Poveži se s nama

Kultura

Petra, kraljica Fašnika: ‘Izrađujem maske i po tri mjeseca, ako treba i noću…’

Ona je odgojiteljica u Dječjem vrtiću Žirek, majka dvoje djece i ludo kreativna zaljubljenica u fašnik. Vlastoručno izrađuje spektakularne maske, često i noću, nakon što djeca zaspu, ulaže nevjerojatnu energiju u cijelu priču. Ovo je priča o Petri Petak

Objavljeno

Moja godina je podijeljena na rođendane, Božić i fašnik. A to posljednje je posebno važno, za fašnik su ti to projekti koji traju dva, tri mjeseca. Prvo treba u glavi smisliti što i kako, a onda se kreće u izradu…, počinje svoju neobičnu priču Petra Petak.

Ona je teta u vrtiću Žirek, nesuđena umjetnica i, slobodno to možemo reći, kraljica Turopoljskog fašnika! Barem kad je riječ o izradi maski za svoju, ali i “svoju” djecu.

– Maske sam počela raditi doma, za kćer, prvo neke haljinice, a onda sam nekako povukla i cure na poslu. Tako da smo redovno svake godine s djecom na malom, a s kolegicama na velikom fašniku. Pa još popodne sa svojom djecom… Tako da sam taj fašnički vikend na licu mjesta od jutra do sutra, od petka do nedjelje – sa smiješkom priča Petra, koja gotovo da već drhti u iščekivanju ovogodišnjeg Turopoljskog fašnika, koji će se održati ovog vikenda.

Planovi su već tu, izrada najvećeg dijela maski već je završena, a sve to Petra, njezina djeca i kolege rade sa smiješkom. Uz temeljnu postavku da je praktički sve moguće izraditi vlastitim rukama.

– Super mi je što moja djeca više ne govore ‘mama, ajmo nešto kupiti’, puno češće kažu ‘ajmo nešto napraviti’. Evo, sinu Franku sam napravila parkiralište za autiće od kartona, pa spuštalicu za autiće… – pokazuje nam Petra svoje radove po cijelome stanu pa nastavlja:

– Naravno, neke stvari moraš i kupiti, ali puno toga i sami izradimo. I klinci u vrtiću mi se već smiju… Kad se nešto potrga, znaju da ću ja odmah uzeti vruće ljepilo i to srediti. I onda govore jedan drugome: ‘Eto vidite da se ništa ne mora kupiti, sve se može napraviti’. To mi je poseban gušt, naučiti djecu da se i svojim rukama može puno toga stvoriti – priča Petra.

Ona je svojim rukama posljednjih godina stvorila cijeli niz čudesnih i impresivnih maski. Čak i oni koji ne vole fašničke ludorije, maskiranja općenito, moraju ostati impresionirani kad ona krene…

– Moj najveći uspjeh? Hm… Pa evo, prošle godine sam bila Einstein. Par godina me držalo da radim perike od vune. Ispadne to jako fora, izgleda kao iz crtića… Kći Noa bila je i Dorothy iz Kanzasa, i krpena lutka, i Crvenkapica… S tim perikama je stvarno izgledalo kao da je lik došetao iz crtića. A ja sam prije dvije godine bila Petar Grašo, tad sam od vune radila bradu. Ode tu dosta vremena, oko perike ima sigurno dva tjedna posla. Prvo treba sašiti kapu, prošiti je na mašini, pa pomalo izvlačiti kosu, koju treba i iščešljavati… Da, traje dosta, ali to mi je baš gušt – priča nam Petra dok “običan” čovjek razmišlja kako majka dvoje djece sve to stigne, uspije uskladiti, kako sve to uspije izvesti.

– Naučila sam da google zna sve, kao i Pinterest. Otvoriš to i tražiš ideje. Sve radim nakon što klinci odu spavati. Znači, moje vrijeme za rad je iza 22 sata, pa sve do dva, tri ujutro, do kad već treba. Cure mi se znaju smijati na poslu, govoriti: ‘Nisi normalna, opet nisi spavala!’ Ali mene to psihički opušta. Nekome je fora izaći van, otići na kavu, a meni je ovo opuštanje… Tako koristim slobodno vrijeme. Sve radim u dnevnom boravku, na stolu, na podu, na malom stoliću… – upućuje nas Petra u svoj svijet, poseban i razigran.

Nije sve to ni jeftino, koliko god se puno toga svodi na recikliranje, korištenje materijala koji su za mnogi smeće. Za nju nisu, za nju su sirovina za izradu malih umjetničkih djela.

– Dugo sam sve te kartone skupljala okolo, nabavljala kutije, žicala, reciklirala, ali sad sam ih već počela i kupovati. Tako je ipak maska čvršća i kompaktnija. Točnije, muž mi ih je išao kupiti, toliko sam ga izludila da mi pronađe kartone da ih je na kraju odlučio kupiti, ha, ha.

Prošle godine izradila je, po želji sina Franka, napravila Munjevitog Jurića od kartona, koji je cijelu obitelj odveo na izlet.

– Da, s Munjevitim Jurićem je Franko pobijedio na fašniku u Supernovi, a nagrada je bila put u Legoland za cijelu obitelj. Mom suprugu Željku do tad je sve to s maskama pomalo išlo na živce, pogotovo zato što je u vrijeme fašnika morao preuzimati dobar dio kućanskih obaveza, ali kad je Franko dobio tu nagradu, odjedanput mu je sve to postalo fora. Pa sad i sam pita što mi treba za fašnik, gdje sve moramo ići… – smije se Petra.

I kao dijete se voljela maskirati, a kad je dobila svoju djecu, imala je vrlo jasan cilj.

– Kako sam uvijek zazirala od bilo kakvih javnih nastupa, čak i kad bih odgovarala u školi, pred razredom, nikako nisam željela da se dogodi i mojoj djeci. Željela sam da izgube taj strah, a najbolji način je izaći pred ljude s maskom. Kći Noa krenula je na fašnik već s dvije godine, prve i druge godine bila je sramežljiva, a poslije je počela i sama forsirati. Danas više nema problem ako je u centru pažnje, što mi je jako važno, da je dijete slobodno. Tako je bilo i sa sinom Frankom, on je bio puno sramežljiviji, a sad je to već potpuno drukčije – tvrdi Petra.

Istim vrijednostima, kad je riječ o fašniku, ući i svoju djecu doma, i svoju djecu u vrtiću.

– Nikada djecu nisam motivirala time da bi trebali pobijediti, niti sam ja natjecateljski tip. Bez obzira na skromne nagrade na Turopoljskom fašniku, oni uvijek dobiju nagradu od mame i tate. S klincima u vrtiću sakupljamo plastične boce i za njih dobijemo povratnu naknadu koju stavljamo u kasicu, koju smo, naravno, zajedno izradili, i za nastup na Fašniku dogovor je da ćemo poslije skupa na sladoled ili pizzu sa novcem koji su sakupili. Ima djece koju roditelji i odgojitelji motiviraju pobjedom pa djeca budu razočarana i plaču ako ne pobijede, što je tužno. Ja djecu učim da budu sretni samim time što su bili toliko hrabri i odlučili stati pred tolike ljude i izvesti svoju točku – objašnjava Petra.

11.02.2018. Velika Gorica – Mali fašnik. Foto: David Jolić/Cityportal.hr

A opet, naravno da je lijepo i pobijediti. Što se njezinoj djeci, velikim dijelom zahvaljujući njezinom trudu, često događa.

– Pa da. Noa je pobijedila nekih pet, šest puta, Franko dvaput… Uvijek dobiju medalju, budu među najboljima. Prošle godine pobijedili smo i s našim predškolcima. Napravili smo veliki vremenski stroj. Tata, koji radi s metalom, napravio mi je željezni okvir s kotačima, a ja sam ostalo napravila od kartona, uključujući i zupčanik koji je pokretao sat. Kazaljke su išle unatrag, jer ipak putujemo kroz vrijeme… Imali smo i ogromnu cijev, za koju smo roditelje tražili da nam donesu sav materijal koji imaju, iz toga su izlazile kuglice… Ove godine će djeca biti veseli mornari. U izradi je brod od kartona od dva metra, koji radimo u vrtiću. Djeca su oduševljena… Zamišljeno je da dolazimo brodom, pa nađu kartu s blagom i traže blago po pozornici, a blago su zapravo instrumenti. Od kartona sam izradila violinu i harmoniku… – nabraja Petra i doista se učini da svim tim čudima nema kraja.

– Ali stvarno volim raditi takve stvari! Još od osnovne škole. Išla sam u Kumičić i došla na likovnu grupu kod Mire Vilus. To bi trajalo sat vremena, a ja bi s još nekoliko cura znala ostati i cijelu popodnevnu smjenu… Da, oduzme to puno vremena, potroši se i novca, ali ne žalim. Djeca uživaju, ja uživam… I poanta nije samo maskiranje nego izrada rekvizita i kostima, nego to što sve radimo zajednički – završila je svoju priču simpatična Petra.

Kultura

Goričko kino donosi animirane filmove u sklopu programa “Ljeto u Mreži”

Prvi film u sklopu ovog programa koji ćete moći pogledati je Ljepotica i zvjer, a biti će prikazan 7.kolovoza u dvorištu kurije Alapić u Vukovini s početkom u 20:30 sati…

Objavljeno

on

Kino Gorica sudjeluje u zajedničkom programu nezavisnih kina „Ljeto u Mreži“, a čiji je fokus na animiranim i igranim obiteljskim filmovima koji će i odrasle, barem nakratko vratiti u djetinjstvo.

– U programu „Ljeto u Mreži“ tako su animirani obiteljski film „Dumbo“ o avanturama malog dugouhog letećeg slonića, jedna od najljepših Disneyjevih ljubavnih priča – animirani film „Ljepotica i zvijer“ i iskrena komedija „Moj tata kobasica“. Svi filmovi imaju zajedničku premisu, baš onu pravu ljetnu, avanturističku: pusti sve probleme i kreni u ostvarivanje svojih snova i naravno – na tom putu ne zaboravi na prijatelje i obitelj – ističu iz Kina Gorica.

Prvi film u sklopu ovog programa koji ćete moći pogledati je Ljepotica i zvjer, a biti će prikazan 7.kolovoza u dvorištu kurije Alapić u Vukovini s početkom u 20:30 sati.

Inače, Ljeto u Mreži organizira Kino mreža uz financijsku potporu Zaklade Kultura nova i Hrvatskog audiovizualnog centra, a odvija se, osim u goričkom, u još 22 neovisna kina diljem Hrvatske, sve do 15. rujna.

Nastavi čitati

Kultura

Učenici Centra za odgoj i obrazovanje pripremili izložbu “I tu je moj dom”

Izložene radove na Dječjem odjelu Gradske knjižnice moći ćete vidjeti do kraja kolovoza…

Objavljeno

on

Mali kreativci iz Centra za odgoj i obrazovanje, pripremili su izložbu pod nazivom „I tu je moj dom“. Riječ je o radovima učenika od 5. do 8.razreda, a koji su tematski pokrili dijelove grada i okolice, odnosno ono što su učenici posebno uočili. Na radovima koji su inače izloženi na Dječjem odjelu Gradske knjižnice, tako možete prepoznati poznate građevine poput Muzeja Turopolja, kapelicu na Plesu, jezero Čiče…

– Ima još puno tema koje nisu obrađene, pa nastavljamo na jesen sa širenjem izložbe. Svakako prošećite do knjižnice, pogledajte izložbu i posudite koju knjigu. Čitanje je IN – pozivaju iz Centra.

Izložene radove na Dječjem odjelu moći ćete vidjeti do kraja kolovoza.

Foto Facebook: Centar za odgoj i obrazovanje

Nastavi čitati

HOTNEWS

FOTO: HAZU Velika Gorica izdao knjigu Josipa Kozačinskog “Veterinarstvo u Turopolju”

Riječ je o knjizi koja spada među malobrojne povijesne zapise o počecima djelovanja veterinarstva na pojedinim područjima naše zemlje …

Objavljeno

on

U vijećnici Pučkog otvorenog učilišta, jučer je održana promocija knjige “Veterinarstvo u Turopolju – zapisi jednog veterinara”, autora Josipa Kozačinskog. Riječ je o knjizi, u izdanju Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU Velika Gorica, a koja spada među malobrojne povijesne zapise o počecima djelovanja veterinarstva na pojedinim područjima naše zemlje i stoga je iznimno značajna.

– Ovo je jedina knjiga koja na jednom mjestu opisuje veterinarstvo u Turopolju stoga je unikatna. Opisuje ono što se događalo u Turopolju, ali i najviše ono što se događalo u Veterinarskoj stanici Velika Gorica u kojoj je kolega Kozačinski radio. U vremenu u kojem je on radio kao i o događanjima koja su prethodila veterinarstvu danas – istaknuo je urednik izdanja akademik Željko Cvetnić.

14.07.2021. – Velika Gorica – Promocija knjige Veterinarstvo u Turopolju – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Inače, Josip Kozačinski završio je Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i sve do umirovljenja predano je radio u struci neprestano se usavršavajući kroz stručne skupove i simpozije u zemlji i inozemstvu. Bio je suradnik brojnih časopisa i novina koji su bili vezani uz veterinarsku djelatnost. Višegodišnji rad na terenu pružio mu je priliku istražiti razvoj veterinarstva u Turopolju. Tijekom dugih godina trudio se pronaći pouzdane izvore i podatke u različitih arhivima koji su mu poslužili u koncipiranju knjige.

– Smetala me činjenica da nitko od kolega nije znao kada je osnovana Veterinarska stanica u Velika Gorica. To me naprosto boljelo pa sam se primio posla pisanja knjige i skupljanja relevantnih podataka poput kada je stanica osnovana, tko je sve u njoj radio od 1949.godine, odnosno rad veterinarske službe, a prvi zapis potječe iz 1893.godine. Podatke sam skupljao čak četiri godine – priča nam Kozačinski.

14.07.2021. – Velika Gorica – Promocija knjige Veterinarstvo u Turopolju – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Knjiga na stotinu stranica sadrži deset poglavlja, među njima su selekcija i uzgoj stoke u Velikoj Gorici, umjetno osjemenjivanje goveda i svinja u Turopolju, suzbijanje zaraznih bolesti životinja na području Turopolja i Sajmovanje u Velikoj Gorici.

– Velika Gorica status trgovišta 1602.godine i da je bilo 12 godišnjih sajmova, a samo na jednom od tih sajmova je bilo 3 700 rogatog blaga, 7 521 svinja, mnoštvo peradi, a danas kada pogledate sajam je prazan. Kad se samo sjetimo da je gorička Veterinarska stanica 80-tih godina tovila između 15 i 17 tisuća komada junadi, blizu 6 tisuća komada svinja, danas toga više nema – prisjeća se veterinar Kozačinski te dodaje kako Veterinarska stanica danas ima 15 veterinara, od toga 6 terenaca. Isti broj zaposlenih je imala i 80-tih godina, no tada je bilo čak 15 veterinara na terenu. To samo govori o činjenici i brojci da je stoke nekada bilo mnogo više nego danas.

14.07.2021. – Velika Gorica – Promocija knjige Veterinarstvo u Turopolju – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

S obzirom da mu je ovo prva pisana knjiga, na pitanje ima li u planu napisati novu Kozačinski ističe:

– Kolege me nagovaraju da napišem knjigu o događajima veterinara na selu. Za sada nemam to u planu, no to mi je poticaj da se možda u budućnosti primim pisanja te knjige – dodaje Kozačinski.

Na predstavljanju knjige, među ostalima, bili su i glavni tajnik HAZU, akademik Dario Vretenar te gradonačelnik Krešimir Ačkar.

14.07.2021. – Velika Gorica – Promocija knjige Veterinarstvo u Turopolju – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Nastavi čitati

Reporter 405 - 17.06.2021.

Facebook

Izdvojeno