Sport

Pravi junaci splitskog remija: ‘Nema nas puno, ali uvijek smo uz našu Goricu!’

Nogometaše Gorice u Splitu je bodrilo točno devet hrabrih navijača, koje ni loši vremenski uvjeti nisu zaustavili u namjeri da dođu do Poljuda i budu uz svoju momčad. Donosimo vam njihovu priču o jednom neobičnom navijačkom danu…

Objavljeno

prije 7 godina

24. veljače 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Čak i na kavi u goričkom kafiću, 300-tinjak kilometara daleko, gledajući utakmicu na televiziji, mogla se osjetiti hladnoća potpomognuta snažnom burom koja probija kosti. Nije lako u takvim uvjetima ni igračima, koji su hrabro izborili bod na terenu, a kako je tek bilo njima… Oni, junaci naše priče, navijači su Gorice, ljudi koji su spremni i u ovakvim uvjetima prevaliti i više od 800 kilometara u oba smjera da bi bili uz svoj klub.

– Tko je sve bio? Bobi, on ima 62 godine, Ljubo, koji ima 64 godine, ja imam 44, a bila je i ekipa iz Podbrežnice, Hrco ima 29, Božo 26, on je bio i najmlađi, zatim Dado, Mario i dva brata, Kec i Kirma. Ukupno nas devet, a ne sedam, kao što su neki mediji objavili – govori nam Dugi, neizostavan na svim utakmicama Gorice.

Stigli su iz Splita malo prije dva u noći, a dan poslije sjeli smo na kavu, da malo saberemo dojmove. Pridružio nam se i Žac, još jedan od navijača koji nikad ne odustaju…

– U suradnji s klubom organizirali smo kombi, dobili smo i sendviče za put, ali sve skupa je stvarno bilo, najkraće rečeno, burno – smije se Dugi pa nastavlja:

– Stvarno nije bilo ugodno, siđeš s autoceste i samo gledaš što će ti doletjeti. Na Sv. Roku smo morali izaći na staru cestu, pa nastavili preko Gračaca. Uh, kad je počelo puhati… U jednom trenutku sam krenuo pretjecati kamion i shvatio da se nešto događa, a nemam pojma što. Kad ono, ogromna stijena na cesti! I onda smo dalje išli jako polako, ipak ti vjetar ljulja kombi, nije ti svejedno.

Bilo je, naravno, i postaja na tom putovanju. Živopisnih prije svega…

– Stali smo u Kijevu, naletili na jednog lokalca, čovjeka od nekih 60 godina, i pita nas u čudu: ‘Pa dobro tko ste vi, što pijete pivu po ovoj hladnoći?’ A frajer sjedi u autu s kriglom vina, pokraj njega još cijeli kanister! Malo smo popričali s čovjekom, on još pamti one pjesme ‘Dinamo i Hajduk dva su kluba bratska, njima se ponosi cijela Hrvatska’. Nažalost, sad imamo Hrvatsku, a na trenutke mi se čini da se više nitko ne podnosi. Iako, kad je o navijačima riječ, to se odnosi prije svega na BBB, Torcidu i Armadu. Evo, dečki iz osječke Kohorte su nas zvali da dođemo na utakmicu dan prije, odemo na ručak s njima… Bili su i oni tu, donijeli su kulena i čvaraka, skupa smo se najeli, družili se – govori Dugi dok nesvjesno prebacuje priču na drugu temu.

Pljesak za dečke na terenu, a još veći za ovu skupinu na tribini ???❤.. svaka čast!!

Gepostet von Igor Krlic am Samstag, 23. Februar 2019

HNK Gorica mijenja trendove u hrvatskom nogometu, pod egidom “moramo najljepšeš izgledati, najljepše se ponašati i najljepše igrati”, a nešto slično rade i navijači Gorice. Oni ne spadaju u ono na što se prvo pomisli kad se spomene nogometne navijače, njima je cilj izbjegavati sve moguće probleme, nikoga ne vrijeđati, žele samo družiti se i navijati za svoj klub.

– Od početka smo u ovom našem filmu. S klubom je dogovor da se ne vrijeđa nikoga, da se ne spominje suce, da pokušavamo biti pristojni i normalni. Nije nam interes svađati se s bilo kim. Želimo se družiti s ljudima po Hrvatskoj, pa tko nas želi prihvatiti… – govore dečki, koji su uz goričke nogometaše već više od dva i pol desetljeća, ma kako se klub zvao.

– Sve je počelo točno 24. listopada 1992. Imao sam 17 godina, frend je slavio rođendan, ja sam bio nešto bolestan, pod temperaturom, ali svejedno sam, čim su starci otišli od doma, otišao na utakmicu Radnika protiv Pazinke. I tu je sve krenulo… Bilo nas je nekih 30-ak, krenuli smo cugati nakon toga i nekako smo došli do ideje da osnujemo navijačku skupinu – priča Dugi.

I tako su rođeni Šljakeri, navijačka skupina koja je trajala koliko i Radnikov prvoligaški život. Prekratko.

– Prvo gostovanje bilo je u Zaprešiću, bilo nas je oko 120, pa u Varaždinu, tu nas je bilo oko stotinu, a treće gostovanje je bilo u Sisku… E, tu sam bio sam! Išao sam s igračima na utakmicu – prisjeća se Dugi, dok Žac dodaje kako je tad ipak bio malo premlad, pa još nije sudjelovao u navijačkoj priči.

– Dio Boysa je bio s nama. Nas 40-ak je bilo u ekipi, oni su nam se pridružili. To je bio malo drugačiji đir od ovog danas… Nažalost, život nosi svoje, pa se sve to brzo raspalo. U toj ekipi bili su Zoran Četković, koji je umro prije desetak godina, a njegov stric Ljubo išao je s nama u Split, pa Zvonimir Dević, koji sad živi na Rabu, zatim Čučo, Hren… Hambi je kasnije to naslijedio, nakon što smo mi otišli u vojsku, počeli zasnivati obitelji, ali i oni su se brzo raspali, pa su tu poslije bili i neki klinci kojih danas više nema ni blizu… – nabraja Dugi.

Godinama je gradski klub bio nisko, u nižim ligama, čak i u svijetu seoskog nogometa, ali neki nisu odustajali ni tad.

– Ja sam ti na stadionu od desete godine. I u onim najtežim trenucima, kad je Radnik bio četvrta liga, kad nas je bilo desetak na tribinama, ja sam bio tu. Čak smo i treninge znali gledati. Dolazio sam uporno… Zadnja utakmica je bila protiv HAŠK-a, poraz je donosio ispadanje iz lige, ali dobili smo 1-0. Cico Grlić je zabio iz penala koji je bio na Budimiru, i to pamtim – govori Žac, pa nastavlja:

– Znao sam i odustati, pa vidim da je utakmica, pa odem ipak pogledati. Igrali su i neki dečki koje sam znao, družio se s njima, igrao mali nogomet, ali sve skupa bilo je tužno. Gledaš utakmicu, a oko tebe deset ljudi…

U međuvremenu je klub postao HNK Gorica, zavrtjela se puno ozbiljnija i ambicioznija priča, a s tim su se projektom počeli vraćati i navijači.

– Opet smo se aktivirali tamo negdje oko 2010. ili 2011., tad smo opet počeli ići na gostovanja. Ali znaš kako je to bilo, nas tri, četiri, pet potrpa se u auto i idemo na ova bliža gostovanja. Vinograda, Lučko, HAŠK… – priča Dugi, no vidi se u svemu tome da ga nešto muči.

– Ma znaš što, sve ove godine se nas par trudimo to organizirati i voditi, ali odavno nam je jasno da u Velikoj Gorici nema sluha za to. Klinci su prikopčani na mobitele i kompjutore, a nama preostaje boriti se.

Borba je to koja je sve prije nego lagana…

– Nismo zadovoljni odazivom ljudi, fali nam mlađe ekipe, ali jako teško ih je privući. Čekamo da nam se priključe, ali nema ih – govori Žac, a nadovezuje se Dugi:

– Riješavamo ulaznice, sve je besplatno, ali ovim ljudima valjda treba dati još 100 kuna da dođu na utakmicu! Evo, protiv Intera je ulaz bio besplatan, pa dođe 1600 ljudi, umjesto da napunimo stadion kao protiv Dinama. Nije to loša brojka, ali opet…

Bilo je različitih pokušaja animacije, ali tek se čeka da gorička publika “poludi”. Ili barem reagira, na bilo što.

– Jednu utakmicu sam čak po cijelom zapadu hodao s megafonom, ali ljudi kao da ne vide i ne čuju, ma nemaju interesa čak ni zapljeskati. To je ono, daj gol pa ću ti pljeskati. A ja kažem, odi onda u kino pa gledaj film tako. To su neke stvari koje nas tište i obeshrabruju, ali ne damo se… Ima šanse da se to podigne u budućnosti, vjerujem u to, ali znaš kako to ide. Ljudi čekaju valjda da se uđe u Ligu prvaka, pa će onda biti navijači Gorice. U tom je problem – priča Dugi.

Svoj profil na Facebooku preimenovao je u “Šljakeri Velika Gorica”, tamo se mogu javiti svi koji su zainteresirani da se uključe, da se druže i navijaju, da pomognu klubu, igračima…

– Sad se pišu i neke pjesmice, a tu treba istaknuti i da smo mi valjda jedini navijači u Hrvatskoj kod kojih su dvije grupe u svemu zajedno – kaže Dugi.

E, to je poseban dio priče. Znali smo se i na ovom portalu zabuniti, pa nazvati navijače Gorice isključivo Good Boysima, kao što piše na nekim transparentima, ali zapravo je tu riječ o dvije skupine.

– Ova malo starija ekipa su Good Boysi, njih dvojica su išla s nama u Split, Bobi i Ljubo, a nas je bilo sedam iz Šljakera. Išli smo i u Koprivnicu svi zajedno, s dva busa, družimo se, navijamo… Zašto smo u dvije grupe? Ha, nemam pojma, oni su sami sebe nazvali tako, oni su Good Boysi, a ova naša priča sa Šljakerima traje od te 1992. Dok smo bili u drugoj ligi, oni su bili na zapadu, mi na istoku, a ujedinilo nas je to što sad u prvoj ligi mi više ne možemo na istok, koji je postao gostujuća tribina – objašnjava Dugi.

Ulazak u prvu ligu, onoga kišnog dana u svibnju 2018., kad je prolom oblaka zakomplicirao proslavu ovog povijesnog uspjeha, obilježili su na poseban način.

– Uh, takva je kiša padala da su mi se i novci u džepu praktički rastopili. Sušio sam ih još dva dana na radijatoru – kroz smijeh priča Žac i dodaje:

– Naravno da smo bili tamo, kako ne! Napravili smo čak i bakljadu… Napravili smo je i za 25 godina Šljakera. Doduše, bilo je više baklji nego nas, ali dobro… Baklji 25, a nas šest!

I prije nego što se gorička publika nauči barem pljeskati, možda nauči pjevati. Jer navijačke pjesme samo što nisu stigle.

– Pjesmice su još u povojima, ali bit će dobre… Bobi radi u Konzumu, kao čistač na onom vozilu, i dok se vozi, smišlja pjesmice. Baš danas mi je poslao, stvarno je dobro to složio. Strpite se, vidjet ćete na utakmicama – kaže Dugi, otkrivajući samo jedan stih: “Volim samo Goricu, Šljakere i žene, nikaj više u životu ne zanima mene….”

Što se terena tiče, tu nema problema. Ni kad se pobjeđuje, ni kad se primi dva gola u prvi šest minuta.

– Sezona je definitivno iznad svih očekivanja. Šteta što smo malo podbacili u domaćim utakmicama, tu nema previše pobjeda, ali ukupno gledajući je ovo super. I više nego odlično. Evo, i protiv Hajduka smo vidjeli defenzivno fenomenalnu Goricu, Suk i Marina su odradili vrhunski posao – hvali Žac naše igrače, koji su odreda njihovi miljenici.

– Najdraži igrač? Uh, širok je spektar, teško se odlučiti… Jesenas mi je Beli bio omiljen, a sad mogu reći, recimo, Ninža – kaže Dugi, a Žac se slaže s njim.

– I ja bih rekao Nindža, pogotovo jer ga poznajem i osobno, ali jako mi je drag i Marina, naš Gattuso. Iako, svi su stvarno odlični. Evo, i Kahlina je naš miljenik.

– Tako je, Kahlina! – ubacuje se Dugi i dodaje:

– U Rijeci sam došao do njega na kraju utakmice, a kad me vidio, skoro je suzu pustio. Dao mi je i dres, a to je pokazatelj koliko njima znači naša podrška. I nakon Rijeke i Splita smo se našli s igračima na benzinskoj na putu kuću, izgrlili se, podružili. To tako i treba biti.

U klubu se sanjaju europski snovi, gleda se u budućnost, i navijači imaju viziju kako bi to trebalo izgledati…

– Ja se nadam da se to super izgledati. Klub ima dobru politiku, surađuju s navijačima i čini mi se da bi se moglo dogoditi, ali opet… Mnogi su ovdje Goričani samo kad se pobjeđuje! Žalosno je da grad od 60.000 ljudi ne može skupiti 4000 ljudi na tribinama u prvoj ligi. Garantiram, da su na svakoj utakmici pune tribine, Gorica bi bila druga! – govori Dugi.

Čuli su dečki i za planove o novom stadionu, na kojem bi i komfor za gledatelje trebao biti puno veći.

– Čuo sam za planove, ima to sve smisla, moglo bi jednog dana nešto i biti, ali važno je uspijemo klince odlijepiti od mobitela. Evo, ja sam svojim klincima, sinom od šest i kćerkom od osam godina, idem na sve utakmice. To je put kojim treba ići. I mene je kao dijete tata vodio na utakmice, tu se postavljaju temelji. Ajmo navijati, ajmo se družiti… – završio je Dugi ovu lijepu nogometnu priču.

Najljepšu moguću, zapravo, jer upravo zbog ovakvih navijača nogomet se i igra. Još samo da im se pridruže i ostali, uspavani Goričani, sve će odmah biti ljepše.

Povezane teme:Hajduk HNK GORICA hotnews Navijači

Sport

Goričani prijetili, Zagreb ipak prejak, slijedi derbi braće Mišković

Rukometaši Gorice poraženi su 37-26 od Zagreba u Kutiji šibica, no vječni prvak morao se dobro pomučiti da dođe do ovih bodova. U sljedećem kolu čeka nas županijski derbi u Velikoj Gorici…

Objavljeno

prije 20 minuta

23. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Osam dana nakon što su senzacionalno pobijedili našički Nexe, što je za posljedicu imalo i smjenu trenera u Našicama, rukometaši Gorice novu su, za nekoliko razina veću senzaciju, tražili u gostima kod vječnog prvaka Zagreba. I ponovno su odigrali jako dobru utakmicu, prijetili i zadavali glavobolje zagrebašima, no ipak nisu imali dovoljno snage da izdrže do kraja. Ovu ćemo vrstu senzacije, dakle, pričekati do neke sljedeće prilike…

Gorica je u utakmicu ušla sjajno, igrači Zagreba u čudu su se pogledavali u tih prvih 12 i nešto minuta, nakon kojih je semafor u Kutiji šibica pokazivao da Gorica vodi 7-5. Tad je Zagreb sa četiri uzastopna gola preuzeo kontrolu nad utakmicom i rezultatom, da bi se na predah otišlo s visokih 20-13 u korist domaćina.

Međutim, Goričani su odbili odustati, pa su i nastavak utakmice otvorili na visokoj razini. Serijom 5-1 ponovno su zabrinuli favoriziranog protivnika, ali bilo je to kratkog vijeka. Sa šest vezanih golova sredinom drugog dijela Zagreb je otišao na nedostižnih 11 golova prednosti, što je razlika s kojom je utakmica i završila.

Devet golova Gorici je zabio reprezentativac Filip Glavaš, a šest je dodao Mateja Dodić. Kod Gorice je prvi strijelac bio Jakov Neralić sa šest golova iz šest pokušaja, po četiri komada zabili su Marko Grubišić i Lucas Pitt, a po tri Andro Lopac i Maksimilijan Jurić. Hendikep je za Goricu bilo neigranje kapetana Hrvoja Cekovića, pa ćemo vjerovati da bi s njim u sastavu sve skupa bilo još malo neizvjesnije.

Unatoč tome, trener Matej Mišković i u ovoj je utakmici imao dovoljno dobrih elemenata za koje se može uhvatiti. Gorica je dobra, raspoložena, spremna za sve izazove, što ćemo imati prilike vidjeti i u jednoj posebnoj utakmici koja slijedi. Naime, u sljedećem kolu Goričani će na svom parketu dočekati Dugo Selo u županijskom derbiju, ali i u – bratskom derbiju! Na klupi Gorice je Matej Mišković, a na klupi Dugog Sela njegov brat Dominik…

Nastavite čitati

Sport

Pet žutih minuta: Košarkaši u Trnskom prosuli vodstvo u završnici

Košarkaši Gorice poraženi su na gostovanju kod Zagreba 91-80, pri čemu je u završnim minutama domaćin napravio seriju 21-3 te zasluženo došao do pobjede

Objavljeno

prije 34 minute

23. veljače 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Niz od tri pobjede (Amfora, Vrijednosnice Osijek, Crikvenica) u Trnskom je prekinut niz košarkaša Gorice, koji su morali čestitati rivalima iz KK Zagreba u utakmici 19. kola Prve lige. Nažalost, i ovoga su puta naši košarkaši u završnih pet minuta potonuli u poraz. Nakon vodstva 77:70 dogodio se neobjašnjivi pad u igri Goričana, što su domaći košarkaši kaznili serijom 21:3 i uzvratili za poraz iz prvog dijela sezone.

Zagreb je sredinom druge četvrtine imao plus devet (40:31), a nešto bolje prvo poluvrijeme sastav Ante Samca pretvorio je u prednost na odmoru 47:43. U trećoj četvrtini na krilima Borne Dramalije, koji je ubacio tri trice, Gorica je napravila preokret i stigla do prednosti 65:56.

Zakucavanjem Nike Rimca u posljednjih pet minuta zakoračili su igrači trenera Miljkovića s prednošću 77:70. Tada je uslijedila serija Zagreba koju su kreirali Kristijan Joksimović, Filip Bundović i Joshua LeBlanc za konačnih +11 (91:80).

– Zagreb je fizički dominantniji u odnosu na nas i u završnici su nas otjerali od koša. Zaslužena njihova pobjeda jer su u završnici bili bolji i sretniji. Mi smo nažalost propustili jednu pobjedu i moramo se okrenuti novim susretima – kazao je nakon utakmice trener Damir Miljković.

Filip Bundović s 27 poena predvodio je Zagreb, za koji su dvocifren napadački učinak imali još Dorian Jelenek (16), Nino Žarković (14), Kristina Joksimović (12) i Joshua Leblanc koji je uz 10 poena imao i 16 skokova. U našim redovima 20 poena Nike Rimca, 19 Borne Dramalije te 14 Pavala Turića koji je imao 10 skokova i 7 ukradenih lopti.

Nastavite čitati

Sport

Mladost – pozitivna ludost! Gorička budućnost “pomela” snijeg pa onda i Hajduk

Juniori HNK Gorice pobijedili su vršnjake iz Hajduka 1-0, golom Mihaela Kelave, jednog od igrača koji služe kao pokazatelj što se u klubu radi i planira. Blistali su i Frigan, i Lojen, i Kučiš, ali i svi ostali…

Objavljeno

prije 44 minute

23. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nogometno ludilo pustilo je korijenje ove nedjelje prijepodne na Gradskom stadionu! Jutro poslije pobjede seniora u Puli moglo se spavati na lovorikama, uživati u velika tri boda, ali u svijetu HNK Gorice imali su važnijeg posla. Juniori su, naime, na svom terenu dočekivali splitski Hajduk, odlučni da naprave sve što je potrebno da se nadovežu na starije kolege i do kraja upotpune jedan poseban vikend našega kluba…

Prvo okupljanje zakazano je za subotu, kad je na programu bilo – čišćenje snijega! Nije ga bilo previše, ali bilo ga je dovoljno da se svi moraju okupiti i očistiti teren kako bi sve bilo potpuno spremno za nedjelju u 11 sati, termin određen za “kreševo” s vršnjacima iz Splita. Činjenica da je Hajduk ove sezone već upisao četiri remija i tri poraza nudila je priliku, a tu je priliku trebalo “samo” pretvoriti u ono u što su je gorički klinci uspjeli pretvoriti. U veliku pobjedu.

Trener Denis Banić, snazi protivnika unatoč, nije odstupio od svojih, ali i klupskih principa. U početnih 11, u konkurenciji igrača rođenih 2007. godine, tako su se našla sva tri gorička wunderkinda: Mihael Kelava i Juraj Frigan rođeni su 2009. godine, a golman Lovro Lojen čak je tri godine mlađi od ostalih, jer njemu je i dalje samo 15 godina?!

– Uh, ovaj mali je strašan… – moglo se čuti i s klupe Hajduka u trenucima kad je Lojen autoritativno i frajerski izlazio na centaršuteve, kad je zaustavljao sve opasne napade Splićana.

Trenutak odluke dogodio se u 55. minuti, kad je jedan od nabrojanih, 16-godišnji Mihael Kelava, pronašao prostor i način, poslao loptu u Hajdukovu mrežu i osigurao velika tri boda. Odradili su pritom svoj dio posla svi uključeni u ovu utakmicu, i Fabijanić, i Perković, i Sumbuljević, i Kuzmanić, i Prgomet, i Kasumović, i Orešković… S klupe su ulazili Nevjestić, Rujnić i Rivić, no jedan igrač zaslužuje poseban odlomak.

Stjepan Kučiš, naime, odigrao je četiri minute plus nadoknada dan ranije u Puli, u seniorskoj pobjedi, da bi već sljedećeg jutra, nedovoljno naspavan, ali uvijek maksimalno željan nogometa, zaigrao i za juniore. Kad god se to događalo ove sezone, Štef je bio briljantan, kod njega nema ni traga bilo kakvog razmišljanja o “degradaciji” kad ga se spusti među juniore, a tako je bilo i ovoga puta. Blistao je, razigravao i razgrađivao, kvalitetom i sad već nakupljenim seniorskim iskustvom vodio svoju momčad prema pobjedi, čime je još jedanput pokazao da je riječ o igraču koji MORA biti budućnost našega kluba.

Mogli bi to biti i mnogi drugi dečki iz ove generacije, među kojima su i neki koji su prošli seniorske pripreme ove zime, ali naravno da će sve biti na njima. Ovom su pobjedom došli na osmo mjesto tablice, istovremeno se provode klupski projektu i ostvaraju rezultati, a to je doseg vrijedan pažnje, pozornosti i – dubokog nakona. Hajduk je, dakle, pao, a sljedeći izazov je Varaždin u gostima idućeg vikenda.

Bravo, klinci!

Nastavite čitati

Sport

Ne može nam nitko ništa… Dominacija sjajne Gorice na Drosini!

Nogometaši Gorice pobijedili su Istru 1961 u gostima sa sigurnih 2-0, u utakmici koja je bila po guštu svih goričkih navijača, ali i trenera Marija Carevića. Sjajan je bio Domagoj Pavičić, strijelac i asistent…

Objavljeno

prije 1 sat

23. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Umorile su nas u prethodna dva kola priče o suđenju, takvom da se čak i kod najvećih protivnika teorija zavjere krenula rađati ideja da netko iz nekog razloga želi Goricu gurnuti niz stepenice, a u takvoj atmosferi trebalo je otići u Pulu. Na neugodno gostovanje, na kojem Gorica u posljednje vrijeme i nema previše uspjeha, ali tko te pita… Vukovar je dan ranije prišao na samo tri boda minusa i na Aldo Drosini je preostalo jedino dati najbolje od sebe.

I Gorica je učinila upravo to! Odigrala je naša momčad fenomenalnu utakmicu u Puli, neće pretjerati oni koji ustvrde da je to bila možda i najbolja partija cijele ove sezone, ne zaboravljajući pritom da je ova sezona donijela i pobjede protiv Dinama u Maksimiru i Hajduka u Velikoj Gorici. U Puli je, naime, sve izgledalo baš onako kako navijači Gorice žele da njihova momčad izgleda. Čvrsto, organizirano i neprobojno otraga, nadahnuto, razigrano i efikasno prema naprijed.

Istra je svoju prvu i jedinu ozbiljnu priliku imala u 93. minuti, bio je to udarac glavom nakon kornera, no do tad je Gorica već sve riješila. Dogodilo se to na krilima razigranog Domagoja Pavičića, koji je u ovakvom izdanju ogromno pojačanje za Goricu, ali svoje su odradili i svi ostali. Od Matijaša, Filipovića i ekipe u defenzivi, preko Poza i Kavelja u sredini, sve do kapetana Pršira i Nigerijca Wisdoma Sulea, koji je upisao prvi start. Sve u svemu, više nego zaslužena tri boda.

Do njih je “ponos grada” došao unatoč novih sudačkim pokušajima da se ovdje nešto ospori. Iako za to naizgled nije bilo previše razloga, kod oba gorička pogotka tražilo se nešto što bi ih moglo učiniti nevažećima. Dali su ljudi sve od sebe, treba im čestitati na trudu, ali nisu uspjeli iskopati argumente da dodatno otežaju posao našim nogometašima. Jer, kad su ovakvi, ne može im nitko ništa…

Gorica je puno bolja momčad bila od prve sekunde ogleda s protivnikom koji je ove zime ostao bez Lawala, Koskija, a koji dan uoči ove utakmice i bez kapetana Marešića. Sve te detalje Goričani su koristili na najbolji mogući način, stvarali su prilike, a onda i poveli u 41. minuti, nakon što je Pavičić pogodio na asistenciju vrlo zanimljivog Nigerijca iz vrha napada.

Točka na i stavljena je u 77. minuti, kad je Pavičić preuzeo ulogu asistenta, a svoj novi gol, peti u ovom prvenstvu, postigao fenomenalni Jurica Pršir, od ove subote najbolji strijelac Gorice. Zabilježili smo usput i stativu koju je pogodio Sule, imala je Gorica i još nekoliko dobrih prilika, a sve skupa bilo je jako dobar razlog za zadovoljstvo trenera Marija Carevića.

Važnost ovih bodova ne treba posebno pojašnjavati, s ova nova tri Gorica je pobjegla na plus šest u odnosu na Vukovar, ali i na plus devet u odnosu na očajni Osijek, koji je od kluba kojem nije mjesto na dnu postao vrlo ozbiljan kandidat za ispadanje iz lige. Međutim, to su stvari kojima se u Gorici neće baviti. Fokus je na samima sebi, počevši od prve sljedeće utakmice.

A ta prva sljedeća je – opaka! Nakon što su zabili po četiri komada Istri i Varaždinu, Goricu će u Maksimiru dočekati raspucani igrači Dinama, koji i dalje pamte onaj poraz iz jesenskog dijela prvenstva. Za njih će ta utakmica biti dodatni motiv, a za Goričane će ta utakmica biti – putokaz. S vjerom u sebe, sa stavom da se može, sve opcije bit će otvorene i ovoga puta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopoljac se golijadom plasirao u slijedeće kolo

Objavljeno

prije 1 sat

23. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Turopoljac se u 1/16 finala Kupa Grada Velika Gorica visokom pobjedom 9:0 u susretu s Vatrogascem iz Kobilića plasirao u slijedeću rundu ovog natjecanja.