Sport

Prelec stiže kući kao gost: ‘Bit će emocija, valjda neću otići na krivu klupu’

Nogometaši Gorice u nedjelju od 18 sati na svom stadionu igraju protiv Istre 1961, na čijoj je klupi Velikogoričanin Ivan Prelec, mladi i talentirani trener koji je naš klub uveo u prvu ligu. Ovoga puta pokušat će nadmudriti kolegu i prijatelja Jakirovića…

Objavljeno

prije 7 godina

25. kolovoza 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Doći će na stadion kao gost, ući u “krivu” svlačionicu, održati govor svojim igračima pa će prošetati kroz tunel i sjesti na “krivu” klupu. Prvi put u životu.

– Da, bit će mi ovo prvi put da na glavnom igralištu vodim utakmicu s one druge, lijeve klupe. Dolazio sam kao trener Dinamovih mlađih uzrasta, uglavnom i pobjeđivao, ali sve su se te utakmice igrale na pomoćnim terenima. Bit će možda malo neobično, ali valjda se neću zeznuti i otići na krivu klupu – sa smiješkom kaže Ivan Prelec (31) uoči dolaska kući.

Mladi i talentirani velikogorički trener, čovjek koji je Goricu uveo u prvu ligu u kasno proljeće 2018., u kasno ljeto 2019. bit će – protivnik. Trener je Istre 1961, na početku jednog projekta koji djeluje kao da je krenuo dobrim smjerom, a šesto kolo prvenstva donosi mu utakmicu koja će za njega, koliko god je on pokušavao svrstati u ladicu “samo jedna od utakmica”, biti posebna. I donijeti posebne emocije.

– Stvarno nastojim utakmici protiv Gorice pristiputi kao jednoj od utakmica u nizu, ali naravno da se bude emocije. Gorica je, uz Dinamo, klub koji mi je najviše dao u mom nogometnom životu, kako kao igraču, tako i kao treneru. Međutim, sad sam u Istri, u Puli sa svojim stožerom i ljudima iz kluba gradimo priču koja je pozitivna, a ja se nadam da ću jednog dana moći reći da mi je Istra u jednakom statusu kao Gorica i Dinamo, da ćemo zajedno napraviti pravi posao. Mislim da smo zasad na dobrom putu – kaže Prelec.

Ivanu Prelecu prvi pomoćnik je još jedan Velikogoričanin, Damir Cico Grlić (desno)… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Njegova priča u nogometnom Turopolju više-manje je poznata. Krenuo je kao klinac u tadašnjem Radniku, već prije ulaska u tinejdžerske godine otišao je u Dinamo, tamo bio kapetan svoje generacije, standardni reprezentativac, ali ozljede su mu puno utjecale na karijeru. Vratio se kući, u klub koji se više nije zvao Radnik nego Gorica, osvojio drugu ligu one sezone kad su iz HNS-a rekli “ne” prvoligaškim ambicijama, a tu je počeo i trenersku karijeru. Koju je nastavio u Dinamu, pa u jesen 2017. opet došao kući. Na klupu prve momčadi.

Bio mu je to prvi trenerski posao u seniorskom nogometu, tisuću puta će ponoviti da je zahvalan klubu na prilici koju je dobio, a na povjerenje je uzvratio uspjehom. Najvećim mogućim, ulaskom u prvu ligu. I računali su na mladog trenera u Gorici i za prvu prvoligašku sezonu, no Prelec je prihvatio poziv Deana Klafurića i otišao u varšavsku Legiju. A na klupu Gorice sjeo je Sergej Jakirović, što se pokazalo kao pun pogodak. Danas od 18 sati, tako se na kraju rasplelo, njih će dvojica biti na suprotnim stranama, svaki sa svojim ambicijama.

– Nas dvojica smo i kolege i prijatelji, komuniciramo i čujemo se, kako ranije, tako i sad, puno razgovaramo o nogometu, a mislim da je to i normalno. Drago mi je što lijepo priča o onome što radimo u Istri, a ja mogu samo uzvratiti komplimentima. O Gorici se dugo pričalo kao o nekakvom hitu, ali odavno se više ne može tako opisivati ovaj klub. Već prošle sezone Gorica je pokazala da ima kvalitetu, vrijednost i konstantu, a u istom stilu nastavili su i ove sezone – kazao je Prelec pa nastavio:

– U Gorici se ova priča dugo gradilo, pametno i pažljivo, a kad je ta prva liga i došla, klub je za nju bio potpuno spreman. Na tome treba čestitati i predsjedniku Črnku, i njegovom najbližem suradniku Nikoličiusu, jer rade sjajan posao u selekciji igrača i vođenju kluba, ali i Jakiroviću i njegovu stožeru za sve što su napravili na terenu. U ovom trenutku Gorica je momčad s velikom kvalitetom i širinom u kadru, čini mi se da Sergej ne može pogriješiti koga god postavi u prvih 11. Evo, protiv nas neće igrati Lovrić i Cherif, dvojac koji ima velik utjecaj na konkretne stvari, na golove i asistencije, ali i bez njih Gorica ima igrače koji mogu uskočiti i vrlo kvalitetno ih zamijeniti.

Prelec će pokušati pronaći način kako zaustaviti, između ostalih, i svog kuma Matiju Dvornekovića… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

I nije to nikakva “pila naopako”, Prelec će i u neformalnim razgovorima pričati vrlo slično, hvaliti sve što se događa u klubu koji će uvijek smatrati svojim, što ne znači da će ovoj utakmici pristupiti bilo kakvim pristupom koji odudara od onoga što inače radi. Čak štoviše, nije uopće nemoguće da će mu motiv biti i kudikamo veći, da se dokaže pred svojim ljudima, pred prijateljima i rodbinom na tribinama.

– Znam da će ljudi navijati za Goricu, to je njihov klub, ali meni je drago što mi se sve više Goričana javlja i govori da prate i Istru, da navijaju za nas, gledaju utakmice… – govori Prelec.

Vrlo kratko će biti u svome gradu, budući da je Istra smještaj pronašla u Svetoj Nedelji, da će njihova delegacija doći u Veliku Goricu tek dva sata prije utakmice, pa se odmah nakon nje zaputiti kući, prema Puli. U kojoj su Ivana Preleca ljudi prihvatili iznenađujuće brzo, shvatili da radi dobar posao, da gradi čvrste temelje.

– Zasad je sve skupa manje-više u skladu s očekivanjima. Istra je u fazi stabilizacije, kako momčadi, tako i kluba u cjelini. Svjesni smo da smo u fazi kad nešto stvaramo, da treba biti strpljiv, naporno raditi i graditi. I ne obaziremo se pritom previše na neke sitne nedostatke, na koje smo i bili spremni. Postigli smo homogenost unutar svlačionice, igrači nas slijede i maksimalno se trude da odrade sve što se pred njih postavi – ističe Prelec, koji o Puli kao gradu, mjestu za život, zasad ne može previše detaljno govoriti.

– Nismo u Puli turistički, tu smo zbog ozbiljnog posla, tako da nismo dosad previše uživali u svemu onome što Pula kao grad nudi. Sve se uglavnom svodi na put od kuće do stadiona, fokus je apsolutno na onome što radimo, uvjereni smo da je to jedini ispravan put – kaže nam Ivan.

Prošle sezone Istra je mijenjala trenere kao na traci, a bodove osvajala tek tu i tamo. Ove sezone, s Prelecom na klupi, skupila je šest bodova u prva tri kola, pa onda izgubila od Lokomotive u gostima (1-4) i Slaven Belupa doma u prošlom kolu (2-3).

– Naravno da čovjek uvijek želi više i bolje, ali da nam je netko prije početka prvenstva ponudio šest bodova nakon pet kola, mislim da bismo to istog trenutka prihvatili. Možda žalimo za nekim stvarima, moglo je to ispasti i nešto bolje, ali tako to ide u sportu. Nekad se okrene na pozitivnu, nekad na negativnu stranu. Nama je važno raditi, svaki dan biti bolji nego što smo bili dan prije, a bude li tako, siguran sam da ćemo ostvariti ciljeve – tvrdi Prelec, koji u pričama o ambicijama i željama ne leti previsoko.

– Naša realna ambicija i cilj je osmo mjesto, a zasad smo, vjerujem, na dobrom tragu – zaključio je Prelec.

S dijelom igrača Gorice Prelec je radio u sezoni u kojoj su zajedno izborili ulazak u prvu ligu… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Progutat će vjerojatno knedlu na ulasku na stadionu, srdačno se pozdraviti s ljudima u klubu, otići u gostujuću svlačionicu i pokušati sa svojim igračima dogovoriti kako doći do pravog rezultata. Nekoliko metara dalje, u domaćoj svlačionici, isto će raditi frend Jakir. Pa tko će koga… Njihova poimanja nogometa se razlikuju, njihove momčadi igraju drukčijim stilom, ali cilj će im biti isti. Uzeti bodove. Nogometna Velika Gorica ove je sezone i uz Istru, uz svog čovjeka na njihovoj klupi, no ovo će biti poslijepodne u kojem Prelecu nećemo poželjeti sreću. Neka bodove skuplja negdje drugdje.

– Iskreno, veselim se ovoj utakmici, ovoj prilici da pokažemo što možemo – poručio je još za kraj Prelec.

Bit će opasan ovog poslijepodneva, u to možemo biti sigurni, ali Jakirović je toliko puta dokazao da zna kako se nositi i s puno jačima i opasnijima. Neka tako bude i ovoga puta. A Prela… On će imati još dovoljno prilika za uspjehe, na nekim drugim terenima.

Povezane teme:HNK GORICA hotnews Ivan Prelec nk istra 1961 sergej jakirović

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 9 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.