Sport
Priča iz Švedske: Beskrajan dan ili dva, svježi tata, romobili i pogled s neba
Dva dana švedske avanture su iza nogometaša Gorice. Točno 45 i pol sati prošlo je između polaska s goričkog stadion i povratka na njega, a između toga smjestili su se dobra partija, naporno putovanje, puno novih iskustava i spoznaja koliko Gorica može…
Zora je svanula tek koji trenutak ranije, jedan topli ljetni utorak micao je krmelje s očiju, a na goričkom stadionu već je bilo živo. Igrači su kapali jedan po jedan, pa članovi uprave, ljudi iz kluba… Dogovor je bio da će put prema Švedskoj, za 1120 kilometara udaljeni Malmö, počne u 6.40 sati, kad je autobus s goričkom ekspedicijom i krenuo prema aerodromu. Cherif Ndiaye utrčao je u posljednji trenutak, motor busa već se grijao, a trener Jakirović mu je, onako usput, očitao bukvicu. Senegalac je, što će drugo, pognuo glavu i uletio u bus…
Dotad su već svi odradili ranojutarnje čestitanje, a čovjek s najvećim osmijehom u društvu bio je Aleksandar Jovičić. Stasiti stoper Gorice, 23-godišnjak iz Prijedora koji je u naš klub stigao prošlog ljeta iz Slaven Belupa. Jova je postao tata, njegova životna suputnica i imenjakinja Aleksandra rodila je malenu Teodoru, teško je pronaći ljepši povod za čestitanje…
– Sve je, hvala Bogu, prošlo super, cure su obje dobro – ponavljao je Jovičić.
Let je bio izravan, od Zagreba do Kopenhagena, pa onda preko mosta Öresund, najdužeg mosta na svijetu koji prelazi granicu, dolazak u Malmö. U hotel visoke kategorije, osiguran od agencije koja je i organizirala prijateljsku utakmicu švedskog velikana Malmöa i sve veće Gorice. Lopta je s centra kretala istoga dana u 19 sati, po dolasku u hotel preostalo je svega nekoliko sati za pripremu za utakmicu. Doputovala su 22 igrača, doputovala da zaigraju.
– Igrat će svi! Svatko će dobiti po 45 minuta, sve ću zamijeniti na poluvremenu. I ne bojim se nekakvog teškog poraza, bit će to ok – najavio je trener Jakir.
Popili su neki skupu švedsku hotelsku kavu, drugi prošetali gradom, treći krenuli tražiti bankomate i mijenjačnice, sve kako bi se ubilo vrijeme do ručka. Pravog skandinavskog, dovoljno neobičnog da se krenu stvarati upitnici iznad glava nekih od igrača, ali barem s mesnim okruglicama neusporedivo boljim od onih iz IKEA-e… I kolač od mrkve, desert koji na prvu možda zvuči kao gastronomski oksimoron, ali u stvarnosti je – prva liga. Baš kao i naša Gorica, koja je to i pokazala na terenu.
Sunce je pičilo punom snagom, temperatura u zraku puno je više nalikovala teškom Mediteranu nego europskom sjeveru, kad se krenulo prema stadionu. Swedbank Arena, zdanje na koje se može nagurati i 24.000 ljudi, nedaleko je od gradskog središta. Nema tu nekog luksuza i blještavila, ali sve djeluje nekako skladno, pitomo, uredno… Na zidovima fotografije cijelog niza generacija kluba koji se službeno zove Malmö FF, jer prvi od ukupno 20 naslova prvaka Švedske osvojili su još ratne 1944., a na hodnicima klupski djelatnici u punoj pripravnosti. Je, prijateljska je utakmica, ali oni su svi u odijelima, elegantni i profesionalni, uvijek pri ruci.
Kao što su pri ruci trebalo biti i nekima od njih. Najavljivač Nikolas zamolio je za pomoć s izgovaranjem imena igrača Gorice, jer zbunjeno je gledao u ono “Špičić”, “Ljubisavljević”, pa ono “Hrvoje” u imenu mladog Babeca… Ali brzo je i to nekako uspio savladati, uz objašnjenje:
– Zapravo jako volim ta vaša prezimena na -ić. Šogorica mi je, uostalom, Hrvatica, i ona mi je malo pomogla. Inače sam najavljivač i na rukometu, i tu sam se susretao s vašim imenima, zato mi je lakše poloviti sve ovo.
A kad je već spomenuo rukomet, nije moglo proći bez još i ovoga…
– Gdje je sad Ivano Balić, što radi? Obožavao sam ga kao igrača, taj je bio čudo!
Igrači su za to vrijeme šetali travnjakom Swedbank Arene, zelenom plohom koju bi najlakše bilo opisati kao – tepih. Šetajući se po takvom terenu, gledajući 24.000 svjetloplavih stolica posvuda oko sebe, to prekrasno nogometno ozračje, čovjeku dođe žao što nije nogometaš. I što će tih 90 minuta provesti gore na tribini s laptom umjesto dolje na terenu s loptom…
– Stadion je stvarno bombon, doslovno je užitak igrati ovdje – najbolje je dojam opisao trener Jakirović, dok su se nekoliko metara dalje za fotkanje namještali tata Jovičić i golman Kahlina, ovoga puta s kapetanskom vrpcom oko ruke.
A onda je krenuo i nogomet… Okupilo se nekih 700, možda 800 ljudi, ali bilo je i tu nekoliko zastava, navijača koji su mahali, pjevali, ljutili se na suca.
– Ove stolice na sjeveru tu su samo zbog europskih natjecanja, inače je to tribina stajanje, prava navijačka. U većini zemalja to je zabranjeno, ali ovdje nije. Ljudi cijelu utakmicu stoje, pjevaju, navijaju… Sjećam se da su igrači Celtica, kad su igrali ovdje, bili u šoku, govorili su da su mislili da će ih tu dočekati skandinavska, hladna atmosfera. Ali nije tako ni blizu, Malmö ima baš žestoke navijače. Ipak je tu i jako puno ljudi koji nisu originalni Šveđani… – govorio nam je kolega Josip, novinar švedskog Expressena zadužen za Malmö.
I on je jedan od tih koji nisu “pravi” Šveđani, jer tata mu je iz Jajca, a mama iz okolice Splita. Obožava Hrvatsku, žestoki je navijač Hajduka, ali život je ipak gore, u Švedskoj.
– Ne mogu ti, iskreno, reći što mi više odgovara. Najbolje bi bilo izmješati hrvatski i švedski mentalitet, ali ovako je ipak Švedska moj izbor za život. Mogućnosti su puno veće, treba ih samo iskoristiti. Evo, ja sam završio novinarstvo, a sad sam odlučio upisati i pravo. Želim se jednog dana baviti sportskim pravom, to u Švedskoj nije dovoljno razvijeno – ćaskali smo s Josipom dok je na terenu trajalo uvodno odmjeravanje snaga.
Samo pet dana poslije Malmö je čekao derbi prvenstva s AIK-om, bila je ovo generalna proba, a tako su se domaćini i ponašali. I igrači, ali i trener Uwe Rösler, Nijemac koji je najveći dio igračke karijere proveo u Manchester Cityju. U to vrijeme drugačijem nego danas, ali svejedno je riječ o velikom igračkom imenu.
– Znaš kako galami na njih! Nema kod njega opuštanja, pravi je Nijemac – opisivao nam je Josip trenera Röslera, a vrlo brzo u to smo se i sami uvjerili.
Skakao je, galamio, namještao svoje igrače kao figure, ali u tom uvodu ništa im nije polazilo za nogom. Gorica je, vjerojatno i iznenađujće po njih, bila odlična. Nagrada je stigla u 33. minuti, mali Spudić, klinac koji je lani igrao za Kurilovec, zavrtio je nesretnog lijevog beka i poslao bekamovski centaršut na čelo Lukasza Zwolinskog. Rösler je odmahnuo rukama, a gore na tribini Šveđani su se pogledavali međusobno, želeći valjda reći “što je sad ovo…”
Pokušavao je neuspješno domaćina pogurati i sudac, toliko da je na trenutke ispadao i smiješan. Kao, recimo, u posljednjim trenucima poluvremena, kad je Cherif pojurio s loptom prema golu jednako brzo kao istoga jutra prema ulaznim vratima autobusa, došao na 20-ak metara, da bi sudac – svirao kraj?! Sad su se pogledavali Goričani, sa smiješkom, želeći valjda reći “ajde, neka im bude…”
Šestorica igrača nedostajala su Gorici (Suk, Marina, Musa, Miya, Čabraja i Šroler), šestorica umjesto njih bili su igrači na probi (Slunjski, Babec, Gagulić, Spudić, Blagojević i Haman), a to se i vidjelo kad je Jakirović na poluvremenu stvarno ostavio u svlačionici svih 11 igrača iz početne postave. Napadao je Malmö u nastavku, stvarao šanse, promašivao, a onda u 73. minuti i zabio. Mali Krešo Krizmanić, 18-godišnjak koji je u drugom poluvremenu nosio kapetansku traku, nije uspio spriječiti centaršut domaće klupske legende Marcusa Rosenberga, nekad igrača Ajaxa i Werdera, a stanoviti Antonsson donio je “bod” Malmöu.
Više od toga nisu Šveđani mogli, Gorica je sačuvala 1-1 i nakon svega ostavila jako, jako dobar dojam. Zadovoljni su valjda bili i galebovi, njih desetak, možda i više, koji su tijekom cijele utakmice neumorno preletali iznad igrališta, na neobično maloj nadmorskoj visini, riskirajući da ih pogodi neki Lovrićev projektil, Kahlinino ispucavanje ili Maločin centaršut…
– Zadovoljan sam, moram biti. Bilo je lijepo vidjeti kako to izgleda na ovoj razini, sjajno je što smo pokazali da se čak i u ovom sastavu možemo nositi s jednom ozbiljnom europskom momčadi – komentirao je trener Jakirović.
Zadovoljno su glavom klimali i predsjednik Nenad Črnko, prvi čovjek klupske skupštine Renato Ivanuš, kao i prvi operativac Mindaugas Nikoličius.
– Bio sam već ovdje sa Žalgirisom, igrao kvalifikacije za Ligu prvaka, završilo je 0-0 na ovom stadionu. Četiri puta sam u Litvi doživio te europske kvalifikacije, znam kako to izgleda, zato toliko i želim to ponovno doživjeti s Goricom. Drago mi je što su sad i ljudi iz kluba vidjeli kakav je to osjećaj, iako je utakmica bila samo prijateljska. Kroz sve to vidiš države u koje inače možda nikad ne bi otišao, upoznaš druge kulture, običaje, posebnosti… – pričao je Niko, koji je u tom trenutku imao i jake argumente za ovo posljednje.
Bio je, naime, već prošao 21 sat, a od noći ni traga ni glasa! Dan je bio u punom jeku, kao da je rano poslijepodne, a ne već izmak dana. Potrajalo je to sve do hotela, pa onda i nakon večere… Tek tamo iza 23 sata konačno je počeo padati mrak, koji će nestati već tamo oko četiri ujutro, kad na svoje dolazi zora. Beskrajan dan? Da, takve su se konstrukcije vrtjele glavom dok sa sunčanim naočalama hodaš okolo u deset navečer…
Teško je bilo i zaspati u svemu tome, iako je dan trajao već oho-ho, jer teško je i organizmu shvatiti da je vrijeme za poći leći. Pa je logičnije bilo popeti se na vrh hotela, na 25. kat, i popiti pivo ili dva, za lakši san. Pogled koji puca je impresivan, cijeli grad je na dlanu, i to jako lijep grad.
Igrači su za to vrijeme lovili san, jer već u 10.30 sati idućeg dana trebalo je biti na treningu. Na jednom od dva pomoćna igrališta Malmöova stadiona igrači su odradili svoje, a za to vrijeme ostatak društva išao je provjeriti kako izgleda Malmö danju.
Slijedio je nakon treninga i ručak, pa kraći odmor, nakon kojeg je počeo još jedan beskrajan dan… Ovoga puta, doduše, iz sasvim drugih razloga. Trebalo je dočekati let kući, koji je na rasporedu bio tek u 21.50 sati. Nekoliko igrača uložilo je 20 eura u ubijanje vremena i unajmilo električne romobile.
– Pazite samo da netko ne ozljedi na tome… – povikao je netko dok su Maloča, Čović, Ćelić, Ljubisavljević i društvo krenuli u romobilski obilazak grada.
Društvene mreže bile su omiljena zabava ostalima, iako su neki vrijeme odlučili provesti i uz knjigu, odmarajući na stolu za masažu ili blejeći u prazno. Vrijeme je sporo prolazilo, a cijela stvar dodatno je dobila na dramatici kad je stigla vijest da let kasni?! Jedva su svi dočekali da se potrpaju u autobus i krenu prema aerodromu, umorni i sad već pomalo nervozni, a sve je otišlo na novu potenciju kad je let – opet odgođen! Tek debelo nakon ponoći konačno je poletio avion za Ljubljanu, u kojoj je čekao autobus… Da, baš beskrajan dan. Koji je konačno završio oko četiri ujutro, kad je švedska ekspedicija konačno stigla na svoj stadion.
– Dečki, vidimo se popodne na treningu – nemilosrdan je bio trener Jakirović, svjestan da vremena za gubljenje na pripremama nema.
Foto: David Jolić/cityportal.hr
I time je, eto, završilo prvo europsko gostovanje Gorice. Pokusno, recimo to tako, jer bit će možda u budućnosti i pravih, natjecateljskih utakmica poput ove… I avantura poput ove. Prilika da se vidi beskrajan dan, golman na romobilu i najbrži lift ikad, kolač od mrkve i mesne okruglice bolje nego one u IKEA-i. I da se igra nogomet.
Bila je to prva pripremna utakmica nogometaša Mraclina pod vodstvom novog trenera Marka Pancirova, dok su gosti iz Vukovine prije ovog susreta već odigrali jednu pripremnu utakmicu, u kojoj su od Kralja Tomislava poraženi s 2:0. Susret je započeo energično, osobito u prvom dijelu, u kojem je viđeno nekoliko dobrih prilika na obje strane, no mreže su ostale netaknute. U nastavku utakmice oba su trenera izvršila brojne izmjene, a priliku su dobili svi raspoloživi igrači. Pogodak odluke pao je u 57. minuti. Na lijevoj strani lijepu su kombinaciju odigrali Borovac i Kaurin, a Borovac je s ruba kaznenog prostora preciznim lob-udarcem matirao gostujućeg vratara za vodstvo Mraclina 1:0. Desetak minuta prije kraja Kaurin je povisio na 2:0 snažnim udarcem s distance, pri čemu je lopta okrznula gostujućeg stopera Novakovića, promijenila smjer i završila iza leđa vukovinskog vratara. U završnih dvadesetak minuta domaća je momčad bila vidno rastrčanija i stvorila još nekoliko izglednih prilika, no rezultat se više nije mijenjao. Mraclin je na kraju zasluženo slavio u ovom pripremnom ogledu.
MRACLIN – BAN JELAČIĆ 2:0
Igralište Stara graba. Gledatelja 50. Sudac: Luka Kelihar.
STRIJELCI: 1:0 – Borovac (57), 2:0 – Kaurin (80).
MRACLIN: Zagorac, Marjanović, Smolković, Đurašić, Matić, Tokić, Brdek, Jančić, Krilić, Hajduk (još su igrali: Matejčić, J. Domitrović, Borovac, Kaurin, Rakas, L. Kos, Roginić, Hodalin). Trener: Marko Pancirov.
BAN JELAČIĆ: Klepac, Rovišan, Drezga, Novaković, Klasnić, Landeka, Softić, Hrženjak, Harambašić, Pušić, Smok (još su igrali: Memić, M. Nikić, Klenović, Kotrman, Botica). Trener: Tomislav Škrinjarić.
Sport
Bijes na Maksimiru: Skandalozno suđenje, teški kiksevi i promašeni penali…
Nogometaši Gorice poraženi su 3-0 na gostovanju kod Lokomotive u Maksimiru u 21. kolu SuperSport HNL-a, u utakmici koju ćemo željeti, ali teško da ćemo moći brzo zaboraviti…
Bizarno. Sramotno. Nevjerojatno. Suludo. Neshvatljivo. Frustrirajuće.
Svi su ti jednodjelni opisni pridjevi u ponudi, ali jako je teško odabrati odgovarajući, onaj koji će točno opisati sve ono što se događalo u utakmici između Gorice i Lokomotive na Maksimiru ovog petka. Utakmica je završila pobjedom domaćina 3-0, bio je to najuvjerljiviji poraz Gorice ove sezone, u sudaru s protivnikom kojeg su Goričani jesenas oba puta pobijedili, bila je to druga proljetna pobjeda “lokosa”.
Bio je to, prije svega, kompletni cirkus od utakmice! S dva glavna “junaka”…
– Ovo jednostavno nije bio naš dan. Promašili smo dva penala, pogodili stativu, promašivali i mrtve šanse sa dva metra… Nervozna utakmica koja je od samog početka krenula u smjeru u kojem je očito trebala ići – jedino je što je trener Gorice Mario Carević izgovorio u analizi utakmice koju je vodio samo do njezine polovice.
Pa, krenimo redom…
Minuta je jedanaesta, čeka se prva prilika, Lokomotiva dobiva slobodnjak, a u živom zidu je, između ostalih, i Ante Kavelj. Lopta ga je na putu prema golu pogodila u lakat i sudac Zdenko Lovrić je pokazao da je to – penal! Kavelj se čudio, Carević je poludio, Goričani su se međusobno zbunjeno pogledavali, a Marko Pajač namjestio je loptu na bijelu točku. I pogodio.
Pokušala se vratiti Gorica što je prije moguće, zaprijetila preko Čuića, ali već u 22. minuti evo i drugoga gola za “lokose”. Stojaković je pucao, golman Gorice Davor Matijaš odbio ravno prema natrčalom Blažu Boškoviću i to je šokantnih 2-0, a još nije ni polovica poluvremena.
U ostatku prvog dijela prijetila je Lokomotiva dvaput, Gorica također, preko Filipovića i Vrzića, a kad smo došli do treće minute nadoknade, cirkus je i službeno počeo! A ulogu klauna preuzeo je sudac Lovrić.
Odredio je čovjek dvije minute nadoknade, pa pustio igru još i 40-ak sekundi duže, sve dok Pajač nije krenuo driblati Čuića. Ovaj mu je uzeo loptu, vjerojatno uz prekršaj, kojeg Lovrić nije dosudio. Kad već nije, Goričani su jurnuli prema naprijed, došli s loptom do centra u situaciji dva na jedan, a onda je Lovrić – svirao kraj?!?!
Carević je, pogađate, potpuno poludio, a gospon sudac samo ga je čekao. Crveni za trenera Gorice, uz sadržajnu razmjenu mišljenja…
– Bacio sam jaknu od bijesa kad je prekinuo tu kontru dva na jedan, a on je rekao da mi je zbog toga dao crveni karton. Zato što sam nakon što je poluvrijeme već završilo bacio jaknu pokraj aut-linije. I to je to – rekao je vidno uznemireni Carević.
Kao da sve to nije dovoljno, već na otvaranju nastavka, u 47. minuti, svoju je točku odlučio izvesti Davor Matijaš. Vratar Gorice pokušao je u jednostavnoj situaciji ići u dribling, pritom je izgubio loptu, pa je Aleks Stojaković pogodio za 3-0 bez ikakvih poteškoća…
Davor Matijaš, najblaže rečeno, nije imao svoj dan ovoga petka… Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Ali polako, nije tu kraj, jer vjerovali ili ne, Gorica je unatoč svemu tome do kraja mogla i – dobiti utakmicu!
Krenulo je u 52. minuti, kad je u kaznenom prostoru Lokomotive srušen Pozo, da bi Lovrić tek nakon poziva iz VAR-a pokazao na bijelu točku. Loptu je na nju namjestio Jurica Pršir, trebao je to biti taj “okidač” za veliki povratak, ali – pokraj gola! Ne događa se Juri često, ali bio je to takav dan…
Bio je to, zapravo, duplo takav dan. Dobila je Gorica još jedan penal, u 72. minuti, ovoga puta zbog igranja rukom igrača Lokomotive, a novi izvođač bio je Filip Čuić. Gorička devetka namjestila je loptu, trebao je to biti gol kojim će se pokušati uloviti nekakav zadnji vlak, ali – Posavec brani!
Bilo je tu još nekoliko velikih prilika, Nigerijac Wisdom u svom je debiju pogodio stativu iz ozbiljne šanse, prijetili su Goričani i glavom i nogom, i izdaleka i izbliza, ali jednostavno nije išlo. Čak 20 udaraca uputili su prema golu protivnika, ali sve je, kao što je i trener rekao, od početka krenulo u krivom smjeru…
Luda utakmica, očajan ishod, idealno za što brže zaboraviti. I okrenuti se onome što slijedi, jer ono što slijedi iznimno je važno. Sljedeće nedjelje, naime, u Veliku Goricu dolazi Vukovar…
A Lovrić? Jedino logično bilo bi da njega čeka malo duži odmor od suđenja.
Sport
Parasportski savez poziva osobe s invaliditetom da se uključe u sport! Evo što se sve nudi
Možete birati između 4 programa.
Sport
‘Bila je ovo prilika koja se ne propušta! A u odijelu me nećete gledati…’
Damir Milanović, u velikogoričkim nogometnim krugovima poznatiji kao Milka, u petak od 16 sati i službeno započinje svoj mandat u ulozi glavnog trenera Širokog Brijega, i to gostovanjem u Prijedoru…
Nepunih mjesec dana prošlo je od trenutka koji je pošteno iznenadio velikogoričke nogometne krugove. Koji dan ranije s klupe Širokog Brijega, naime, otišao je Dean Klafurić, da bi tog 8. siječnja iz kluba s Pecare objavili kako je njegov nasljednik – njegov donedavni pomoćnik! Damir Milanović je s navršene 43 godine, s nekoliko godina iskustva i gomilom znanja prikupljenim kroz suradnju s Klafom, iznenađujuće dobio priliku na velikoj sceni.
– Da se ne lažemo, da je situacija u klubu bila imalo bolja, trener ne bih bio ja nego netko od iskusnijih kolega. Svjestan sam toga, ali svjestan sam i prilike koja se otvorila. Prilike koju nisam mogao odbiti – javio se Milka iz Širokog uoči svog službenog debija, okršaja s Rudarom u Prijedoru na otvaranju proljetnog dijela sezone u Premijer ligi BiH.
– Kako sam završio na klupi Širokog? Rekao bih, sasvim slučajno. Bio sam tu prošle sezone, sudjelovao u tom osvajanju petog mjesta i finalu Kupa, a bio sam tu i u prvih pet kola jesenskog dijela. Nakon toga smo se razišli, bio sam doma, ali ugovor je i dalje trajao. Kad se dogodilo ono što se dogodilo ove zime, pozvali su me, ponudili mi mjesto trenera i ja sam prihvatio izazov. Znamo svi koliko je u Hrvatskoj kao trener teško “izaći” iz četvrtog ili trećeg ranga, koliko se teško probiti na tom tržištu i zato nisam dvojio. Velika je prilika uzeti klub u prvoj ligi kao glavni trener, bez obzira na sve poteškoće koje tu postoje, na sve eventualne nedostatke. Smatram ovo prilikom za koju sam spreman i siguran sam da ću u ovoj priči profitirati kao trener, kako god ona završila – kaže Milka.
Klub je u proteklom razdoblju doživio brojne promjene, kako u upravljačkoj strukturi, tako i u svlačionici, koju je ove zime napustio velik broj igrača.
– Mi smo momčad u slaganju, ali i klub u slaganju, tako da je sve to normalno. Da, bilo je dosta odlazaka, imali smo i dva izlazna transfera, a nakon svega je realno reći da smo možda nešto slabiji nego što smo bili na jesen. Iskreno, uoči prvoga kola ni sami se znamo što očekivati od samih sebe, pogotovo zato što nam većina novih igrača još nije registrirana. Ali dobro, imamo mi i svojih mladih igrača, imamo dobre temelje od jeseni i ja sam optimističan. Dečki koji su tu imaju svoju priliku, tako i komuniciramo cijelu ovu situaciju, a na njima je da tu priliku iskoriste – ističe trener Milanović.
Uozbiljio se malo s novom funkcijom, ispalit će poneku foru manje, ali nije to ni loše. Zapravo, pokazatelj je to da je potpuno unutra, sto posto posvećen novoj ulozi, najvažnijoj u dosadašnjoj trenerskoj karijeri. Vodio je ranije samostalno kadete Gorice, Mraclin i Jelačić, ali ovo je ipak nešto drugo.
– Je, ovo mi je prvo ovakvo iskustvo na ovoj razini i mogu reći da je to iskustvo vatreno. S obzirom na okolnosti, puno je tu preslagivanja, bavim se s puno toga što baš i nema izravno veze s trenerskim poslom, najmanje s trenerskim poslom. Iz tog razloga tijekom dana zna biti stresno, budući da se moram baviti stvarima o kojima prije nisam razmišljao, a trening mi u svemu tome dođe kao ispušni ventil. Tu sam ja doma, tu se najbolje osjećam – govori Milka.
Iako za nijansu ozbiljniji, u suštini se nije promijenio.
– Ma ne, nema razloga. U neku ruku i dalje se ponašam kao da sam asistent, i dalje slažem treninge, radim puno toga što sam radio i ranije, ali u cijelom procesu mi jako puno pomažu i dečki iz stožera. Postavili smo stvari tako da smo svi isti, da sve radimo zajedno, pri čemu svatko ima svoja zaduženja. Puno komuniciramo, dogovaramo sve detalje, a s pomoćnikom Markom Đorđevićem čak sam i u istom stanu, tako da smo zajedno 24 sata na dan – kaže Milka prije nego što će odgovoriti na ključno pitanje.
Je li spremno odijelo za vođenje utakmica?
– E, to od mene nećeš doživjeti, ha, ha… Gledaj, bio sam radni igrač, da ne kažem vodonoša, red je da budem i radni trener. Prema tome, kao što sam i maloprije rekao, ništa se neće promijeniti, na klupi ćeš me gledati u radnoj trenirci!
Ništa drugo, realno, nismo ni očekivali.
Sport
Neki novi Gradići! Stiglo 12 novih igrača, želje i planovi vode u – viši rang
Nogometaši Gradića započeli su pripreme za proljetni dio sezone ovog ponedjeljka. Trener Marko Rajić na raspolaganju ima 26 igrača, među kojima je i puno novih lica, dok nekih iz jeseni više nema u kadru…
Ima tome već neko vrijeme, nogometaši Gradića gotovo da su postali sinonim za borbu za ostanak. U njoj su se koprcali posljednjih godina u petom rangu, a u njoj su se našli i nakon ispadanja u Premier ligu Zagrebačke županije, budući da su jesen okončali na pretposljednjem, 17. mjestu prvenstvene ljestvice…
Umorni od takve vrste borbe, nova Uprava kluba maksimalno je iskoristila ovu zimu i potpuno promijenila izgled svoje svlačionice. I preko društvenih mreža poslala jasnu poruku javnosti…
“Trener Rajić i naša prva momčad ovog su tjedna otvorili pripreme. Popis na početku priprema – 26 imena. Odaziv dobar, uz nekoliko opravdanih izostanaka, ali znamo da ova priča tek hvata pravi ritam. Ciljevi su jasni. Zahtjevi su postavljeni. Želje su glasno izrečene. Na dečkima je rad. Na dečkima je borba. Na dečkima je da svaki trening ostave zadnji atom snage na terenu.
A mi? Mi kao klub dajemo i više nego što imamo. I oni to vide. I vi to vidite, dragi prijatelji i članovi. Nema stajanja. Nema izgovora. Samo rad, zajedništvo i srce za naše Gradiće. Idemo jako”, stoji u objavi nešto drukčijoj od ostalih ovoga tipa.
A opet, nakon što ovo pročitaš, upitnici se samo nižu. Primjerice, što točno stoji iza tih “jasnih ciljeva, postavljenih zahtjeva i glasno izrečenih želja”…
– Za početak, važno je izvući se, preživjeti ovu sezonu, odnosno što prije osigurati ostanak u ligi. A onda, već od ljeta, idemo pokušati vratiti se u rang više, na razinu na koju ovakav klub i pripada, gdje nam je mjesto. S kadrom kojim trenutačno raspolažemo šaljemo jasnu poruku takve ambicije, u sljedećih godinu-dvije želimo ići gore – otkriva trener Marko Rajić.
Da bi takvo što bilo moguće, svlačionica iz jesenskog dijela morala je doživjeli ozbiljne promjene, što se i dogodilo.
– Iskreno, više ni ne znam koliko je promjena… Znam da su odlasci brojni, a dolasci su još brojniji – kaže trener Rajić.
Ali zato i služi papir, na kojem je cijeli popis…
Dakle, otišla su sedmorica igrača: Luka Komšić novi je član Poleta iz Buševca, Nikola Kos preselio je u redove Mraclina, a Pavao Obućina novi je igrač Udarnika iz Zablatja. Marko Kotoraš, Petar Jerković, Vito Antunović i Filip Belić, s druge strane, u potrazi su za novim sredinama.
Što se dolazaka tiče, brojka je još veća, jer u Gradiće je stiglo čak 12 igrača: golmani Petar Kovačić i Toni Vasilik, koji je stigao iz TŠK-a, vratili su se Krešimir Budimir iz Jelačića, Leonardo Janječić iz Poleta i Hrvoje Krstanović iz Austrije, iz juniora Kurilovca došao je Ivan Matanić, a kao slobodni igrači registrirani su i Dominik Duvnjak, Patrik Posavec, Marko Župetić, David Posavec, Hrvoje Koleš i Patrik Vojnić.
– Zadovoljan sam kadrom, vjerujem da će ovo sad biti neka sasvim druga priča, ali važno je da nemamo nikakav pritisak. Novi predsjednik kluba Edi Ivančić i novi sportski direktor Josip Petrović uvijek su dostupni i apsolutno otvoreni za svaku komunikaciju, s njima je fenomenalno raditi, a to jedino i možemo, naporno raditi! Trenirat ćemo četiri puta tjedno, a odigrat ćemo i tri prijateljske utakmice: Brezovica u subotu, Dragonožec u srijedu, pa Velika Mlaka za Valentinovo – kaže trener Rajić.
Već 22. veljače potpuno renovirani Gradići igrat će gorički kup protiv Kupe, u slučaju prolaska drugo kolo je već idućeg vikenda, a prvenstvo u “premijerki” za Gradićane će početi 8. ožujka najboljom mogućom utakmicom: lokalnim derbijem sa susjedima iz Lomnice!
Bit će to i prvenstvena promocija novih dresova, jer ovo će biti neki novi Gradići…
-
Vijestiprije 3 danaHitna mijenja rutu – pacijenti iz Velike Gorice privremeno preusmjereni u KB Dubrava
-
Vijestiprije 4 danaVIDEO Gužva na ulazu u Veliku Goricu, kolona duga kilometar, vozi se jednim trakom
-
Sportprije 5 danaPolet polijeće: Ludnica na tablici, show u najavi i jedna želja – titula!
-
Vijestiprije 5 danaNovi detalji slučaja iz Lukavca! Osobe sa snimke nisu odgovorne za smrt štenaca