Sport

Pravi junaci splitskog remija: ‘Nema nas puno, ali uvijek smo uz našu Goricu!’

Nogometaše Gorice u Splitu je bodrilo točno devet hrabrih navijača, koje ni loši vremenski uvjeti nisu zaustavili u namjeri da dođu do Poljuda i budu uz svoju momčad. Donosimo vam njihovu priču o jednom neobičnom navijačkom danu…

Objavljeno

prije 7 godina

24. veljače 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Čak i na kavi u goričkom kafiću, 300-tinjak kilometara daleko, gledajući utakmicu na televiziji, mogla se osjetiti hladnoća potpomognuta snažnom burom koja probija kosti. Nije lako u takvim uvjetima ni igračima, koji su hrabro izborili bod na terenu, a kako je tek bilo njima… Oni, junaci naše priče, navijači su Gorice, ljudi koji su spremni i u ovakvim uvjetima prevaliti i više od 800 kilometara u oba smjera da bi bili uz svoj klub.

– Tko je sve bio? Bobi, on ima 62 godine, Ljubo, koji ima 64 godine, ja imam 44, a bila je i ekipa iz Podbrežnice, Hrco ima 29, Božo 26, on je bio i najmlađi, zatim Dado, Mario i dva brata, Kec i Kirma. Ukupno nas devet, a ne sedam, kao što su neki mediji objavili – govori nam Dugi, neizostavan na svim utakmicama Gorice.

Stigli su iz Splita malo prije dva u noći, a dan poslije sjeli smo na kavu, da malo saberemo dojmove. Pridružio nam se i Žac, još jedan od navijača koji nikad ne odustaju…

– U suradnji s klubom organizirali smo kombi, dobili smo i sendviče za put, ali sve skupa je stvarno bilo, najkraće rečeno, burno – smije se Dugi pa nastavlja:

– Stvarno nije bilo ugodno, siđeš s autoceste i samo gledaš što će ti doletjeti. Na Sv. Roku smo morali izaći na staru cestu, pa nastavili preko Gračaca. Uh, kad je počelo puhati… U jednom trenutku sam krenuo pretjecati kamion i shvatio da se nešto događa, a nemam pojma što. Kad ono, ogromna stijena na cesti! I onda smo dalje išli jako polako, ipak ti vjetar ljulja kombi, nije ti svejedno.

Bilo je, naravno, i postaja na tom putovanju. Živopisnih prije svega…

– Stali smo u Kijevu, naletili na jednog lokalca, čovjeka od nekih 60 godina, i pita nas u čudu: ‘Pa dobro tko ste vi, što pijete pivu po ovoj hladnoći?’ A frajer sjedi u autu s kriglom vina, pokraj njega još cijeli kanister! Malo smo popričali s čovjekom, on još pamti one pjesme ‘Dinamo i Hajduk dva su kluba bratska, njima se ponosi cijela Hrvatska’. Nažalost, sad imamo Hrvatsku, a na trenutke mi se čini da se više nitko ne podnosi. Iako, kad je o navijačima riječ, to se odnosi prije svega na BBB, Torcidu i Armadu. Evo, dečki iz osječke Kohorte su nas zvali da dođemo na utakmicu dan prije, odemo na ručak s njima… Bili su i oni tu, donijeli su kulena i čvaraka, skupa smo se najeli, družili se – govori Dugi dok nesvjesno prebacuje priču na drugu temu.

Pljesak za dečke na terenu, a još veći za ovu skupinu na tribini ???❤.. svaka čast!!

Gepostet von Igor Krlic am Samstag, 23. Februar 2019

HNK Gorica mijenja trendove u hrvatskom nogometu, pod egidom “moramo najljepšeš izgledati, najljepše se ponašati i najljepše igrati”, a nešto slično rade i navijači Gorice. Oni ne spadaju u ono na što se prvo pomisli kad se spomene nogometne navijače, njima je cilj izbjegavati sve moguće probleme, nikoga ne vrijeđati, žele samo družiti se i navijati za svoj klub.

– Od početka smo u ovom našem filmu. S klubom je dogovor da se ne vrijeđa nikoga, da se ne spominje suce, da pokušavamo biti pristojni i normalni. Nije nam interes svađati se s bilo kim. Želimo se družiti s ljudima po Hrvatskoj, pa tko nas želi prihvatiti… – govore dečki, koji su uz goričke nogometaše već više od dva i pol desetljeća, ma kako se klub zvao.

– Sve je počelo točno 24. listopada 1992. Imao sam 17 godina, frend je slavio rođendan, ja sam bio nešto bolestan, pod temperaturom, ali svejedno sam, čim su starci otišli od doma, otišao na utakmicu Radnika protiv Pazinke. I tu je sve krenulo… Bilo nas je nekih 30-ak, krenuli smo cugati nakon toga i nekako smo došli do ideje da osnujemo navijačku skupinu – priča Dugi.

I tako su rođeni Šljakeri, navijačka skupina koja je trajala koliko i Radnikov prvoligaški život. Prekratko.

– Prvo gostovanje bilo je u Zaprešiću, bilo nas je oko 120, pa u Varaždinu, tu nas je bilo oko stotinu, a treće gostovanje je bilo u Sisku… E, tu sam bio sam! Išao sam s igračima na utakmicu – prisjeća se Dugi, dok Žac dodaje kako je tad ipak bio malo premlad, pa još nije sudjelovao u navijačkoj priči.

– Dio Boysa je bio s nama. Nas 40-ak je bilo u ekipi, oni su nam se pridružili. To je bio malo drugačiji đir od ovog danas… Nažalost, život nosi svoje, pa se sve to brzo raspalo. U toj ekipi bili su Zoran Četković, koji je umro prije desetak godina, a njegov stric Ljubo išao je s nama u Split, pa Zvonimir Dević, koji sad živi na Rabu, zatim Čučo, Hren… Hambi je kasnije to naslijedio, nakon što smo mi otišli u vojsku, počeli zasnivati obitelji, ali i oni su se brzo raspali, pa su tu poslije bili i neki klinci kojih danas više nema ni blizu… – nabraja Dugi.

Godinama je gradski klub bio nisko, u nižim ligama, čak i u svijetu seoskog nogometa, ali neki nisu odustajali ni tad.

– Ja sam ti na stadionu od desete godine. I u onim najtežim trenucima, kad je Radnik bio četvrta liga, kad nas je bilo desetak na tribinama, ja sam bio tu. Čak smo i treninge znali gledati. Dolazio sam uporno… Zadnja utakmica je bila protiv HAŠK-a, poraz je donosio ispadanje iz lige, ali dobili smo 1-0. Cico Grlić je zabio iz penala koji je bio na Budimiru, i to pamtim – govori Žac, pa nastavlja:

– Znao sam i odustati, pa vidim da je utakmica, pa odem ipak pogledati. Igrali su i neki dečki koje sam znao, družio se s njima, igrao mali nogomet, ali sve skupa bilo je tužno. Gledaš utakmicu, a oko tebe deset ljudi…

U međuvremenu je klub postao HNK Gorica, zavrtjela se puno ozbiljnija i ambicioznija priča, a s tim su se projektom počeli vraćati i navijači.

– Opet smo se aktivirali tamo negdje oko 2010. ili 2011., tad smo opet počeli ići na gostovanja. Ali znaš kako je to bilo, nas tri, četiri, pet potrpa se u auto i idemo na ova bliža gostovanja. Vinograda, Lučko, HAŠK… – priča Dugi, no vidi se u svemu tome da ga nešto muči.

– Ma znaš što, sve ove godine se nas par trudimo to organizirati i voditi, ali odavno nam je jasno da u Velikoj Gorici nema sluha za to. Klinci su prikopčani na mobitele i kompjutore, a nama preostaje boriti se.

Borba je to koja je sve prije nego lagana…

– Nismo zadovoljni odazivom ljudi, fali nam mlađe ekipe, ali jako teško ih je privući. Čekamo da nam se priključe, ali nema ih – govori Žac, a nadovezuje se Dugi:

– Riješavamo ulaznice, sve je besplatno, ali ovim ljudima valjda treba dati još 100 kuna da dođu na utakmicu! Evo, protiv Intera je ulaz bio besplatan, pa dođe 1600 ljudi, umjesto da napunimo stadion kao protiv Dinama. Nije to loša brojka, ali opet…

Bilo je različitih pokušaja animacije, ali tek se čeka da gorička publika “poludi”. Ili barem reagira, na bilo što.

– Jednu utakmicu sam čak po cijelom zapadu hodao s megafonom, ali ljudi kao da ne vide i ne čuju, ma nemaju interesa čak ni zapljeskati. To je ono, daj gol pa ću ti pljeskati. A ja kažem, odi onda u kino pa gledaj film tako. To su neke stvari koje nas tište i obeshrabruju, ali ne damo se… Ima šanse da se to podigne u budućnosti, vjerujem u to, ali znaš kako to ide. Ljudi čekaju valjda da se uđe u Ligu prvaka, pa će onda biti navijači Gorice. U tom je problem – priča Dugi.

Svoj profil na Facebooku preimenovao je u “Šljakeri Velika Gorica”, tamo se mogu javiti svi koji su zainteresirani da se uključe, da se druže i navijaju, da pomognu klubu, igračima…

– Sad se pišu i neke pjesmice, a tu treba istaknuti i da smo mi valjda jedini navijači u Hrvatskoj kod kojih su dvije grupe u svemu zajedno – kaže Dugi.

E, to je poseban dio priče. Znali smo se i na ovom portalu zabuniti, pa nazvati navijače Gorice isključivo Good Boysima, kao što piše na nekim transparentima, ali zapravo je tu riječ o dvije skupine.

– Ova malo starija ekipa su Good Boysi, njih dvojica su išla s nama u Split, Bobi i Ljubo, a nas je bilo sedam iz Šljakera. Išli smo i u Koprivnicu svi zajedno, s dva busa, družimo se, navijamo… Zašto smo u dvije grupe? Ha, nemam pojma, oni su sami sebe nazvali tako, oni su Good Boysi, a ova naša priča sa Šljakerima traje od te 1992. Dok smo bili u drugoj ligi, oni su bili na zapadu, mi na istoku, a ujedinilo nas je to što sad u prvoj ligi mi više ne možemo na istok, koji je postao gostujuća tribina – objašnjava Dugi.

Ulazak u prvu ligu, onoga kišnog dana u svibnju 2018., kad je prolom oblaka zakomplicirao proslavu ovog povijesnog uspjeha, obilježili su na poseban način.

– Uh, takva je kiša padala da su mi se i novci u džepu praktički rastopili. Sušio sam ih još dva dana na radijatoru – kroz smijeh priča Žac i dodaje:

– Naravno da smo bili tamo, kako ne! Napravili smo čak i bakljadu… Napravili smo je i za 25 godina Šljakera. Doduše, bilo je više baklji nego nas, ali dobro… Baklji 25, a nas šest!

I prije nego što se gorička publika nauči barem pljeskati, možda nauči pjevati. Jer navijačke pjesme samo što nisu stigle.

– Pjesmice su još u povojima, ali bit će dobre… Bobi radi u Konzumu, kao čistač na onom vozilu, i dok se vozi, smišlja pjesmice. Baš danas mi je poslao, stvarno je dobro to složio. Strpite se, vidjet ćete na utakmicama – kaže Dugi, otkrivajući samo jedan stih: “Volim samo Goricu, Šljakere i žene, nikaj više u životu ne zanima mene….”

Što se terena tiče, tu nema problema. Ni kad se pobjeđuje, ni kad se primi dva gola u prvi šest minuta.

– Sezona je definitivno iznad svih očekivanja. Šteta što smo malo podbacili u domaćim utakmicama, tu nema previše pobjeda, ali ukupno gledajući je ovo super. I više nego odlično. Evo, i protiv Hajduka smo vidjeli defenzivno fenomenalnu Goricu, Suk i Marina su odradili vrhunski posao – hvali Žac naše igrače, koji su odreda njihovi miljenici.

– Najdraži igrač? Uh, širok je spektar, teško se odlučiti… Jesenas mi je Beli bio omiljen, a sad mogu reći, recimo, Ninža – kaže Dugi, a Žac se slaže s njim.

– I ja bih rekao Nindža, pogotovo jer ga poznajem i osobno, ali jako mi je drag i Marina, naš Gattuso. Iako, svi su stvarno odlični. Evo, i Kahlina je naš miljenik.

– Tako je, Kahlina! – ubacuje se Dugi i dodaje:

– U Rijeci sam došao do njega na kraju utakmice, a kad me vidio, skoro je suzu pustio. Dao mi je i dres, a to je pokazatelj koliko njima znači naša podrška. I nakon Rijeke i Splita smo se našli s igračima na benzinskoj na putu kuću, izgrlili se, podružili. To tako i treba biti.

U klubu se sanjaju europski snovi, gleda se u budućnost, i navijači imaju viziju kako bi to trebalo izgledati…

– Ja se nadam da se to super izgledati. Klub ima dobru politiku, surađuju s navijačima i čini mi se da bi se moglo dogoditi, ali opet… Mnogi su ovdje Goričani samo kad se pobjeđuje! Žalosno je da grad od 60.000 ljudi ne može skupiti 4000 ljudi na tribinama u prvoj ligi. Garantiram, da su na svakoj utakmici pune tribine, Gorica bi bila druga! – govori Dugi.

Čuli su dečki i za planove o novom stadionu, na kojem bi i komfor za gledatelje trebao biti puno veći.

– Čuo sam za planove, ima to sve smisla, moglo bi jednog dana nešto i biti, ali važno je uspijemo klince odlijepiti od mobitela. Evo, ja sam svojim klincima, sinom od šest i kćerkom od osam godina, idem na sve utakmice. To je put kojim treba ići. I mene je kao dijete tata vodio na utakmice, tu se postavljaju temelji. Ajmo navijati, ajmo se družiti… – završio je Dugi ovu lijepu nogometnu priču.

Najljepšu moguću, zapravo, jer upravo zbog ovakvih navijača nogomet se i igra. Još samo da im se pridruže i ostali, uspavani Goričani, sve će odmah biti ljepše.

Povezane teme:Hajduk HNK GORICA hotnews Navijači

Sport

‘Hvala svima, a sad… Zdenka, zmeti terasu, Bašo, najdi Čazmine gaće!’

Iz NK Kurilovca emotivnom su objavom zahvalili svima koji su im pomogli u pripremi povijesne utakmice, ali i svima koji su cijeli ovaj događaj učinili još važnijim, većim, ljepšim…

Objavljeno

prije 4 sata

7. studenoga 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Prolaze sati i dani, ali uživanje traje i dalje. Uživanje u pobjedi Kurilovca, koja je odjeknula puno šire i dalje od našega kraja. Reakcije su stizale praktički iz cijeloga svijeta, a NK Kurilovec nakratko je postao glavna priča u nacionalnim sportskim medijima. Zasluženo, s vrlo zasluženim povodom, što je na trenutak ili dva promijenilo život i igračima i ljudima iz kluba.

Međutim, svjesni da takvi trenuci ne potraju predugo u sportu, da života na staroj slavi nema, da nova utakmica stiže već u subotu, kad se od 14 sati igra protiv HAŠK-a, u klubu su odlučili na svoj način zaokružiti, zaključiti ovu priču. Na klupskim društvenim mrežama tako je u petak osvanula objava koju je potpisao predsjednik kluba Dražen Vujnović.

U njoj se nižu zahvale svima po redu, ali pronašlo se mjesta i za sitne duhovitosti, kao i za poneku uputu vrijednom društvu iz kluba. Jer Istra je prošlost, a pred nama je budućnost… Objavu prenosimo u cjelosti:

Želim iskreno zahvaliti svim akterima, prije svega svima onima na zelenom terenu, ali isto tako i svima onima izvan i uokolo njega, koji su na bilo koji način doprinijeli da naša povijesna kup utakmica protiv NK Istra 1961 protekne u vrlo korektnom i fair-play ozračju, uz vrlo dobru organizaciju same utakmice i još jednu potvrdu naše otvorenosti i gostoljubivosti spram svakog našeg sportskog rivala.

Hvala i našim malim, ali brojnim, vjernim i glasnim „red boysima“, navijačima iz naše NŠM, a nadasve svim medijima i portalima, lokalnim (City Radio, VGdanas, V’Gradu, Kronike Velike Gorice, Gorica.info) i širim (Sportske novosti, Večernji list, 24sata…), radio (HR2 , Otvoreni radio, Banovina…) i TV postajama (NOVA TV, RTL Danas…) na značajnom prostoru u udarnim emisijama posvećenom NK Kurilovec te Max Sportu na korektnoj i afirmativnoj prezentaciji uživo, kako našeg kluba, tako i same utakmice u kojoj smo postigli ovu povijesnu pobjedu.

Dakako, hvala i Ivici, Robiju i Filipu na „konkretnom“ sponzorstvu, kao i Danijelu i Matiji na izdašnim „materijalnim“ prilozima, koje su Fila i Robi pretvorili u roštiljske delicije.

U nemogućnosti da svim čestitarima diljem Lijepe naše, ali i izvan njenih granica (Švicarska, Njemačka, Australija…), a među njima i brojnim nogometnim klubovima, ponaosob zahvalimo na brojnim čestitkama i lijepim željama, koristim ovu prigodu da im iskreno zahvalimo na podršci i epitetima kojima su nas počastili.

Zbog svega toga jučer se bilo posebno lijepo osjećati pripadnikom i članom kluba koji je ostvario svoj najveći i uistinu povijesni sportski uspjeh, zahvaljujući kojem će se prvi puta od kad je nogometa u Hrvata, među 8 klubova četvrtzavršnice HR kupa naći dva kluba iz turopoljske metropole!!! Ima li ljepše i veće promidžbe za našu Veliku Goricu, kao grad sporta i mladih, uz to i grad u kojem se upravo gradi i raste novi dom hrvatskog reprezentativnog nogometa!? Stoga danas uz ove riječi zahvale u ime svih struktura NK Kurilovec (članova IO i NO, igrača, trenera i djelatnih osoba), izražavam neskriveni ponos što sam sve ovo doživio i proživio u poziciji predsjednika “najvećeg malog seoskog kluba” – NK Kurilovec!

Dragi prijatelji, navijači i kibici našeg kluba, poštovani pobornici „najveće i najljepše sporedne stvari na svijetu“, veliko vam hvala svima što ste naš klub i moju malenkost osobno barem na trenutak učinili „slavnim“, ali i nadasve, opravdano i dugoročno ponosnim!!!

No, kako smo svjesni da su trenuci slave ponekad varljivi i lako prolazni, to spuštamo loptu na zemlju i vraćamo se u svakodnevnu kolotečinu i realnost: Dečki, trening je v šest vur popoldan, idemo se loptati… Jura, povaljaj glavni i pomoćni teren… Bašo, pripravi one plave markirke i najdi Čazmine gaće… Zdenka, dojdi denes malo ranije i zmeti terasu… Robi, daj nam uplati nekakvu crkavicu ako Boga znaš… Ćiro, daj složi stol za partiju bele… Vidimo se, ajd bok i pozdrav svima!!!

S osobitim poštovanjem, iskrenom zahvalnošću i srdačnim pozdravom svim zaljubljenicima nogometne igre i ljudima dobre volje.

Predsjednik
Dražen Vujnović

Nastavite čitati

Sport

Gorica dobila peticu: Opet stigao Kalajžić, došao s motivom i s brkovima

Bivši igrač Cibone, Dubrave, Dubrovnika i Zaboka, uskoro 22-godišnji Filip Kalajžić, sa svojih će 208 centimetara i solidnim iskustvom s obzirom na godine biti od velike pomoći košarkašima Gorice

Objavljeno

prije 4 sata

7. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Pripreme za sezonu u tijeku u svijetu košarkaša Gorice počele su istog trenutka kad je završila prošla, jer puna dva mjeseca nastavili su dečki trenirati pod vodstvom neumornog trenera Damira Cicija Miljkovića, a u tom su razdoblju odrađene i prve probe, isprobana potencijalna pojačanja… Posljedično, ulazak u sezonu bio je fenomenalan, Goričani su osvojili regionalni Kup i plasirali se u glavni ždrijeb Kupa Krešimira Ćosića, a posljednji dodaci stižu ovih dana.

Prvo je u klub stigao Slavenov sin Niko Rimac, koji je došao na posudbu iz Dubrave, pa već i debitirao u uvjerljivoj pobjedi protiv Osijeka, da bi koji dan kasnije stiglo i drugo pojačanje. Naime, novi igrač Gorice postao je uskoro 22-godišnji centar Filip Kalajžić, koji će pojačati konkurenciju na poziciji “petice”, ali i donijeti dodatnu kvalitetu našoj momčadi. Krenulo je s po dvije pobjede i poraza, no dva nova igrača trebala bi osnažiti akcije Goričana u prvoligaškom društvu, odnosno u drugom rangu hrvatske košarke.

Za četiri dana Filip Kalajžić će proslaviti 22. rođendan, a to će učiniti kao igrač petoga kluba u svojoj karijeri. Sva četiri dosadašnja bili su premijerligaši, počevši od Cibone, u kojoj je ovaj rođeni Zagrepčanin napravio prve seniorske korake. Nakon odlaska iz redova “vukova”, a prije dolaska u redove velikogoričkih “bikova”, Kalajžić je bio igrač Dubrave i Dubrovnika, da bi ovu sezonu počeo u dresu Zaboka. Upisao je samo dva nastupa za klub iz Zagorja prije nego što je odlučio svoju priču nastaviti u Turopolju.

Visok je 208 centimetara, dobar je u igri leđima prema košu, a nisu loši ni brkovi s kojima je stigao u Goricu. Filip će biti drugi Kalajžić u Gorici, budući da i dalje pamtimo sjajne partije njegova prezimenjaka Mate, dojučerašnjeg suigrača u Zaboku. Pomoći će ovaj Kalajžić Kristijanu Šutalu u borbi s protivničkim centrima, a koliko će u tome biti uspješan prvi put ćemo doznati ovog vikenda, kad Gorica gostuje u Crikvenici.

Nastavite čitati

Sport

Odjeci senzacije: ‘Tata, daj nam pusti opet onu pjesmu Ku, Ku, Kurilovec…’

Nogometaši Kurilovca u srijedu su ispisali klupsku povijest, u četvrtak su davali izjave nacionalnim TV kućama, snimali se i slikali, a u petak će se pripremati za subotnji povratak u stvarnost – na Udarnik stiže HAŠK…

Objavljeno

prije 8 sati

7. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Srijeda na Udarniku bila je spektakularna, čudesna, nezaboravna, fenomenalna, a euforija nije previše splasnula ni dan poslije. Ne samo na Udarniku, nego u cijelom gradu.

– Oprostite, on cijeli dan pjevuši nekakvu pjesmicu, a mi nikako ne možemo skužiti o čemu se radi… – obavijestile su tete u vrtiću jednog tatu tog slavljeničkog nogometnog četvrtka u našem gradu.

– Jel to možda ona “Ku, Ku, Ku, Kurilovec”? – uzvratio je tata s pitanjem.

– Da, da, to je ta! Stalno ponavlja “ku, ku, ku”… – odgovorila je teta.

Tata je slegnuo ramenima, objasnio da je to krenulo tamo negdje u srijedu poslijepodne, a očito je ostalo aktualno i dan poslije. Uostalom, i još jedan dan poslije, u petak ujutro, bajka je trajala i dalje u dječjim glavicama. Ovoga puta u pitanju su drugi klinci, opet vrtićke dobi, dva brata, koji su na putu do vrtića imali glazbenu želju. Točnije, dvije glazbene želje.

– Tata, daj nam pusti ono “Idemo dečki iz srca Turopolja” – vrištao je jedan, a drugi se nadovezao:

– A onda ćemo poslije onu “ku, ku, ku”!

Za one koje ne znaju, to je ova:

Obje anegdotice milijun posto su stvarne, nimalo romantizirane, a to je ono najljepše što je ostalo iza fantastičnog uspjeha Kurilovčana, četvrtfinalista Kupa Hrvatske. NK Kurilovec na dan ili dva bio je glavna priča u gradu, klub s kojim će se spremno identificirati i djeca i odrasli, što je pobjeda čak i nešto veća od onih 2-1 na terenu protiv Istre.

Uostalom, još od vremena kultnog “erodroma”, zapravo u svih ovih 77 godina postojanja kluba, NK Kurilovec nikad nije dobivao ovoliko pozornosti. Ne samo u gradu, nego u cijeloj državi. RTL Direkt došao je snimati prilog na Udarnik, cijela zadnja stranica Sportskih novosti posvećena je Kurilovcu, o predsjedniku Draženu Vujnoviću, treneru Senadu Harambašiću i njegovim dečkima pričalo se na televizijskim dnevnicima, u radijskim eterima, pisalo po portalima…

– Na trenutke poput ovih mi kao klub definitivno nismo naviknuti, sva ova pozornost za nas je nešto novo, ali dečki su to stvarno zaslužili – govorio je u kamere nacionalnih TV kuća presidente Vujnović, koji je dobio zadatak poslati medijima fotografiju uz kamion VG Čistoće, kojeg vozi u radnom vremenu, prije nego što se posveti klubu.

Ukratko, svi ovi dani dobit će posebno mjesto u kurilovečkoj nogometnoj povijesti, u čemu svi mi navijači i simpatizeri, a pogotovo ljudi iz kluba, imaju svako pravo uživati. Uostalom, neće to potrajati, jer već nekoliko minuta nakon pobjede nad Istrom trener Senad sa smiješkom je rekao i ovo:

– Ništa, sad se okrećemo HAŠK-u u subotu…

Tako to ide u nogometu. Ispišeš povijest, odgovaraš na poruke i pozive, daješ izjave, snimaš se i slikaš, a tri dana poslije – ideš dalje. Treća NL Centar došla je do 12. kola, u kojem će u subotu od 14 sati na travnjak kojeg će prvoligaš iz Pule još dugo pamtiti istrčati dečki iz HAŠK-a. I, naravno, dečki iz Kurilovca, svjesni da vremena za izležavanje na lovorikama više nema.

– Siguran sam da su dečki svjesni svega. Imaju svako pravo uživati u ovim trenucima, ali to je jako kvalitetna i karakterna skupina igrača, dečki koji dišu kao jedan i nimalo ne strahujemo da u subotu protiv HAŠK-a nećemo biti pravi – kaže trener Harambašić.

Bilo bi lijepo da Velikogoričani u što većem broju dođu na Udarnik i ovoga puta, da još jednim velikim pljeskom nagrade nogometne junake iz Kurilovca. Red Boysi bit će tamo, svi su pozvani da im se pridruže, jer “Senad Boysi” to su zaslužili.

Idemo dečki, iz srca Turopolja…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Nogometni tjedan, treći dio: ‘Vukovar je opasan, ali želim 11 lavova na terenu!’

Nogometaši Gorice u petak u 18 sati na našem Gradskom stadionu otvaraju 13. kolo SuperSport HNL-a protiv sve boljeg Vukovara. Samo četiri dana nakon Lokomotive traži se pobjeda uoči reprezentativne stanke…

Objavljeno

prije 8 sati

7. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ludi nogometni tjedan u Velikoj Gorici ovog će petka doći i do svoje treće epizode. Prethodne dvije bile su, najkraće moguće rečeno, fenomenalne, jer prvo je u ponedjeljak Gorica sa 4-1 ispratila Lokomotivu i prekinula svoj negativan niz u prvenstvu, a onda je u srijedu Kurilovec napravio ono što je napravio u sudaru s Istrom… U petak slijedi, dakle, i treći dio bogatog nogometnog programa, u sklopu kojega na Gradskom stadionu gostuje Vukovar.

Goričani ovu utakmicu dočekuju sa značajnom dozom samopouzdanja, jer drukčije ni ne može biti nakon dvije uzastopne pobjede u kojima je momčad Marija Carevića utrpala čak deset komada. Prvo šest Rudešu, zatim četiri Lokomotivi, pa je cijela atmosfera oko kluba odmah drukčija, neusporedivo bolja.

– Pristup je u te dvije utakmice bio puno bolji nego u prethodnim, koncentracija također, kao i generalne nogometne stvari. To su segmenti koje smo digli na višu razinu i to nas je nagradilo. Veseli me što smo se vratili u dobar ritam, što zabijamo dosta golova, međutim oprezan sam u svakom smislu. Znamo da je svaka utakmica priča za sebe, a sad nam dolazi Vukovar, koji je zaista opasna momčad. Imaju dosta dobrih pojedinaca i morat ćemo biti na svom najvišem mogućem nivou da bismo uzeli bodove – svjestan je trener Carević.

Oprez i maksimalan fokus neophodan je i zbog posljednjih izdanja protivnika s istoka Hrvatske, jer Vukovar je neporažen u posljednje tri utakmice, a pobjeda protiv Dinama i dalje odzvanja svijetom HNL-a.

– Njihov angažman je stvarno maksimalan, bore se za svaku loptu, ali unatoč tome imaju i svoje nedostatke. Imaju tri-četiri izrazita pojedinca, individualce koji rade razliku i tu ćemo morati biti oprezni. Moramo njih zaustaviti da bismo nametnuli svoju igru i, nadam se, pobijedili – kaže trener Gorice.

Nije bilo previše vremena za pripremu ove utakmice, budući da je Gorica u ponedjeljak zatvorila prethodno, a u petak će otvoriti novo kolo.

– Da, malo je problem to što je Vukovar imao dva dana više za odmor između dvije utakmice, ali neću to uzimati kao alibi. Osvježili smo se i pripremili, do petka u 18 sati još ćemo se malo odmoriti i želim na terenu 11 lavova, plus ovi na klupi. Želim da od prve minute budemo agresivni, da izlazimo visoko, a nadam se da će nam to donijeti i dobar rezultat – jasan je Carević, koji alibi neće tražiti ni u izostancima.

A ima ih možda i najviše ove sezone…

– Imamo tih svojih problema što se tiče ozljeda i bolesti. Pavičić je bolestan, Erceg je upitan, Leš se ozlijedio prošlu utakmicu… Ali dobro, ne razmišljam na takav način, jer imamo momke koji će uskočiti, koji su čekali ovaj trenutak da dobiju priliku – zaključio je Carević.

Budući da vjerojatno neće biti ni Durakovića, početnih 11 Gorice za Vukovar moglo bi izgledati ovako nekako:

Matijaš – Perić, Filipović, Čabraja – Trontelj, Kavelj, Pozo, Vrzić – Fiolić, Pršir – Čuić

U prvoj rundi prvenstva gledali smo spektakularnu utakmicu u Vinkovcima, u kojoj je Gorica u prvom poluvremenu komotno mogla voditi 5-0 ili 6-0, da bi u nastavku grčevito spašavala bod i propuštala nove velike prilike. Ne bi treneri voljeli da se takvo nešto ponovi, ali za navijače je to bilo pamtljivo iskustvo, posebno atraktivno za one neutralne gledatelje… No, kao što je Carević naglasio, ovo je potpuno nova priča. Iz koje bi bilo sjajno izaći kao pobjednik, jer nakon ovog ogleda slijedi reprezentativna stanka, a na takve pauze uvijek je ljepše ići s pobjedama.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Obrazovanje

FOTO Gimnazija Velika Gorica dvostruki pobjednik Županijskog natjecanja u plivanju

Objavljeno

prije 1 dan

6. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Županijsko natjecanje osnovnih i srednjih škola u plivanju održano je danas (četvrtak, 06.11.2025.) na Gradskom bazenu u Velikoj Gorici u organizaciji Osnovne škole Nikole Hribara. Na ekipnom natjecanju učenica i učenika sudjelovalo je 8 osnovnih škola u konkurenciji dječaka i 4 osnovne škole u konkurenciji djevojčica. Kod srednjoškolaca u konkurenciji mladića natjecalo se 7 škola, a u konkurenciji djevojaka tri srednje škole.