Povežite se s nama

Sport

Predsjednik Matejčić: Trener Rajić može ostati u Jelačiću dok god želi!

Iza nogometaša Jelačića prilično je sadržajna polusezona, prva nakon povratka među jedinstvene županijske ligaše, u peti rang. Nakon samo četiri kola promijenili su trenera, pomladili momčad i – počeli pobjeđivati. Ambicije su ići još više, trener Rajić priča čak i o 3. HNL…

Objavljeno

na

Iza Jelačića iz Vukovine izuzetno je zanimljiva jesenska polusezona. U prvenstvu 2019/2020. izboren je jači, peti rang, Jedinstvena županijska liga. Zbog proljetne pojave korone i popratnih događanja, liga je povećana na 18 klubova, među kojima su i momčadi iz Turopolja: Polet Buševec, Turopoljac, Lomnica, Klas, Jelačić i Mraclin, koji je članstvo izborio kroz kvalifikacije. Uz spomenute, u ligi su još kvalitetni Samobor, TOP Kerestinec, Stupnik, Strmec Bedenica, Dinamo Jakovlje, Naftaš Ivanić, Vinogradar, koji se spustio iz 3. HNL, i ostali. Trener Stiven Žitnik startao je s dva poraza i dvije pobjede.

Sportski direktor Ivica Burić vodio je utakmicu 5. kola

Nakon toga, dogodilo se za neupućene neočekivano. Čelnici Jelačića, na čelu s predsjednikom Sašom Matejčićem, odlučili su se na smjenu trenera. Dogovoren je raskid suradnje s trenerom Stivenom Žitnik, a ustoličen je mladi stručnjak Stefan Rajić, iz vlastite škole nogometa. Obrazloženje je dao predsjednik Saša Matejčić, a razgovoru su još nazočili trener Rajić, sportski direktor Ivica Burić i član UO Davor Kovačić Pumpica.

– Trener Stiven Žitnik i momčad koju je vodio imaju zasluge za proboj u jači rang i hvala im za to. Međutim, početkom nove sezone atmosfera u i oko momčadi nije bila kako smo mi u Upravi zamislili i željeli. Osim toga, isplanirali smo pomlađivanje momčadi, pa i struke. Logično je da smo najprije pogledali u svoju školu nogometa, gdje se odličnim radom isticao mladi trener Stefan Rajić. Odmah smo kliknuli na istoj valnoj duljini, a kompletna Uprava bila je za rad na duge staze s mlađim kadrom i mislim da nismo pogriješili – uvodno je kazao Matejčić.

Igrom slučaja, novi trener neočekivano nije mogao odmah voditi momčad, pa je u 5. kolu na klupi sjedio sportski direktor Ivica Burić, a Rajić je debitirao u idućem kolu, u Buševcu kod Poleta. Novi trener je i komentirao jesensku dionicu prvenstva.

Stefan Rajić priliku je čekao u klupskoj školi nogometa, gdje se dokazao i napravio korak naprijed

– Polusezonu smo zaključili s 27 osvojenih bodova iz 16 utakmica (utakmica doma kontra Stupnika odgođena je za proljeće), uz gol razliku 33-20. Zanimljivo je da smo drugi dio polusezone odradili bodovno značajno bolje nego prvi. U prvih osam utakmica zaradili smo tek sedam bodova, dvije pobjede, remi i pet poraza i primili 15 golova. U preostalih osam utakmica osvojili smo 20 bodova, šest pobjeda i dva remija, kod Turopoljca i vodećeg Samobora, a primili samo pet pogodaka. Dva u 9. kola protiv Turopoljca, jedan iz kaznenog udarca protiv Samobora te po jedan kontra Rakovca i Sv. Nedjelje u završnici utakmica, kad je već sve bilo odlučeno u našu korist pri rezultatima 3-0 i 4-0). Činjenice govore da smo se protokom sezone konsolidirali i napravili dobru podlogu da na proljeće budemo još bolji i nadamo se plasmanu među četiri ili pet vodećih momčadi lige – planira Rajić.

Da se igralo i protiv Stupnika, Jelačić bi pobjedom mogao i do četvrte pozicije, stepenicu iza trećeg Mraclina.

Jelačićevu mladost predvodi iskusni Saša Sabljak (42), ujedno i asistent trenera Gorice Valdasa Dambrauskasa

– Što se tiče momčadi, mislim da je dobro izbalansirana, da imamo dobar spoj mladosti i iskustva. Pohvalio bih sve igrače za predani rad i jako dobar odaziv na treninge. Zaista raduju pohvala iskusnog trenera vodećeg Samobora Franje Pažina nakon našeg dvoboja vani (1:1, Samobor izjednačio u sudačkoj nadoknadi iz 11 metara). Dečki su pokazali da imaju kvalitetu i da su željni rada i trude se maksimalno u izvršavanju svojih obaveza. Također se zahvaljujem Upravi i svim ljudima oko kluba na čelu s predsjednikom Sašom Matejčić, koji su uvijek tu za momčad i pomažu nam maksimalno u radu i stvaranju što boljih uvjeta za sve selekcije u klubu – istaknuo je strateg Jelačića.

Tijekom jeseni za Jelačić su igrali Davor Sakač, Ivan Marković, Franjo Jergovski, Antoni Prizmić, Marko Rovišan, Petar Godinić, Jurica Čumpek, Saša Sabljak, Josip Matić, Lovro Matković, Teo Sremić, Dominik Smolković, Ivan Jambrešić, Josip Mihanović, Mateo Nikić, Petar Krasnić, Ivan Smok, Marko Rus, Josip Miletić, Krešimir Pajdić, Patrik Nezirović, Filip Harambašić, Miron Memić, Jakov Karaula i Antonio Nikić.

– Minule jeseni strijelci za Jelačić bili su Smok s pet pogodaka, Sabljak sa četiri, Matić, Mihanović i Rus zabili su po tri, Harambašić, Krasnić i Rovišan po dvs, te po jedan Smolković, Prizmić, Jambrešić, Nezirović, Pajdić i Mateo Nikić – nabrojio je Stefan Rajić.

Nastavio je sportski direktor Ivica Burić:

– Uspjeli smo vratiti naše mlade golobrade mladiće iz jačih klubova, gdje su prošli kvalitetne škole, i priključili ih seniorima, kao i naše darovite juniore. Možemo se pohvaliti našom talentiranom mladošću, koju čine vratar Marković, zatim Harambašić, Memić, Karaula, Antonio Nikić, mlađi brat kapetana Matea, pa Rovišan, Nezirović, Sremić, Lovro Matković… Svi oni već su zapaženi u seniorskoj konkurenciji i naša su budućnost. U fokusu našeg zanimanja su još neki mladi dečki koje planiramo vratiti doma – kaže Burić.

Jelačić je imao puno uspješniju drugu polovicu polusezone

Predsjednik Matejčić dao je novom treneru velike ovlasti.

– Imam neograničeno povjerenje u Rajića, koji ima ovlasti tipa engleskog menadžera. U radu mu pomaže i mlađi brat Marko Rajić (24) koji još vodi i starije pionire Jelačića. Volim kazati da Stefan može kod nas biti trener dok god to želi. Mislim da sam time sve kazao – oduševljen je predsjednik novim trenerom.

Rajić je, pak, pun optimizma.

– Dugoročni cilj, u sljedeće tri četiri godine, mi je 3. HNL. Govorim to kao vrlo ambiciozan mladi trener, mada znam da Jelačić zasad nema infrastrukturu za takvo što. Školujem se za UEFA “A” licencu, a u generaciji su još dinamovci Mikić, Peternac, Butina, hajdukovac Sandro Tomić… Volim i živim za nogomet, ali bavim se i trgovinom. Imam dva lokala u Zagrebu, na Kennedyjevom trgu i Folnegovićevom. Obiteljski sam čovjek pa sam u maksimalnom pogonu, ali Jelačić ne trpi – zaključio je strateg Jelačića iz Vukovine Stefan Rajić.

Bilo je još pikanterija u podužem razgovoru, posebno od Kovačića Pumpice, ali nije baš sve za javnost. A nemamo više ni prostora jer uredniku City portala je možda i ovo previše. U nastavku, za tjedan-dva, ima još i o školi nogometa kluba koji će za nekoliko godina slaviti 90 godina od osnutka. Prostoriju boravka krasila je prekrasna, ogromna fotografija NK Jelačića iz 1932. godine. NK Borac bio je među faza nakon 2. svjetskog rata do Domovinskog. Na kraju, dosta je tih ratova! Pa i korone! Živio nogomet, a živio i Jelačić!

Moja županija

Mraclin uvjerljiv protiv Metalca, Ivan Kos – Čapa proslavio jubilej asistencijom i pogotkom

Objavljeno

na

Objavio/la

Prije početka susreta domaća uprava prigodnim je dresom s brojem 200 nagradila Ivana Kosa za dvjestoti nastup u dresu Mraclina, a iskusni napadač jubilej je obilježio asistencijom i pogotkom. Nogometaši Mraclina ostvarili su važnu pobjedu u borbi za bijeg iz donjeg dijela tablice svladavši na Novoj grabi Metalac iz Siska rezultatom 3:0.

Domaćini su do prednosti stigli u 34. minuti kada je nakon ubačaja Frana Krilića s desne strane glavom precizan bio Dominik Smolković. Mraclin je i u nastavku bio bolja momčad, a vodstvo je povećano u 52. minuti. Ivan Kos probio je desni bok gostiju i ubacio u peterac gdje je Igor Hajduk na drugoj vratnici pospremio loptu u mrežu za 2:0.

Točku na zasluženu pobjedu stavio je upravo slavljenik Ivan Kos u 70. minuti. Nakon kornera i nekoliko odbijanaca lopta je stigla do domaćeg napadača koji je s četrnaest metara preciznim prizemnim udarcem pogodio iza leđa vratara Blagojevića. Ovom pobjedom Mraclin je dva kola prije kraja napravio važan korak prema očuvanju četvrtoligaškog statusa.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 28. kolo

MRACLIN – METALAC (S) 3:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: Juraj Mikšec (Vrbovec). Pomoćnici: Luka Bradašić (Novska) i Veronika Muraja (Rajić).

STRIJELCI: 1:0 – Smolković (34), 2:0 – Hajduk (52), 3:0 – I. Kos (70).

MRACLIN: Matejčić (od 78. Zagorac), Marjanović, J. Domitrović, Rajić, Brdek, Smolković (od 60. Matić), Borovac, Tokić, Krilić, Hajduk, I. Kos (od 83. Hodalin). Trener: Marko Pancirov.

METALAC (S): Blagojević, Čajani, Acel, Matić (od 53. Pupić), Bičanić, Ayuba, Kesse (od 53. Perić), Brlečić, Krištopović, Knežević (od 57. Bekonjić), Vincelj (od 53. Brlić). Trener: Dalibor Sanader.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

na

Objavio/la

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

na

Objavio/la

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

na

Objavio/la

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

 

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Preko tisuću natjecatelja u deset natjecateljskih kategorija natječe se  u dobnim uzrastima od djece do seniorskih formacija i parova. Danas su kvalifikacije, kao i jučer, od 10 sati, a finalni nastupi od 18 sati.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Poraz za kraj: ‘Nogomet nikad ne laže, tamo smo gdje trebamo biti’

Nogometaši Gorice poraženi su 2-0 od Rijeke na Rujevici u posljednjem kolu SuperSport HNL-a. Goričani su na kraju završili na osmome mjestu, s dva boda manje od petoplasirane momčadi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Pravih ljetnih 28 stupnjeva dočekalo je nogometaše Gorice na Rujevici, zajedno s igračima Rijeke, koji su se nadali i vjerovali da na kraju ipak nekako mogu do trećega mjesta. Gorica je, s druge strane, pobjedom mogla do petoga mjesta u prvenstvu, što bi bio uspjeh kakav nismo doživjeli od one sezone kad je Gorica porazom upravo na Rujevici skliznula na peto mjesto i ostala bez povijesnog plasmana u Europu.

Ovoga puta ulog nije bio toliko velik, ali očekivano je bilo vidjeti nogometaše koji su motivirani bez obzira na činjenicu da je riječ o zadnjih devedeset minuta u sezoni. Takvi su Riječani i Goričani i bili, no teško je ovu utakmicu u bilo kojem smislu svrstati među nogometne događaje koji će se pamtiti. Dapače, sve je riješeno u dva poteza, utakmica je bila lišena velikog broja prilika i uzbuđenja, a pogotovo se to odnosi na uzbuđenja pred riječkim vratima.

Gorica je bila bez Pršira, Čabraje i Filipovića, pa su ispred Matijaša startali Leš, Perić i Moustapha, na bokovima Trontelj i Bogojević, a u sredini Kavelj, Pozo, Pavičić i mladi Stjepan Kučiš u Prširovoj ulozi. U vrhu napada, s kapetanskom trakom oko ruke, i ovoga je puta startao Ante Erceg.

U prvom poluvremenu takva je Gorica limitirala Rijeku na jednu opasniju situaciju, u kojoj je sjajno reagirao Matijaš, dok s druge strane opasnosti nije bilo. Nije ih pred riječkim vratima bilo previše ni u nastavku, dok je Rijeka sve riješila – “američki”! Amer Gojak pogađao je u 66. i 84. minuti, golovi da ne znaš koji je ljepši, da li zakucavanje u rašlje za 1-0 ili bomba koja je od prečke ušla za konačnih 2-0…

Ukratko, utakmica nakon koje će navijačima Gorice dobro sjesti to što je sezona završila. A i treneru će odmor dobro doći.

– Bili smo dosta stabilni u prvom poluvremenu, dosta dobri defenzivno, međutim imali smo četiri-pet situacija za kontranapad kakve očito ne znamo rješavati – krenuo je u analizu Mario Carević, pa nastavio:

– To nam je nekako i ogledalo cijele sezone. Ponavljam se u ovim izjavama nakon utakmice, stalno pričam iste stvari, ali to je činjenica. Moraš takve situacije odraditi tako da uputiš udarac, da golman mora reagirati, da uđeš u highlightse… Tu smo nedorečeni i za sljedeću sezonu ćemo sigurno tražiti pojedince koji će nam pomoći. Moramo to i trenirati, iako je teško trenirati donošenje odluka.

Mario Carević ove je sezone postao najdugovječniji trener u prvoligaškoj povijesti Gorice… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Naravno da je Carević razmišljao i o tablici.

– Da smo pobijedili, završili bi peti, što bi trebalo biti ogroman motiv, a da smo uzeli i bod, bili bismo sedmi. Ovako smo završili na osmome mjestu – slegnuo je ramenima trener Gorice, koji je s takvim učinkom na kraju zadovoljan.

– Vratit ću se malo na početak sezone. Otišlo nam je 25 igrača, morali smo raditi totalno novu selekciju i ja sam na kraju mogu biti zadovoljan sa izvedbom i rezultatom. Moglo je to biti i bolje, jer kad vratim film, prosuli smo puno bodova zbog promašenih šansi, penala… A opet, najiskrenije rečeno, nogomet nikad ne laže. Nogomet je nakon tih 36 kola u pravu i to je nekakva naša realnost. Da, dojam je da smo igrali puno bolje nego što to govori broj bodova, ali očito nam nešto fali za nešto više.

Dotaknuo se za kraj i pitanja pobjedničkog mentaliteta…

– Taj mentalitet pobjednika gradi se kroz više prijelaznih rokova, moramo raditi doselekciju i točno znamo što nam treba. Nadam se da ćemo uspjeti dovesti neke nove igrače, da ćemo ući u pripreme kako treba i biti bolji u tim segmentima sljedeće godine – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno