Sport
Pravi junaci splitskog remija: ‘Nema nas puno, ali uvijek smo uz našu Goricu!’
Nogometaše Gorice u Splitu je bodrilo točno devet hrabrih navijača, koje ni loši vremenski uvjeti nisu zaustavili u namjeri da dođu do Poljuda i budu uz svoju momčad. Donosimo vam njihovu priču o jednom neobičnom navijačkom danu…
Čak i na kavi u goričkom kafiću, 300-tinjak kilometara daleko, gledajući utakmicu na televiziji, mogla se osjetiti hladnoća potpomognuta snažnom burom koja probija kosti. Nije lako u takvim uvjetima ni igračima, koji su hrabro izborili bod na terenu, a kako je tek bilo njima… Oni, junaci naše priče, navijači su Gorice, ljudi koji su spremni i u ovakvim uvjetima prevaliti i više od 800 kilometara u oba smjera da bi bili uz svoj klub.
– Tko je sve bio? Bobi, on ima 62 godine, Ljubo, koji ima 64 godine, ja imam 44, a bila je i ekipa iz Podbrežnice, Hrco ima 29, Božo 26, on je bio i najmlađi, zatim Dado, Mario i dva brata, Kec i Kirma. Ukupno nas devet, a ne sedam, kao što su neki mediji objavili – govori nam Dugi, neizostavan na svim utakmicama Gorice.
Stigli su iz Splita malo prije dva u noći, a dan poslije sjeli smo na kavu, da malo saberemo dojmove. Pridružio nam se i Žac, još jedan od navijača koji nikad ne odustaju…
– U suradnji s klubom organizirali smo kombi, dobili smo i sendviče za put, ali sve skupa je stvarno bilo, najkraće rečeno, burno – smije se Dugi pa nastavlja:
– Stvarno nije bilo ugodno, siđeš s autoceste i samo gledaš što će ti doletjeti. Na Sv. Roku smo morali izaći na staru cestu, pa nastavili preko Gračaca. Uh, kad je počelo puhati… U jednom trenutku sam krenuo pretjecati kamion i shvatio da se nešto događa, a nemam pojma što. Kad ono, ogromna stijena na cesti! I onda smo dalje išli jako polako, ipak ti vjetar ljulja kombi, nije ti svejedno.
Bilo je, naravno, i postaja na tom putovanju. Živopisnih prije svega…
– Stali smo u Kijevu, naletili na jednog lokalca, čovjeka od nekih 60 godina, i pita nas u čudu: ‘Pa dobro tko ste vi, što pijete pivu po ovoj hladnoći?’ A frajer sjedi u autu s kriglom vina, pokraj njega još cijeli kanister! Malo smo popričali s čovjekom, on još pamti one pjesme ‘Dinamo i Hajduk dva su kluba bratska, njima se ponosi cijela Hrvatska’. Nažalost, sad imamo Hrvatsku, a na trenutke mi se čini da se više nitko ne podnosi. Iako, kad je o navijačima riječ, to se odnosi prije svega na BBB, Torcidu i Armadu. Evo, dečki iz osječke Kohorte su nas zvali da dođemo na utakmicu dan prije, odemo na ručak s njima… Bili su i oni tu, donijeli su kulena i čvaraka, skupa smo se najeli, družili se – govori Dugi dok nesvjesno prebacuje priču na drugu temu.
Pljesak za dečke na terenu, a još veći za ovu skupinu na tribini ???❤.. svaka čast!!
Gepostet von Igor Krlic am Samstag, 23. Februar 2019
HNK Gorica mijenja trendove u hrvatskom nogometu, pod egidom “moramo najljepšeš izgledati, najljepše se ponašati i najljepše igrati”, a nešto slično rade i navijači Gorice. Oni ne spadaju u ono na što se prvo pomisli kad se spomene nogometne navijače, njima je cilj izbjegavati sve moguće probleme, nikoga ne vrijeđati, žele samo družiti se i navijati za svoj klub.
– Od početka smo u ovom našem filmu. S klubom je dogovor da se ne vrijeđa nikoga, da se ne spominje suce, da pokušavamo biti pristojni i normalni. Nije nam interes svađati se s bilo kim. Želimo se družiti s ljudima po Hrvatskoj, pa tko nas želi prihvatiti… – govore dečki, koji su uz goričke nogometaše već više od dva i pol desetljeća, ma kako se klub zvao.
– Sve je počelo točno 24. listopada 1992. Imao sam 17 godina, frend je slavio rođendan, ja sam bio nešto bolestan, pod temperaturom, ali svejedno sam, čim su starci otišli od doma, otišao na utakmicu Radnika protiv Pazinke. I tu je sve krenulo… Bilo nas je nekih 30-ak, krenuli smo cugati nakon toga i nekako smo došli do ideje da osnujemo navijačku skupinu – priča Dugi.
I tako su rođeni Šljakeri, navijačka skupina koja je trajala koliko i Radnikov prvoligaški život. Prekratko.
– Prvo gostovanje bilo je u Zaprešiću, bilo nas je oko 120, pa u Varaždinu, tu nas je bilo oko stotinu, a treće gostovanje je bilo u Sisku… E, tu sam bio sam! Išao sam s igračima na utakmicu – prisjeća se Dugi, dok Žac dodaje kako je tad ipak bio malo premlad, pa još nije sudjelovao u navijačkoj priči.
– Dio Boysa je bio s nama. Nas 40-ak je bilo u ekipi, oni su nam se pridružili. To je bio malo drugačiji đir od ovog danas… Nažalost, život nosi svoje, pa se sve to brzo raspalo. U toj ekipi bili su Zoran Četković, koji je umro prije desetak godina, a njegov stric Ljubo išao je s nama u Split, pa Zvonimir Dević, koji sad živi na Rabu, zatim Čučo, Hren… Hambi je kasnije to naslijedio, nakon što smo mi otišli u vojsku, počeli zasnivati obitelji, ali i oni su se brzo raspali, pa su tu poslije bili i neki klinci kojih danas više nema ni blizu… – nabraja Dugi.
Godinama je gradski klub bio nisko, u nižim ligama, čak i u svijetu seoskog nogometa, ali neki nisu odustajali ni tad.
– Ja sam ti na stadionu od desete godine. I u onim najtežim trenucima, kad je Radnik bio četvrta liga, kad nas je bilo desetak na tribinama, ja sam bio tu. Čak smo i treninge znali gledati. Dolazio sam uporno… Zadnja utakmica je bila protiv HAŠK-a, poraz je donosio ispadanje iz lige, ali dobili smo 1-0. Cico Grlić je zabio iz penala koji je bio na Budimiru, i to pamtim – govori Žac, pa nastavlja:
– Znao sam i odustati, pa vidim da je utakmica, pa odem ipak pogledati. Igrali su i neki dečki koje sam znao, družio se s njima, igrao mali nogomet, ali sve skupa bilo je tužno. Gledaš utakmicu, a oko tebe deset ljudi…
U međuvremenu je klub postao HNK Gorica, zavrtjela se puno ozbiljnija i ambicioznija priča, a s tim su se projektom počeli vraćati i navijači.
– Opet smo se aktivirali tamo negdje oko 2010. ili 2011., tad smo opet počeli ići na gostovanja. Ali znaš kako je to bilo, nas tri, četiri, pet potrpa se u auto i idemo na ova bliža gostovanja. Vinograda, Lučko, HAŠK… – priča Dugi, no vidi se u svemu tome da ga nešto muči.
– Ma znaš što, sve ove godine se nas par trudimo to organizirati i voditi, ali odavno nam je jasno da u Velikoj Gorici nema sluha za to. Klinci su prikopčani na mobitele i kompjutore, a nama preostaje boriti se.
Borba je to koja je sve prije nego lagana…
– Nismo zadovoljni odazivom ljudi, fali nam mlađe ekipe, ali jako teško ih je privući. Čekamo da nam se priključe, ali nema ih – govori Žac, a nadovezuje se Dugi:
– Riješavamo ulaznice, sve je besplatno, ali ovim ljudima valjda treba dati još 100 kuna da dođu na utakmicu! Evo, protiv Intera je ulaz bio besplatan, pa dođe 1600 ljudi, umjesto da napunimo stadion kao protiv Dinama. Nije to loša brojka, ali opet…
Bilo je različitih pokušaja animacije, ali tek se čeka da gorička publika “poludi”. Ili barem reagira, na bilo što.
– Jednu utakmicu sam čak po cijelom zapadu hodao s megafonom, ali ljudi kao da ne vide i ne čuju, ma nemaju interesa čak ni zapljeskati. To je ono, daj gol pa ću ti pljeskati. A ja kažem, odi onda u kino pa gledaj film tako. To su neke stvari koje nas tište i obeshrabruju, ali ne damo se… Ima šanse da se to podigne u budućnosti, vjerujem u to, ali znaš kako to ide. Ljudi čekaju valjda da se uđe u Ligu prvaka, pa će onda biti navijači Gorice. U tom je problem – priča Dugi.
Svoj profil na Facebooku preimenovao je u “Šljakeri Velika Gorica”, tamo se mogu javiti svi koji su zainteresirani da se uključe, da se druže i navijaju, da pomognu klubu, igračima…
– Sad se pišu i neke pjesmice, a tu treba istaknuti i da smo mi valjda jedini navijači u Hrvatskoj kod kojih su dvije grupe u svemu zajedno – kaže Dugi.
E, to je poseban dio priče. Znali smo se i na ovom portalu zabuniti, pa nazvati navijače Gorice isključivo Good Boysima, kao što piše na nekim transparentima, ali zapravo je tu riječ o dvije skupine.
– Ova malo starija ekipa su Good Boysi, njih dvojica su išla s nama u Split, Bobi i Ljubo, a nas je bilo sedam iz Šljakera. Išli smo i u Koprivnicu svi zajedno, s dva busa, družimo se, navijamo… Zašto smo u dvije grupe? Ha, nemam pojma, oni su sami sebe nazvali tako, oni su Good Boysi, a ova naša priča sa Šljakerima traje od te 1992. Dok smo bili u drugoj ligi, oni su bili na zapadu, mi na istoku, a ujedinilo nas je to što sad u prvoj ligi mi više ne možemo na istok, koji je postao gostujuća tribina – objašnjava Dugi.
Ulazak u prvu ligu, onoga kišnog dana u svibnju 2018., kad je prolom oblaka zakomplicirao proslavu ovog povijesnog uspjeha, obilježili su na poseban način.
– Uh, takva je kiša padala da su mi se i novci u džepu praktički rastopili. Sušio sam ih još dva dana na radijatoru – kroz smijeh priča Žac i dodaje:
– Naravno da smo bili tamo, kako ne! Napravili smo čak i bakljadu… Napravili smo je i za 25 godina Šljakera. Doduše, bilo je više baklji nego nas, ali dobro… Baklji 25, a nas šest!
I prije nego što se gorička publika nauči barem pljeskati, možda nauči pjevati. Jer navijačke pjesme samo što nisu stigle.
– Pjesmice su još u povojima, ali bit će dobre… Bobi radi u Konzumu, kao čistač na onom vozilu, i dok se vozi, smišlja pjesmice. Baš danas mi je poslao, stvarno je dobro to složio. Strpite se, vidjet ćete na utakmicama – kaže Dugi, otkrivajući samo jedan stih: “Volim samo Goricu, Šljakere i žene, nikaj više u životu ne zanima mene….”
Što se terena tiče, tu nema problema. Ni kad se pobjeđuje, ni kad se primi dva gola u prvi šest minuta.
– Sezona je definitivno iznad svih očekivanja. Šteta što smo malo podbacili u domaćim utakmicama, tu nema previše pobjeda, ali ukupno gledajući je ovo super. I više nego odlično. Evo, i protiv Hajduka smo vidjeli defenzivno fenomenalnu Goricu, Suk i Marina su odradili vrhunski posao – hvali Žac naše igrače, koji su odreda njihovi miljenici.
– Najdraži igrač? Uh, širok je spektar, teško se odlučiti… Jesenas mi je Beli bio omiljen, a sad mogu reći, recimo, Ninža – kaže Dugi, a Žac se slaže s njim.
– I ja bih rekao Nindža, pogotovo jer ga poznajem i osobno, ali jako mi je drag i Marina, naš Gattuso. Iako, svi su stvarno odlični. Evo, i Kahlina je naš miljenik.
– Tako je, Kahlina! – ubacuje se Dugi i dodaje:
– U Rijeci sam došao do njega na kraju utakmice, a kad me vidio, skoro je suzu pustio. Dao mi je i dres, a to je pokazatelj koliko njima znači naša podrška. I nakon Rijeke i Splita smo se našli s igračima na benzinskoj na putu kuću, izgrlili se, podružili. To tako i treba biti.
U klubu se sanjaju europski snovi, gleda se u budućnost, i navijači imaju viziju kako bi to trebalo izgledati…
– Ja se nadam da se to super izgledati. Klub ima dobru politiku, surađuju s navijačima i čini mi se da bi se moglo dogoditi, ali opet… Mnogi su ovdje Goričani samo kad se pobjeđuje! Žalosno je da grad od 60.000 ljudi ne može skupiti 4000 ljudi na tribinama u prvoj ligi. Garantiram, da su na svakoj utakmici pune tribine, Gorica bi bila druga! – govori Dugi.
Čuli su dečki i za planove o novom stadionu, na kojem bi i komfor za gledatelje trebao biti puno veći.
– Čuo sam za planove, ima to sve smisla, moglo bi jednog dana nešto i biti, ali važno je uspijemo klince odlijepiti od mobitela. Evo, ja sam svojim klincima, sinom od šest i kćerkom od osam godina, idem na sve utakmice. To je put kojim treba ići. I mene je kao dijete tata vodio na utakmice, tu se postavljaju temelji. Ajmo navijati, ajmo se družiti… – završio je Dugi ovu lijepu nogometnu priču.
Najljepšu moguću, zapravo, jer upravo zbog ovakvih navijača nogomet se i igra. Još samo da im se pridruže i ostali, uspavani Goričani, sve će odmah biti ljepše.
Sport
Novi početak subotom: Gorica kreće u pripreme, zasad bez novih lica?!
Nogometaši Gorice okupit će se na pripremama za nastavak sezone u subotu u 11 sati, a nakon prvih pet dana preselit će se u Umag, gdje će odraditi centralni dio
Sport
‘Želimo i mi trećeligaša, ambicije su normalne, ali moramo ostati i realni…’
Goran Kovačić i Darko Blažinčić, predsjednik i glavni tajnik velikogoričke Zajednice sportskih udruga, u pregledu godine za nama i planova za budućnost govore o promjenama, ambicijama, zahtjevima i željama…
Došla je i 2026. godina u naše živote, u tijeku je njezin drugi dan, a to je i dalje prikladan odmak za pogled unatrag. I na zaključivanje 2025. godine, ovoga puta na temu velikogoričkog sporta. U posljednjim danima prošle godine okupili smo “Batmana i Robina” velikogoričkog sporta, predsjednika Zajednice sportskih udruga Gorana Kovačića i glavnog tajnika Zajednice Darka Blažinčića.
Što se krovne velikogoričke sportske organizacije tiče, prošla godina će se i definitivno zaključiti 23. siječnja, na svečanoj dodjeli nagrada najboljima u gradskom sportu, ali ona je zapravo zaključena skupštinom Zajednice, u kojoj je 55 predstavnika naših klubova.
– Skupština je prošla odlično, veliki broj skupštinara je bio prisutan, njih 49 od ukupno 55, a bilo je i nešto gostiju, ljudi iz Grada… Odradili smo sve što smo trebali, izglasali plan rada i aktivnosti, kao i financijski plan za 2026. godinu. Nije bilo nekih velikih rasprava, jer ako se skupština dobro pripremi, ako nema nedoumica, a nije ih bilo, nema ni potrebe za tim. Glavni tajnik Blažinčić sve je unaprijed razradio do zadnjeg detalja, svi su na vrijeme dobili materijale, mogli su ih proučiti… Svatko na takvim okupljanjima može reći što god želi, ali uz sve moje napore da se netko javi, nismo naišli na nikoga tko bi imao potrebu za tim – kaže predsjednik Kovačić, a nadovezuje se tajnik Blažinčić.
– Osobno sam i više nego zadovoljan kako je sve prošlo, jer očit je napredak u radu Zajednice vezano uz pravno-administrativne stvari, kao i općeniti pomak u kvaliteti načina na koji se upravlja klubovima. Evo, ove godine su prvi put baš svi klubovi na vrijeme dostavili dokumentaciju potrebnu za raspodjelu sredstava. Kao da živimo u Skandinaviji, za rubriku vjerovali ili ne! To nam se u tridesetogodišnjoj povijesti Zajednice nije dogodilo i zato stalno i govorim da u ovom trenutku zaista imamo kvalitetne i dobre ljude u našim klubovima. Zahvaljujući njima imamo i ovakve rezultate, odnosno sve ovo što nudi velikogorički sport.
Sve govori da u svijetu velikogoričkog sporta vlada ozbiljna količina sloge, a to je uvijek jako dobar temelj za uspjeh.
– Kod nas u Zajednicu svi su uvijek dobrodošli, želimo svakome pružiti ruku, dati potporu, educirati ih ako treba, unapređivati stvari. I mislim da svi to i osjećaju, jer ljudi iz našeg sporta vole dolaziti kod nas u Zajednicu. Vezano uz administraciju, pritiskali smo ih ove godine, ali ne zbog nas u Zajednici, nego zato što je to za dobro klubova, jer imali smo čak i primjere da bi ljudi nakon raznih vrsta inspekcija dolazili kod nas i zahvaljivali što smo ih tjerali na sve to, odnosno gnjavili i davili – kaže Kovačić.
Stvari, dakle, u tom smislu funkcioniraju kao po špagi, što može imati i veze s vojničkim pristupom bivšeg vojnika Darka.
– Da, proveo sam dobar dio života u vojničkoj odori, ali ovdje se radi o nečem drugome. Svako društvo, svaka cjelina, mora poštivati zakone i propise ove države, a tako i ja razmišljam. Moraš poštovati ovu državu, ono što je propisano. Nismo mi radili nikakve velike pritiske, ali kroz edukacije smo ljudima željeli dati do znanja da se mora biti po pravilima. Uostalom, kad su odlučili da me žele, znali su kakav sam, da kod mene za neke stvari nema alternative, na dobrobit svih nas. Sustav čine ljudi, ljudi donose kvalitetu. A mi kvalitetu među ljudima koji upravljaju klubovima definitivno imamo, zbog njih smo na razini na kojoj jesmo – ističe Blažinčić.
Bit će u novoj sportskoj godini i nekih lijepih novosti, odnosno promjena.
– Naše udruge koje koriste kombi vozila razveselit će to što ćemo u 2026. pokušati nabaviti još jedan kombi. To se pokazalo kao velika potreba, jako se puno koristi, više od 200 dana u godini za razna putovanja po Hrvatskoj i inozemstvu. Također, na Svetu Luciju i definitivno smo dobili novu trodjelnu balon dvoranu, a to je više od 50 posto povećanja termina za treninge za klubove iz dvoranskih sportova. Rekao sam i na Skupštini da sad od njih očekujemo i da dođe do iskoraka. Infrastruktura je bolja, termini su tu, pa ćemo sad vidjeti gdje smo. I jesmo li samo pričali priče. Očekujemo da će svi pojačati rad, pa da vidimo rezultate – ambiciozan je predsjednik Kovačić.
Problemi sa sportskom infrastrukturom česta su tema u njihovim krugovima, a ovaj korak bit će barem prvi korak prema rješenju, jer veselimo se i velikoj dvorani u sklopu buduće OŠ Kurilovec.
– Mi u članstvu Zajednice imamo 56 klubova s više od sedam tisuća natjecatelja, čemu treba dodati i nenatjecatelje. To je ogroman potencijal, ispada da se svaki deseti građanin bavi sportom, pri čemu 80 posto tog broja otpada na mlađe od 18. U situaciji u kojoj imamo kroničan nedostatak infrastrukture, o čemu smo često pričali, logično bi bilo da ta dvorana radi tijekom cijeloga dana. Otvorenje je bilo lijepo i svečano, a sad idemo koristiti dvoranu u punom obujmu – govori tajnik Blažinčić.
Novi kandidati za ulazak u sustav Zajednice pojavljuju se konstantno, novosti u tom smislu ima, a bit će ih i još.
– Svako malo neka udruga dođe do nas, raspituje se, žele se učlaniti… Primili smo Atletski klub Turopolje u privremeno članstvo, ispunili su sve uvjete iz statuta, pratili smo ih neko vrijeme. Uz to, imamo još sedam novih kandidata, koji su u procesu. Ukratko, Velika Gorica raste u svakom pogledu, pa tako i po pitanju sporta. Imamo 23 sporta, bit će ih još barem tri-četiri… Grad raste, mladi ljudi doseljavaju i logično je da je tako – rezonira Kovačić.
Pregledavajući sportove i klubove, logično je bilo krenuti od HNK Gorice, koja se u godini iza nas dramatično promijenila.
– U slučaju Gorice došlo je do onoga do čega će u hrvatskom sportu sve češće dolaziti. Investitori i poduzetnici sve će više preuzimati klubove, a to se dogodilo i u HNK Gorici, koja je sad športsko dioničko društvo i ima novog vlasnika. Što se tiče Zajednice, za nas nema velikih promjena. Klub je i dalje naša članica, imamo korektan odnos, ali činjenica je da je sama pojava Nenada Črnka bila vezana uz nogomet, prvo kroz Polet, a onda i Goricu. Međutim, dolaze nova vremena, većina klubova iz HNL-a je u novom formatu, što je danas i jedini način – rekao je Kovačić i dodao:
– Moramo se svi jedni na druge naviknuti, treba vremena da uđemo u uobičajeni kolosijek, ali svaka investicija koja će doći u gorički sport, svaki objekt koji će ostati ovdje, trajna je vrijednost. Nisam osobno razgovarao s gospodinom Karamatićem, ali koliko znam, on ozbiljno računa na gradu modernoga kampa, a to bi svakako bio iskorak za velikogorički sport.
Prvi čovjek gradskog sporta bio je među onima koji su osjećali ponos vidjevši ždrijeb četvrtfinala Kupa, u kojem je uz Goricu bio i Kurilovec.
– Lijepo je to vidjeti. Kurilovec je iskoristio svoju šansu i svi skupa možemo jedino čestitati Kurilovčanima. Što god da naprave dalje, bit će to veliki uspjeh – kazao je predsjednik Kovačić i nastavio na istu temu:
– Naravno da pratimo rad NK Kurilovca, tamo ima jako puno djece, a uvjeti za rad su takvi kakvi jesu. Uvijek mogu biti bolji, ali već sam u više navrata govorio da su ljudima iz Kurilovca naša vrata širom otvorena. Moramo se svesti u realne okvire i razmišljati realno. Naravno da je ambicija u sportu uvijek ići prema gore, to je smisao sporta, no u svemu treba biti i realan.
Između redaka je ovoga puta bilo lako prepoznati da je tu riječ o neskladu trenutačnih želja i mogućnosti. Iako će se svi složiti da grad poput ovoga može, pa čak i mora imati klub u trećem rangu.
– Nemam nikakve dileme. Ako ljudi mogu, pored ovoga što dobiju od Zajednice u sklopu javnih potreba u sportu, osigurati sredstva za to, ja nemam ništa protiv i da pet naših klubova igra u trećoj ligi. Međutim, moramo biti svjesni da to nosi puno toga sa sobom. Moraš ispuniti uvjete i kriterije u svakom smislu da bi uopće dobio licenciju, a ni samo natjecanje nije jeftino, jer to su putovanja po cijeloj Hrvatskoj i iziskuje daleko veća sredstva nego što je trenutačno slučaj – kaže Kovačić.
U prijevodu, u ovim je uvjetima ovo što imamo maksimum za Kurilovec… A blizu maksimuma je i broj nogometnih klubova u našem kraju. Ima ih čak 18, a takva brojka otvara i temu o kojoj se priča u Sv. Nedelji. Gradonačelnik Zurovec naumio je spojiti šest manjih klubova u dva veća, što ni u kojem obliku nije opcija za bilo koji od naših 18 klubova.
– Slažem se da je to stvarno velik broj, ali svi ti klubovi za nas su ujedno i veliko bogatstvo. Ne smijemo zanemariti činjenicu da među njima postoje i klubovi s tradicijom dužom od stotinu godina, kao primjerice NK Turopolje. Financiranje tolikog broja klubova, naravno, određeno je opterećenje za naš proračun, ali s druge strane, jasno je da su ti klubovi često jedini u svojim sredinama koji vežu djecu uz sport. Ta djeca zahvaljujući njima imaju mogućnost baviti se sportom u svojim selima, a to je jako važno – ističe tajnik Blažinčić i dodaje:
– Inicijativa slična toj u Sv. Nedelji u našem gradu ne postoji, niti je bila u opticaju. Razgovarali smo i o tome što se događa u Sv. Nedelji i zajednički stav je u suprotnosti s onime što se tamo najavljuje. Naši klubovi imaju svoju stabilnost, etablirali su se svatko u svom rangu. Protekle godina ili dvije pokazali su da su neki klubovi imali i malo previsoke ambicije, ali došli su u razumne okvire i imaju svoju budućnost i perspektivu.
Pričalo se i o rukometu, jer dečki su izborili ligu za prvaka, a rukometašice Udarnika drže visoku razinu i sanjaju trenutak kad će se stvoriti uvjeti za napad za najviši rang. Iako, to bi se realno prije moglo dogoditi u muškoj košarci.
– U košarci je stanje ok. Skupila se mlađa ekipa oko kluba, ljudi koji su ili igrali za naš klub ili mu bili blizu, a oni imaju i energiju. Klub ide dobrim smjerom, vjerujem da bi se kroz dvije godine morao tražiti i nekakav iskorak, i po pitanju kvalitete i po pitanju financija. Gorica kao šesti grad u Hrvatskoj svakako zaslužuje košarkaše u najvišem rangu – uvjeren je bivši košarkaš Kovačić, koji je želio dodati i ovo:
– Svakako moramo pohvaliti i naše pojedinačne sportove, kao i borilačke sportove, koji su u ovoj godini ostvarili izuzetne rezultate, i na nacionalnoj, i na europskoj, i na svjetskoj razini.
O svima njima pričat će se i 23. siječnja od 18 sati u dvorani Pučkog otvorenog učilišta, na dodjeli nagrada najboljima u sportu.
– Zaključili smo da je prosinac uvijek nagruvan aktivnostima, da sezone i traju tijekom prosinca, odlučili smo da je bolje to odraditi u miru. Nominacije su u tijeku, klubovi predlažu svoje najbolje, a konkurencija će biti velika i u ekipnom i u pojedinačnom sportu. Veselimo se i tom druženju, da na najbolji mogući način zaključimo 2025. godinu – kaže Blažinčić.
A kad smo zaključili su 2025., došao je red i na želje za 2026. godinu.
– Svim našim sportskim djelatnicima i trenerima, sportašicama i sportašima, ljudima koji pomažu velikogoričkom sportu, mi iz Zajednice želimo poželjeti puno mira, zdravlja, sreće i dobrih sportskih rezultata – poželio je Goran Kovačić, a svoje želje ima i Darko Blažinčić:
– Želim da se velikogorički sport i dalje širi, da postiže što bolje rezultate i da napreduje u svakom smislu. Mislim da imamo ogroman potencijal i uvjeren sam da velikogorički sport, unatoč svim preprekama s kojima se susrećemo, ima lijepu perspektivu!
Sport
Igrači bivši, gdje ste? Jedan zabija, drugi završio karijeru, treći našao klub…
Bivši igrač Gorice Cherif Ndiaye blista u dresu Senegala na Afričkom kupu nacija, bivši igrač Gorice Dino Štiglec zaključio je igračku karijeru, a bivši igrač Gorice Valentino Majstorović konačno je pronašao rješenje…
Dok apstiniramo od HNL-a i uživamo u dvoranskom nogometu, stignemo ispratiti i sve druge aktualne sekvence iz svijeta nogometa, a poveznice s Goricom iskaču svako malo. Dođe do toga čak i na Afričkom kupu nacija, gdje briljira Cherif Ndiaye. U dresu Senegala bivši napadač Gorice se specijalizirao za točke na i, pa je tako zabio za konačnih 3-0 protiv Bocvane u prvoj i za konačnih 3-0 protiv Benina u zadnjoj utakmici skupine.
Zanimljivo je s vremena na vrijeme baciti pogled na karijere bivših igrača Gorice nakon odlaska iz Turopolja, ima tu različitih priča i sudbina, pri čemu je dobar dio karijera i završen. Nogomet tako više ne igra Joey Suk, u stožeru Radomira Đalovića je Igor Čagalj, na funkciji u klubu Matija Dvorneković… A tom se društvu nogometnih penzionera po novome pridružio i Dino Štiglec!
Zagrepčanin koji je u Goricu došao one “Sopićeve zime”, usred potrage za frajerima koji će izvući najtežu sezonu u klupskoj prvoligaškoj povijesti, a pomalo je i čuvena postala ona priča kako su direktor Brkljača i trener Sopić sreli Štigleca u jednom Shopping centru i odmah reagirali…
Iz Gorice je Štiglec otišao u ljeto ove godine, nakon šest mjeseci bez ijedne odigrane sekunde, pa je proljeće u većoj mjeri koristio za odrađivanje prakse u omladinskoj školi Gorice, budući da je upisao trenersku akademiju. Nogomet mu se, međutim, i dalje igrao, pa je prihvatio poziv ambicioznog trećeligaša Mladosti iz Ždralova. Odradio je dobru jesen, iako je njezin finiš propustio zbog ozljede, da bi u danima prije Božića objavio da je kraj.
“Dragi moji… Kad sam razmišljao o ovom trenutku, nisam mislio da će tako brzo doći. Stara garda bi uvijek govorila da karijera prođe u trenu. Rekli bi šuti, radi, uživaj i sve će doći na svoje. Naravno, nisam vjerovao, ali svemu dođe kraj, pa tako i moj. Vrijeme je za druge momke”, objavio je Štiglec na društvenim mrežama.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
“Uvijek se postavlja pitanje što najviše ostaje iza nas? Rekao bih lijepi i oni manje lijepi trenuci. Jer, što je nogomet? Puno rada, odricanja, padova, ozljeda, stresova, razočaranja, a onda opet to isto, i onda – boom! U trenutku zaboraviš na sve loše i shvatiš da je to ono što si želio kao klinac. Ono na čemu sam neizmjerno zahvalan je nezaboravno iskustvo i putovanje koje sam dobio kroz svoju karijeru i klubove u kojima sam igrao: Zagreb, Vrapče, Lučko, Slaven Belupo, Olimpija, Slask Wroclaw, Hapoel Haifa, Gorica i Mladost Ždralovi.
Hvala svim mojim bivšim trenerima i sportskim djelatnicima, a posebno mojim bivšim suigračima, s kojima imam uspomene za cijeli život. Oni koji su najviše trpjeli su naravno moji najmiliji, moja obitelj!! Bez njih ne bi bilo ni mene. Sad konačno mogu gledati utakmice u miru svaki vikend. Mislim da je na kraju svake priče najbitnije da je čovjek zadovoljan i miran, a ja to definitivno jesam! Vjerujem i siguran sam da se vidimo u nekoj drugoj priči jer život ovime ne završava, nego tek počinje…”, poručio je 35-godišnji Štiglec, kojeg je u Ždralovima “naslijedio” Dario Čanađija, povratnik u klub u kojem je i krenuo.
Novo poglavlje otvorio je i njegov prijatelj i dojučerašnji suigrač Valentino Majstorović. Nakon velikog egzodusa iz svlačionice Gorice ovog ljeta nove su klubove pronašli svi igrači koji su napustili Goricu, svi osim dobrog dečka Majstora. Prilike koje su se otvarale nisu zadovoljavale njegove ambicije i čekao je sve do ove zime, kad je stigao poziv iz Posušja. Pojačat će tako BiH premijerligaša, zajedno s dojučerašnjim golmanom Lokomotive Zvonimirom Šubarićem.
Na 33. Kup HVIDR-a u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici u tri dana (od 28. do 30.12.2025.) odigrano je 20 utakmica, kompletno prvo kolo.
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Slijedi pauza od tri dana, slijede fešte za doček nove 2026. godine i produženo slavlje, a nastavak turnira je 03. siječnja 2026. godine. Na programu je deset utakmica repesaža u kojima će poražene ekipe u prvom kolu imati još jednu priliku da se kvalificiraju u nastavak natjecanja, u nokaut fazu.
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Jučerašnje utakmice prvog kola bile su zanimljive i vrlo efikasne, postignuto je 30 golova na 6 utakmica. Nakon prvih petnaest minuta i početkom drugog poluvremena CB Alkar Ekoobrada (veteranska momčad VG Boys) bila je u rezultatskom minusu od dva gola.
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sve se preokrenulo u završnici kada je Tomislav Škrinjarić smanjio na 1:2, a onda je Galonja s dva gola riješio susret u korist veterana. Za poražene dvostruki strijelac bio je Nikola Kos.
Galerija fotografija
33.Kup HVIDR-a 2025. (28.12.2025. – 11.01.2026.)
Rezultati 01.kolo (30.12.2025.): Crofna – Elektroluč Solar 0:6, Slane Srdele – Leograd 3:4, Knjigovodstvo Šimičić & Trgovine Aldi – CB Alkar Ekoobrada 2:3, Gorenc Transporti – Agrad Projekt 1:4, Oštri Ćošak VG – Boemi 0:3, CB Domino – Tim Med 0:4.
Rezultati 01. kolo (29.12.2025.): Pitstop Autoservis – Frida CB 6:0, Kos Prijevoz – Briza Foča Derventa 3:2, DS King – Marmis Croatia 5:1, MNK Tornado – Otpremnik Zagreb 1:4, Stridon Promet – Mlade nade 5:0, Blendz Barber Studio – Mili Mont 0:8, Musculus Gym & MBE Sesvete – Zelengaj 1:2.
Sport
Vratija se Šime! U zelenom dresu Jelačića opet je gospar Antoni…
Antoni Prizmić (26) nosio je dres Jelačića od 2018. do 2022. godine, nakon čega je tri godine proveo u austrijskim nižim ligama, a sad se vraća u Turopolje, u mjesto u kojem se osjeća kao kod svoje kuće…
-
Vijestiprije 3 danaVG umjesto ZG: ‘Radimo na tome da Velika Gorica dobije svoju registraciju!’
-
HOTNEWSprije 3 danaZAVRŠENO GLASANJE Advent u Velikoj Gorici među pet najljepših u Hrvatskoj
-
Vijestiprije 3 danaDonosimo radno vrijeme trgovina u Velikoj Gorici za Staru i Novu godinu! Zatvaraju se ranije nego inače…
-
HOTNEWSprije 4 danaFOTO Strašna scena s Avenije pape Ivana Pavla II!