Sport

Prelec stiže kući kao gost: ‘Bit će emocija, valjda neću otići na krivu klupu’

Nogometaši Gorice u nedjelju od 18 sati na svom stadionu igraju protiv Istre 1961, na čijoj je klupi Velikogoričanin Ivan Prelec, mladi i talentirani trener koji je naš klub uveo u prvu ligu. Ovoga puta pokušat će nadmudriti kolegu i prijatelja Jakirovića…

Objavljeno

prije 7 godina

25. kolovoza 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Doći će na stadion kao gost, ući u “krivu” svlačionicu, održati govor svojim igračima pa će prošetati kroz tunel i sjesti na “krivu” klupu. Prvi put u životu.

– Da, bit će mi ovo prvi put da na glavnom igralištu vodim utakmicu s one druge, lijeve klupe. Dolazio sam kao trener Dinamovih mlađih uzrasta, uglavnom i pobjeđivao, ali sve su se te utakmice igrale na pomoćnim terenima. Bit će možda malo neobično, ali valjda se neću zeznuti i otići na krivu klupu – sa smiješkom kaže Ivan Prelec (31) uoči dolaska kući.

Mladi i talentirani velikogorički trener, čovjek koji je Goricu uveo u prvu ligu u kasno proljeće 2018., u kasno ljeto 2019. bit će – protivnik. Trener je Istre 1961, na početku jednog projekta koji djeluje kao da je krenuo dobrim smjerom, a šesto kolo prvenstva donosi mu utakmicu koja će za njega, koliko god je on pokušavao svrstati u ladicu “samo jedna od utakmica”, biti posebna. I donijeti posebne emocije.

– Stvarno nastojim utakmici protiv Gorice pristiputi kao jednoj od utakmica u nizu, ali naravno da se bude emocije. Gorica je, uz Dinamo, klub koji mi je najviše dao u mom nogometnom životu, kako kao igraču, tako i kao treneru. Međutim, sad sam u Istri, u Puli sa svojim stožerom i ljudima iz kluba gradimo priču koja je pozitivna, a ja se nadam da ću jednog dana moći reći da mi je Istra u jednakom statusu kao Gorica i Dinamo, da ćemo zajedno napraviti pravi posao. Mislim da smo zasad na dobrom putu – kaže Prelec.

Ivanu Prelecu prvi pomoćnik je još jedan Velikogoričanin, Damir Cico Grlić (desno)… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Njegova priča u nogometnom Turopolju više-manje je poznata. Krenuo je kao klinac u tadašnjem Radniku, već prije ulaska u tinejdžerske godine otišao je u Dinamo, tamo bio kapetan svoje generacije, standardni reprezentativac, ali ozljede su mu puno utjecale na karijeru. Vratio se kući, u klub koji se više nije zvao Radnik nego Gorica, osvojio drugu ligu one sezone kad su iz HNS-a rekli “ne” prvoligaškim ambicijama, a tu je počeo i trenersku karijeru. Koju je nastavio u Dinamu, pa u jesen 2017. opet došao kući. Na klupu prve momčadi.

Bio mu je to prvi trenerski posao u seniorskom nogometu, tisuću puta će ponoviti da je zahvalan klubu na prilici koju je dobio, a na povjerenje je uzvratio uspjehom. Najvećim mogućim, ulaskom u prvu ligu. I računali su na mladog trenera u Gorici i za prvu prvoligašku sezonu, no Prelec je prihvatio poziv Deana Klafurića i otišao u varšavsku Legiju. A na klupu Gorice sjeo je Sergej Jakirović, što se pokazalo kao pun pogodak. Danas od 18 sati, tako se na kraju rasplelo, njih će dvojica biti na suprotnim stranama, svaki sa svojim ambicijama.

– Nas dvojica smo i kolege i prijatelji, komuniciramo i čujemo se, kako ranije, tako i sad, puno razgovaramo o nogometu, a mislim da je to i normalno. Drago mi je što lijepo priča o onome što radimo u Istri, a ja mogu samo uzvratiti komplimentima. O Gorici se dugo pričalo kao o nekakvom hitu, ali odavno se više ne može tako opisivati ovaj klub. Već prošle sezone Gorica je pokazala da ima kvalitetu, vrijednost i konstantu, a u istom stilu nastavili su i ove sezone – kazao je Prelec pa nastavio:

– U Gorici se ova priča dugo gradilo, pametno i pažljivo, a kad je ta prva liga i došla, klub je za nju bio potpuno spreman. Na tome treba čestitati i predsjedniku Črnku, i njegovom najbližem suradniku Nikoličiusu, jer rade sjajan posao u selekciji igrača i vođenju kluba, ali i Jakiroviću i njegovu stožeru za sve što su napravili na terenu. U ovom trenutku Gorica je momčad s velikom kvalitetom i širinom u kadru, čini mi se da Sergej ne može pogriješiti koga god postavi u prvih 11. Evo, protiv nas neće igrati Lovrić i Cherif, dvojac koji ima velik utjecaj na konkretne stvari, na golove i asistencije, ali i bez njih Gorica ima igrače koji mogu uskočiti i vrlo kvalitetno ih zamijeniti.

Prelec će pokušati pronaći način kako zaustaviti, između ostalih, i svog kuma Matiju Dvornekovića… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

I nije to nikakva “pila naopako”, Prelec će i u neformalnim razgovorima pričati vrlo slično, hvaliti sve što se događa u klubu koji će uvijek smatrati svojim, što ne znači da će ovoj utakmici pristupiti bilo kakvim pristupom koji odudara od onoga što inače radi. Čak štoviše, nije uopće nemoguće da će mu motiv biti i kudikamo veći, da se dokaže pred svojim ljudima, pred prijateljima i rodbinom na tribinama.

– Znam da će ljudi navijati za Goricu, to je njihov klub, ali meni je drago što mi se sve više Goričana javlja i govori da prate i Istru, da navijaju za nas, gledaju utakmice… – govori Prelec.

Vrlo kratko će biti u svome gradu, budući da je Istra smještaj pronašla u Svetoj Nedelji, da će njihova delegacija doći u Veliku Goricu tek dva sata prije utakmice, pa se odmah nakon nje zaputiti kući, prema Puli. U kojoj su Ivana Preleca ljudi prihvatili iznenađujuće brzo, shvatili da radi dobar posao, da gradi čvrste temelje.

– Zasad je sve skupa manje-više u skladu s očekivanjima. Istra je u fazi stabilizacije, kako momčadi, tako i kluba u cjelini. Svjesni smo da smo u fazi kad nešto stvaramo, da treba biti strpljiv, naporno raditi i graditi. I ne obaziremo se pritom previše na neke sitne nedostatke, na koje smo i bili spremni. Postigli smo homogenost unutar svlačionice, igrači nas slijede i maksimalno se trude da odrade sve što se pred njih postavi – ističe Prelec, koji o Puli kao gradu, mjestu za život, zasad ne može previše detaljno govoriti.

– Nismo u Puli turistički, tu smo zbog ozbiljnog posla, tako da nismo dosad previše uživali u svemu onome što Pula kao grad nudi. Sve se uglavnom svodi na put od kuće do stadiona, fokus je apsolutno na onome što radimo, uvjereni smo da je to jedini ispravan put – kaže nam Ivan.

Prošle sezone Istra je mijenjala trenere kao na traci, a bodove osvajala tek tu i tamo. Ove sezone, s Prelecom na klupi, skupila je šest bodova u prva tri kola, pa onda izgubila od Lokomotive u gostima (1-4) i Slaven Belupa doma u prošlom kolu (2-3).

– Naravno da čovjek uvijek želi više i bolje, ali da nam je netko prije početka prvenstva ponudio šest bodova nakon pet kola, mislim da bismo to istog trenutka prihvatili. Možda žalimo za nekim stvarima, moglo je to ispasti i nešto bolje, ali tako to ide u sportu. Nekad se okrene na pozitivnu, nekad na negativnu stranu. Nama je važno raditi, svaki dan biti bolji nego što smo bili dan prije, a bude li tako, siguran sam da ćemo ostvariti ciljeve – tvrdi Prelec, koji u pričama o ambicijama i željama ne leti previsoko.

– Naša realna ambicija i cilj je osmo mjesto, a zasad smo, vjerujem, na dobrom tragu – zaključio je Prelec.

S dijelom igrača Gorice Prelec je radio u sezoni u kojoj su zajedno izborili ulazak u prvu ligu… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Progutat će vjerojatno knedlu na ulasku na stadionu, srdačno se pozdraviti s ljudima u klubu, otići u gostujuću svlačionicu i pokušati sa svojim igračima dogovoriti kako doći do pravog rezultata. Nekoliko metara dalje, u domaćoj svlačionici, isto će raditi frend Jakir. Pa tko će koga… Njihova poimanja nogometa se razlikuju, njihove momčadi igraju drukčijim stilom, ali cilj će im biti isti. Uzeti bodove. Nogometna Velika Gorica ove je sezone i uz Istru, uz svog čovjeka na njihovoj klupi, no ovo će biti poslijepodne u kojem Prelecu nećemo poželjeti sreću. Neka bodove skuplja negdje drugdje.

– Iskreno, veselim se ovoj utakmici, ovoj prilici da pokažemo što možemo – poručio je još za kraj Prelec.

Bit će opasan ovog poslijepodneva, u to možemo biti sigurni, ali Jakirović je toliko puta dokazao da zna kako se nositi i s puno jačima i opasnijima. Neka tako bude i ovoga puta. A Prela… On će imati još dovoljno prilika za uspjehe, na nekim drugim terenima.

Povezane teme:HNK GORICA hotnews Ivan Prelec nk istra 1961 sergej jakirović

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 2 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 3 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 5 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.