ktc
Povežite se s nama

Sport

Prelec stiže kući kao gost: ‘Bit će emocija, valjda neću otići na krivu klupu’

Nogometaši Gorice u nedjelju od 18 sati na svom stadionu igraju protiv Istre 1961, na čijoj je klupi Velikogoričanin Ivan Prelec, mladi i talentirani trener koji je naš klub uveo u prvu ligu. Ovoga puta pokušat će nadmudriti kolegu i prijatelja Jakirovića…

Objavljeno

na

Doći će na stadion kao gost, ući u “krivu” svlačionicu, održati govor svojim igračima pa će prošetati kroz tunel i sjesti na “krivu” klupu. Prvi put u životu.

– Da, bit će mi ovo prvi put da na glavnom igralištu vodim utakmicu s one druge, lijeve klupe. Dolazio sam kao trener Dinamovih mlađih uzrasta, uglavnom i pobjeđivao, ali sve su se te utakmice igrale na pomoćnim terenima. Bit će možda malo neobično, ali valjda se neću zeznuti i otići na krivu klupu – sa smiješkom kaže Ivan Prelec (31) uoči dolaska kući.

Mladi i talentirani velikogorički trener, čovjek koji je Goricu uveo u prvu ligu u kasno proljeće 2018., u kasno ljeto 2019. bit će – protivnik. Trener je Istre 1961, na početku jednog projekta koji djeluje kao da je krenuo dobrim smjerom, a šesto kolo prvenstva donosi mu utakmicu koja će za njega, koliko god je on pokušavao svrstati u ladicu “samo jedna od utakmica”, biti posebna. I donijeti posebne emocije.

– Stvarno nastojim utakmici protiv Gorice pristiputi kao jednoj od utakmica u nizu, ali naravno da se bude emocije. Gorica je, uz Dinamo, klub koji mi je najviše dao u mom nogometnom životu, kako kao igraču, tako i kao treneru. Međutim, sad sam u Istri, u Puli sa svojim stožerom i ljudima iz kluba gradimo priču koja je pozitivna, a ja se nadam da ću jednog dana moći reći da mi je Istra u jednakom statusu kao Gorica i Dinamo, da ćemo zajedno napraviti pravi posao. Mislim da smo zasad na dobrom putu – kaže Prelec.

Ivanu Prelecu prvi pomoćnik je još jedan Velikogoričanin, Damir Cico Grlić (desno)… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Njegova priča u nogometnom Turopolju više-manje je poznata. Krenuo je kao klinac u tadašnjem Radniku, već prije ulaska u tinejdžerske godine otišao je u Dinamo, tamo bio kapetan svoje generacije, standardni reprezentativac, ali ozljede su mu puno utjecale na karijeru. Vratio se kući, u klub koji se više nije zvao Radnik nego Gorica, osvojio drugu ligu one sezone kad su iz HNS-a rekli “ne” prvoligaškim ambicijama, a tu je počeo i trenersku karijeru. Koju je nastavio u Dinamu, pa u jesen 2017. opet došao kući. Na klupu prve momčadi.

Bio mu je to prvi trenerski posao u seniorskom nogometu, tisuću puta će ponoviti da je zahvalan klubu na prilici koju je dobio, a na povjerenje je uzvratio uspjehom. Najvećim mogućim, ulaskom u prvu ligu. I računali su na mladog trenera u Gorici i za prvu prvoligašku sezonu, no Prelec je prihvatio poziv Deana Klafurića i otišao u varšavsku Legiju. A na klupu Gorice sjeo je Sergej Jakirović, što se pokazalo kao pun pogodak. Danas od 18 sati, tako se na kraju rasplelo, njih će dvojica biti na suprotnim stranama, svaki sa svojim ambicijama.

– Nas dvojica smo i kolege i prijatelji, komuniciramo i čujemo se, kako ranije, tako i sad, puno razgovaramo o nogometu, a mislim da je to i normalno. Drago mi je što lijepo priča o onome što radimo u Istri, a ja mogu samo uzvratiti komplimentima. O Gorici se dugo pričalo kao o nekakvom hitu, ali odavno se više ne može tako opisivati ovaj klub. Već prošle sezone Gorica je pokazala da ima kvalitetu, vrijednost i konstantu, a u istom stilu nastavili su i ove sezone – kazao je Prelec pa nastavio:

– U Gorici se ova priča dugo gradilo, pametno i pažljivo, a kad je ta prva liga i došla, klub je za nju bio potpuno spreman. Na tome treba čestitati i predsjedniku Črnku, i njegovom najbližem suradniku Nikoličiusu, jer rade sjajan posao u selekciji igrača i vođenju kluba, ali i Jakiroviću i njegovu stožeru za sve što su napravili na terenu. U ovom trenutku Gorica je momčad s velikom kvalitetom i širinom u kadru, čini mi se da Sergej ne može pogriješiti koga god postavi u prvih 11. Evo, protiv nas neće igrati Lovrić i Cherif, dvojac koji ima velik utjecaj na konkretne stvari, na golove i asistencije, ali i bez njih Gorica ima igrače koji mogu uskočiti i vrlo kvalitetno ih zamijeniti.

Prelec će pokušati pronaći način kako zaustaviti, između ostalih, i svog kuma Matiju Dvornekovića… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

I nije to nikakva “pila naopako”, Prelec će i u neformalnim razgovorima pričati vrlo slično, hvaliti sve što se događa u klubu koji će uvijek smatrati svojim, što ne znači da će ovoj utakmici pristupiti bilo kakvim pristupom koji odudara od onoga što inače radi. Čak štoviše, nije uopće nemoguće da će mu motiv biti i kudikamo veći, da se dokaže pred svojim ljudima, pred prijateljima i rodbinom na tribinama.

– Znam da će ljudi navijati za Goricu, to je njihov klub, ali meni je drago što mi se sve više Goričana javlja i govori da prate i Istru, da navijaju za nas, gledaju utakmice… – govori Prelec.

Vrlo kratko će biti u svome gradu, budući da je Istra smještaj pronašla u Svetoj Nedelji, da će njihova delegacija doći u Veliku Goricu tek dva sata prije utakmice, pa se odmah nakon nje zaputiti kući, prema Puli. U kojoj su Ivana Preleca ljudi prihvatili iznenađujuće brzo, shvatili da radi dobar posao, da gradi čvrste temelje.

– Zasad je sve skupa manje-više u skladu s očekivanjima. Istra je u fazi stabilizacije, kako momčadi, tako i kluba u cjelini. Svjesni smo da smo u fazi kad nešto stvaramo, da treba biti strpljiv, naporno raditi i graditi. I ne obaziremo se pritom previše na neke sitne nedostatke, na koje smo i bili spremni. Postigli smo homogenost unutar svlačionice, igrači nas slijede i maksimalno se trude da odrade sve što se pred njih postavi – ističe Prelec, koji o Puli kao gradu, mjestu za život, zasad ne može previše detaljno govoriti.

– Nismo u Puli turistički, tu smo zbog ozbiljnog posla, tako da nismo dosad previše uživali u svemu onome što Pula kao grad nudi. Sve se uglavnom svodi na put od kuće do stadiona, fokus je apsolutno na onome što radimo, uvjereni smo da je to jedini ispravan put – kaže nam Ivan.

Prošle sezone Istra je mijenjala trenere kao na traci, a bodove osvajala tek tu i tamo. Ove sezone, s Prelecom na klupi, skupila je šest bodova u prva tri kola, pa onda izgubila od Lokomotive u gostima (1-4) i Slaven Belupa doma u prošlom kolu (2-3).

– Naravno da čovjek uvijek želi više i bolje, ali da nam je netko prije početka prvenstva ponudio šest bodova nakon pet kola, mislim da bismo to istog trenutka prihvatili. Možda žalimo za nekim stvarima, moglo je to ispasti i nešto bolje, ali tako to ide u sportu. Nekad se okrene na pozitivnu, nekad na negativnu stranu. Nama je važno raditi, svaki dan biti bolji nego što smo bili dan prije, a bude li tako, siguran sam da ćemo ostvariti ciljeve – tvrdi Prelec, koji u pričama o ambicijama i željama ne leti previsoko.

– Naša realna ambicija i cilj je osmo mjesto, a zasad smo, vjerujem, na dobrom tragu – zaključio je Prelec.

S dijelom igrača Gorice Prelec je radio u sezoni u kojoj su zajedno izborili ulazak u prvu ligu… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Progutat će vjerojatno knedlu na ulasku na stadionu, srdačno se pozdraviti s ljudima u klubu, otići u gostujuću svlačionicu i pokušati sa svojim igračima dogovoriti kako doći do pravog rezultata. Nekoliko metara dalje, u domaćoj svlačionici, isto će raditi frend Jakir. Pa tko će koga… Njihova poimanja nogometa se razlikuju, njihove momčadi igraju drukčijim stilom, ali cilj će im biti isti. Uzeti bodove. Nogometna Velika Gorica ove je sezone i uz Istru, uz svog čovjeka na njihovoj klupi, no ovo će biti poslijepodne u kojem Prelecu nećemo poželjeti sreću. Neka bodove skuplja negdje drugdje.

– Iskreno, veselim se ovoj utakmici, ovoj prilici da pokažemo što možemo – poručio je još za kraj Prelec.

Bit će opasan ovog poslijepodneva, u to možemo biti sigurni, ali Jakirović je toliko puta dokazao da zna kako se nositi i s puno jačima i opasnijima. Neka tako bude i ovoga puta. A Prela… On će imati još dovoljno prilika za uspjehe, na nekim drugim terenima.

Najave

Proljetni dječji kros stiže! “Očekujemo i do 300 djece, stižu i poznati sportaši”

Ovogodišnji kros će okupiti osnovnoškolce iz Velike Gorice i okolice.

Objavljeno

na

Atletski klub Maraton Velika Gorica priprema “Proljetni dječji kros grada Velike Gorice“, koji će se održati u subotu, 18. travnja 2026. godine, s početkom u 10 sati na igralištu Osnovne škole Eugena Kumičića.

Kako je istaknuo predsjednik AK Maraton Velika Gorica Darko Mišerić, kros je zamišljen kao natjecanje po dobnim skupinama, odnosno po razredima. Trčat će učenici 1. i 2., 3. i 4., 5. i 6. te 7. i 8. razreda, pri čemu će djevojčice i dječaci nastupati odvojeno.

“Trčat će se 400 metara, odnosno 800 metara za starije kategorije te na kraju će biti i organizirana prigodna utrka za roditelje od 400 metara. Samo proglašenje bit će oko 13 sati. Svi sudionici će dobiti poklon pakete te će doći poznati gorički sportaši koji će im to dodijeliti”, dodao je.

Prema njegovim riječima, na krosu bi se moglo okupiti oko 200 do 300 djece iz velikogoričkih osnovnih i područnih škola, ali i dio mladih atletičara iz klubova sa šireg područja Zagrebačke županije.

“Nadam se da se vidimo u što većem broju. Veselimo se vašem dolasku”, zaključio je Mišerić.

Nastavite čitati

Sport

Trkač iz AK Turopolje popeo se na Sinjal nakon zahtjevnog uspona

Marijan Malčević predstavljao je AK Turopolje na Dinara Verticalu, a nakon utrke otišao je i do Sinjala.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Atletski klub Turopolje/FB

Na Dinari je jučer održana trail utrka Dinara Vertical, koja se boduje kao Prvenstvo Hrvatske u disciplini vertikal, a među natjecateljima je bio i predstavnik Atletskog kluba Turopolje. Marijan Malčević završio je zahtjevnu dionicu dugu 5,8 kilometara, uz 1100 metara visinske razlike, u vremenu 1:27:10.

Riječ je o stazi koja vodi preko planinskog kamenjara, a trkače su na pojedinim dijelovima dočekali i snježni uvjeti, što je dodatno otežalo uspon.

Malčević se, međutim, nije zaustavio na cilju utrke. Budući da je Dinara Vertical bila dio događaja „Utrka na vrh Hrvatske“, nakon službenog dijela s klupskom zastavom nastavio je prema Sinjalu, najvišem vrhu Hrvatske, udaljenom nekoliko kilometara od završetka utrke.

Nakon uspona slijedio je i povratak, pa je ukupno tijekom dana skupio više od 17 kilometara na, kako navode iz kluba, tehnički iznimno zahtjevnom i opasnom terenu za trčanje.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Hattrick Filipa Sarafa za prekid negativne serije Turopoljca

Objavljeno

na

Objavio/la

Turopoljac je u 22. kolu Premier lige pobijedio na domaćem terenu Slogu Križ rezultatom 3:2 i tako prekinuo negativnu seriju od tri uzastopna poraza. Sva tri gola za domaće postigao je Filip Saraf, za goste su uspješni bili Nikola Anić i Lovro Krivec.

Kuče, 06.04.2026. Premier liga-22.kolo: NK Turopoljac – NK Sloga Križž 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kuče, 06.04.2026. Premier liga-22.kolo: NK Turopoljac – NK Sloga Križž 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sve najvažnije na ovoj utakmici desilo se u zadnjih petnaestak minuta. Nakon promašaja zrelih prigoda i na jednoj i drugoj strani, uslijedio je brzopotezni festival golova. Prvo je Filip Saraf s lijeve strane u 79. minuti skoro iz mrtvog kuta pogodio malu mrežicu na suprotnoj strani za vodstvo 1:0. Samo minutu kasnije Saraf krade loptu neopreznom stoperu i pogađa za 2:0!

Kuče, 06.04.2026. Premier liga-22.kolo: NK Turopoljac – NK Sloga Križž 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kuče, 06.04.2026. Premier liga-22.kolo: NK Turopoljac – NK Sloga Križž 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gosti su uzvratili jednakom mjerom preko Anića (83.) i Kriveca (87.) za 2:2. Domaći su izvršili dodatni pritisak i napucana lopta pogodila je braniča Sloge u ruku, sudac je odmah pokazao na 11m. Najstrožu kaznu Saraf je pretvorio u pogodak i pobjedu – 3:2!

Kuče, 06.04.2026. Premier liga-22.kolo: NK Turopoljac – NK Sloga Križž 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kuče, 06.04.2026. Premier liga-22.kolo: NK Turopoljac – NK Sloga Križž 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopoljac (22 9 3 10 32:36 30) je s 30 bodova na 10. mjestu u trenutačnom poretku.

Galerija fotografija

Premier liga NSZŽ-e 2025./2026., 22.kolo

NK Turopoljac – NK Sloga Križ 3:2 (0:0)

Kuče. Stadion: ŠRC Kuče. Gledatelja: 70. Uskrsni ponedjeljak, 06.04.2026., 17 sati. Sudac: Tomislav Bionda. Pomoćni suci: Božo Radišić i Marko Matijašec (svi Zaprešić). Delegat: Tomislav Vlahović (Velika Gorica). Strijelci: 1:0 – F.Saraf(79), 2:0 – F.Saraf (80)), 2:1 – Anić (83), 2:2 – Krivec (87), 3:2 – F.Saraf (90+2, 11m).

TUROPOLJAC: Buđak, Domić, Đuđić (od 64. Milić), Blažičko, Bogović, Horvat (cap.), F.Saraf, Matasić, Krasnić, Preradović, Blažev. Trener: Romano Župetić.

SLOGA KRIŽ: Leš, Supan, Mihaljević, Janeković, Anić, Krivec, Gršić, Oković (od 83. Zakarić), Ćosić, Križe, Korečić (od 90+1 Jurkić). Trener: Davor Kunert.

Nastavite čitati

Sport

Jedan gol, jedan penal i podjela bodova u Maloj Buni

Objavljeno

na

Objavio/la

Susret je bio vrlo čvrst i izjednačen, a svaka momčad uzela je po bod. Gosti iz Lomnice poveli su u 27. minuti kada je nakon kornera glavom precizan bio Zvonimir Čizmadija. Domaćin je do izjednačenja stigao u 75. minuti iz kaznenog udarca, upravo je spomenuti strijelac Čizmadija skrivio penal prekršajem nad Robertom Vukašincem, a siguran realizator bio je Matko Đurašin.

Iako nije bilo puno pogodaka, utakmica je bila borbena i neizvjesna do samog kraja, obje momčadi su imale svoje prilike, ali su na kraju morale podijeliti bodove.

PREMIER NSZŽ , 22. kolo

BUNA – LOMNICA 1:1

Mala Buna. Igralište Bune. Gledatelja 150.
Sudac: Stjepan Sučić. Pomoćnici: Matić i Mirenić.

STRIJELCI: 0:1 – Čizmadija (27), 1:1 – M. Đurašin (75 – 11 m).

BUNA: Vidović, Yetna, Mrkonjić, Žlebečić, Čumpek (od 46. Vukašinec), Stipančić (od 88. Kalisar), Đurašin, Gorenc (od 46. Forjan), Huđber, Đuretić (od 88. Zlodi), Justin (od 63. Đurašić). Trener: Mario Đuretić.

LOMNICA: Luter, Garvanović (od 73. Deverić), Vojnić (od 62. Stepanić), Dijanežević, Burazer, Skupnjak (od 23. Havliček), Ćurić, Šoštarec, Čizmadija, Mostarlić, Arbanas. Trener: Zoran Tomčić.

Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Priča iz kvarta

Senzacija za 8.000 eura: Zagrijavanje u hodniku, trener od 22 godine i – Superliga!

Odbojkaši Gorice osvojili su drugo mjesto u drugom rangu hrvatske odbojke i izborili plasman među elitu! Do tog uspjeha došli su prolazeći kroz priču od koje bi se u Americi snimio jedan dobar film…

Objavljeno

na

Objavio/la

Kalendar je baš tih dana napravio iskorak iz siječnja u veljaču, siva, sumorna i depresivna zima 2025/26. i dalje ne posustaje. Nekakav je utorak pri kraju, zapravo nikakav, jer hladnoća probija do kosti, a ne pomaže ni vjetar koji udara u mozak. Na željezničkoj postaji Gradići nema psa. Kasni su sati, uskoro će i ponoć, mrkli je mrak, tko bi i bio tu…

A opet, jedna figura nazire se u daljini. Posljednji vlak za Sisak upravo treba stići, a mladić sa sportskom torbom na leđima cvokoće zubima. I čeka. Dok čeka, razmišlja o izazovu koje nosi sutra. Četvrti razred gimnazije debelo je zagazio u svoje drugo polugodište, ključni ispiti su pred klincem sakrivenim iza vunene kape i šala prebačenog preko nosa. Mora taj sutrašnji ispit, razmišlja smrzavajući se, odraditi što je bolje moguće, jer neće na PMF primiti baš bilo koga, a to je jedina želja. A i derbi je za vikend, posebno važna utakmica…

Za to vrijeme jedan automobil skromnijih prostornih gabarita sve više odmiče od željezničke postaje Gradići. U automobilu su petorica odraslih muškaraca, svi visoki i snažni, a do koji trenutak prije toga bilo ih je i šest. Onaj šesti je, nesretnik, ostao čekati na stanici.

Uz neskriveno divljenje posvećenosti tog šestog, ova petorica ne prestaju pričati. A tema je samo jedna. Samo odbojka. Za volanom je trener, uz njega i oko njega raspoređeni su igrači. Neki od njih i stariji od trenera, prekaljenog stratega s navršene 22 godine, nitko tu nikome ne persira, ali ni ne upada u riječ. Ideje se vrte, analize rade, pričaju i kako su se zagrijavali u hodniku dvorane, kako su im malo ta tri termina za trening na tjedan, smišljaju kako će pomoći predsjedniku kluba da plati suce, putovanja… I kako će pobijediti za vikend.

Jer, sve se čini da se otvara lijepa prilika da svi oni, svim okolnostima unatoč, nepuna dva mjeseca kasnije izbore ulazak u elitu, među najbolje u državi!

A to se, pogađate, i dogodilo. Klinac iz uvoda je Ivan Čičak, mladi Siščanin koji je u borbi za plasman u Superligu za odbojkaše bio najbolji napadač OK Gorice, momčadi čiji je trener 22-godišnji Gašpar Škorić-Budimir, momčadi koja je društvo najboljih klubova u Hrvatskoj izborila unatoč svim ovim slikama iz uvoda.

Da, oni su doista ulazak u Superligu izborili s tri treninga na tjedan! Zato se i zagrijavaju u hodniku dvorane, jer vremena definitivno nema za gubljenje… Njima je ponajbolji igrač doista 18-godišnji klinac, trener im stvarno ima samo 22 godine, a nitko od njih od odbojke ne zarađuje ni jednog jedinog centa. Što i čudi ako znaš da je OK Gorica u svemu tome uspjela sa, pazite sad, osam tisuća eura?! Ne mjesečno, osam tisuća eura za cijelu sezonu…

I kad je tako, naravno da je jedina opcija za prvo pitanje nešto u ovom stilu: Pa dobro, kako je to moguće??

– Ha, moguće je… Ako ima dovoljno ljubavi prema tome što radiš, ako dovoljno dobro radiš to što radiš, onda je moguće – kaže Marko Barunović, predsjednik OK Gorice, 43-godišnji Velikogoričanin kojeg možda znate i kao začetnika pub kviz scene u našem gradu, ali odbojka je u ovoj priči bez ikakve dvojbe najveća ljubav i stras.

Postojao je ranije OK Velika Gorica, koji se 2007. podijelio na dva djela, pa je nastala i OK Gorica. Ovaj prvi klub ugasio se 2010. godine, a godinu poslije bivši igrač Mladosti Marko Barunović došao je pojačati ovaj drugi klub, koji se mučio na svim razinama. Od 2017. Bara je na poziciji predsjednika, između ostaloga i zato što nitko drugi to nije želio biti. Devet godina kasnije, situacija je bitno drukčija nego tad.

– Kad sam preuzeo klub, zatekao sam šest seniora i šest kadeta. Malo po malo, korak po korak, uspjeli smo sve skupa nekako pokrenuti, a onda je taman došla korona i opet smo se vratili na početak – sjeća se Barunović, koji je baš u vrijeme korone klub doveo do premijernog nastupa u Superligi.

Međutim, ples je trajao samo jedno ljeto, velikim dijelom i zato što klub nije bio spreman za takav iskorak. Danas je, dojam je, kudikamo spremniji.

– Promijenilo se stvarno puno toga. Prije četiri godine bio sam, rekao bih, potpuno sam u svemu tome, a u posljednje četiri godine dečki u klubu su odrasli, pomažu puno oko svega, a neki su postali i treneri. Stvarno smo se bitno pomaknuli organizacijski, ali i po pitanju kvalitete rada u školi odbojke. U svim kategorijama smo redovni na državnim prvenstvima, posljednjih pet godina praktički nema završnice na kojoj nismo, a u posljednje dvije godine funkcionira i Gorica II, mlada momčad koja se natječe u trećem rangu – s razlogom je ponosan predsjednik Marko.

– Godinama sam to slagao koliko sam mogao i stigao uz posao, no za mene angažman u odbojci nikad nije imao cijenu. To jednostavno volim i želio sam davati sto posto u svakom trenutku, budući da smatram da se jedino tako nešto može napraviti – dodao je.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Odbojkaški klub Gorica, dakle, u novu superligašku avanturu ide bogatija za vrijedno iskustvo iz te prethodne epizode, ali tu prestaju sve priče o bogatstvu. A počinje ona priča o osam tisuća eura godišnje. Točno toliko, naime, ovaj klub dobije od Zajednice sportskih udruga, toliko je ovom klubu bilo dovoljno za, s obzirom na tu cifru, apsolutno senzacionalan uspjeh. I zato se sve one pozitivne emocije znaju pomiješati sa zabrinutošću…

– Je, emocije su baš pomiješane. Prevladava osjećaj sreće i zadovoljstva, ali s druge strane i znamo što nas čeka. Bili smo već prije četiri godine u Superligi, znamo koliko je to zahtjevno. I dosad smo putovali po cijeloj Hrvatskoj, tu se neće previše promijeniti, ali sad ćemo morati više ulagati u opremu, budući da ćemo biti i u televizijskim prijenosima, pa neke stvari treba dovesti na viši nivo, a skuplji su i suci, skuplje je sve… I s te strane, iskreno, baš se i ne veselim. Ali dobro, tu su naši gradski oci, tu je i naša Zajednica sportskih udruga, koja će svesrdno pomagati, kao i do sad – govori predsjednik Barunović.

Ako ne i više nego do sad, ubacujemo se s opaskom…

– Ako ne i više, naravno. Mi smo otišli na razinu više, a jedno vuče drugo, to tako ide…

Dok to izgovara, usne će se možda čak i raširiti u kiseli smiješak, jer svatko tko je ovdje primijetio dozu sarkazma, pazio je na satu.

– Uvjeti su, što se financija tiče, oduvijek bili minorni. Naša Zajednica broji nekih 55 članica, možda koju više ili manje, nisam ni siguran, ali znam da smo mi negdje 38. po visini prihoda. Evo, nemam problem reći da je tu riječ o osam tisuća eura godišnje. Znam da u gradu imamo nogometaše i rukometaše u najvišem rangu, možda i još nekoga, ali prilično sam siguran da nemamo 36 prvoligaša… Niti 36 klubova koji su na svim državnim prvenstvima, pogotovo u ekipnim sportovima – primjećuje Barunović.

A da se primijetiti i da odbojka u našem gradu nema status kakav bi možda trebala imati na temelju poveznica koje postoje…

– Ne znam koliko ljudi to znaju, ali velikogorički sport jedini trofej na seniorskoj razini ima iz odbojke, to je onaj Kup kojeg je osvojila Azena! Uz to, ni to ne zna previše ljudi, u Velikoj Gorici žive ili su živjeli ljudi čija imena nose hrvatski kupovi, Vinko Dobrić i Snježana Ušić sa svojom Sennom i curama, i Rade Malević, da ne pričam o Barbari i Vesni Jelić s roditeljima, pa sad i o kapetanu Mladosti Timofeju Žukovskom… Jako puno toga veže ovaj grad i odbojku, ali nikako da se to prepozna u punoj mjeri od strane Grada i Zajednice. Pogotovo kad pričamo o muškoj odbojci… Dobro, moram reći da nam je gradonačelnik Ačkar pomagao u doba kad smo igrali Superligu, bio je spreman pomoći kad god bismo ga zvali, a ja se nadam da će tako biti i dalje.

Bude li tako, bit će za nijansu lakše nastaviti ovaj put prema gore, koji je jedan od svojih vrhunaca doživio baš ove sezone. Kako je to moguće, da se vratimo na to pitanje, priča je od koje bi Ameri napravili jedan dobar sportski film, idealan za Netflix.

– Mislim da su naši treninzi dečkima bili zabavni, a zbog nedostatka vremena preskakao se onaj neobavezni dio, kojim se većina trenera bavi. U tih sat i pol saželi su se svi elementi, i tehnički i taktički, trener Gašpar Škorić-Budimir odradio je odličan posao, a za svaku utakmicu se odrađivala temeljita priprema. Znalo se tko što treba raditi, pazili smo na detalje, jako puno se razgovaralo i analiziralo, znamo doslovno svakog igrača u ovoj našoj ligi. Čak i kad igramo malu odbojku s djecom, pregledavamo utakmice suparnika, sve analiziramo čak i na toj razini, i na taj način tražimo prostor gdje bismo mogli osvajati poene – nudi ponešto odgovora prvi čovjek kluba.

I nije to baš cijele sezone izgledalo kao da će završiti ovako kako je završilo. Događali su se tu i usponi i padovi, bilo je i promjena i zaokreta.

– Počeli smo sezonu pobjedom protiv Rijeke II, da bi prvi dio sezone završili s učinkom od četiri pobjede i pet poraza, a usput smo i kao drugoligaš izborili osminu finala Kupa, u kojem smo igrali protiv Ribole Kaštela – ubacuje se u našu priču i mlađahni trener Gašpar Škorić-Budimir.

– Za drugu polusezonu dobro smo se pripremili, doveli i neka pojačanja, nekim igračima smo i zahvalili, malo pročistili svlačionicu, a dečki koji su ostali bili su željni rada. U drugi dio sezone krenuli smo sa četiri pobjede zaredom, a jedina dva poraza u cijeloj ovoj drugoj polusezoni doživjeli smo protiv osječkog Željezničara i Splita na domaćem terenu u pretposljednjem kolu. Dečki su fenomenalno radili, od prvog do zadnjeg, na čelu s kapetanom Matejem Šakotom, koji mi je bio i suigrač. Bilo je i nekih manjih iskakanja, trzavica koje smo brzo riješili, a nakon svega smo dobili izuzetno pozitivnu svlačionicu, ja bih rekao najbolju u državi. Svi smo se držali kao jedan, podizali se međusobno u teškim trenucima i, naravno, slavili zajedno kad se pobjeđivalo – sa smiješkom kaže trener.

Drugo mjesto u prvenstvu, vrijedno promocije, jer ispred je bila samo Mladost II, izborila je momčad u kojoj su i neki domaći dečki, poput ponajboljeg blokera lige Matije Klasnića i ponajboljeg libera lige Patrika Vidakovića, a tu su i neki igrači iz one prve superligaške epizode.

– Matija i Patrik su Goričani, dugi niz godina su u klubu, Gabrijel Cindrić, Karlo Pejić i ja u klubu smo od vremena kad se prvi put igrala Superliga, a imamo i nekoliko igrača iz Zagreba, kao i neke dečke koji su došli ovdje na studij, pa nas ima i iz Šibenika, Nuštra, Siska… Tin Devald je bio naš najbolji igrač, inače aktualni prvak Hrvatske u odbojci na pijesku – predstavlja kapetan Matej Šakota momčad koju predvodi.

– Svi smo se poznavali od ranije, neki smo i igrali zajedno, a tako smo i stvorili pravu momčad. Da nismo imali takvo zajedništvo, takvu energiju, siguran sam da bismo bili daleko od ovog drugog mjesta. A nije bilo lako stvoriti takvu kemiju u samo tri treninga tjedno, dapače… Nema tu vremena da se radi na nekim automatizmima, nemamo mogućnosti kakve imaju drugi klubovi, ali imali smo u svakoj utakmici bolju povezanost i veću želju za pobjedom. Neke utakmice koje su se lomile na lopti ili dvije, dobivali smo glavom više nego rukama i nogama – govori Šakota i nastavlja:

– Uz sve to, jako smo mlada momčad. Luka Mačvanin najstariji je s 29 godina, ja sam s 26 treći najstariji, a svi ostali su mladi igrači, od 2003. do 2007. godišnta. Evo, konkretno, najbolji napadač nam je 2007. godište… Većinom su dečki studenti, i to na ozbiljnim fakultetima poput FER-u, TVZ-u, FSB-u i sličnim, a neki od nas i rade, ima i školaraca… Ima nas, dakle, raznih dobi i raznih interesa, ali kad izađemo na teren, osjeća se to neko zajedništvo. Svi imamo isti cilj, u apsolutno svakoj utakmici želimo pobjedu, bez obzira na to tko je s druge strane mreže. Siguran sam da će ova momčad ostati na okupu, a uz još poneko kvalitetno pojačanje i još koji trening više tjedno, mogli bismo ozbiljno zapapriti i nekim protivnicima u Superligi.

Poneki trening više trebao bi biti realnost, jer u pogon je konačno puštena balon dvorana, valjda će se dogoditi i nekakav financijski pomak, ali ovi će se dečki i dalje prije svega držati zajedno. Kakvi god uvjeti i mogućnosti bili.

– Ove sezone svi su bili sjajni, vozili su jedni druge, skupljali smo se i po Zagrebu i Gorici, pa se pola sata prije treninga već krenuli zagrijavati. A zagrijavali smo se u hodniku dvorane zato da što bolje iskoristimo tih sat i pol u dvorani. Točnije, i manje od toga, budući da moramo prije svega postaviti teren, stupove i mrežu, tako da ispadne da nam ostane nešto više od sat vremena efektivnog treninga. U takvim uvjetima teško je biti veliki trener, s velikim planovima, jer u sat vremena moraš proći jako puno toga… – priča trener Škorić-Budimir vraćajući film na tek završenu sezonu.

– Svi se mi poznajemo od ranije, igrali smo i zajedno, i jedni protiv drugih. Često se družimo, pijemo kave, čujemo se, a u svim tim druženjima ne pričamo o izlascima, curama ili nečemu takvom, nego o odbojci. Jako puno razgovora odradi se na tim kavama, u vožnji do treninga, kad se skupimo, a pripreme i analize nikad ne staju. Zna biti dana kad me ujutro probudi poziv našeg predsjednika, pričamo i analiziramo, šaljemo si linkove, imamo i statističara Miću, koji nam pomaže, a mi gledamo snimke, videe, predstavljamo to igračima, pri čemu smo svjesni da ćemo doći do uspjeha i ako napravimo barem pola od zamišljenog posla.

Eto, to su problemi. Kako napraviti nešto praktički ni iz čega. A pare, kako kaže pjesma, nisu problem, jer para nikad nema…

– Baš to što ne živimo od odbojke i najbolje govori koliko volimo odbojku. Svi znamo što ovdje možemo dobiti, a to su super treninzi, kompetitivne utakmice, dobru ekipu i puno prijatelja. Svi smo mi prijatelji, svi se družimo, a pomažu i naše djevojke, koje su se uključile u vođenje klupskog Instagrama, budući da su one jače u tome. A na kraju, kad se sve oduzme i zbroji, nikome od nas nije žao uložiti sve što treba za uspjeh kluba. Naravno, ima tu i težih situacija, pogotovo kod mlađih igrača, bude i nervoze i bezvoljnosti, najviše nakon nekih poraza, ali bilo je fascinantno koliko smo se brzo vadili iz tih loših perioda. Ali i ti teži dani grade svakog od nas pojedinačno, a grade i momčad. Prošli smo već puno toga i zato smo sad na razini na kojoj jesmo – kaže kapetan Šakota.

Pojačanja se, dakle, ozbiljno planiraju, a u pregovorima se neće govoriti o ciframa, na stolu će biti neke druge teme.

– Ja volim reći da smo mi profesionalci za nula eura. Točnije, ovo što mi radimo je besplatni profesionalizam. Nažalost, tako je… Svi koji kod nas dolaze, znaju što će dobiti: dobru atmosferu, dobre treninge, vrhunske utakmice i mogućnost igranja Superlige. To svaki pravi sportaš sanja, nosi u sebi, teži za boljim. Dečki koje mislimo privući znaju, poznaju ljude u klubu, sve nas. Želja su nam mladi igrači koji bi došli na posudbu iz Mladosti, možda i juniori… U svakom slučaju, cilj nam je dovesti mlade igrače, dečke koji se žele dokazivati na najvišoj razini. Ako to budu domaći igrači, tim bolje, kao što je recimo Stjepan Sokol iz Kravarskog, koji trenutačno igra za Mladost II. Kad bismo njega uspjeli vratiti, bio bi to velik uspjeh – ističe predsjednik Barunović, dodajući još i jednu anegdotu, vic, životnu mudrost, što li već…

– Stalno mi se vrti po glavi kako je jedan stari trener nedavno meni i Gašparu objasnio što je odbojka. Danima sam razmišljao o tome što je on nazvao vicem, a za mene je to mudrost. Kaže da su nogometaše pitali što imaju, a oni su rekli da imaju novac i aute. Kad su pitali košarkaše što imaju, rekli su da imaju novac i najljepše žene. Kad su pitali odbojkaše što imaju, rekli su da imaju odbojku… Tako je i s nama. Jednostavno smo ludi za tim, potpuno smo u tome, s time se budimo i idemo spavati. Pogotovo kad vodiš cijelu priču, kad imaš odgovornost prema tim mladim ljudima.

Mlad je, ako ste zaboravili, i trener. Mlad i lud u najboljem mogućem smislu.

– Kad pričamo o toj sljedećoj sezoni, predsjednik je tu da bude realan i da kaže da je cilj opstanak, a ja sam trener i moje je da budem lud i ambiciozan. I zato ću reći da ciljamo doigravanje. Pa neka završimo negdje između toga… Mislim da imamo zdravu podlogu, da ciljamo igrače iz jako dobre generacije, 2005. godište i mlađe, a s takvim klincima, željnima rada, uz seniore koje imamo, vjerujem da ni doigravanje nije toliko neostvariva ambicija – zaključio je ovo posebno odbojkaško druženje Gašpar Škorić-Budimir.

Priča je zaista filmska, nevjerojatna, a s ovakvim likovima bi i snimanje nastavka ovoga filma moglo imati ozbiljan smisao. Samo za vas, stiže blockbuster pod radnim nazivom “Profesionalni amateri i njihovih nula eura 2″…

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno