Sport
Pravi junaci splitskog remija: ‘Nema nas puno, ali uvijek smo uz našu Goricu!’
Nogometaše Gorice u Splitu je bodrilo točno devet hrabrih navijača, koje ni loši vremenski uvjeti nisu zaustavili u namjeri da dođu do Poljuda i budu uz svoju momčad. Donosimo vam njihovu priču o jednom neobičnom navijačkom danu…
Čak i na kavi u goričkom kafiću, 300-tinjak kilometara daleko, gledajući utakmicu na televiziji, mogla se osjetiti hladnoća potpomognuta snažnom burom koja probija kosti. Nije lako u takvim uvjetima ni igračima, koji su hrabro izborili bod na terenu, a kako je tek bilo njima… Oni, junaci naše priče, navijači su Gorice, ljudi koji su spremni i u ovakvim uvjetima prevaliti i više od 800 kilometara u oba smjera da bi bili uz svoj klub.
– Tko je sve bio? Bobi, on ima 62 godine, Ljubo, koji ima 64 godine, ja imam 44, a bila je i ekipa iz Podbrežnice, Hrco ima 29, Božo 26, on je bio i najmlađi, zatim Dado, Mario i dva brata, Kec i Kirma. Ukupno nas devet, a ne sedam, kao što su neki mediji objavili – govori nam Dugi, neizostavan na svim utakmicama Gorice.
Stigli su iz Splita malo prije dva u noći, a dan poslije sjeli smo na kavu, da malo saberemo dojmove. Pridružio nam se i Žac, još jedan od navijača koji nikad ne odustaju…
– U suradnji s klubom organizirali smo kombi, dobili smo i sendviče za put, ali sve skupa je stvarno bilo, najkraće rečeno, burno – smije se Dugi pa nastavlja:
– Stvarno nije bilo ugodno, siđeš s autoceste i samo gledaš što će ti doletjeti. Na Sv. Roku smo morali izaći na staru cestu, pa nastavili preko Gračaca. Uh, kad je počelo puhati… U jednom trenutku sam krenuo pretjecati kamion i shvatio da se nešto događa, a nemam pojma što. Kad ono, ogromna stijena na cesti! I onda smo dalje išli jako polako, ipak ti vjetar ljulja kombi, nije ti svejedno.
Bilo je, naravno, i postaja na tom putovanju. Živopisnih prije svega…
– Stali smo u Kijevu, naletili na jednog lokalca, čovjeka od nekih 60 godina, i pita nas u čudu: ‘Pa dobro tko ste vi, što pijete pivu po ovoj hladnoći?’ A frajer sjedi u autu s kriglom vina, pokraj njega još cijeli kanister! Malo smo popričali s čovjekom, on još pamti one pjesme ‘Dinamo i Hajduk dva su kluba bratska, njima se ponosi cijela Hrvatska’. Nažalost, sad imamo Hrvatsku, a na trenutke mi se čini da se više nitko ne podnosi. Iako, kad je o navijačima riječ, to se odnosi prije svega na BBB, Torcidu i Armadu. Evo, dečki iz osječke Kohorte su nas zvali da dođemo na utakmicu dan prije, odemo na ručak s njima… Bili su i oni tu, donijeli su kulena i čvaraka, skupa smo se najeli, družili se – govori Dugi dok nesvjesno prebacuje priču na drugu temu.
Pljesak za dečke na terenu, a još veći za ovu skupinu na tribini ???❤.. svaka čast!!
Gepostet von Igor Krlic am Samstag, 23. Februar 2019
HNK Gorica mijenja trendove u hrvatskom nogometu, pod egidom “moramo najljepšeš izgledati, najljepše se ponašati i najljepše igrati”, a nešto slično rade i navijači Gorice. Oni ne spadaju u ono na što se prvo pomisli kad se spomene nogometne navijače, njima je cilj izbjegavati sve moguće probleme, nikoga ne vrijeđati, žele samo družiti se i navijati za svoj klub.
– Od početka smo u ovom našem filmu. S klubom je dogovor da se ne vrijeđa nikoga, da se ne spominje suce, da pokušavamo biti pristojni i normalni. Nije nam interes svađati se s bilo kim. Želimo se družiti s ljudima po Hrvatskoj, pa tko nas želi prihvatiti… – govore dečki, koji su uz goričke nogometaše već više od dva i pol desetljeća, ma kako se klub zvao.
– Sve je počelo točno 24. listopada 1992. Imao sam 17 godina, frend je slavio rođendan, ja sam bio nešto bolestan, pod temperaturom, ali svejedno sam, čim su starci otišli od doma, otišao na utakmicu Radnika protiv Pazinke. I tu je sve krenulo… Bilo nas je nekih 30-ak, krenuli smo cugati nakon toga i nekako smo došli do ideje da osnujemo navijačku skupinu – priča Dugi.
I tako su rođeni Šljakeri, navijačka skupina koja je trajala koliko i Radnikov prvoligaški život. Prekratko.
– Prvo gostovanje bilo je u Zaprešiću, bilo nas je oko 120, pa u Varaždinu, tu nas je bilo oko stotinu, a treće gostovanje je bilo u Sisku… E, tu sam bio sam! Išao sam s igračima na utakmicu – prisjeća se Dugi, dok Žac dodaje kako je tad ipak bio malo premlad, pa još nije sudjelovao u navijačkoj priči.
– Dio Boysa je bio s nama. Nas 40-ak je bilo u ekipi, oni su nam se pridružili. To je bio malo drugačiji đir od ovog danas… Nažalost, život nosi svoje, pa se sve to brzo raspalo. U toj ekipi bili su Zoran Četković, koji je umro prije desetak godina, a njegov stric Ljubo išao je s nama u Split, pa Zvonimir Dević, koji sad živi na Rabu, zatim Čučo, Hren… Hambi je kasnije to naslijedio, nakon što smo mi otišli u vojsku, počeli zasnivati obitelji, ali i oni su se brzo raspali, pa su tu poslije bili i neki klinci kojih danas više nema ni blizu… – nabraja Dugi.
Godinama je gradski klub bio nisko, u nižim ligama, čak i u svijetu seoskog nogometa, ali neki nisu odustajali ni tad.
– Ja sam ti na stadionu od desete godine. I u onim najtežim trenucima, kad je Radnik bio četvrta liga, kad nas je bilo desetak na tribinama, ja sam bio tu. Čak smo i treninge znali gledati. Dolazio sam uporno… Zadnja utakmica je bila protiv HAŠK-a, poraz je donosio ispadanje iz lige, ali dobili smo 1-0. Cico Grlić je zabio iz penala koji je bio na Budimiru, i to pamtim – govori Žac, pa nastavlja:
– Znao sam i odustati, pa vidim da je utakmica, pa odem ipak pogledati. Igrali su i neki dečki koje sam znao, družio se s njima, igrao mali nogomet, ali sve skupa bilo je tužno. Gledaš utakmicu, a oko tebe deset ljudi…
U međuvremenu je klub postao HNK Gorica, zavrtjela se puno ozbiljnija i ambicioznija priča, a s tim su se projektom počeli vraćati i navijači.
– Opet smo se aktivirali tamo negdje oko 2010. ili 2011., tad smo opet počeli ići na gostovanja. Ali znaš kako je to bilo, nas tri, četiri, pet potrpa se u auto i idemo na ova bliža gostovanja. Vinograda, Lučko, HAŠK… – priča Dugi, no vidi se u svemu tome da ga nešto muči.
– Ma znaš što, sve ove godine se nas par trudimo to organizirati i voditi, ali odavno nam je jasno da u Velikoj Gorici nema sluha za to. Klinci su prikopčani na mobitele i kompjutore, a nama preostaje boriti se.
Borba je to koja je sve prije nego lagana…
– Nismo zadovoljni odazivom ljudi, fali nam mlađe ekipe, ali jako teško ih je privući. Čekamo da nam se priključe, ali nema ih – govori Žac, a nadovezuje se Dugi:
– Riješavamo ulaznice, sve je besplatno, ali ovim ljudima valjda treba dati još 100 kuna da dođu na utakmicu! Evo, protiv Intera je ulaz bio besplatan, pa dođe 1600 ljudi, umjesto da napunimo stadion kao protiv Dinama. Nije to loša brojka, ali opet…
Bilo je različitih pokušaja animacije, ali tek se čeka da gorička publika “poludi”. Ili barem reagira, na bilo što.
– Jednu utakmicu sam čak po cijelom zapadu hodao s megafonom, ali ljudi kao da ne vide i ne čuju, ma nemaju interesa čak ni zapljeskati. To je ono, daj gol pa ću ti pljeskati. A ja kažem, odi onda u kino pa gledaj film tako. To su neke stvari koje nas tište i obeshrabruju, ali ne damo se… Ima šanse da se to podigne u budućnosti, vjerujem u to, ali znaš kako to ide. Ljudi čekaju valjda da se uđe u Ligu prvaka, pa će onda biti navijači Gorice. U tom je problem – priča Dugi.
Svoj profil na Facebooku preimenovao je u “Šljakeri Velika Gorica”, tamo se mogu javiti svi koji su zainteresirani da se uključe, da se druže i navijaju, da pomognu klubu, igračima…
– Sad se pišu i neke pjesmice, a tu treba istaknuti i da smo mi valjda jedini navijači u Hrvatskoj kod kojih su dvije grupe u svemu zajedno – kaže Dugi.
E, to je poseban dio priče. Znali smo se i na ovom portalu zabuniti, pa nazvati navijače Gorice isključivo Good Boysima, kao što piše na nekim transparentima, ali zapravo je tu riječ o dvije skupine.
– Ova malo starija ekipa su Good Boysi, njih dvojica su išla s nama u Split, Bobi i Ljubo, a nas je bilo sedam iz Šljakera. Išli smo i u Koprivnicu svi zajedno, s dva busa, družimo se, navijamo… Zašto smo u dvije grupe? Ha, nemam pojma, oni su sami sebe nazvali tako, oni su Good Boysi, a ova naša priča sa Šljakerima traje od te 1992. Dok smo bili u drugoj ligi, oni su bili na zapadu, mi na istoku, a ujedinilo nas je to što sad u prvoj ligi mi više ne možemo na istok, koji je postao gostujuća tribina – objašnjava Dugi.
Ulazak u prvu ligu, onoga kišnog dana u svibnju 2018., kad je prolom oblaka zakomplicirao proslavu ovog povijesnog uspjeha, obilježili su na poseban način.
– Uh, takva je kiša padala da su mi se i novci u džepu praktički rastopili. Sušio sam ih još dva dana na radijatoru – kroz smijeh priča Žac i dodaje:
– Naravno da smo bili tamo, kako ne! Napravili smo čak i bakljadu… Napravili smo je i za 25 godina Šljakera. Doduše, bilo je više baklji nego nas, ali dobro… Baklji 25, a nas šest!
I prije nego što se gorička publika nauči barem pljeskati, možda nauči pjevati. Jer navijačke pjesme samo što nisu stigle.
– Pjesmice su još u povojima, ali bit će dobre… Bobi radi u Konzumu, kao čistač na onom vozilu, i dok se vozi, smišlja pjesmice. Baš danas mi je poslao, stvarno je dobro to složio. Strpite se, vidjet ćete na utakmicama – kaže Dugi, otkrivajući samo jedan stih: “Volim samo Goricu, Šljakere i žene, nikaj više u životu ne zanima mene….”
Što se terena tiče, tu nema problema. Ni kad se pobjeđuje, ni kad se primi dva gola u prvi šest minuta.
– Sezona je definitivno iznad svih očekivanja. Šteta što smo malo podbacili u domaćim utakmicama, tu nema previše pobjeda, ali ukupno gledajući je ovo super. I više nego odlično. Evo, i protiv Hajduka smo vidjeli defenzivno fenomenalnu Goricu, Suk i Marina su odradili vrhunski posao – hvali Žac naše igrače, koji su odreda njihovi miljenici.
– Najdraži igrač? Uh, širok je spektar, teško se odlučiti… Jesenas mi je Beli bio omiljen, a sad mogu reći, recimo, Ninža – kaže Dugi, a Žac se slaže s njim.
– I ja bih rekao Nindža, pogotovo jer ga poznajem i osobno, ali jako mi je drag i Marina, naš Gattuso. Iako, svi su stvarno odlični. Evo, i Kahlina je naš miljenik.
– Tako je, Kahlina! – ubacuje se Dugi i dodaje:
– U Rijeci sam došao do njega na kraju utakmice, a kad me vidio, skoro je suzu pustio. Dao mi je i dres, a to je pokazatelj koliko njima znači naša podrška. I nakon Rijeke i Splita smo se našli s igračima na benzinskoj na putu kuću, izgrlili se, podružili. To tako i treba biti.
U klubu se sanjaju europski snovi, gleda se u budućnost, i navijači imaju viziju kako bi to trebalo izgledati…
– Ja se nadam da se to super izgledati. Klub ima dobru politiku, surađuju s navijačima i čini mi se da bi se moglo dogoditi, ali opet… Mnogi su ovdje Goričani samo kad se pobjeđuje! Žalosno je da grad od 60.000 ljudi ne može skupiti 4000 ljudi na tribinama u prvoj ligi. Garantiram, da su na svakoj utakmici pune tribine, Gorica bi bila druga! – govori Dugi.
Čuli su dečki i za planove o novom stadionu, na kojem bi i komfor za gledatelje trebao biti puno veći.
– Čuo sam za planove, ima to sve smisla, moglo bi jednog dana nešto i biti, ali važno je uspijemo klince odlijepiti od mobitela. Evo, ja sam svojim klincima, sinom od šest i kćerkom od osam godina, idem na sve utakmice. To je put kojim treba ići. I mene je kao dijete tata vodio na utakmice, tu se postavljaju temelji. Ajmo navijati, ajmo se družiti… – završio je Dugi ovu lijepu nogometnu priču.
Najljepšu moguću, zapravo, jer upravo zbog ovakvih navijača nogomet se i igra. Još samo da im se pridruže i ostali, uspavani Goričani, sve će odmah biti ljepše.
Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) u sezoni 2025./2026. došla je skoro do završetka. Na programu su još utakmice posljednjeg 26. kola i dvije odgođene utakmice.
Velika Gorica, 03.06.2026. Liga veterana Nogometnog saveza Velika Gorica-25.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 03.06.2026. Liga veterana Nogometnog saveza Velika Gorica-25.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Klas novi prvak Lige izgubio je prvu utakmicu protiv Kurilovca, koji će najvjerojatnije osvojiti titulu viceprvaka, a na treće mjesto plasirat će se VG Boys, dvostruki pobjednici Lige u posljednje dvije godine.
Galerija fotografija
Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 25. kolo
Rezultati 25. kola (29.05./01.06.2026.): Kurilovec – Klas 2:0, Buna – Lekenik 2:2, Hruševec – Dinamo 3:0, Posavec – Gradići 5:0, Polet – Vatrogasac 2:0, Velika Mlaka 1947 – Lukavec 3:0, VG Boys slobodni. 21. kolo: Vatrogasac – Hruševec 0:1. 19. kolo: Vatrogasac – Klas 3:5.
Poredak nakon 25. kola: 1. Klas 58 (22 18 4 1 102:31), 2. VG Boys 50 (23 16 2 5 71:24), 3. Kurilovec 50 (22 16 2 4 63:20), 4. Velika Mlaka 1947 41 (23 13 2 8 64:48), 5. Lekenik 35 (22 10 5 8 59:46), 6. Dinamo 35 (23 11 2 10 63:54), 7. Vatrogasac 33 (23 10 3 10 39:34), 8. Polet 25 (24 7 4 13 36:50), 9. Gradići 23 (23 6 5 12 30:71), 10. Lukavec 22 (23 6 4 13 31:46), 11. Buna 22 (23 6 4 13 31:46), 12. Hruševec 12 (23 5 3 15 34:87), 13. Posavec 12 (22 2 6 14 16:82).
Kurilovec je pobjednik Kupa Nogometnog saveza Velika Gorica za sezonu 2025./26. U finalnom susretu, odigranom na mraclinskoj Novoj grabi pred 150 gledatelja, momčad Senada Harambašića svladala je domaći Mraclin rezultatom 1:0 i tako osvojila trofej.
Finale nije ponudilo previše nogometne ljepote ni velik broj prilika, a o pobjedniku je odlučio jedan trenutak inspiracije u završnici prvog poluvremena. Igrala se 45. minuta kada je Fabijan Starčević iskoristio svoju priliku i pogodio mrežu domaćina za vodstvo Kurilovca.
Mraclin, koji se natječe u IV. NL Središte Zagreb B, tijekom drugog dijela pokušavao je pronaći put do izjednačenja protiv jednog ranga višeg suparnika iz III. NL Centar. Domaćini su u nastavku zaigrali otvorenije, no obrana Kurilovca ostala je čvrsta i koncentrirana te nije dopustila ozbiljniju prijetnju svojim vratima. Kurilovčani su iskustvom i discipliniranom igrom sačuvali minimalnu prednost do posljednjeg sučeva zvižduka te podigli pobjednički pehar.
Nakon završetka utakmice uslijedila je svečana dodjela pehara i medalja koju su predvodili Jurica Mihalj, Dalibor Meić i Ivan Mihalj, spomenimo i oproštaj Darka Blažinčića od delegiranja seniorskih utakmica.
FINALE KUP NOGOMETNOG SAVEZA VELIKA GORICA
MRACLIN – KURILOVEC 0:1
Stadion Nova graba. Gledatelja 150.
Sudac: Luka Kelihar. Pomoćnici: Ivan Mirenić i Dario Anđel. Četvrti sudac: Matej Mrkoci. Delegat: Darko Blažinčić.
STRIJELAC: Fabijan Starčević (45).
MRACLIN: Karko Matejčić, David Marjanović, Josip Domitrović, Ivan Rajić, Marko Đurašić, Toni Borovac (od 69. Josip Tokić), Domagoj Matić, Jurica Brdek (od 15. Dominik Smolković), Fran Krilić (od 80. Dominik Hodalin), Igor Hajduk, Ivan Kos (od 72. Ivan Kaurin). TRENER: Marko Pancirov.
KURILOVEC: Dean Vujnović, Jakov Caganić, Fran Vujnović, David Pršir (od 60. Dominik Fumek), Luka Sedlaček (od 72. Ivan Bolješić), Mateo Pršir (od 60. Borna Cindrić), Gozienbah Makouchukwu, Antonio Novak (od 72. Ivan Tomašić), Stjepan Završki, Dario Banić (od 72. Marko Petar Pavlica), Fabijan Starčević (od 60. Marko Kušec). TRENER: Senad Harambašić.
Sport
Otišla dva igrača i po jedan trener, team manager i glasnogovornica
Nogometaši Gorice na pripremama će se okupiti 22. lipnja, a u međuvremenu se preslaguju kockice. Pojačanja na terenu i izvan njega su potrebna, jer otišli su Leš i Fiolić, ali i Mujdža i Dvorneković…
Gazda Ilija Karamatić nastavlja svoj projekt s HNK Goricom, klubom koji je od sredine listopada prošle godine u njegovu vlasništvu, a novi korak donijet će i još neke nove ljude. Bit će tako kako bi Gorica postala još jači, bolji, snažniji, bolje organiziran klub, ali i zato što dio ljudi iz dosadašnje postavi odlazi svojim putem. Vrijedi to i za svlačionicu, i za kabinu stručnog stožera, i za urede.
Za početak, nakon isteka ugovora igrači Gorice više nisu Mateo Leš i Ivan Fiolić, koji će potražiti nove sredine. U svoje tri velikogoričke sezone Leš je upisao 79 nastupa u dresu “ponosa grada”, upisavši pritom i dvije asistencije. Fiolić je u Gorici proveo dvostruko manje vremena, sezonu i pol, u kojima je upisao 27 nastupa, a sad izlazi na nogometno tržište.
Na njemu bi se mogao naći i Elvir Duraković, koji je pao u drugi plan i slobodan je u potrazi za novim klubom, a posudba je istekla Žanu Trontelju, kojeg je Gorica imala pravo i otkupiti. Zasad nije poznato je li to i učinila… Svoju bi posudbu iz Poljske mogao nastaviti Muhamed Šahinović, rezervni vratar, dok je ugovor istekao Darijanu Žarkovu.
Ugovor istječe i kapetanu Jurici Prširu, no njegova situacija je specifična s obzirom da taj ugovor traje do 31. kolovoza. Takav je ugovor dogovoren kod potpisa posljednjeg produženja ugovora, u vrijeme bivše uprave, a ova sadašnja tog se datuma na ugovoru drži. I Pršir će, kako sad stvari stoje, s Goricom proći pripreme, možda i krenuti u prvenstvo, a onda prvog dana rujna otići kao slobodan igrač. Druga je opcija da netko od zainteresiranih klubova otkupi ta dva mjeseca ugovora, što će reći da je situacija – krajnje komplicirana.
Što se dolazaka tiče, u kuloarima se spominjalo ime napadača Vukovara Jakova Puljića, ali sad su sve glasnije priče kako je iskusni ofenzivac ipak zaobišao Veliku Goricu i skrasio se na Rujevici, budući da je navodno pred potpisom za Rijeku. Druga imena se ne spominju, a aktivnosti na tržištu ovisit će zasigurno i o mogućim odlascima najatraktivnijih eksponata poput Ikera Poze i Ante Kavelja.
Što se odlazaka iz klupskih ureda tiče, opet pričamo o bivšim kapetanima. Matija Dvorneković zvani Nindža, naime, više nije zaposlenik kluba nakon isteka ugovora, posvetit će se nekim drugim stvarima, malo se odmaknuti od nogometa i time završiti ovu svoju eru u voljenom klubu, koja se iz igračkih dana prenijela na posljednje četiri godine u ulozi team managera.
Matija Dvorneković s Goricom je ušao u prvu ligu, bio je i kapetan, a dosad je bio i team manager… Foto: Jurica Galoić/PIXSELL
Od HNK Gorice se oprostila i glasnogovornica Marta Jurenić, koje je u klubu bila posljednjih osam godina, a u ulozi glasnogovornice u prvom dijelu sezone naslijedila Larisu Krizmanić. U klubu će tako tražiti novo rješenje za tu poziciju, baš kao što će tražiti novo rješenje i za posao koji je odrađivao Dvorneković. U tom drugom slučaju, priča se, rješenje bi moglo biti vrlo zanimljivo, ali pričekajmo još malo službene objave, oproštaje, pozdrave…
U svakom slučaju, Gorica ide dalje, a momčad će se s odmora vratiti 22. lipnja. Bit će vrlo zanimljivo vidjeti kako će izgledati kadar koji će se javiti na prozivku trenera Marija Carevića. U njegovu stožeru, kad smo već kod odlazaka, više neće biti Mensur Mujdža, dugogodišnji pomoćnik i trener u omladinskoj školi. I on ide svojim, nekim drugim putem, u potragu za prilikama koje će se, ne sumnjamo, otvarati.
Sport
Stiže Nexe, cilj je – odgoditi kraj! A onda stižu dva velika pojačanja…
Rukometaši Gorice u srijedu od 19 sati dočekuju našički Nexe i drugoj utakmici razigravanja za treće mjesto. Našičani imaju četiri od potrebnih šest bodova, Gorica je zasad i dalje na dva…
Sport
“Bitka za Turopolje” na Grabi: Finale goričkoga kupa za kraj sezone
U utorak u 18 sati kreće finale velikogoričkog nogometnoga kupa, ogled Mraclina i Kurilovca na mraclinskoj Grabi. Bit će to repriza lanjskog finala, koje je bilo sjajno, ali i još jedan korak prema završetku zahtjevnih sezona
-
Vijestiprije 6 danaNa Dan državnosti sve trgovine u gradu zatvorene – jedna lokacija ipak ostaje otvorena
-
CityLIGHTSprije 5 danaObitelj Haidar Diab otvorila svoj dom i srce
-
CityLIGHTSprije 2 danaJedina kapetanica u Hrvatskoj otkrila kako izgleda život u kokpitu – “Dijete mi je završilo na šivanju, a ja sam bila usred trodnevne smjene”
-
HOTNEWSprije 6 danaVelika Gorica sve češće tema nacionalnih rasprava – Ačkar u Saboru o jednom od najsigurnijih gradova u RH