravne, neke sekvence ostaju u dugom sjećanju, a mnoge bodove Gorici su donijele baš njegove obrane. Danas je u FK Sarajevu, slaže se svi da je ponajbolji golman lige, da ima i puno veće dosege…

Nakon što je naslijedio njih trojicu ovog ljeta, Davor Matijaš našao se u nezahvalnoj poziciji. Letvica je postavljena iznimno visoko, a 26-godišnji Splićanin davao je sve od sebe da očekivanja i ispuni. U tome je ponekad uspijevao, ponekad baš i ne, no kvalitetu neosporno ima.

A ima i sve više potencijalnih nasljednika za godine koje dolaze!

Jedna neobično uspješna golmanska priča svoj nastavak, naime, sve više dobiva u omladinskoj školi, u kojoj odrasta nekoliko vrlo talentiranih mladih vratara, među kojima iskače 15-godišnji Lovro Lojen. Iako je rođen 2010., dečko sa zagrebačke Pešćenice brani za reprezentaciju koju čine igrači 2009. godišta, dok su ga Goričani već priključili juniorskoj momčadi.

Zahvaljujući kvalitetnom radu trenera golmana u HNK Gorici, zahvaljujući jasnom i dugoročnom razvojnom planu koji mu je predstavljen, Lojen je dolazak u naš klub odabrao unatoč tome što je više puta bio na razgovorima u Dinamu, unatoč tome što živi u neposrednoj blizini maksimirskog stadiona… Odabrao je Goricu i pogodio, jer upućeni kažu da se razvija jako dobro, a s time su upoznati i u brojnim velikim europskim klubovima, koji pozorno prate mladoga golmana. Za seniore, usput rečeno, pravo nastupa stječe u ljeto ove godine, nakon što navrši 16.

Primjer Lovre Lojena, korelacija dogovorenog i odrađenog, nedvojbeno je bilo dodatni motiv da se na Goricu odluče roditelji još jednog talentiranog mladoga golmana kojeg je želio (zadržati) i Dinamo! I zbog čijeg odlaska u Maksimiru jako žale… Donedavno je bilo nezamislivo da igrač Gorice u mlađim uzrastima u bilo kojoj soluciji odbije poziv da pređe u Dinamo, a sad smo došli do situacije u kojoj klinci odlaze iz Dinama kako bi došli u Goricu… Posebno kad je riječ o vratarima.

Dječak o kojem je riječ zove se Vito Babić i tek mu je deset godina. Rodio se 2015. godine, a ponosni roditelji su Velikogoričanka Barbara Županić, bivša televizijska voditeljica, ali i kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika na lokalnim izborima 2021. godine, te Luka Babić, umirovljeni košarkaš, bivši hrvatski reprezentativac, igrač Splita, Cedevite, Istanbula, njemačkog Ulma…

Da, riječ je o vrlo mladim godinama, ali treba istaknuti kako Vito slovi za jednog od najtalentiranijih mladih vratara u Hrvatskoj, pa čak i u Europi. U Dinamu je branio za starije uzraste kao prvi vratar, a na europskim turnirima interes za njega pokazali su gotovo svi veliki klubovi koji su ga imali priliku vidjeti. Riječ je o dječaku koji je već sad visok 175 cm, a uz to posjeduje sve fizičke i motoričke predispozicije za vrhunsku vratarsku karijeru.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Leonard Kovačić (@kova_goalkeeping)

Zašto je Vito odabrao Goricu? U prvom redu zato što Škola nogometa HNK Gorice ima jasan cilj i viziju u kojoj rezultati i plasman na tablici nisu prioritet. Fokus je prvenstveno na prepoznavanju, zadržavanju, usmjeravanju, razvoju i konačnom plasmanu najtalentiranijih igrača u seniorsku momčad. Unutar škole nogometa izuzetno dobro je posložena i škola vratara, koju koordinira trener Kovačić, u suradnji s kolegama Cianijem, Vidovićem i Balentom.

Igrači proizvedeni u Školi u seniorskoj momčadi danas su Josić, Kučiš, Došen, Gashi, Kasumović i Vrzić, koji je i sam nakon sedam i pol godina provedenih u Dinamu došao u Goricu, ovdje pronašao svoj razvojni put i danas slovi za jednog od najzanimljivijih mladih igrača HNL-a. Važno je također napomenuti i da na pripremama s prvom momčadi bili juniori Prgomet i Orešković, kao i kadet Kelava, bio bi i njegov vršnjak Frigan da nije ozlijeđen, dok su ugovor s Goricom potpisali Fran Stunja i Lovro Dukić, koji svoj seniorski razvoj grade na posudbi.

Sve ove činjenice dovode do zaključka da ono što je nekada bilo nezamislivo – da najveći talenti iz Dinama dolaze u Goricu u potrazi za ozbiljnim razvojnim putem – danas sve više postaje realnost. A to je jasan znak da Škola nogometa Gorice sve više postaje tražena i respektabilna adresa na tržištu, rame uz rame s mnogo većim klubovima.

Nastavite čitati

Sport

Karate Klub Velika Gorica otvorio sezonu novom broncom – kreću pripreme za buduće izazove

Sezona je počela!

Objavljeno

prije 2 dana

na

21. siječnja 2026.

Objavio/la

U Rijeci je proteklog vikenda održan Grand Prix Croatia, međunarodni karate turnir koji je okupio 1569 natjecatelja iz 26 zemalja. Među njima istaknula se velikogorička karatistica Ema Jukić, koja je u kategoriji juniorki do 48 kilograma osvojila brončanu medalju.

Jukić je kroz četiri teška meča pobijedila predstavnice Italije, Kosova, Slovačke, a za broncu je svladala još jednu Italijanku. Ostali članovi velikogoričkog tima, koji je na turniru brojao osam kadeta i juniora, napredovali su kroz nekoliko rundi, ali medalja im je izmakla.

“Vrlo smo sretni sa brojevima mečeva koji su odradili naši borci, no lijepo bi bilo da se još netko popeo na postolje. Pružili smo dobre mečeve i jako smo zadovoljni načinom na koji smo ušli u novu 2026. godinu”, poručuju iz kluba.

Turnir je poslužio i kao posljednja provjera pred Europskim prvenstvom, na kojem će Katja Braica predstavljati Hrvatsku u kategoriji juniorki do 59 kilograma. Nakon perioda fokusiranog na fizičku pripremu, karatisti se vraćaju intenzivnom treningu jer ih sredinom veljače očekuje Svjetska liga u Fujairahu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Nastavite čitati

Sport

PTSK USPON organizira Velikogorički KUP! Evo do kada se natjecatelji mogu prijaviti

Objavljeno

prije 3 dana

na

20. siječnja 2026.

Objavio/la

U subotu, 7. veljače, PTSK Uspon Velika Gorica organizira Velikogorički KUP u Gradskoj sportskoj dvorani na Rakarskoj, s početkom u 10 sati, uz pokroviteljstvo Parasportskog saveza Zagrebačke županije.

Natjecanje će se odvijati u dvije kategorije. Prva je rezervirana za sportaše u kolicima (kategorija 1 – 5), dok je druga otvorena za stojeće igrače i igrače u kolicima (kategorija 1 – 11) do navršene 23. godine. Mečevi će se igrati na tri dobivena seta, a sustav natjecanja bit će prilagođen broju prijavljenih sudionika kako bi se osigurala što kvalitetnija i pravednija borba za medalje.

Organizatori najavljuju prigodne nagrade za najbolje, a klubovi svoje natjecatelje mogu prijaviti najkasnije do 5. veljače putem e-maila na [email protected] ili na broj telefona 098/9802956.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Gorica dominira u konkurenciji mlađih pionira, kod pionira Ban Jelačić 1 u vodstvu ispred Kurilovca

Objavljeno

prije 3 dana

na

20. siječnja 2026.

Objavio/la

Natjecanje 19.velikogoričke malonogometne lige 2025./2026. u organizaciji Zajednice sportskih udruga Velike Gorice i pokroviteljstva Nogometnog saveza Velika Gorica nastavljeno je utakmicama 07. kola na terenu s umjetnom travom u SC Panadić Sport prošle subote (17.01.2026.).

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorièka malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorièka malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Nije bilo iznenađujućih rezultata u konkurenciji mlađih pionira odnosno pionira, jer su vodeće ekipe izborile nove pobjede. Gorica je u konkurenciji mlađih pionira izborila i sedmu pobjedu za vodstvo, na 2. mjestu prati je Buna s pobjedom manje. Vodeći dvojac u konkurenciji pionira, Ban Jelačić 1 i Kurilovec , novim pobjedama su dodatno potvrdili svoju nadmoć u ovoj kategoriji.

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorička malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorička malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Liga je organizirana za četiri dobna uzrasta: prstići, početnici, mlađi pioniri i pioniri. Prijavljene su ukupno 44 ekipe: prstići 12, početnici 14 (7+7), mlađi pioniri 10 i pioniri 8 ekipa. Utakmice se igraju sa sastavima 5+1 igrač na terenu, u trajanju od 1×30 minuta. Voditelji Lige: Zlatko Petrac i Stjepan Petrac.

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorička malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorička malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Liga se nastavlja u uobičajenim terminima, u subotu, 24. siječnja 2026. godine.

Galerija fotografija

19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026., 07. kolo

Mlađi pioniri – 07.kolo (17.01.2026.):  Gradići – Velika Mlaka 1947 2:4, Kurilovec – Gorica 0:2, Mraclin – Ban Jelačić 7:1, Polet – Vatrogasac 0:4, Mladost – Buna 0:2. Poredak: 1. Gorica (7 7 0 0 41:5 21), 2. Buna (7 6 0 1 19:6 18), 3. Mraclin (7 5 0 2 32:12 15), 4. Velika Mlaka 1947 (7 5 0 2 21:11 15), 5. Vatrogasac (7 3 1 3 17:24 10), 6. Gradići (7 3 0 4 11:16 9), 7. Polet (7 2 0 5 12:27 6), 8. Kurilovec (7 1 1 5 8:24 4), 9. Ban Jelačić 7 1 0 6 8:27 3), 10. Mladost (7 0 2 5 4:14 2).

Pioniri – 07. kolo (17.01.2026.): Vatrogasac – Ban Jelačić 1 1:5, Lomnica – Ban Jelačić 2 2:1, Mladost – Kurilovec 0:1, Mraclin – Buna 1:1. Poredak: 1. Ban Jelačić 1 (7 6 1 0 21:3 19), 2. Kurilovec (7 6 0 1 25:4 18), 3. Mraclin (7 4 1 2 9:5 13), 4. Vatrogasac (7 4 0 3 18:14 12), 5. Buna (7 2 3 2 8:9 9), 6. Mladost (7 1 0 6 5:13 3), 7. Lomnica (7 2 0 5 7:29 3), 8. Ban Jelačić 2 (7 0 1 6 2:18 1).

Prstići – 07. kolo (17.01.2026.): Gradići – Velika Mlaka 1947 0:2, Klas – Gorica 0:8, Kurilovec – Dinamo Hidrel 1:5, Lukavec – Buna 0:9, Mladost –Vatrogasac 1:12, Polet – Turopolje 0:1. Početnici B – 07. kolo (17.01.2026.): Lukavec – Klas 2:1, Mraclin – Gorica 03 5:0, Vatrogasac – Buna 1:4, Kurilovec slobodni. Početnici A – 07.kolo (17.01.2026.): Mladost – Gorica 0:1, Polet – Dinamo Hidrel 1:0, Velika Mlaka 1947 – Ban Jelačić 0:3, Gradići slobodni.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno