Povežite se s nama

Sport

Pravi junaci splitskog remija: ‘Nema nas puno, ali uvijek smo uz našu Goricu!’

Nogometaše Gorice u Splitu je bodrilo točno devet hrabrih navijača, koje ni loši vremenski uvjeti nisu zaustavili u namjeri da dođu do Poljuda i budu uz svoju momčad. Donosimo vam njihovu priču o jednom neobičnom navijačkom danu…

Objavljeno

na

Čak i na kavi u goričkom kafiću, 300-tinjak kilometara daleko, gledajući utakmicu na televiziji, mogla se osjetiti hladnoća potpomognuta snažnom burom koja probija kosti. Nije lako u takvim uvjetima ni igračima, koji su hrabro izborili bod na terenu, a kako je tek bilo njima… Oni, junaci naše priče, navijači su Gorice, ljudi koji su spremni i u ovakvim uvjetima prevaliti i više od 800 kilometara u oba smjera da bi bili uz svoj klub.

– Tko je sve bio? Bobi, on ima 62 godine, Ljubo, koji ima 64 godine, ja imam 44, a bila je i ekipa iz Podbrežnice, Hrco ima 29, Božo 26, on je bio i najmlađi, zatim Dado, Mario i dva brata, Kec i Kirma. Ukupno nas devet, a ne sedam, kao što su neki mediji objavili – govori nam Dugi, neizostavan na svim utakmicama Gorice.

   

Stigli su iz Splita malo prije dva u noći, a dan poslije sjeli smo na kavu, da malo saberemo dojmove. Pridružio nam se i Žac, još jedan od navijača koji nikad ne odustaju…

– U suradnji s klubom organizirali smo kombi, dobili smo i sendviče za put, ali sve skupa je stvarno bilo, najkraće rečeno, burno – smije se Dugi pa nastavlja:

– Stvarno nije bilo ugodno, siđeš s autoceste i samo gledaš što će ti doletjeti. Na Sv. Roku smo morali izaći na staru cestu, pa nastavili preko Gračaca. Uh, kad je počelo puhati… U jednom trenutku sam krenuo pretjecati kamion i shvatio da se nešto događa, a nemam pojma što. Kad ono, ogromna stijena na cesti! I onda smo dalje išli jako polako, ipak ti vjetar ljulja kombi, nije ti svejedno.

Bilo je, naravno, i postaja na tom putovanju. Živopisnih prije svega…

– Stali smo u Kijevu, naletili na jednog lokalca, čovjeka od nekih 60 godina, i pita nas u čudu: ‘Pa dobro tko ste vi, što pijete pivu po ovoj hladnoći?’ A frajer sjedi u autu s kriglom vina, pokraj njega još cijeli kanister! Malo smo popričali s čovjekom, on još pamti one pjesme ‘Dinamo i Hajduk dva su kluba bratska, njima se ponosi cijela Hrvatska’. Nažalost, sad imamo Hrvatsku, a na trenutke mi se čini da se više nitko ne podnosi. Iako, kad je o navijačima riječ, to se odnosi prije svega na BBB, Torcidu i Armadu. Evo, dečki iz osječke Kohorte su nas zvali da dođemo na utakmicu dan prije, odemo na ručak s njima… Bili su i oni tu, donijeli su kulena i čvaraka, skupa smo se najeli, družili se – govori Dugi dok nesvjesno prebacuje priču na drugu temu.

Pljesak za dečke na terenu, a još veći za ovu skupinu na tribini ???❤.. svaka čast!!

Gepostet von Igor Krlic am Samstag, 23. Februar 2019

HNK Gorica mijenja trendove u hrvatskom nogometu, pod egidom “moramo najljepšeš izgledati, najljepše se ponašati i najljepše igrati”, a nešto slično rade i navijači Gorice. Oni ne spadaju u ono na što se prvo pomisli kad se spomene nogometne navijače, njima je cilj izbjegavati sve moguće probleme, nikoga ne vrijeđati, žele samo družiti se i navijati za svoj klub.

– Od početka smo u ovom našem filmu. S klubom je dogovor da se ne vrijeđa nikoga, da se ne spominje suce, da pokušavamo biti pristojni i normalni. Nije nam interes svađati se s bilo kim. Želimo se družiti s ljudima po Hrvatskoj, pa tko nas želi prihvatiti… – govore dečki, koji su uz goričke nogometaše već više od dva i pol desetljeća, ma kako se klub zvao.

– Sve je počelo točno 24. listopada 1992. Imao sam 17 godina, frend je slavio rođendan, ja sam bio nešto bolestan, pod temperaturom, ali svejedno sam, čim su starci otišli od doma, otišao na utakmicu Radnika protiv Pazinke. I tu je sve krenulo… Bilo nas je nekih 30-ak, krenuli smo cugati nakon toga i nekako smo došli do ideje da osnujemo navijačku skupinu – priča Dugi.

I tako su rođeni Šljakeri, navijačka skupina koja je trajala koliko i Radnikov prvoligaški život. Prekratko.

– Prvo gostovanje bilo je u Zaprešiću, bilo nas je oko 120, pa u Varaždinu, tu nas je bilo oko stotinu, a treće gostovanje je bilo u Sisku… E, tu sam bio sam! Išao sam s igračima na utakmicu – prisjeća se Dugi, dok Žac dodaje kako je tad ipak bio malo premlad, pa još nije sudjelovao u navijačkoj priči.

– Dio Boysa je bio s nama. Nas 40-ak je bilo u ekipi, oni su nam se pridružili. To je bio malo drugačiji đir od ovog danas… Nažalost, život nosi svoje, pa se sve to brzo raspalo. U toj ekipi bili su Zoran Četković, koji je umro prije desetak godina, a njegov stric Ljubo išao je s nama u Split, pa Zvonimir Dević, koji sad živi na Rabu, zatim Čučo, Hren… Hambi je kasnije to naslijedio, nakon što smo mi otišli u vojsku, počeli zasnivati obitelji, ali i oni su se brzo raspali, pa su tu poslije bili i neki klinci kojih danas više nema ni blizu… – nabraja Dugi.

Godinama je gradski klub bio nisko, u nižim ligama, čak i u svijetu seoskog nogometa, ali neki nisu odustajali ni tad.

– Ja sam ti na stadionu od desete godine. I u onim najtežim trenucima, kad je Radnik bio četvrta liga, kad nas je bilo desetak na tribinama, ja sam bio tu. Čak smo i treninge znali gledati. Dolazio sam uporno… Zadnja utakmica je bila protiv HAŠK-a, poraz je donosio ispadanje iz lige, ali dobili smo 1-0. Cico Grlić je zabio iz penala koji je bio na Budimiru, i to pamtim – govori Žac, pa nastavlja:

– Znao sam i odustati, pa vidim da je utakmica, pa odem ipak pogledati. Igrali su i neki dečki koje sam znao, družio se s njima, igrao mali nogomet, ali sve skupa bilo je tužno. Gledaš utakmicu, a oko tebe deset ljudi…

U međuvremenu je klub postao HNK Gorica, zavrtjela se puno ozbiljnija i ambicioznija priča, a s tim su se projektom počeli vraćati i navijači.

– Opet smo se aktivirali tamo negdje oko 2010. ili 2011., tad smo opet počeli ići na gostovanja. Ali znaš kako je to bilo, nas tri, četiri, pet potrpa se u auto i idemo na ova bliža gostovanja. Vinograda, Lučko, HAŠK… – priča Dugi, no vidi se u svemu tome da ga nešto muči.

– Ma znaš što, sve ove godine se nas par trudimo to organizirati i voditi, ali odavno nam je jasno da u Velikoj Gorici nema sluha za to. Klinci su prikopčani na mobitele i kompjutore, a nama preostaje boriti se.

Borba je to koja je sve prije nego lagana…

– Nismo zadovoljni odazivom ljudi, fali nam mlađe ekipe, ali jako teško ih je privući. Čekamo da nam se priključe, ali nema ih – govori Žac, a nadovezuje se Dugi:

– Riješavamo ulaznice, sve je besplatno, ali ovim ljudima valjda treba dati još 100 kuna da dođu na utakmicu! Evo, protiv Intera je ulaz bio besplatan, pa dođe 1600 ljudi, umjesto da napunimo stadion kao protiv Dinama. Nije to loša brojka, ali opet…

Bilo je različitih pokušaja animacije, ali tek se čeka da gorička publika “poludi”. Ili barem reagira, na bilo što.

– Jednu utakmicu sam čak po cijelom zapadu hodao s megafonom, ali ljudi kao da ne vide i ne čuju, ma nemaju interesa čak ni zapljeskati. To je ono, daj gol pa ću ti pljeskati. A ja kažem, odi onda u kino pa gledaj film tako. To su neke stvari koje nas tište i obeshrabruju, ali ne damo se… Ima šanse da se to podigne u budućnosti, vjerujem u to, ali znaš kako to ide. Ljudi čekaju valjda da se uđe u Ligu prvaka, pa će onda biti navijači Gorice. U tom je problem – priča Dugi.

Svoj profil na Facebooku preimenovao je u “Šljakeri Velika Gorica”, tamo se mogu javiti svi koji su zainteresirani da se uključe, da se druže i navijaju, da pomognu klubu, igračima…

– Sad se pišu i neke pjesmice, a tu treba istaknuti i da smo mi valjda jedini navijači u Hrvatskoj kod kojih su dvije grupe u svemu zajedno – kaže Dugi.

E, to je poseban dio priče. Znali smo se i na ovom portalu zabuniti, pa nazvati navijače Gorice isključivo Good Boysima, kao što piše na nekim transparentima, ali zapravo je tu riječ o dvije skupine.

– Ova malo starija ekipa su Good Boysi, njih dvojica su išla s nama u Split, Bobi i Ljubo, a nas je bilo sedam iz Šljakera. Išli smo i u Koprivnicu svi zajedno, s dva busa, družimo se, navijamo… Zašto smo u dvije grupe? Ha, nemam pojma, oni su sami sebe nazvali tako, oni su Good Boysi, a ova naša priča sa Šljakerima traje od te 1992. Dok smo bili u drugoj ligi, oni su bili na zapadu, mi na istoku, a ujedinilo nas je to što sad u prvoj ligi mi više ne možemo na istok, koji je postao gostujuća tribina – objašnjava Dugi.

Ulazak u prvu ligu, onoga kišnog dana u svibnju 2018., kad je prolom oblaka zakomplicirao proslavu ovog povijesnog uspjeha, obilježili su na poseban način.

– Uh, takva je kiša padala da su mi se i novci u džepu praktički rastopili. Sušio sam ih još dva dana na radijatoru – kroz smijeh priča Žac i dodaje:

– Naravno da smo bili tamo, kako ne! Napravili smo čak i bakljadu… Napravili smo je i za 25 godina Šljakera. Doduše, bilo je više baklji nego nas, ali dobro… Baklji 25, a nas šest!

I prije nego što se gorička publika nauči barem pljeskati, možda nauči pjevati. Jer navijačke pjesme samo što nisu stigle.

– Pjesmice su još u povojima, ali bit će dobre… Bobi radi u Konzumu, kao čistač na onom vozilu, i dok se vozi, smišlja pjesmice. Baš danas mi je poslao, stvarno je dobro to složio. Strpite se, vidjet ćete na utakmicama – kaže Dugi, otkrivajući samo jedan stih: “Volim samo Goricu, Šljakere i žene, nikaj više u životu ne zanima mene….”

Što se terena tiče, tu nema problema. Ni kad se pobjeđuje, ni kad se primi dva gola u prvi šest minuta.

– Sezona je definitivno iznad svih očekivanja. Šteta što smo malo podbacili u domaćim utakmicama, tu nema previše pobjeda, ali ukupno gledajući je ovo super. I više nego odlično. Evo, i protiv Hajduka smo vidjeli defenzivno fenomenalnu Goricu, Suk i Marina su odradili vrhunski posao – hvali Žac naše igrače, koji su odreda njihovi miljenici.

– Najdraži igrač? Uh, širok je spektar, teško se odlučiti… Jesenas mi je Beli bio omiljen, a sad mogu reći, recimo, Ninža – kaže Dugi, a Žac se slaže s njim.

– I ja bih rekao Nindža, pogotovo jer ga poznajem i osobno, ali jako mi je drag i Marina, naš Gattuso. Iako, svi su stvarno odlični. Evo, i Kahlina je naš miljenik.

– Tako je, Kahlina! – ubacuje se Dugi i dodaje:

– U Rijeci sam došao do njega na kraju utakmice, a kad me vidio, skoro je suzu pustio. Dao mi je i dres, a to je pokazatelj koliko njima znači naša podrška. I nakon Rijeke i Splita smo se našli s igračima na benzinskoj na putu kuću, izgrlili se, podružili. To tako i treba biti.

U klubu se sanjaju europski snovi, gleda se u budućnost, i navijači imaju viziju kako bi to trebalo izgledati…

– Ja se nadam da se to super izgledati. Klub ima dobru politiku, surađuju s navijačima i čini mi se da bi se moglo dogoditi, ali opet… Mnogi su ovdje Goričani samo kad se pobjeđuje! Žalosno je da grad od 60.000 ljudi ne može skupiti 4000 ljudi na tribinama u prvoj ligi. Garantiram, da su na svakoj utakmici pune tribine, Gorica bi bila druga! – govori Dugi.

Čuli su dečki i za planove o novom stadionu, na kojem bi i komfor za gledatelje trebao biti puno veći.

– Čuo sam za planove, ima to sve smisla, moglo bi jednog dana nešto i biti, ali važno je uspijemo klince odlijepiti od mobitela. Evo, ja sam svojim klincima, sinom od šest i kćerkom od osam godina, idem na sve utakmice. To je put kojim treba ići. I mene je kao dijete tata vodio na utakmice, tu se postavljaju temelji. Ajmo navijati, ajmo se družiti… – završio je Dugi ovu lijepu nogometnu priču.

Najljepšu moguću, zapravo, jer upravo zbog ovakvih navijača nogomet se i igra. Još samo da im se pridruže i ostali, uspavani Goričani, sve će odmah biti ljepše.

Sport

FOTO OK Velika Gorica II na oproštaju od jesenske polusezone izgubila od OK Foreste

Objavljeno

na

Objavio/la

Odbojkašice Velike Gorice II izgubile su u 10. kolu ‘2.lige Regija Sjever-Skupina Istok’ od igračica OK Foresta u tri seta. Iako su izgubile, domaće igračice zaslužuju pohvale, jer su cijelu utakmicu igrale s velikim zalaganjem i borile se za svaki poen sa znatno iskusnijom ekipom.

Velika Gorica, 21.12.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok-10.kolo: OK Velika Gorica II – OK Foresta (Zagreb) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 21.12.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok-10.kolo: OK Velika Gorica II – OK Foresta (Zagreb) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 21.12.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok-10.kolo: OK Velika Gorica II – OK Foresta (Zagreb) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Trenerica Lucija Jozepović čestim je izmjenama dala prigodu da igraju i onim igračicama (najmlađima) koje su u jesenskoj polusezoni imale manju minutažu.

Velika Gorica, 21.12.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok-10.kolo: OK Velika Gorica II – OK Foresta (Zagreb) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 21.12.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok-10.kolo: OK Velika Gorica II – OK Foresta (Zagreb) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ukupno trajanje utakmice 74 minute, poeni 61:75.

Velika Gorica, 21.12.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok-10.kolo: OK Velika Gorica II – OK Foresta (Zagreb) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 21.12.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok-10.kolo: OK Velika Gorica II – OK Foresta (Zagreb) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 21.12.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok-10.kolo: OK Velika Gorica II – OK Foresta (Zagreb) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nastavak prvenstva je u drugoj polovici siječnja 2026. godine.

Galerija fotografija

Druga liga-Regija Sjever-Skupina Istok 2025./2026., 10.kolo

OK Velika Gorica II – OK Foresta (Zagreb) 0:3 (20:25, 19:25, 22:25)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 40. Nedjelja, 21.12.2025., 15:15 sati. Suci: Dora Ivanković i Mihael Bišćan. Zapisničarka: Helena Floreani.

VELIKA GORICA II: Jurja Markulin (L), Ana Patljak (cap.)(L), Marija Kameščić, Matea Barić, Eva Josić, Isabella Marić, Viktorija Levak, Leona Stijaković, Paola Jurkin, Sara Brcković, Lucija Maglica, Lea Milišić. Trenerica: Lucija Jozepović.

FORESTA: Marija Tereza Kovačić, Aurora Sršek, Ivana Crnec, Maja Ivković, Franka Kruezi, Na Rezo, Patricia Stjepanović, Maria Rimac (cap.), Laura Kovačević, Ana Marina Crnjac, Matea Orešić (L), Marina Jakopic (L), Ane Barić, Ana Antić. Trener: Hrvoje Rimac.

Nastavite čitati

Sport

Spartansko obaranje ruku: Vikinzi iz Gorice uzeli dvije medalje u Varšavskoj!

Velikogorički klub obaranja ruke Viking VG sudjelovao je na turniru u Zagrebu, na kojem je zlatnu medalju osvojio Dorian Azenić, a srebrnu Edi Šprajcer

Objavljeno

na

U moru sportskih udruga u našem gradu, svih vrsta i oblika, svoje je mjesto pronašao i KOR Viking VG. Ovo “KOR” skraćenica je za klub obaranja ruke, a iza ove priče krije se skupina Velikogoričana koja uživa u ovakvoj vrsti nadmetanja. Imaju i svoj prostor za treninge, sve su brojniji, a već imaju i neke lijepe rezultate iza sebe.

U tom smislu i s tim povodom oglasili su se iz ovog mladoga kluba nakon turnira u Zagrebu u nedjelju. U dvorani Osnovne škole Josipa Jurja Strossmayera u Varšavskoj ulici okupila se elita ovoga sporta u Hrvata, turnir je ponio ime “Spartanac”, a na njemu su i Velikogoričani imali što za reći.

– Odličan je turnir iza nas. Vikinzi su krenuli u napad, a na kraju se nešto i osvojilo – oglasili su se iz kluba.

– Čestitke Dorianu Azeniću na zlatnoj medalji na desnu ruku u kategoriji 85+, kao i Ediju Šprajceru na srebrnoj medalji u kategoriji do 85 kg. Čestitke i Maksimilijanu Pokupecu, Matku Štambuku i Andreju Azeniću na dobrim i uzbudljivim mečevima, iako su na kraju ostali bez medalje – dodali su “vikinzi” u svojoj objavi.

Obaranje ruke antička je sportska disciplina koja je oživljena u Kaliforniji tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća, a nacionalni savezi postoje u 82 zemlje svijeta. Uključujući i Hrvatsku, u kojoj su Velikogoričani sve aktivniji. Kako to otprilike izgleda u praksi, na turniru? Ovako nekako…

Sve u svemu, zanimljiva priča, lijepi rezultati… Samo naprijed!

Nastavite čitati

Sport

Putuju li i Goričani u Amerike? Kratak vodič za navijače u kockastom…

Očekuje se između osam i deset tisuća navijača na svakoj od tri utakmice hrvatske reprezentaciji u skupini Svjetskog prvenstva 2026. Skupo je, daleko je, zahtjevno je, ali mnogi će krenuti u avanturu…

Objavljeno

na

Svjetsko prvenstvo 2026. bit će najveći nogometni turnir u povijesti, prvi s 48 reprezentacija i prvi koji se istodobno održava u tri države. Kanada, Meksiko i Sjedinjene Američke Države ugostit će nogometni spektakl koji će trajati više od mjesec dana, a navijači iz cijelog svijeta već mjesecima planiraju svoje putovanje. Hrvatski navijači posebno imaju razloga za uzbuđenje jer Vatrene očekuje izazovna, ali atraktivna skupina i putovanje kroz tri velika sjevernoamerička grada, a svemu tome razveselit će se i Velikogoričani koji vole i mogu pratiti hrvatsku reprezentaciju. Na svakom velikom natjecanju uoči utakmica mogu se sresti naši sugrađani, nema sumnje da će ih biti i preko oceana, koliko god to bilo zahtjevno i skupo..

Svjetsko prvenstvo traje od 11. lipnja do 19. srpnja 2026. Turnir će imati rekordnih 16 gradova domaćina, od čega 11 u Sjedinjenim Državama. Kanada će imati dva grada domaćina, dok će Meksiko ugostiti utakmice u tri velika nogometna središta. Očekuje se više od pet milijuna prodanih ulaznica, što će ovo Svjetsko prvenstvo učiniti logistički najzahtjevnijim u povijesti FIFA-e.

Hrvatska je smještena u skupinu L, a putovanje kroz grupnu fazu uključivat će tri grada u dvije države. Prvu utakmicu, protiv Engleske, Hrvatska igra 17. lipnja u Dallasu, u jednoj od najvećih američkih sportskih metropola. Nakon toga slijedi put u Kanadu, gdje će 24. lipnja protiv Paname igrati u Torontu, gradu poznatom po velikoj hrvatskoj zajednici koja će zasigurno stvoriti domaćinsku atmosferu.

Treća utakmica skupine, u kojoj se za bodove borimo s Ganom, igra se 27. lipnja u Philadelphiji, gradu s bogatom sportskom tradicijom i stadionom koji je već ugostio brojne međunarodne događaje. Takav raspored znači da će hrvatski navijači prijeći velik broj kilometara, ali i doživjeti raznoliku kombinaciju američke i kanadske sportske kulture.

– Očekujemo između osam i deset tisuća navijača iz Hrvatske na svakoj utakmici naše reprezentacije. No u taj broj ne ubrajamo dijasporu, tako da ćemo imati još brojniju podršku, veću nego na Svjetskom prvenstvu u Kataru – kaže Željko Bulić iz udruge Mi Hrvati.

Ako prođemo dalje kao prvi, igrat ćemo s jednom od drugoplasiranih ekipa iz ostalih skupina. Ako prođemo kao drugi, čeka nas netko od osvajača grupu.

Ulaznice za Svjetsko prvenstvo prodaju se u fazama, a za većinu navijača najvažnija je javna prodaja koju FIFA otvara nekoliko mjeseci prije početka turnira. Sustav prodaje funkcionira po principu prijave i ždrijeba, što znači da zainteresirani navijači trebaju imati registriran FIFA račun i biti spremni na brzu reakciju.

Postoji i kategorija ulaznica za neutralne navijače koje nisu vezane uz određenu reprezentaciju, a za one koji žele na sve tri utakmice grupe opcija su i paket ulaznica za cijelu skupinu. Cijene su više nego na prethodnim SP-ima (od 60 dolara), ali interes navijača pokazuje da će većina ulaznica rasprodati vrlo brzo.

Dvije početne faze već su gotove, a u tijeku je i treća faza prodaje, “Random Selection Draw”, koja traje od 11. prosinca do 13. siječnja. U ovoj fazi navijači koji su se registrirali mogu aplicirati za ulaznice za određene utakmice. Faza funkcionira po principu lota, što znači da će zainteresirani dobiti šansu za kupnju ulaznica prema nasumičnom odabiru. Sve informacije o ulaznicama dostupne su na službenim stranicama FIFA-e.

Kako doći na Svjetsko prvenstvo? Putovanje u Sjevernu Ameriku zahtijeva značajno planiranje. Letovi za Dallas, Toronto i Philadelphiju razlikuju se po cijeni, ali već sada je jasno da će ulaznice, smještaj i avionske karte zajedno predstavljati ozbiljan izdatak. Navijačima se preporučuje da smještaj rezerviraju što ranije jer bi cijene u tjednima oko utakmica hrvatske reprezentacije mogle drastično porasti. Dobro je provjeriti i opcije domaćeg prijevoza unutar SAD-a i Kanade jer letovi između gradova ponekad mogu biti jeftiniji od putovanja vlakom ili autobusom.

Procjene i izračuni kažu da bi odlazak na tri utakmice grupne faze mogao stajati između četiri i sedam tisuća eura, ovisno o afinitetima i komforu. Odlazak na jednu utakmicu, primjerice na Englesku u Dallas, stajat će negdje između 1600 i 2700 eura, a ako netko poželi ispratiti reprezentaciju sve do naslova svjetskog prvaka, za cijeli turnir trebat će izdvojiti, procjena je, između sedam i 12 tisuća eura. Pa tko voli, tko može…

Nastavite čitati

Sport

Novi poraz košarkaša: Ispromašivali sve živo i propustili veliku šansu

Košarkaši Gorice poraženi su 73-67 u gostima kod zagrebačke Mladosti u posljednjoj utakmici ove godine, a novu će godinu otvoriti već trećeg dana 2026. protiv Škrljeva doma

Objavljeno

na

Objavio/la

Loša vijest iz velikogoričke košarke kaže: Gorica je izgubila od Mladosti u gostima i upisala svoj peti poraz u sezoni. Dobra vijest, nakon svega što se događalo posljednjih tjedana, kaže: godina je konačno gotova, slijedi kratki, dvotjedni predah od utakmica…

Nažalost, upravo to što do početka siječnja neće biti utakmica i najbolje je što se moglo dogoditi Goričanima u ovom trenutku. Naime, na izmaku godine koja je bila poprilično dobra i uspješna povezana su tri poraza, a to možemo proširiti i na četiri poraza u posljednjih pet utakmica u ovoj kalendarskoj godini. Definitivno je vrijeme za kratki reset.

Iako, nisu Goričani odigrali lošu utakmicu protiv Mladosti, druge momčadi Cedevite Junior i vodeće momčadi Prve lige. Igrala se na Velesajmu izjednačena utakmica u kojoj je sve bilo otvoreno praktički do posljednjeg trenutka, ali ipak je nedostajalo više raspoloženih igrača da bi se ovdje nešto napravilo. U posljednju četvrtinu Goričani su ušli sa 55-55, počelo se od nule u tih posljednjih deset minuta, no prava šansa zapravo se nije ukazala. Domaćin to nije dopustio…

Konačnih minus šest zapravo je i realan odnos snaga, taman za tu nijansu ili dvije bolja je bila Mladost, a Goričani pritom itekako imaju za čim žaliti. Šansa za vrijedan skalp i pobjedu koja bi donijela ohrabrenje gotovo da se nudila, ali Gorica nije znala uzeti ponuđeno. Puno i previše toga su propustili i promašili igrači trenera Miljkovića da bi se moglo računati na rušenje lidera u gostima.

Ispalo je tako da je Goricu s 19 koševa predvodio Borna Dramalija, ali za takav je učinak potrošio čak 24 lopte. Pogodio ih je sedam, a pritom je za tricu gađa 3-14?! Rinaldo Bljaić dodao je 12 koševa, Pavao Turić ubacio je 11, dok je Filip Kalajžić dodao 10, ali također uz očajan šut, jer ubacio je samo dvije od deset upućenih lopti, pri čemu je za dva gađao 0-6! Niko Rimac ostao je na četiri poena, Kristijan Validžić na tri, Matija Pavlic odigrao je samo šest minuta, bez ijednoga koša…

I to je bilo to za ovu godinu. Nastavak slijedi već 3. siječnja, kad u Veliku Goricu dolazi Škrljevo, još jedan protivnik iz samoga vrha.

Nastavite čitati

Sport

Bivši Goričani i dalje ruše Goričane: Ante Matej Jurić ostavio bodove Rijeci

Nogometaši Gorice poraženi su 1-0 u gostima kod Rijeke u posljednjoj utakmici jesenskog dijela sezone u HNL-u. Pogodak odluke zabio je Ante Matej Jurić, koji je time samo nastavio niz…

Objavljeno

na

Objavio/la

Poznate su i prilično čvrste već neko vrijeme veze između Gorice i Rijeke. Na Rujevici su, naime, odavno shvatili da se u Turopolje može naći vrlo zanimljivih igrača za njihovu svlačionicu, a većina njih dokazala je da je takvo razmišljanje ispravno. I da Rijeka u bivšim igračima Gorice može pronaći vrlo konkretna pojačanja. Prošle sezone, ispalo je tako, Rijeka je triput pobijedila Goricu, zabila je pritom ukupno četiri gola, a zabijali su ih dva igrača – Niko Janković i Gabriel Rukavina. U prijevodu, Gorici su zabijali samo bivši igrači Gorice…

Niz je stao u 22. minuti prvog ogleda Gorice i Rijeke ove sezone, kad je strijelac bio Dantas, no već za drugi gol pobrinuo se – Toni Fruk! Opet, naravno, bivši igrač Gorice, koji je “demolirao” svoj bivši klub u utakmicu u kojoj je za konačnih 3-1 pogodio Adu-Adjei, pa je ta serija golova bivših igrača Gorice protiv Gorice i definitivno stala.

Točnije, malo se primirila, jer prvi sljedeći susret dogodio se ove nedjelje, u posljednjoj utakmici HNL jeseni…

Gorica je na Rujevici igrala pristojnu utakmicu, parirala je koliko je mogla, a možda bi u svemu tome nešto i izvukla da se u 53. minuti nije “ukazao” još jedan bivši igrač Gorice – Ante Matej Jurić! Nije zabijao prečesto ove sezone, samo dvaput do ovog susreta, ali uvijek se nekako pogodi da upravo ex Goričani potope Goricu. Jurić nije želio burno slaviti gol, svjestan da je epizoda u Gorici usmjerila njegovu karijeru, ali svoje je napravio.

Tim je potezom, u tom trenutku, utakmica i riješena, ali nije to u cjelini bilo 90 minuta koje ćemo dugo pamtiti iz goričke perspektive. Desetu utakmicu zaredom Gorica nije uspjela nauditi Rijeci, deveti poraz u tih deset utakmica upisan je nakon partije u kojoj je opet nedostajalo hrabrosti, konkretnosti, odlučnosti, ali i individualne kvalitete u ključnim trenucima.

– U tih prvih 20-ak minuta Rijeka nas je pritisnula, spustili smo se dosta nisko, što nije bio plan, no nakon toga smo uspjeli uspostaviti kontrolu. Međutim, opet se pokazuje da naša boljka, jer imali smo puno situacija u kojima smo morali bolje odraditi taj zadnji pas i ulaziti u šanse. To su one situacije koje ne ulaze u “highlightse” ni u statistiku, ali u mojoj glavi su itekako dobre situacije za gol. To se već dugo i često ponavlja i morat ćemo poraditi na tome i dovesti igrače koji to mogu riješavati – rekao je trener Mario Carević nakon što je završila prva polovica sezone.

Rijeka je kontrolirala stvari na terenu, Gorica prijetila nedovoljno često i nedovoljno opasno, pa je na kraju ispalo da je domaćin odradio posao taman onoliko koliko mu je bilo potrebno.

– Mislim da Rijeka nije imala neke izrazite šanse, koliko god su na momente uzimali kontrolu, jer ipak je to Rijeka, momčad s puno više kvalitete. Ali i mi smo bili na trenutke dobri, u dobrim situacijama, no sve to zapne u lošim odlukama… Ponovio sam to 800 puta od početka prvenstva, ali ne znam što drugo reći. Također, čudne su mi samo tri minute sudačke nadoknade, a imali smo i bakljadu, i šest izmjena… Tri minute nadoknade nisam vidio od Eura 1996., ali dobro, to je tako. Vjerojatno mi ne bismo izjednačili i da je trajalo duže, ne govorim o tom kontekstu, samo kaže da mi je čudno – dodao je Carević.

Gorica je tako jesen završila na sedmome mjestu prvenstvene ljestvice, s istim brojem bodova kao osma Lokomotiva, sa četiri boda više od Vukovara i pet više od posljednjeg Osijeka. Gorica ima čak devet poraza u 18 jesenskih utakmica, jednako kao Vukovar, Gorica je treća u rubrici primljenih golova, a kad se sve zbroji dobivamo jesen koja je definitivno mogla biti i bolja.

Pauza će potrajati do početka siječnja, a onda kreće nova polusezona teške borbe…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno