S ponosom su iz NK Lukavca nedavno objavili kako su dobili domaćinstvo turnira U-16 reprezentacija, u sklopu kojeg su na Lukavellu predviđene tri utakmice. Prva od njih je i odrađena, pa će ostati zapisano da je prva međunarodna nogometna utakmica na lukavečkom travnjaku bio dvoboj U-16 reprezentacija Švedske i Finske.

– Da, definitivno je prva. Raspitivali smo se i kod starijih mještana, pokušavali doznati je li se nekad u prošlosti možda događalo nešto slično u našem selu, ali nitko ne pamti da se ikad igrala jedna ovakva utakmica. Ponosni smo i sretni što smo ispisali povijest – kazao je predsjednik kluba Goran Guteša, koji je mogao uživati u pohvalama okupljenih za odrađeni posao.

Za upućenije je to potpuno očekivano, ali treba istaknuti da su se Lukavčani pokazali kao sjajni domaćini, jer organizacija je na svim razinama bila vrhunska. Počevši od svlačionica, koje su posebno pripremljene za ovu priliku, preko terena, pa sve do dočeka gostiju i svega što se i očekuje na sportskim događajima poput ovoga.

Slušale su se tako u Lukavcu himne Finske i Švedske, a moglo se na Lukavellu susresti i neka jako dobro poznata lica, poput legendarnog reprezentativca Aljoše Asanovića. I on je, kao i značajan broj ljudi okupljenih na tribinama lukavečkog nogometnog zdanja, došao pogledati klince s europskog sjevera, a najbrojniji su bili – menadžeri!

– Čuj ove, kao golubi na Jelačić placu kad im baciš koricu kruha… – dobacio je netko u trenutku kad su se ljudi iz organizacije pojavili sa zapisnicima za utakmicu.

Zainteresirani menadžeri utrkivali su se tko će prvi doći do svog primjerka, što i ne čudi osobito s obzirom na trendove koji vladaju na nogometnom tržištu. Klubovima i menadžerima zanimljivi su sve mlađi igrači, pa smo tako došli i do neobično snažnog interesa za klince rođene 2008. godine.

Utakmica je na kraju završila pobjedom Švedske 2-0, uz dva lijepa pogotka, ali sve je to bilo samo uvod u ono što slijedi. U petak i ponedjeljak, naime, na Lukavellu će zaigrati hrvatska U-16 reprezentacija, predvođena izbornikom Marijanom Budimirom. U petak od 12.30 sati naši će klinci igrati protiv Švedske, a u ponedjeljak od 10.15 sati protivnik će biti Finska.

Interes će, očekuje se, biti još veći, gledatelji još brojniji, baš kao i menadžeri. Jedino što će ostati isto je razina organizacije, koja teško može biti bolja. Lukavčani su za povijesnu premijeru zaslužili čistu peticu, još jedanput oduševili i pokazali da su zaista posebno nogometno društvo u niželigaškom svijetu. Ne tako davno Lukavec je bio sinonim za “selski nogomet” u svakom smislu, a danas u tom selu živi i uživa nogometna Europa…

I bit će toga još, jer početkom svibnja na Lukavellu će igrati i ženska U-16 reprezentacija Hrvatske. Niz je, dakle, tek počeo…

Bravo, Lukavčani!

Mališani iz Dječjeg vrtića Velika Gorica, koji je inače ponosni nositelj titule Međunarodne Eko škole, uživali su jučer u organiziranim aktivnostima u sklopu projektnog Eko dana. U područnim objektima u Kurilovečkoj i Mraclinu pod motom “Otpad sortiramo, vrijedno recikliramo, ponovno upotrebljavamo” djeca su učila kako se odgovorno ponašati u očuvanju planete Zemlje.

– U objektu u Kurilovečkoj najmlađa su djeca bojala kartonske kutije i od njih izrađivala spremnike za otpad i kamion za odvoz smeća i otpada. Starija djeca kroz igru i različite aktivnosti razvrstavala su otpad u odgovarajuće spremnike, a potom su koristili otpadni materijali za izradu kućica za ptičice, čunjeva i figurica za razne društvene igre. Eko patrola je pisala eko poruke i letke koje su postavljali ispod brisača automobila parkiranih ispred vrtića i na taj način senzibilizirali lokalnu zajednicu za očuvanje okoliša i odgovorno ekološko ponašanje – ističu iz DV Velika Gorica.

Foto: DV Velika Gorica

Djeca su još izrađivala narodne nošnje od novinskog papira, zatim od starog papira izrađivali novi koji će kasnije koristiti za izradu čestitki. No, u pojedine aktivnosti bili su uključeni i roditelji koji su zajedno s djecom na radionici od otpadnog materijala izrađivali znamenitosti Londona. Napravljen je i eko plakat s vrijednim informacijama o štetnosti plastike za okoliš, različite igračke od plastičnih boca i drugog otpadnog materijala, podmetači od starih keramičkih pločica i šivajući ukrašavali platnene vrećice ostacima stare tkanine.

Foto: DV Velika Gorica

U objektu u Mraclinu sadila su se drveća u dvorištu vrtića, a od otpadnog materijala izrađeni su različiti poticaji za igru i aktivnosti djece u zatvorenom i na otvorenom prostoru kao što je poligon za mini-golf od PVC boca te drveni stolić za igru prijevoznim sredstvima.

– Sve aktivnosti projektnog dana imale su za cilj bogatiti djetetovu spoznaju o važnosti gospodarenja otpadom te poticati i razvijati pozitivne stavove prema očuvanju okoliša – dodali su iz vrtića.

Foto: DV Velika Gorica

Foto: DV Velika Gorica

Foto: DV Velika Gorica

Foto: DV Velika Gorica

Prošlo je tjedan dana od posljednje utakmice košarkaša Gorice u sezoni koja je označila novi početak. Nakon niza godina u društvu najboljih klubova u državi, u Premijer ligi, gorička košarka skliznula je u niži rang, u natjecanje koje se službeno zove Prva muška liga, pri čemu je bilo jako teško pretpostaviti kako će sve skupa izgledati. Ne samo zato što su ostala tek trojica igrača iz lanjske ozbiljne rotacije, nego i zato što je novi trener Neven Nikolić odlučio odstupiti neposredno uoči prve utakmice u sezoni.

Novu, potpuno izmijenjenu momčad preuzeo je 34-godišnji Miron Češkić, koji je u klub došao na poziciju tajnika, odnosno prvog operativca.

– Gledajući početak sezone, koja je krenula jako čudno, možemo reći da je na kraju ispalo jako uspješno. Trener Nikolić otišao je u ponedjeljak, a ja sam prvu utakmicu vodio u subotu. Trebalo je tu posložiti stvari, a imao sam samo tih pet dana prije nego što je krenulo… I već u prvoj utakmici išli smo na Marsoniju, za koju je igrao moj brat, pa sam i imao neke insajderske informacije. Dobili smo tu utakmicu 20 razlike i sve je odmah nekako krenulo u dobrom smjeru – vraća se na početak trener Miron gostujući u emisiji Prva liga na City radiju.

Uz žestok i naporan rad, koji je doveo i do sjajne serije na otvaranju ove godine, završilo je četvrtim mjestom u regularnoj sezoni, iza ipak prejakih Kvarnera i Vrijednosnica Osijek te Samobora predvođenog Krunom Simonom. U polufinalu doigravanja Gorica je tako išla na Kvarner i morala potpisati kapitulaciju s 0-2 u toj seriji.

– U obje utakmice smo pet minuta prije kraja bili na minus pet. Pogotovo je specifična bila druga utakmica, u kojoj smo gubili 25 razlike, tražili načine kako se oduprijeti, mijenjali obrane i kombinirali sve što se može, pa se s par trica zaredom uspjeli vratiti. A onda su oni pokazali zašto su tu gdje jesu, da su kvaliteta više… To je momčad složena za rang više, što se i osjetilo – realan je Češkić.

U odnosu na početak sezone ova je momčad Gorica danas…

– Puno iskusnija! Moramo biti svjesni da nam je ljetos došlo sedam igrača koji nisu imali ozbiljan doticaj s ovim rangom natjecanja. Kotrulja i Stojanov bili su juniori, Oštrić, Perica i Miloloža dotad nisu previše ni igrali, braća Došen došla su iz nižeg ranga… Trebalo je tu puno rada, puno razgovora, da im se podigne samopouzdanje, a na kraju smo uz pomoć starijih igrača napravili stvarno dobre stvari – ponosan je Miron.

Među starijim igračima je i jedan koji je četiri godine stariji od trenera.

– Da, jedino Ante Mašić je stariji, a Kristijan Šutalo je godinu mlađi. Znamo se mi već dugo, igrali smo jedni protiv drugih… Iskreno, ja sam na poziciju tajnika došao s idejom da bih možda mogao još malo i igrati, ako zatreba pomoći ovim mladim igračima, ali na kraju se priča malo drukčije odvila – kaže Češkić i nastavlja:

– Sad mi nije žao. Kad se otvorila opcija da preuzmem momčad, rekao sam sebi da treba probati. Već sam ranije vodio seniore, a i dečki su bili stvarno OK prema meni… Uostalom, da nije uspjelo, da nije išlo, tražili bismo neko drugo rješenje. Ispalo je da se sve skupa zakotrljalo na dobar način, odradili smo super sezonu i zato mi danas nije žao što nisam igrao. Iako, moram priznati da mi se još uvijek igra…

Goričani su ušli u sezonu s puno dvojbi i nepoznanica, a završilo je vrlo uspješno… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ispalo je drukčije, ispalo je uspješno, ali iza toga ostalo je puno prolivenog znoja.

– Trenirali smo sedam do osam puta tjedno, što znači da smo često imali i dva treninga dnevno, što nije uvijek lako izvesti, budući da dečki i studiraju, rade… Ali ja sam entuzijast, pa i oni moraju biti entuzijasti. Rekao sam im da će dobiti priliku, a na njima je da je iskoriste ako misle nešto ozbiljnije igrati, pokazati se… Rad, rad i samo rad. I žrtva. Nije uvijek lako, ne stižu svi na sve treninge, ali veseli me što se događalo da me igrač nazove, kaže da ne može u utorak doći na trening, pa bi došao u ponedjeljak barem šutirati. I ja rado dođem u dvoranu, odradim trening s njim… Treba se puno prilagođavati, ali svi imaju želju za napretkom i to me posebno veseli – ističe mladi trener Gorice.

A kad smo već kod mladosti, to je i najbolji opis onoga što ga okružuje, unatoč nekolicini iskusnih igrača. Što je, zapravo, i poanta, jer bilo bi suludo ovaj pad u niži rang ne iskoristiti za promociju mladih, ako je moguće i domaćih igrača. Pogotovo s obzirom na činjenicu da je Velika Gorica izbacila gotovo nevjerojatno malen broj ozbiljnih košarkaša kroz svoju povijest, što je teško objasniti s obzirom na veličinu grada, na broj ljudi, djece…

– Temelji se udaraju od najmlađih kategorija. Mora se djeci omogućiti dovoljan broj treninga, kvalitetne trenere i velik broj natjecanja. Ono što sam zatekao u Gorici nije bilo na tom tragu. Evo, prošle sezone juniori su trenirali triput tjedno, što više spada u rekreaciju nego ozbiljno bavljenje košarkom. Na tome treba raditi i davati klincima priliku da uspiju. Prva liga je idealan poligon za mlade igrače, okruženje u kojem se trenira sedam, osam ili devet puta tjedno, u kojem se natječe s malo ozbiljnijim igračima. Talenta uvijek ima, ali dijamante uvijek treba brusiti na pravi način – svjestan je Češkić, koji u tom smislu vidi pomake.

– Suradnjom s Velgorom došlo se do većeg broja termina, što omogućuje da se više i bolje trenira. Otvaranjem balona ćemo riješiti neke probleme s terminima, a idealno bi bilo da se školstvo prebaci u jednosmjensku nastavu. Kad bi škola završavala oko 14 sati, to bi otvorilo puno veće mogućnosti, jer ovako jednostavno nema ni dovoljno prostora ni dovoljno vremena. Radimo na tome da omogućimo djeci što više termina i treninga, kako bi mogli napredovati.

Miron Češkić došao je kao tajnik, s idejom da će još malo i igrati, a završio je na klupi… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Miron Češkić u svoju je košarkašku priču ušao s osam godina u rodnom Đakovu, odrastao je skidajući poteze Dražena Petrovića i Michaela Jordana s VHS kazeta, debitirao je za prvu momčad Đakova već s 15 godina, pa nakon srednje škole došao u Zagreb, na Kineziološki fakultet. Igrao je za nekoliko zagrebačkih klubova, a s Hermes Analiticom zaigrao je i u najvišem rangu hrvatske košarke. Usporedno je već s 18 godina počeo asistirati trenerima, učiti se poslu i skupljati iskustvo koje mu je jako dobro došlo ove sezone.

– U Hermesu sam igrao u jako dobroj momčadi, s Rogićem, Vladovićem, Krapićem i drugima, a prve premijerligaške poene ubacio sam baš u Velikoj Gorici. Stavio sam dva slobodna bacanja koja su se pokazala ključnima za pobjedu protiv Gorice… Evo, nadam se da sam se ove sezone iskupio za to – sa smiješkom završava Češkić, koji je u srijedu otputovao za Medulin.

– Prije dolaska u Gorici radio sam s Velimirom Šandorom, kojem sam i dalje službeno asistent. Na pripremama je reprezentacije u Medulinu, pa idemo dolje malo mu pomoći, što me baš veseli. To je sjajan dečko, veliki sportaš, mogu reći i moj prijatelj – zaključio je Miron.

Sljedeće sezone, nadamo se, ostat će ovdje i nastaviti posao… Zaslužio je.

Nakon pokretanja manifestacija, festivala, ali i organizacije aktivnosti koje se tiču lokalne scene poput Oglede festivala, Galženica Art Soiree, predstave Uzbuna u plastičnom carstvu, kao i Muzeja odbačenih predmeta, gorički nezavisni teatar – Štoos teatar ima novi projekt.

Ovaj ‘mladi’ teatar osnovan tek prije godinu dana, a na inicijativu velikogoričkih glumaca Ane Katulić, Mirela Huskića i Luke Kuzmanovića, svoju pažnju posvećuje kulturi i baštini Turopolja i Velike Gorice, ali želi i kroz svoje programe uključiti što više sugrađana. A pojedinci ili skupina građana moći će se uključiti u projekt ‘Novi naručitelji’ kojeg Štoos provodi u suradnji s Otvorenim likovnim pogonom iz Zagreba.

– Radi se o modelu umjetničke produkcije kojeg je 1990. godine osmislio francuski umjetnik François Hers, a riječ je o produkcijama u javnom prostoru u kojem građani naručuju umjetnički rad za koji smatraju da je važan i od javnog je interesa. Želja nam je ovom metodom pokušati realizirati umjetničke produkcije u lokalnoj zajednici – govori nam Ana Katulić nabrajajući pojedine umjetničke intervencije ili instalacije koje danas postoje u našoj Velikoj Gorici.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Uglavnom su to biste znamenitih povijesnih ličnosti, tu su i drvene skulpture iz 80-tih godina, a ono što dominira su skulpture sakralne tematike poput ‘Golubice’ Ivan Mikulina te Milenijski križ u Parku Josipa Frkina. Kada je u pitanju modernija umjetnost to je mural na zgradi stare općine kojeg su napravili Hana Tintor i Dominika Vukovića.

– Skulptura ‘Turopoljski mladečki’ u Buševcu te spomenik Sportskom društvu Radnik u Parku dr. Franje Tuđmana su primjer direktne lokalne inicijative koje su pokrenule udruge ili pojedinci da se obilježi nešto što je njima važno – pojašnjava Katulić te dodaje kako ‘Novi naručitelji’ upravo to.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Oni mogu biti sve osobe bez obzira na njihov socijalni, ekonomski, obrazovni status. Pojedinac ili skupina građana/ki kao grupa naručitelja obrati se ‘medijatoru’ u ovom slučaju Štoos teatru s kojim u pisanom obliku formuliraju svoju narudžbu, a on im potom predlaže umjetnika za kojeg smatra da njihovoj narudžbi može najbolje odgovoriti. Kroz razgovore naručitelja i umjetnika profilira se umjetničko rješenje oko kojeg će se svi složiti i za koje se potom traže sredstva za realizaciju.

– Želimo građanima dati dodatni poticaj, stručnu podršku i pomoći u osiguravanju financijske pomoći. Stoga pozivam sve da nam se sa svojim prijedlozima jave na [email protected] ili na adresu Štoos teatar, Nikole Šopa 1 – poziva Katulić.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Nakon tradicionalnog uskrsnog druženja, mještani Starog Čiča ponovno će se okupiti i to u subotu 27. travnja na proslavi Dana mjesta i obilježavanju Jurjeva.

– Prošle godine bilo je veselo, nadamo se da će sada biti još veselije. Pripremili smo razne natjecateljske igre i naravno okrjepu. Mještani, veliki i mali, ali i svi ljudi dobre volje koji će nam se pridružiti mogu se okušati u skakanju u vrećama, povlačenju konopa ili u utrci s tačkama – govori nam Vid Vučak, podpredsjednik VMO Staro Čiče.

Program na igralištu Stara Odra počinje od 16 sati, a završio bi paljenjem Jurjevskog krijesa od 19:30 sati.

No, nije to kraj druženjima u ovoj maloj lokalnoj sredini. U kolovozu ih čeka velika fešta povodom proslave blagdana Velike Gospe, a nakon toga priprema se drugo izdanje ‘Kotlić’ manifestacije.