Sport

Predsjednik Matejčić: Trener Rajić može ostati u Jelačiću dok god želi!

Iza nogometaša Jelačića prilično je sadržajna polusezona, prva nakon povratka među jedinstvene županijske ligaše, u peti rang. Nakon samo četiri kola promijenili su trenera, pomladili momčad i – počeli pobjeđivati. Ambicije su ići još više, trener Rajić priča čak i o 3. HNL…

Objavljeno

prije 5 godina

5. prosinca 2020.

Objavio/la

Mato Paviša

Iza Jelačića iz Vukovine izuzetno je zanimljiva jesenska polusezona. U prvenstvu 2019/2020. izboren je jači, peti rang, Jedinstvena županijska liga. Zbog proljetne pojave korone i popratnih događanja, liga je povećana na 18 klubova, među kojima su i momčadi iz Turopolja: Polet Buševec, Turopoljac, Lomnica, Klas, Jelačić i Mraclin, koji je članstvo izborio kroz kvalifikacije. Uz spomenute, u ligi su još kvalitetni Samobor, TOP Kerestinec, Stupnik, Strmec Bedenica, Dinamo Jakovlje, Naftaš Ivanić, Vinogradar, koji se spustio iz 3. HNL, i ostali. Trener Stiven Žitnik startao je s dva poraza i dvije pobjede.

Sportski direktor Ivica Burić vodio je utakmicu 5. kola

Nakon toga, dogodilo se za neupućene neočekivano. Čelnici Jelačića, na čelu s predsjednikom Sašom Matejčićem, odlučili su se na smjenu trenera. Dogovoren je raskid suradnje s trenerom Stivenom Žitnik, a ustoličen je mladi stručnjak Stefan Rajić, iz vlastite škole nogometa. Obrazloženje je dao predsjednik Saša Matejčić, a razgovoru su još nazočili trener Rajić, sportski direktor Ivica Burić i član UO Davor Kovačić Pumpica.

– Trener Stiven Žitnik i momčad koju je vodio imaju zasluge za proboj u jači rang i hvala im za to. Međutim, početkom nove sezone atmosfera u i oko momčadi nije bila kako smo mi u Upravi zamislili i željeli. Osim toga, isplanirali smo pomlađivanje momčadi, pa i struke. Logično je da smo najprije pogledali u svoju školu nogometa, gdje se odličnim radom isticao mladi trener Stefan Rajić. Odmah smo kliknuli na istoj valnoj duljini, a kompletna Uprava bila je za rad na duge staze s mlađim kadrom i mislim da nismo pogriješili – uvodno je kazao Matejčić.

Igrom slučaja, novi trener neočekivano nije mogao odmah voditi momčad, pa je u 5. kolu na klupi sjedio sportski direktor Ivica Burić, a Rajić je debitirao u idućem kolu, u Buševcu kod Poleta. Novi trener je i komentirao jesensku dionicu prvenstva.

Stefan Rajić priliku je čekao u klupskoj školi nogometa, gdje se dokazao i napravio korak naprijed

– Polusezonu smo zaključili s 27 osvojenih bodova iz 16 utakmica (utakmica doma kontra Stupnika odgođena je za proljeće), uz gol razliku 33-20. Zanimljivo je da smo drugi dio polusezone odradili bodovno značajno bolje nego prvi. U prvih osam utakmica zaradili smo tek sedam bodova, dvije pobjede, remi i pet poraza i primili 15 golova. U preostalih osam utakmica osvojili smo 20 bodova, šest pobjeda i dva remija, kod Turopoljca i vodećeg Samobora, a primili samo pet pogodaka. Dva u 9. kola protiv Turopoljca, jedan iz kaznenog udarca protiv Samobora te po jedan kontra Rakovca i Sv. Nedjelje u završnici utakmica, kad je već sve bilo odlučeno u našu korist pri rezultatima 3-0 i 4-0). Činjenice govore da smo se protokom sezone konsolidirali i napravili dobru podlogu da na proljeće budemo još bolji i nadamo se plasmanu među četiri ili pet vodećih momčadi lige – planira Rajić.

Da se igralo i protiv Stupnika, Jelačić bi pobjedom mogao i do četvrte pozicije, stepenicu iza trećeg Mraclina.

Jelačićevu mladost predvodi iskusni Saša Sabljak (42), ujedno i asistent trenera Gorice Valdasa Dambrauskasa

– Što se tiče momčadi, mislim da je dobro izbalansirana, da imamo dobar spoj mladosti i iskustva. Pohvalio bih sve igrače za predani rad i jako dobar odaziv na treninge. Zaista raduju pohvala iskusnog trenera vodećeg Samobora Franje Pažina nakon našeg dvoboja vani (1:1, Samobor izjednačio u sudačkoj nadoknadi iz 11 metara). Dečki su pokazali da imaju kvalitetu i da su željni rada i trude se maksimalno u izvršavanju svojih obaveza. Također se zahvaljujem Upravi i svim ljudima oko kluba na čelu s predsjednikom Sašom Matejčić, koji su uvijek tu za momčad i pomažu nam maksimalno u radu i stvaranju što boljih uvjeta za sve selekcije u klubu – istaknuo je strateg Jelačića.

Tijekom jeseni za Jelačić su igrali Davor Sakač, Ivan Marković, Franjo Jergovski, Antoni Prizmić, Marko Rovišan, Petar Godinić, Jurica Čumpek, Saša Sabljak, Josip Matić, Lovro Matković, Teo Sremić, Dominik Smolković, Ivan Jambrešić, Josip Mihanović, Mateo Nikić, Petar Krasnić, Ivan Smok, Marko Rus, Josip Miletić, Krešimir Pajdić, Patrik Nezirović, Filip Harambašić, Miron Memić, Jakov Karaula i Antonio Nikić.

– Minule jeseni strijelci za Jelačić bili su Smok s pet pogodaka, Sabljak sa četiri, Matić, Mihanović i Rus zabili su po tri, Harambašić, Krasnić i Rovišan po dvs, te po jedan Smolković, Prizmić, Jambrešić, Nezirović, Pajdić i Mateo Nikić – nabrojio je Stefan Rajić.

Nastavio je sportski direktor Ivica Burić:

– Uspjeli smo vratiti naše mlade golobrade mladiće iz jačih klubova, gdje su prošli kvalitetne škole, i priključili ih seniorima, kao i naše darovite juniore. Možemo se pohvaliti našom talentiranom mladošću, koju čine vratar Marković, zatim Harambašić, Memić, Karaula, Antonio Nikić, mlađi brat kapetana Matea, pa Rovišan, Nezirović, Sremić, Lovro Matković… Svi oni već su zapaženi u seniorskoj konkurenciji i naša su budućnost. U fokusu našeg zanimanja su još neki mladi dečki koje planiramo vratiti doma – kaže Burić.

Jelačić je imao puno uspješniju drugu polovicu polusezone

Predsjednik Matejčić dao je novom treneru velike ovlasti.

– Imam neograničeno povjerenje u Rajića, koji ima ovlasti tipa engleskog menadžera. U radu mu pomaže i mlađi brat Marko Rajić (24) koji još vodi i starije pionire Jelačića. Volim kazati da Stefan može kod nas biti trener dok god to želi. Mislim da sam time sve kazao – oduševljen je predsjednik novim trenerom.

Rajić je, pak, pun optimizma.

– Dugoročni cilj, u sljedeće tri četiri godine, mi je 3. HNL. Govorim to kao vrlo ambiciozan mladi trener, mada znam da Jelačić zasad nema infrastrukturu za takvo što. Školujem se za UEFA “A” licencu, a u generaciji su još dinamovci Mikić, Peternac, Butina, hajdukovac Sandro Tomić… Volim i živim za nogomet, ali bavim se i trgovinom. Imam dva lokala u Zagrebu, na Kennedyjevom trgu i Folnegovićevom. Obiteljski sam čovjek pa sam u maksimalnom pogonu, ali Jelačić ne trpi – zaključio je strateg Jelačića iz Vukovine Stefan Rajić.

Bilo je još pikanterija u podužem razgovoru, posebno od Kovačića Pumpice, ali nije baš sve za javnost. A nemamo više ni prostora jer uredniku City portala je možda i ovo previše. U nastavku, za tjedan-dva, ima još i o školi nogometa kluba koji će za nekoliko godina slaviti 90 godina od osnutka. Prostoriju boravka krasila je prekrasna, ogromna fotografija NK Jelačića iz 1932. godine. NK Borac bio je među faza nakon 2. svjetskog rata do Domovinskog. Na kraju, dosta je tih ratova! Pa i korone! Živio nogomet, a živio i Jelačić!

Povezane teme:hotnews Ivica Burić nk Jelačić Saša Matejčić Stefan Rajić

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 15 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 21 sat

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.