Doći će na stadion kao gost, ući u “krivu” svlačionicu, održati govor svojim igračima pa će prošetati kroz tunel i sjesti na “krivu” klupu. Prvi put u životu.

– Da, bit će mi ovo prvi put da na glavnom igralištu vodim utakmicu s one druge, lijeve klupe. Dolazio sam kao trener Dinamovih mlađih uzrasta, uglavnom i pobjeđivao, ali sve su se te utakmice igrale na pomoćnim terenima. Bit će možda malo neobično, ali valjda se neću zeznuti i otići na krivu klupu – sa smiješkom kaže Ivan Prelec (31) uoči dolaska kući.

Mladi i talentirani velikogorički trener, čovjek koji je Goricu uveo u prvu ligu u kasno proljeće 2018., u kasno ljeto 2019. bit će – protivnik. Trener je Istre 1961, na početku jednog projekta koji djeluje kao da je krenuo dobrim smjerom, a šesto kolo prvenstva donosi mu utakmicu koja će za njega, koliko god je on pokušavao svrstati u ladicu “samo jedna od utakmica”, biti posebna. I donijeti posebne emocije.

– Stvarno nastojim utakmici protiv Gorice pristiputi kao jednoj od utakmica u nizu, ali naravno da se bude emocije. Gorica je, uz Dinamo, klub koji mi je najviše dao u mom nogometnom životu, kako kao igraču, tako i kao treneru. Međutim, sad sam u Istri, u Puli sa svojim stožerom i ljudima iz kluba gradimo priču koja je pozitivna, a ja se nadam da ću jednog dana moći reći da mi je Istra u jednakom statusu kao Gorica i Dinamo, da ćemo zajedno napraviti pravi posao. Mislim da smo zasad na dobrom putu – kaže Prelec.

Ivanu Prelecu prvi pomoćnik je još jedan Velikogoričanin, Damir Cico Grlić (desno)… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Njegova priča u nogometnom Turopolju više-manje je poznata. Krenuo je kao klinac u tadašnjem Radniku, već prije ulaska u tinejdžerske godine otišao je u Dinamo, tamo bio kapetan svoje generacije, standardni reprezentativac, ali ozljede su mu puno utjecale na karijeru. Vratio se kući, u klub koji se više nije zvao Radnik nego Gorica, osvojio drugu ligu one sezone kad su iz HNS-a rekli “ne” prvoligaškim ambicijama, a tu je počeo i trenersku karijeru. Koju je nastavio u Dinamu, pa u jesen 2017. opet došao kući. Na klupu prve momčadi.

Bio mu je to prvi trenerski posao u seniorskom nogometu, tisuću puta će ponoviti da je zahvalan klubu na prilici koju je dobio, a na povjerenje je uzvratio uspjehom. Najvećim mogućim, ulaskom u prvu ligu. I računali su na mladog trenera u Gorici i za prvu prvoligašku sezonu, no Prelec je prihvatio poziv Deana Klafurića i otišao u varšavsku Legiju. A na klupu Gorice sjeo je Sergej Jakirović, što se pokazalo kao pun pogodak. Danas od 18 sati, tako se na kraju rasplelo, njih će dvojica biti na suprotnim stranama, svaki sa svojim ambicijama.

– Nas dvojica smo i kolege i prijatelji, komuniciramo i čujemo se, kako ranije, tako i sad, puno razgovaramo o nogometu, a mislim da je to i normalno. Drago mi je što lijepo priča o onome što radimo u Istri, a ja mogu samo uzvratiti komplimentima. O Gorici se dugo pričalo kao o nekakvom hitu, ali odavno se više ne može tako opisivati ovaj klub. Već prošle sezone Gorica je pokazala da ima kvalitetu, vrijednost i konstantu, a u istom stilu nastavili su i ove sezone – kazao je Prelec pa nastavio:

– U Gorici se ova priča dugo gradilo, pametno i pažljivo, a kad je ta prva liga i došla, klub je za nju bio potpuno spreman. Na tome treba čestitati i predsjedniku Črnku, i njegovom najbližem suradniku Nikoličiusu, jer rade sjajan posao u selekciji igrača i vođenju kluba, ali i Jakiroviću i njegovu stožeru za sve što su napravili na terenu. U ovom trenutku Gorica je momčad s velikom kvalitetom i širinom u kadru, čini mi se da Sergej ne može pogriješiti koga god postavi u prvih 11. Evo, protiv nas neće igrati Lovrić i Cherif, dvojac koji ima velik utjecaj na konkretne stvari, na golove i asistencije, ali i bez njih Gorica ima igrače koji mogu uskočiti i vrlo kvalitetno ih zamijeniti.

Prelec će pokušati pronaći način kako zaustaviti, između ostalih, i svog kuma Matiju Dvornekovića… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

I nije to nikakva “pila naopako”, Prelec će i u neformalnim razgovorima pričati vrlo slično, hvaliti sve što se događa u klubu koji će uvijek smatrati svojim, što ne znači da će ovoj utakmici pristupiti bilo kakvim pristupom koji odudara od onoga što inače radi. Čak štoviše, nije uopće nemoguće da će mu motiv biti i kudikamo veći, da se dokaže pred svojim ljudima, pred prijateljima i rodbinom na tribinama.

– Znam da će ljudi navijati za Goricu, to je njihov klub, ali meni je drago što mi se sve više Goričana javlja i govori da prate i Istru, da navijaju za nas, gledaju utakmice… – govori Prelec.

Vrlo kratko će biti u svome gradu, budući da je Istra smještaj pronašla u Svetoj Nedelji, da će njihova delegacija doći u Veliku Goricu tek dva sata prije utakmice, pa se odmah nakon nje zaputiti kući, prema Puli. U kojoj su Ivana Preleca ljudi prihvatili iznenađujuće brzo, shvatili da radi dobar posao, da gradi čvrste temelje.

– Zasad je sve skupa manje-više u skladu s očekivanjima. Istra je u fazi stabilizacije, kako momčadi, tako i kluba u cjelini. Svjesni smo da smo u fazi kad nešto stvaramo, da treba biti strpljiv, naporno raditi i graditi. I ne obaziremo se pritom previše na neke sitne nedostatke, na koje smo i bili spremni. Postigli smo homogenost unutar svlačionice, igrači nas slijede i maksimalno se trude da odrade sve što se pred njih postavi – ističe Prelec, koji o Puli kao gradu, mjestu za život, zasad ne može previše detaljno govoriti.

– Nismo u Puli turistički, tu smo zbog ozbiljnog posla, tako da nismo dosad previše uživali u svemu onome što Pula kao grad nudi. Sve se uglavnom svodi na put od kuće do stadiona, fokus je apsolutno na onome što radimo, uvjereni smo da je to jedini ispravan put – kaže nam Ivan.

Prošle sezone Istra je mijenjala trenere kao na traci, a bodove osvajala tek tu i tamo. Ove sezone, s Prelecom na klupi, skupila je šest bodova u prva tri kola, pa onda izgubila od Lokomotive u gostima (1-4) i Slaven Belupa doma u prošlom kolu (2-3).

– Naravno da čovjek uvijek želi više i bolje, ali da nam je netko prije početka prvenstva ponudio šest bodova nakon pet kola, mislim da bismo to istog trenutka prihvatili. Možda žalimo za nekim stvarima, moglo je to ispasti i nešto bolje, ali tako to ide u sportu. Nekad se okrene na pozitivnu, nekad na negativnu stranu. Nama je važno raditi, svaki dan biti bolji nego što smo bili dan prije, a bude li tako, siguran sam da ćemo ostvariti ciljeve – tvrdi Prelec, koji u pričama o ambicijama i željama ne leti previsoko.

– Naša realna ambicija i cilj je osmo mjesto, a zasad smo, vjerujem, na dobrom tragu – zaključio je Prelec.

S dijelom igrača Gorice Prelec je radio u sezoni u kojoj su zajedno izborili ulazak u prvu ligu… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Progutat će vjerojatno knedlu na ulasku na stadionu, srdačno se pozdraviti s ljudima u klubu, otići u gostujuću svlačionicu i pokušati sa svojim igračima dogovoriti kako doći do pravog rezultata. Nekoliko metara dalje, u domaćoj svlačionici, isto će raditi frend Jakir. Pa tko će koga… Njihova poimanja nogometa se razlikuju, njihove momčadi igraju drukčijim stilom, ali cilj će im biti isti. Uzeti bodove. Nogometna Velika Gorica ove je sezone i uz Istru, uz svog čovjeka na njihovoj klupi, no ovo će biti poslijepodne u kojem Prelecu nećemo poželjeti sreću. Neka bodove skuplja negdje drugdje.

– Iskreno, veselim se ovoj utakmici, ovoj prilici da pokažemo što možemo – poručio je još za kraj Prelec.

Bit će opasan ovog poslijepodneva, u to možemo biti sigurni, ali Jakirović je toliko puta dokazao da zna kako se nositi i s puno jačima i opasnijima. Neka tako bude i ovoga puta. A Prela… On će imati još dovoljno prilika za uspjehe, na nekim drugim terenima.