Koprivničke rane su zaliječene, poraz 0-2 analiziran je i odbačen u drugi plan, jer vremena za žaljenje nema. Vikend poslije donosi novi izazov. Sasvim konkretno, dolazak zaprešićkog Intera na Gradski stadion, u prvoj domaćoj utakmici ovog proljeća.

– Stanje u momčadi je odlično, atmosfera je jako dobra – počeo je trener Sergej Jakirović, pa se još jednom osvrnuo unatrag, na poraz od Slaven Belupa:

– Naravno da su porazi sastavni dio sporta. Svjesni smo da nismo bili na nivou, da smo momčadski podbacili, i baš zato svi skupa jedva čekamo utakmicu protiv Intera. Igramo kući, pred svojom publikom… Moram pohvaliti naše navijače, jer jedini su oni bili na razini u Koprivnici. Ostali smo im dužni, naša je obaveza i zadaća da sve njih pokušamo razveseliti s tri boda.

Promjena u sastavu u odnosu na Koprivnicu sigurno će biti, trojica igrača neće igrati zbog nakupljenih žutih kartona, no trener ima plan. Točnije, njih nekoliko.

– Svi su na dispoziciji osim kartoniranih, Muse, Jovičića i Marine. Za desni bok rješenje je Gigi Mchedlishvili, a u veznom redu još imam nekih dvojbi. Vidjet ćemo… Imamo dva plana, a uspješan će biti jedino onaj koji nas dovede do pobjede – kazao je Jakirović.

U trećem kolu, tamo još u kolovozu, Inter je odnio sva tri boda iz Velike Gorice, no jako se puno toga u međuvremenu promijenilo.

– Inter je ostao bez Komnena Andrića, koji je bio jako važan za njihovu igru, a doveli su iskusnog Kaluđerovića, koji je prošao puno toga. Inter ko’ Inter, nikad s njima ne znaš kako će odigrati. Znam da se kolega Toplak voli nadigravati, da teže pas igri, ali ako mi budemo na nivou… – počeo je Jakirović, zastao na sekundu, pa nastavio:

– Kad su mi ljudi nakon Koprivnice dolazili s komentarima tipa ‘pa kako to da ste izgubili’, shvatio sam da smo napravili stvarno velik posao. Navikli smo ljude na dobre igre, čak i kad smo gubili bili smo atraktivni i opasni, i sad je, kao, šokantno kad izgubimo od jedne jako dobre momčadi kao što je Slaven Belupo.

U jedno je Sergej Jakirović potpuno siguran…

– Na dobrom smo putu! Važno je da ne idemo u euforije nakon pobjeda ni u depresije ako se izgubi. Moramo dati sve od sebe i, naravno, biti puno bolji nego u prošlom kolu. Ispunimo li ta dva uvjeta, imamo šansu za pobjedu.

Tijekom premijerne prvoligaške sezone Gorica se pretvorila u jednog od najneugodnijih gostiju u ligi, slavila je čak sedam puta izvan svog stadiona, dok je doma to puno, puno “tanje”.

– Ne pravim razliku između utakmica, ali baš želimo popraviti učinak na domaćem terenu, na kojem imamo samo dvije pobjede. Nismo pred svojim navijačima dugo slavili, još od Rijeke, i baš zato ću od igrača tražiti da se ‘bacaju na glavu’. I da tri boda ostanu ovdje – odlučan je Jakirović.

Ulaz na utakmicu (subota, 17.30 sati) bit će besplatan, vrijeme će biti ugodno, pa se očekuje da će Velikogoričani i svi ostali ljubitelji nogometa doći na stadion i na svoje se oči uvjeriti što doista može ova, proljetna Gorica.

– Ljudi su se organizirali i došli u Koprivnicu, čemu smo i mi doprinjeli svojim igrama, ali stalno govorim da naš pristup mora biti pravi i da će ljudi to prepoznati. Evo, u Koprivnici smo izgubili, a ljudi su nas pljeskom ispratili s terena… Hvala im na tome i nadam se da će doći u velikom broju na Inter, kao i da ćemo mi biti pravi na terenu – završio je trener Gorice.

U srijedu navečer, pod rasvjetom, u terminu Lige prvaka, na igralištu s umjetnom travom Gradskog stadiona u Velikoj Gorici pripremnu utakmicu odigrali su susjedi Polet iz Buševca i Jelačić iz Vukovine. Pobijedio je Polet rezultatom 2:1, golovima Ivice Sučića i Marija Pejaka, dok je strijelac za Jelačić bio Zlatko Relota. Pred 30 gledatelja sudio je Marinčević iz Mičevca.

Na klupi momčadi iz Vukovine kao novi trener debitirao je Siniša Mioković. Suparnicima je ovo bila treća test utakmica, nakon što je Polet ranije dobio Dinamo Hidrel 3:0 i Segestu 4:2, a Jelačić Nur i Klas po 2:0. Već u subotu, 16. veljače, od 15 sati na Zvrniku u Buševcu Polet ugošćuje četvrtoligaša Gradiće i trenera Vladu Horvata.

Vijesti iz Splita bile su fenomenalne, pobjedničke, gotovo senzacionalne, ali oni koji su bolje upućeni zapravo i nisu bili pretjerano šokirani naslovima kao što su “Gorica srušila Split!”, “Gorica izborila povijesno polufinale Kupa”… Ne samo zato što se znalo da je Split u velikim problemima s ozljedama, zbog čega ipak ne može biti na svom maksimumu, nego i zato što se zna koliko Gorica može. Sesarova Gorica, točnije, jer odavno je jasno da je, uz sve igrače i prateće osoblje, trener Josip Sesar ovdje ključan čovjek.

Bilo je tako i ljetos, kad je trener Gorice bio “na posudbi” u reprezentaciji, u stožeru izbornika Dražena Anzulovića, pa je propustio najveći dio priprema. Njegovi suradnici odradili su posao vrlo korektno, i samo je to više puta Sesar istaknuo, ali nije to ista priča kad je on tu i kad nije… Falili su u početku i ozlijeđeni Petrović i Papac, jako su falili, pa se sezona naših košarkaša nikako nije uspjela zahuktati, razigrati, doći u pravi ritam. Radili su dečki kao psi, naporno i žestoko, ali malo toga se vraćalo na parketu. Premalo ključnih lopti je prošlo kroz mrežicu, previše ih je ostalo na obruču, ni ono slobodno bacanje ili dva nisu željeli u koš… Ne, sreća definitivno ove sezone nije voljela navraćati u goričku svlačionicu. I dati onaj mali poticaj, “poguranac” koji u sportu često ima iznimno važnu ulogu.

Događali su se tu pozitivni “incidenti”, padali su u Velikoj Gorici zvučni protivnici, Split i Cibona, ali trener Sesar stalno je bio nezadovoljan, nedovoljno ispunjen, utopljen u žaljenje za propuštenim prilikama. Znao je da ova momčad može bolje, da u sebi ima puno više od onoga što je uporno pokazivala tablica, koja ju je gurala u donji dom prvoligaškog društva. I stalno se čeka taj “klik”…

A sad se on, valjda, konačno i dogodio. Prvi put u povijesti Gorica je otišla na završni turnir Kupa Krešimira Ćosića, među osam najboljih, da bi ždrijeb opet bio brutalan i nemilosrdan – ajmo na domaćina! OK, možda je to bolja opcija nego ići na nekoga od ABA-ligaša, ali domaćin je uvijek domaćin… Osim kad igra Gorica, koja je strpljivo čekala da se stvari konačno okrenu. Počele su se okretati svim tim ozljedama u rosteru Splita, a za ostatak su se pobrinuli sami igrači. I trener, naravno.

– Iskreno, pitanje je kad će moji igrači uopće večeras otići spavati… – kroz smijeh je rekao Josip Sesar nakon što je s Goricom ispisao povijest.

– U polufinalu nas čeka Cedevita, dečki će za nagradu dobiti utakmicu protiv momčadi iz Eurocupa. Pokušat ćemo parirati, ali nema opterećenja – dodao je trener.

Objektivno, Gorica je svoje ovdje napravila. Sve više od ovoga, od plasmana u polufinale, bilo bi ravno čudu. A čuda se ipak ne događaju samo tako. Puno je važnije da su igrači još jedanput sami sebi dokazali da mogu puno, da mogu sa svima, da mogu pobjeđivati i u gostima, što je jesenas bilo “neistraženo područje”. To bi trebao biti taj “klik”, taj trenutak u kojem se stvari preokrenu, jer za Goricu je ipak neusporedivo bitnije ono što će se događati u prvenstvu.

– Vjerujem da smo na pravom putu, ali ja bih svejedno pobjedu u Kupu uvijek zamijenio za onu u prvenstvu. budući da smo tamo u teškoj situaciji – priznao je i Sesar nakon pobjede 71-63 koja će ući u klupske povijesne knjige.

Ne znamo kad su dečki išli spavati, nije ni važno, jer zaslužili su ovo proslaviti, ali znamo da je ogled s Cedevitom na rasporedu u četvrtak u 19 sati. I, još važnije, znamo da je Gorica u ligi na omjeru 5-9, da je prvog vikenda u ožujku čeka domaći ogled sa Zabokom, pa zatim gostovanje kod Cibone, pa Osijek doma, Split vani i Alkar doma… A to je, čuli ste trenera, u ovom trenutku ipak prioritet. A ovo je samo nagrada, osjećaj da si u društvu Cibone, Zadra i Cedevite.