Povežite se s nama

Sport

Pravi junaci splitskog remija: ‘Nema nas puno, ali uvijek smo uz našu Goricu!’

Nogometaše Gorice u Splitu je bodrilo točno devet hrabrih navijača, koje ni loši vremenski uvjeti nisu zaustavili u namjeri da dođu do Poljuda i budu uz svoju momčad. Donosimo vam njihovu priču o jednom neobičnom navijačkom danu…

Objavljeno

na

Čak i na kavi u goričkom kafiću, 300-tinjak kilometara daleko, gledajući utakmicu na televiziji, mogla se osjetiti hladnoća potpomognuta snažnom burom koja probija kosti. Nije lako u takvim uvjetima ni igračima, koji su hrabro izborili bod na terenu, a kako je tek bilo njima… Oni, junaci naše priče, navijači su Gorice, ljudi koji su spremni i u ovakvim uvjetima prevaliti i više od 800 kilometara u oba smjera da bi bili uz svoj klub.

– Tko je sve bio? Bobi, on ima 62 godine, Ljubo, koji ima 64 godine, ja imam 44, a bila je i ekipa iz Podbrežnice, Hrco ima 29, Božo 26, on je bio i najmlađi, zatim Dado, Mario i dva brata, Kec i Kirma. Ukupno nas devet, a ne sedam, kao što su neki mediji objavili – govori nam Dugi, neizostavan na svim utakmicama Gorice.

   

Stigli su iz Splita malo prije dva u noći, a dan poslije sjeli smo na kavu, da malo saberemo dojmove. Pridružio nam se i Žac, još jedan od navijača koji nikad ne odustaju…

– U suradnji s klubom organizirali smo kombi, dobili smo i sendviče za put, ali sve skupa je stvarno bilo, najkraće rečeno, burno – smije se Dugi pa nastavlja:

– Stvarno nije bilo ugodno, siđeš s autoceste i samo gledaš što će ti doletjeti. Na Sv. Roku smo morali izaći na staru cestu, pa nastavili preko Gračaca. Uh, kad je počelo puhati… U jednom trenutku sam krenuo pretjecati kamion i shvatio da se nešto događa, a nemam pojma što. Kad ono, ogromna stijena na cesti! I onda smo dalje išli jako polako, ipak ti vjetar ljulja kombi, nije ti svejedno.

Bilo je, naravno, i postaja na tom putovanju. Živopisnih prije svega…

– Stali smo u Kijevu, naletili na jednog lokalca, čovjeka od nekih 60 godina, i pita nas u čudu: ‘Pa dobro tko ste vi, što pijete pivu po ovoj hladnoći?’ A frajer sjedi u autu s kriglom vina, pokraj njega još cijeli kanister! Malo smo popričali s čovjekom, on još pamti one pjesme ‘Dinamo i Hajduk dva su kluba bratska, njima se ponosi cijela Hrvatska’. Nažalost, sad imamo Hrvatsku, a na trenutke mi se čini da se više nitko ne podnosi. Iako, kad je o navijačima riječ, to se odnosi prije svega na BBB, Torcidu i Armadu. Evo, dečki iz osječke Kohorte su nas zvali da dođemo na utakmicu dan prije, odemo na ručak s njima… Bili su i oni tu, donijeli su kulena i čvaraka, skupa smo se najeli, družili se – govori Dugi dok nesvjesno prebacuje priču na drugu temu.

Pljesak za dečke na terenu, a još veći za ovu skupinu na tribini ???❤.. svaka čast!!

Gepostet von Igor Krlic am Samstag, 23. Februar 2019

HNK Gorica mijenja trendove u hrvatskom nogometu, pod egidom “moramo najljepšeš izgledati, najljepše se ponašati i najljepše igrati”, a nešto slično rade i navijači Gorice. Oni ne spadaju u ono na što se prvo pomisli kad se spomene nogometne navijače, njima je cilj izbjegavati sve moguće probleme, nikoga ne vrijeđati, žele samo družiti se i navijati za svoj klub.

– Od početka smo u ovom našem filmu. S klubom je dogovor da se ne vrijeđa nikoga, da se ne spominje suce, da pokušavamo biti pristojni i normalni. Nije nam interes svađati se s bilo kim. Želimo se družiti s ljudima po Hrvatskoj, pa tko nas želi prihvatiti… – govore dečki, koji su uz goričke nogometaše već više od dva i pol desetljeća, ma kako se klub zvao.

– Sve je počelo točno 24. listopada 1992. Imao sam 17 godina, frend je slavio rođendan, ja sam bio nešto bolestan, pod temperaturom, ali svejedno sam, čim su starci otišli od doma, otišao na utakmicu Radnika protiv Pazinke. I tu je sve krenulo… Bilo nas je nekih 30-ak, krenuli smo cugati nakon toga i nekako smo došli do ideje da osnujemo navijačku skupinu – priča Dugi.

I tako su rođeni Šljakeri, navijačka skupina koja je trajala koliko i Radnikov prvoligaški život. Prekratko.

– Prvo gostovanje bilo je u Zaprešiću, bilo nas je oko 120, pa u Varaždinu, tu nas je bilo oko stotinu, a treće gostovanje je bilo u Sisku… E, tu sam bio sam! Išao sam s igračima na utakmicu – prisjeća se Dugi, dok Žac dodaje kako je tad ipak bio malo premlad, pa još nije sudjelovao u navijačkoj priči.

– Dio Boysa je bio s nama. Nas 40-ak je bilo u ekipi, oni su nam se pridružili. To je bio malo drugačiji đir od ovog danas… Nažalost, život nosi svoje, pa se sve to brzo raspalo. U toj ekipi bili su Zoran Četković, koji je umro prije desetak godina, a njegov stric Ljubo išao je s nama u Split, pa Zvonimir Dević, koji sad živi na Rabu, zatim Čučo, Hren… Hambi je kasnije to naslijedio, nakon što smo mi otišli u vojsku, počeli zasnivati obitelji, ali i oni su se brzo raspali, pa su tu poslije bili i neki klinci kojih danas više nema ni blizu… – nabraja Dugi.

Godinama je gradski klub bio nisko, u nižim ligama, čak i u svijetu seoskog nogometa, ali neki nisu odustajali ni tad.

– Ja sam ti na stadionu od desete godine. I u onim najtežim trenucima, kad je Radnik bio četvrta liga, kad nas je bilo desetak na tribinama, ja sam bio tu. Čak smo i treninge znali gledati. Dolazio sam uporno… Zadnja utakmica je bila protiv HAŠK-a, poraz je donosio ispadanje iz lige, ali dobili smo 1-0. Cico Grlić je zabio iz penala koji je bio na Budimiru, i to pamtim – govori Žac, pa nastavlja:

– Znao sam i odustati, pa vidim da je utakmica, pa odem ipak pogledati. Igrali su i neki dečki koje sam znao, družio se s njima, igrao mali nogomet, ali sve skupa bilo je tužno. Gledaš utakmicu, a oko tebe deset ljudi…

U međuvremenu je klub postao HNK Gorica, zavrtjela se puno ozbiljnija i ambicioznija priča, a s tim su se projektom počeli vraćati i navijači.

– Opet smo se aktivirali tamo negdje oko 2010. ili 2011., tad smo opet počeli ići na gostovanja. Ali znaš kako je to bilo, nas tri, četiri, pet potrpa se u auto i idemo na ova bliža gostovanja. Vinograda, Lučko, HAŠK… – priča Dugi, no vidi se u svemu tome da ga nešto muči.

– Ma znaš što, sve ove godine se nas par trudimo to organizirati i voditi, ali odavno nam je jasno da u Velikoj Gorici nema sluha za to. Klinci su prikopčani na mobitele i kompjutore, a nama preostaje boriti se.

Borba je to koja je sve prije nego lagana…

– Nismo zadovoljni odazivom ljudi, fali nam mlađe ekipe, ali jako teško ih je privući. Čekamo da nam se priključe, ali nema ih – govori Žac, a nadovezuje se Dugi:

– Riješavamo ulaznice, sve je besplatno, ali ovim ljudima valjda treba dati još 100 kuna da dođu na utakmicu! Evo, protiv Intera je ulaz bio besplatan, pa dođe 1600 ljudi, umjesto da napunimo stadion kao protiv Dinama. Nije to loša brojka, ali opet…

Bilo je različitih pokušaja animacije, ali tek se čeka da gorička publika “poludi”. Ili barem reagira, na bilo što.

– Jednu utakmicu sam čak po cijelom zapadu hodao s megafonom, ali ljudi kao da ne vide i ne čuju, ma nemaju interesa čak ni zapljeskati. To je ono, daj gol pa ću ti pljeskati. A ja kažem, odi onda u kino pa gledaj film tako. To su neke stvari koje nas tište i obeshrabruju, ali ne damo se… Ima šanse da se to podigne u budućnosti, vjerujem u to, ali znaš kako to ide. Ljudi čekaju valjda da se uđe u Ligu prvaka, pa će onda biti navijači Gorice. U tom je problem – priča Dugi.

Svoj profil na Facebooku preimenovao je u “Šljakeri Velika Gorica”, tamo se mogu javiti svi koji su zainteresirani da se uključe, da se druže i navijaju, da pomognu klubu, igračima…

– Sad se pišu i neke pjesmice, a tu treba istaknuti i da smo mi valjda jedini navijači u Hrvatskoj kod kojih su dvije grupe u svemu zajedno – kaže Dugi.

E, to je poseban dio priče. Znali smo se i na ovom portalu zabuniti, pa nazvati navijače Gorice isključivo Good Boysima, kao što piše na nekim transparentima, ali zapravo je tu riječ o dvije skupine.

– Ova malo starija ekipa su Good Boysi, njih dvojica su išla s nama u Split, Bobi i Ljubo, a nas je bilo sedam iz Šljakera. Išli smo i u Koprivnicu svi zajedno, s dva busa, družimo se, navijamo… Zašto smo u dvije grupe? Ha, nemam pojma, oni su sami sebe nazvali tako, oni su Good Boysi, a ova naša priča sa Šljakerima traje od te 1992. Dok smo bili u drugoj ligi, oni su bili na zapadu, mi na istoku, a ujedinilo nas je to što sad u prvoj ligi mi više ne možemo na istok, koji je postao gostujuća tribina – objašnjava Dugi.

Ulazak u prvu ligu, onoga kišnog dana u svibnju 2018., kad je prolom oblaka zakomplicirao proslavu ovog povijesnog uspjeha, obilježili su na poseban način.

– Uh, takva je kiša padala da su mi se i novci u džepu praktički rastopili. Sušio sam ih još dva dana na radijatoru – kroz smijeh priča Žac i dodaje:

– Naravno da smo bili tamo, kako ne! Napravili smo čak i bakljadu… Napravili smo je i za 25 godina Šljakera. Doduše, bilo je više baklji nego nas, ali dobro… Baklji 25, a nas šest!

I prije nego što se gorička publika nauči barem pljeskati, možda nauči pjevati. Jer navijačke pjesme samo što nisu stigle.

– Pjesmice su još u povojima, ali bit će dobre… Bobi radi u Konzumu, kao čistač na onom vozilu, i dok se vozi, smišlja pjesmice. Baš danas mi je poslao, stvarno je dobro to složio. Strpite se, vidjet ćete na utakmicama – kaže Dugi, otkrivajući samo jedan stih: “Volim samo Goricu, Šljakere i žene, nikaj više u životu ne zanima mene….”

Što se terena tiče, tu nema problema. Ni kad se pobjeđuje, ni kad se primi dva gola u prvi šest minuta.

– Sezona je definitivno iznad svih očekivanja. Šteta što smo malo podbacili u domaćim utakmicama, tu nema previše pobjeda, ali ukupno gledajući je ovo super. I više nego odlično. Evo, i protiv Hajduka smo vidjeli defenzivno fenomenalnu Goricu, Suk i Marina su odradili vrhunski posao – hvali Žac naše igrače, koji su odreda njihovi miljenici.

– Najdraži igrač? Uh, širok je spektar, teško se odlučiti… Jesenas mi je Beli bio omiljen, a sad mogu reći, recimo, Ninža – kaže Dugi, a Žac se slaže s njim.

– I ja bih rekao Nindža, pogotovo jer ga poznajem i osobno, ali jako mi je drag i Marina, naš Gattuso. Iako, svi su stvarno odlični. Evo, i Kahlina je naš miljenik.

– Tako je, Kahlina! – ubacuje se Dugi i dodaje:

– U Rijeci sam došao do njega na kraju utakmice, a kad me vidio, skoro je suzu pustio. Dao mi je i dres, a to je pokazatelj koliko njima znači naša podrška. I nakon Rijeke i Splita smo se našli s igračima na benzinskoj na putu kuću, izgrlili se, podružili. To tako i treba biti.

U klubu se sanjaju europski snovi, gleda se u budućnost, i navijači imaju viziju kako bi to trebalo izgledati…

– Ja se nadam da se to super izgledati. Klub ima dobru politiku, surađuju s navijačima i čini mi se da bi se moglo dogoditi, ali opet… Mnogi su ovdje Goričani samo kad se pobjeđuje! Žalosno je da grad od 60.000 ljudi ne može skupiti 4000 ljudi na tribinama u prvoj ligi. Garantiram, da su na svakoj utakmici pune tribine, Gorica bi bila druga! – govori Dugi.

Čuli su dečki i za planove o novom stadionu, na kojem bi i komfor za gledatelje trebao biti puno veći.

– Čuo sam za planove, ima to sve smisla, moglo bi jednog dana nešto i biti, ali važno je uspijemo klince odlijepiti od mobitela. Evo, ja sam svojim klincima, sinom od šest i kćerkom od osam godina, idem na sve utakmice. To je put kojim treba ići. I mene je kao dijete tata vodio na utakmice, tu se postavljaju temelji. Ajmo navijati, ajmo se družiti… – završio je Dugi ovu lijepu nogometnu priču.

Najljepšu moguću, zapravo, jer upravo zbog ovakvih navijača nogomet se i igra. Još samo da im se pridruže i ostali, uspavani Goričani, sve će odmah biti ljepše.

Sport

Nedjelja novih početaka: Posavec želi viši rang, dvojac zakopan na dnu

U nedjelju počinje proljetni dio prvenstva u 1. ŽNL, sedmom rangu natjecanja, pa će u akciju krenuti i sedam klubova s našeg područja. Na vrhu je naš Posavec, ali naši su klubovi i na samom dnu tablice…

Objavljeno

na

Objavio/la

Još ovo malo petka, cijela subota, pa će lopta krenuti sa centra i u sedmome rangu natjecanja, u 1. županijskoj ligi. Jedinstvenoj prvoj županijskoj ligi, u koju se smjestilo 16 klubova, a među njima je i čak sedam, dakle gotovo polovica, onih koji pripadaju velikogoričkom nogometnom središtu. Različiti su njihovi aktualni trenuci, položaji na tablici, ambicije, mogućnosti i planovi, a za početak će gotovo svi igrati – međusobno!

Prvo proljetno, ukupno šesnaesto kolo, bit će otvoreno u nedjelju od 12.30 sati u Novom Čiču. Domaći Dinamo Hidrel dočekat će goste iz Velike Mlake 1947 pola sata prije nego što će krenuti druga utakmica kola, sudar Jamnice i Rakovca. Sve ostale utakmice na rasporedu su u nedjelju od 15.30 sati, pa će turopoljski nogometni kibici u tom terminu moći birati između još dva ponuđena lokalna derbija.

U Pokupskom će tako gostovati Mladost iz Obrezine, dok će Posavec na svom igralištu dočekati Meštricu, u ogledu prve i posljednje momčadi lige. Ispada tako da jedino Turopolje neće igrati lokalni derbi, ali i na Leštantu će se igrati u istom terminu, u nedjelju od 15.30 sati, kad će kod Turopolja gostovati Graničar iz Tučenika.

Svim tim ogledima počet će proljeće u kojem će svatko od naših predstavnika voditi neke svoje bitke. NK Posavac iz Orla tu je u najboljoj poziciji, budući da je jesen okončao na vrhu tablice, s dva boda više od Rakovca, koji djeluje kao jedini pravi protukandidat za titulu prvaka i promociju u viši rang.

Na devet bodova manje je NK Kupa, koja je na jesen upisala dvostruko više pobjeda nego poraza, što je bilo dovoljno za trenutačno peto mjesto. Turopolje ima dva boda manje i drži šestu poziciju, na samo minus tri od trećega mjesta, a prvi sljedeći naš klub na tablici je devetoplasirana Velika Mlaka 1947, koja će u proljeće morati bez Frana Krilića, koji je otišao u Mraclin, dva ranga više. Na sigurnoj udaljenosti od dna drži se i dvanaesta Mladost iz Obrezine, a na tom neželjenom dnu su također naša dva predstavnika.

Dinamo Hidrel tijekom jeseni je upisao čak 11 poraza u 15 utakmica, skupivši samo po dvije pobjede i remija, što je dovelo klub u jako tešku situaciju. Dinamovci su trenutačno na pretposljednjem mjestu, šest bodova daleko od pozicije koja osigurava ostanak u ligi, cilj koji u Čiču svakako žele ispuniti. U tome bi trebao pomoći i veći broj novih igrača pristiglih ove zime.

U još većim problemima je Meštrica, koju samo čudesno proljeće može spasiti od ispadanja, budući da je na posljednjem mjestu, sa samo tri boda, odnosno jednom pobjedom i 14 poraza u jesenskom dijelu prvenstvu. Te brojke, kao i gol-razlika 17-64, jasno pokazuju koliko se ozbiljan zaokret mora dogoditi žele li u Gornjoj Lomnici uopće razmišljati o nekakvoj prilici da ostanu u ovom rangu…

Predzadnji Dinamo Hidrel i posljednja Meštrica međusobni će ogled igrati već u trećem kolu proljetnog dijela prvenstva.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Kreće ludilo u “premijerki”: Polet čuva vrh, derbi susjeda za početak!

Ovog vikenda počinje proljetni dio sezone u Premier ligi Zagrebačke županije, rangu u kojem sudjeluje najviše klubova s našeg područja. Također, ovo je rang u kojem je i najviše kandidata za sami vrh, jer tablica je čudo…

Objavljeno

na

Objavio/la

Prvog dana prosinca odigrana je posljednja utakmica u Premier ligi Zagrebačke županije, najviše rangu županijskog i šestom rangu hrvatskog nogometa, a sedmog dana ožujka bit će odigrane prve sljedeće utakmice prvenstva koje je “naše” više nego bilo koje drugo. U “premijerki”, naime, sudjeluje čak osam klubova s našeg područja, što samo po sebi izaziva pozornost, a na to dolazi i – tablica!

Na tablici, naime, vlada kaos.

Na prvome mjestu prezimio je Polet iz Buševca, koji je u 17 kola osvojio 32 boda. A kad je na vrhu klub koji je doživio pet poraza na polovici prvenstva, jasno je da ovo nije baš svakidašnja tablica… U ludo izjednačenoj ligi čak je pet vodećih klubova smješteno u samo pet bodova, što će reći da show tek počinje. Samo bod manje od Poleta imaju Kloštar i Sutla-Laduč, a samo još jedan manje skupili su Lonja i Dubrava. Drugim riječima, malo je reći da je apsolutno sve otvoreno.

Uostalom, nije daleko ni šestoplasirano Bestovje, koji je na pet bodova manje od lidera sa Zvrnika, kao ni sedmoplasirana Buna s još jednim bodom manje, a Jelačić iz Vukovine i Lukavec na osmom i devetome mjestu su na i dalje dostižnih minus sedam u odnosu na Polet, još bod manje ima Turopoljac iz Kuča… I tu negdje dolazimo do polovice lige od 18 klubova, a nije baš česta pojava da na polovici sezone najmanje polovica klubova i dalje ima šansu da nakon sljedećih 17 utakmica završi na vrhu.

Međutim, svega bi moglo biti i na drugom kraju tablice, u borbi za ostanak. Tu je malo zaostao Strmec iz Bedenice, kojem Gradići bježe pet bodova. Potpuno renovirani Gradići, koji će u proljeće ući s nekom sasvim drugom fizionofijom u odnosu na jesen. Samo za nijansu mirnije dišu Lomnica i pogotov Klas, koji je na relativno mirnom trinaestome mjestu…

Za nastavak prvenstva naši su se klubovi pripremali i utakmicama goričkoga Kupa… Foto: David Jolić/cityportal

U svakom slučaju, čeka nas izuzetno zanimljivo proljeće u ovom rangu, počevši već od ovog vikenda. Malo je, naravno, kola u kojima nema turopoljskih derbija, pa ćemo i u subotu i nedjelju imati priliku uživati u toj vrsti rivalstva.

U subotu će tako na lukavečkom Lukavellu gostovati dečki iz Vukovine, igrač Bana Jelačića, a istoga dana, u istome terminu (15.30 sati) igrat će i mičevečki Klas, koji će gostovati kod Sloge u Križu, te vodeći Polet, koji će odmah imati vrlo zahtjevan izazov u gostima kod prvih pratitelja iz Kloštar Ivanića.

Buna će u nedjelju, opet u univerzalnom terminu od 15.30 sati, na svom travnjaku dočekati Sutlu-Laduč, Turopoljac će u Kuču igrati protiv Vatrogasca iz Zdenčine, a nedjeljni program nudi i pravi susjedski derbi. Mogli bismo to nazvati i “Derby della Gradonačelnik”, budući da će se na igralištu u Gradićima sudariti domaći sastav i gosti iz nekoliko minuta hoda udaljene Lomnice. U navijačkom smislu, neće biti lako onima koji su odrasli u jednom selu, a danas žive u drugome…

Show može početi!

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Eric, uz tebe smo! NK Gradići žele pomoći svom ozlijeđenom igraču…

Iz NK Gradića pozivaju prijatelje kluba, simpatizere, pratitelje i sve koji su u mogućnosti da pomognu njihovom igraču, koji se našao u teškoj situaciji nakon ozljede u utakmici goričkoga Kupa…

Objavljeno

na

Nogometaši Gradića za nastavak prvenstva u Premier ligi Zagrebačke županije pripremali su se i kroz dvije utakmice goričkog Kupa, a ova druga bila je i posljednja. Turopoljac iz Kuča bio je bolji u drugome kolu, Kučani su otišli dalje nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca, no to je Gradićanima bilo manje važno.

“Nažalost, rezultat je ovoga puta potpuno pao u drugi plan. Utakmicu je obilježio tragičan trenutak kada je naš napadač Eric u jednom sudaru zadobio tešku ozljedu – prijelom noge. Odmah mu je pružena liječnička pomoć te je hitno prevezen u bolnicu. Odmah ga očekuje operativni zahvat, a prema prvim informacijama minimalno osam mjeseci bit će potrebno za oporavak prije povratka treninzima. Ericu želimo puno snage, strpljenja i što brži te uspješniji oporavak. Uz tebe smo!”, objavili su iz NK Gradića.

Da ovo “uz tebe smo” misle potpuno doslovno, u punom smislu, dokazali su objavom dan kasnije.

“Kao što ste već mogli vidjeti, naš igrač Eric Bazira doživio je tešku ozljedu – lom noge. Nažalost, Eric je ovdje sam. Već tri godine živi u Hrvatskoj, radi i bori se za bolje sutra. Tragedija koja ga je zadesila dodatno mu otežava ionako izazovnu životnu situaciju.

Osjetili smo i želju i moralnu odgovornost stati uz njega, jer Eric je dio naše ekipe, dio naše obitelji. Dat ćemo sve od sebe da mu pomognemo koliko god budemo mogli. No slobodni smo zamoliti i Vas, članove, prijatelje i pratitelje našeg kluba, da se svi zajedno uključimo i pomognemo Ericu”, objavljeno je na klupskim društvenim mrežama, uz nastavak:

“Eric je zaposlen i ima zdravstveno osiguranje, ali nažalost ne znamo kako će se cijela situacija dalje odvijati niti kakav će biti stav poslodavca. Također, Eric nema dopunsko zdravstveno osiguranje te će zasigurno imati dodatnih troškova liječenja i oporavka.

Od ove objave pa nadalje, uplata koja sjedne kao donacija bit će u cijelosti proslijeđena Ericu. U nastavku ostavljamo barkod za uplate na račun kluba, s kojeg ćemo prikupljena sredstva prosljeđivati Ericu.

Eric Bazira je nakon teške ozljede s terena odvezen kolima Hitne pomoći… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Također, na svim nadolazećim utakmicama bit će postavljena posebna kutija u kojoj će se prikupljati dobrovoljni prilozi za Erica. Sva prikupljena sredstva bit će mu osobno uručena prilikom našeg posjeta.

Unaprijed Vam zahvaljujemo u ime cijelog kluba i samog Erica na svakoj podršci, lijepoj riječi i donaciji. Zajedno smo jači!”

Svakako je to lijepa gesta jednog niželigaškoga kluba koji pokazuje da u svakoj situaciji stoji iza svojih igrača. Naravno, svatko tko je u mogućnosti pozvan je da pomogne Ericu…

Nastavite čitati

Sport

Nema vremena za feštu: ‘Ono što nam slijedi još je važnije od Varaždina…’

Objavljeno

na

Objavio/la

Ogroman posao odradili su nogometaši Gorice tijekom tjedna, samo tri dana nakon teškoga gostovanja u Maksimiru. Pobjeda u Varaždinu u četvrtfinalu Kupa donijela je treći plasman među četiri najbolja u ovom natjecanju, što je fenomenalan uspjeh, ali vremena za slavlje nije bilo.

– Nema nikakve euforije. Naravno da smo zadovoljni što smo se plasirali u polufinale Kupa, ali svjesni smo da nam je Slaven Belupo u subotu još važnija utakmica, budući da nam je prvenstvo prioritet – morao se odmah sljedećem izazovu okrenuti trener Mario Carević.

I logično da je tako, jer Varaždin je bio protivnik tri dana nakon Dinama, ali i tri dana prije Slaven Belupa.

– Nemamo puno vremena, stiže nam treća utakmica u šest dana. Neke igrače smo uspjeli osvježiti i odmoriti, neke nažalost nismo, ali vjerujem da ćemo opet skupiti snage da odigramo utakmicu na najvećem mogućem nivou, u prvom redu fizički. Ovi koji su igrali u Kupu, koji će početi i u subotu, u međuvremenu će se osvježiti, a možda od prve minute krenu i neki koji nisu igrali protiv Varaždina, ili su manje igrali. U svakom slučaju, imat ćemo tih 11, plus klupu, koji su relativno svježi. I zato ne bih puno ni pričao o umoru, jer uvijek kažem da je umor samo u glavama. Bit ćemo mi dobri, ne strahujem – optimističan je Carević, bez obzira što je itekako svjestan kvaliteta subotnjega gosta.

– Čeka nas protivnik koji je zbilja dobar, a vraćaju im se i tri izuzetno važna igrača koja nisu igrala posljednje utakmice, Kovačić, Grgić i Nestorovski. O njima manje-više sve znamo, jednako tako i oni znaju sve o nama, neće tu biti puno iznenađenja. Znamo da imaju kvalitetu, da znaju igrati na rezultat, da su dobri u tranziciji. Imaju dosta pojedinaca koji znaju igrati, imaju i dobre šutere sa distance, a imaju i puno iskustva. Njihova visoka pozicija na tablici nije slučajna, nema dvojbe da nas čeka teška utakmica, ali ja stvarno mislim da moja momčad može odigrati na potrebnoj razini.

Postoje, naravno, i detalji na koji treba raditi, koji moraju biti bolji.

– Moramo popraviti branjenje prekida, koje nas je odvelo u poraz kod Dinama, a nakon kornera smo primili i gol u Varaždinu. U tom segmentu smo bili baš loši, ne znam što nam se dogodilo tih zadnjih pet dana, ali znam da nam tu treba puno više individualnog truda, koncentracije, odgovornosti… Fazu obrane generalno moramo podići na viši nivo. Stvaramo puno šansi svima, i stvarat ćemo ih, ali defenziva nam dugoročno mora biti ključ dobrog rezultata. Moramo se tu još malo stabilizirati i nadograditi, pa ćemo imati i bolje rezultate nego što imamo – uvjeren je trener Gorice.

Durakovića i Fiolića i dalje nema zbog ozljeda, a ovoga puta neće biti ni sjajnog Žana Trontelja, koji je skupio četiri žuta kartona, pa će trebati pronaći alternativu za desni bok. Veliki dobitak je nastup Francuza Thea Epaillyja u Varaždinu, kao ozbiljno pojačanje pokazao se i Bruno Bogojević, svidio se dosad prikazanim i Nigerijac Wisdom Sule, a protiv Varaždina je jako dobru partiju odradio i golman Muhamed Šahinović. Kapetan Pršir je djelovao spremno, Filipović se odmorio, Pozo izašao nakon 60 minuta, Erceg je uvijek tu, spreman… Dovoljno je to aduta za optimizam.

– Pripremit ćemo se najbolje što možemo i nadam se da ćemo odigrati baš dobru utakmicu! – zaključio je Carević.

S obzirom na okolnosti, startnih 11 moglo bi izgledati ovako nekako:
Matijaš – Perić, Filipović, Leš – Bogojević, Pozo, Kavelj, Vrzić – Pršir, Epailly – Sule

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Traži se prvi reket grada! Otvorene prijave za goričku tenisku ligu

Tradicionalna Velikogorička teniska liga, u organizaciji TK iTeam VG, kreće u svoju novu sezonu, s dobrim starim formatom, ali i s nekim novim detaljima…

Objavljeno

na

I ove godine se u našem gradu igra Velikogorička teniska liga, popularni VGTL. To je rekreativno natjecanje na kojem se može pogledati sjajne teniske mečeve. Liga kreće početkom travnja, a organizirana je kao rekreativno tenisko kružno natjecanje piramidalnog tipa, koje okuplja teniske rekreativce od srednjoškolaca do “penzića”, javljaju iz Teniskoga kluba iTeam VG.

Sistem natjecanja je takav da se igrači uvijek nalaze u istom rangu s igračima svoje razine teniskih vještina, tako da se stalno igraju izjednačeni i zanimljivi mečevi. Nakon svakog odigranog ciklusa igrači se, ovisno o svom plasmanu, penju u viši red, padaju u niži ili pak ostaju na svojoj razini, ako im je omjer pobjeda i poraza neutralan.

Pobjednik VGTL-a će biti onaj igrač koji kroz ligaški dio natjecanja, ali i mečeve na završnom Mastersu krajem rujna, skupi najviše bodova na našoj rang listi.

Organizatori ističu i kako je novost od ove sezone to što će platforma za ligu biti online GDSI verzija (poznati “Glavno da se igra”), u kojoj će biti poseban odjeljak “Velika Gorica”, koji se može pronaći u meniju aplikacije “Tenis liga”. Sama aplikacija za mobitel dostupna je za Android i iOS.

“Sve upute za registraciju i prijavu u ligu zainteresirani mogu dobiti kod voditelja lige Mihe Trohe na 091 3344 031. Prijave traju do 1. travnja, zato požurite!”, poručuju iz kluba.

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno