Poveži se s nama

Kultura

Petra, kraljica Fašnika: ‘Izrađujem maske i po tri mjeseca, ako treba i noću…’

Ona je odgojiteljica u Dječjem vrtiću Žirek, majka dvoje djece i ludo kreativna zaljubljenica u fašnik. Vlastoručno izrađuje spektakularne maske, često i noću, nakon što djeca zaspu, ulaže nevjerojatnu energiju u cijelu priču. Ovo je priča o Petri Petak

Objavljeno

Moja godina je podijeljena na rođendane, Božić i fašnik. A to posljednje je posebno važno, za fašnik su ti to projekti koji traju dva, tri mjeseca. Prvo treba u glavi smisliti što i kako, a onda se kreće u izradu…, počinje svoju neobičnu priču Petra Petak.

Ona je teta u vrtiću Žirek, nesuđena umjetnica i, slobodno to možemo reći, kraljica Turopoljskog fašnika! Barem kad je riječ o izradi maski za svoju, ali i “svoju” djecu.

– Maske sam počela raditi doma, za kćer, prvo neke haljinice, a onda sam nekako povukla i cure na poslu. Tako da smo redovno svake godine s djecom na malom, a s kolegicama na velikom fašniku. Pa još popodne sa svojom djecom… Tako da sam taj fašnički vikend na licu mjesta od jutra do sutra, od petka do nedjelje – sa smiješkom priča Petra, koja gotovo da već drhti u iščekivanju ovogodišnjeg Turopoljskog fašnika, koji će se održati ovog vikenda.

Planovi su već tu, izrada najvećeg dijela maski već je završena, a sve to Petra, njezina djeca i kolege rade sa smiješkom. Uz temeljnu postavku da je praktički sve moguće izraditi vlastitim rukama.

– Super mi je što moja djeca više ne govore ‘mama, ajmo nešto kupiti’, puno češće kažu ‘ajmo nešto napraviti’. Evo, sinu Franku sam napravila parkiralište za autiće od kartona, pa spuštalicu za autiće… – pokazuje nam Petra svoje radove po cijelome stanu pa nastavlja:

– Naravno, neke stvari moraš i kupiti, ali puno toga i sami izradimo. I klinci u vrtiću mi se već smiju… Kad se nešto potrga, znaju da ću ja odmah uzeti vruće ljepilo i to srediti. I onda govore jedan drugome: ‘Eto vidite da se ništa ne mora kupiti, sve se može napraviti’. To mi je poseban gušt, naučiti djecu da se i svojim rukama može puno toga stvoriti – priča Petra.

Ona je svojim rukama posljednjih godina stvorila cijeli niz čudesnih i impresivnih maski. Čak i oni koji ne vole fašničke ludorije, maskiranja općenito, moraju ostati impresionirani kad ona krene…

– Moj najveći uspjeh? Hm… Pa evo, prošle godine sam bila Einstein. Par godina me držalo da radim perike od vune. Ispadne to jako fora, izgleda kao iz crtića… Kći Noa bila je i Dorothy iz Kanzasa, i krpena lutka, i Crvenkapica… S tim perikama je stvarno izgledalo kao da je lik došetao iz crtića. A ja sam prije dvije godine bila Petar Grašo, tad sam od vune radila bradu. Ode tu dosta vremena, oko perike ima sigurno dva tjedna posla. Prvo treba sašiti kapu, prošiti je na mašini, pa pomalo izvlačiti kosu, koju treba i iščešljavati… Da, traje dosta, ali to mi je baš gušt – priča nam Petra dok “običan” čovjek razmišlja kako majka dvoje djece sve to stigne, uspije uskladiti, kako sve to uspije izvesti.

– Naučila sam da google zna sve, kao i Pinterest. Otvoriš to i tražiš ideje. Sve radim nakon što klinci odu spavati. Znači, moje vrijeme za rad je iza 22 sata, pa sve do dva, tri ujutro, do kad već treba. Cure mi se znaju smijati na poslu, govoriti: ‘Nisi normalna, opet nisi spavala!’ Ali mene to psihički opušta. Nekome je fora izaći van, otići na kavu, a meni je ovo opuštanje… Tako koristim slobodno vrijeme. Sve radim u dnevnom boravku, na stolu, na podu, na malom stoliću… – upućuje nas Petra u svoj svijet, poseban i razigran.

Nije sve to ni jeftino, koliko god se puno toga svodi na recikliranje, korištenje materijala koji su za mnogi smeće. Za nju nisu, za nju su sirovina za izradu malih umjetničkih djela.

– Dugo sam sve te kartone skupljala okolo, nabavljala kutije, žicala, reciklirala, ali sad sam ih već počela i kupovati. Tako je ipak maska čvršća i kompaktnija. Točnije, muž mi ih je išao kupiti, toliko sam ga izludila da mi pronađe kartone da ih je na kraju odlučio kupiti, ha, ha.

Prošle godine izradila je, po želji sina Franka, napravila Munjevitog Jurića od kartona, koji je cijelu obitelj odveo na izlet.

– Da, s Munjevitim Jurićem je Franko pobijedio na fašniku u Supernovi, a nagrada je bila put u Legoland za cijelu obitelj. Mom suprugu Željku do tad je sve to s maskama pomalo išlo na živce, pogotovo zato što je u vrijeme fašnika morao preuzimati dobar dio kućanskih obaveza, ali kad je Franko dobio tu nagradu, odjedanput mu je sve to postalo fora. Pa sad i sam pita što mi treba za fašnik, gdje sve moramo ići… – smije se Petra.

I kao dijete se voljela maskirati, a kad je dobila svoju djecu, imala je vrlo jasan cilj.

– Kako sam uvijek zazirala od bilo kakvih javnih nastupa, čak i kad bih odgovarala u školi, pred razredom, nikako nisam željela da se dogodi i mojoj djeci. Željela sam da izgube taj strah, a najbolji način je izaći pred ljude s maskom. Kći Noa krenula je na fašnik već s dvije godine, prve i druge godine bila je sramežljiva, a poslije je počela i sama forsirati. Danas više nema problem ako je u centru pažnje, što mi je jako važno, da je dijete slobodno. Tako je bilo i sa sinom Frankom, on je bio puno sramežljiviji, a sad je to već potpuno drukčije – tvrdi Petra.

Istim vrijednostima, kad je riječ o fašniku, ući i svoju djecu doma, i svoju djecu u vrtiću.

– Nikada djecu nisam motivirala time da bi trebali pobijediti, niti sam ja natjecateljski tip. Bez obzira na skromne nagrade na Turopoljskom fašniku, oni uvijek dobiju nagradu od mame i tate. S klincima u vrtiću sakupljamo plastične boce i za njih dobijemo povratnu naknadu koju stavljamo u kasicu, koju smo, naravno, zajedno izradili, i za nastup na Fašniku dogovor je da ćemo poslije skupa na sladoled ili pizzu sa novcem koji su sakupili. Ima djece koju roditelji i odgojitelji motiviraju pobjedom pa djeca budu razočarana i plaču ako ne pobijede, što je tužno. Ja djecu učim da budu sretni samim time što su bili toliko hrabri i odlučili stati pred tolike ljude i izvesti svoju točku – objašnjava Petra.

11.02.2018. Velika Gorica – Mali fašnik. Foto: David Jolić/Cityportal.hr

A opet, naravno da je lijepo i pobijediti. Što se njezinoj djeci, velikim dijelom zahvaljujući njezinom trudu, često događa.

– Pa da. Noa je pobijedila nekih pet, šest puta, Franko dvaput… Uvijek dobiju medalju, budu među najboljima. Prošle godine pobijedili smo i s našim predškolcima. Napravili smo veliki vremenski stroj. Tata, koji radi s metalom, napravio mi je željezni okvir s kotačima, a ja sam ostalo napravila od kartona, uključujući i zupčanik koji je pokretao sat. Kazaljke su išle unatrag, jer ipak putujemo kroz vrijeme… Imali smo i ogromnu cijev, za koju smo roditelje tražili da nam donesu sav materijal koji imaju, iz toga su izlazile kuglice… Ove godine će djeca biti veseli mornari. U izradi je brod od kartona od dva metra, koji radimo u vrtiću. Djeca su oduševljena… Zamišljeno je da dolazimo brodom, pa nađu kartu s blagom i traže blago po pozornici, a blago su zapravo instrumenti. Od kartona sam izradila violinu i harmoniku… – nabraja Petra i doista se učini da svim tim čudima nema kraja.

– Ali stvarno volim raditi takve stvari! Još od osnovne škole. Išla sam u Kumičić i došla na likovnu grupu kod Mire Vilus. To bi trajalo sat vremena, a ja bi s još nekoliko cura znala ostati i cijelu popodnevnu smjenu… Da, oduzme to puno vremena, potroši se i novca, ali ne žalim. Djeca uživaju, ja uživam… I poanta nije samo maskiranje nego izrada rekvizita i kostima, nego to što sve radimo zajednički – završila je svoju priču simpatična Petra.

Kultura

Ovdje kultura živi već 60 godina, a tu se učilo i zavarivati, šivati i voziti auto

Dok rade na knjizi o Pučkom otvorenom učilištu Velika Gorica, djelatnici su pripremili i facebook izložbu

Objavljeno

on

Od 1960. godine, kada je osnovano Narodno sveučilište Velika Gorica, kasnije preimenovano u Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, ovdje su prikazivani filmovi, igrane su predstave, sviralo se, pjevalo i plesalo, izlagale slike, posuđivale knjige, tiskale novine i knjige, emitirali programi u eter, učili strani jezici, zavarivanje i šivanje, učilo se voziti aute, a uz zgradu su se odvijali fašnici, štafete, pokazne vježbe spašavanja; rušilo se i gradilo… Svoju bogatu povijest u povodu 60 godina postojanja Pučko otvoreno učilište obilježit će Facebook izložbom. Tu će u narednim danima objavljivati fotografije koje dokumentiraju povijest učilišta.

– Kao što su se kroz 60 godina mijenjali kulturni i obrazovni sadržaji Učilišta, tako je i sama zgrada dobivala novi izgled. Uz nekoliko većih obnova, POUVG je čak pet puta mijenjao svoje ime. Gotovo sve što se dogodilo u Velikoj Gorici na neki je način povezano s ovom ustanovom, pa se slobodno može reći da je povijest NSVG-a/POUVG-a povijest Velike Gorice. Nemoguće je sve i nabrojiti, a kamoli sve prokomentirati i sagledati u svoj živosti – kazali su iz Pučkog otvorenog učilišta te najavili kako je to razlog zbog kojega rade na knjizi koja će biti ‘zbir proteklog vremena’ te fotografijama evocirati uspomene na događanja u ovoj kulturno-obrazovnoj ustanovi.

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Nekad goričko rodilište i čuvena galerija, u budućnosti moderna zgrada i muzejski depo

Na adresi Šetalište Franje Lučića 15, u prostoru iz kojega su se morali privremeno iseliti Upravni odjel za EU fondove i gospodarstvo i VE-GO-RA, ide se u energetsku obnovu, a gradit će se i novi interpretacijski centar Muzeja Turopolja, kao i muzejski depo, jedan od najmodernijih u Europi

Objavljeno

on

Moramo poraditi na tome da znamo gdje živimo, s kim živimo, što smo ovdje zatekli, a što smo donijeli i da onda sve to skupa spojimo u cjelinu. Nakon potresa 1889. godine Velika Gorica je počela dobivati svoj građanski štih koji mi sada umivamo, revitaliziramo i nudimo ga novim generacijama, rekao je gradonačelnik Dražen Barišić na predstavljanju novog projekta “ušminkavanja” gradskog središta.

Konkretno, riječ je o zgradi koju Goričani starije generacije pamte kao rodilište, oni malo mlađi kao prostor Galerije Kordić, prve privatne galerije u samostalnoj Hrvatskoj, a novije generacije možda su načule da je u njoj Upravni odjel za EU fondove i gospodarstvo, kao i razvojna agencija VE-GO-RA. Na toj adresi, u Šetalištu Franje Lučića 15, odmah preko puta crkve NBDM-a, u sljedećem će razdoblju biti samo građevinski radnici, koji će se baviti značajnim zahvatima na ovoj građevini.

– Uz Muzej Turopolja, ovo je jedan od najvrjednijih dijelova našega grada ako govorimo o kulturno-povijesnim građevinama. Ova zgrada je izuzetno vrijedna i baš mi je drago što smo uspjeli ovo napraviti. Ovo dvorište dobiti će svoju kemiju koju je davno imalo, nakon rodilišta, pa galerije Kordić, u čijem su se dvorištu održavale i likovne kolonije. Kultura je devedesetih godina ovdje bila jača nego u Zagrebu, no prošlo je jako puno vremena i sad ćemo je preurediti, učiniti je energetski učinkovitijom. Crkva je već riješena u tom smislu, kao i Muzej i Centar za posjetitelje, a vrlo brzo ide i rušenje zgrade Stare općine te gradnja nove. To je Gorica, to je centar – ponosan je gradonačelnik Barišić, koji se i sam rodio upravo u ovoj zgradi, u tadašnjem velikogoričkom rodilištu.

Svi koji koriste ovu zgradu privremeno su se iselili iz nje, uključujući i zaposlenike Upravnog odjela za EU fondove i gospodarstvo, koji su bili i domaćini ovoj promociji.

– Projekt obnove ove naše zgrade još je jedan u nizu projekata koje Grad provodi u području energetske učinkovitosti. Sve su to projekti koji daju novo ruho našim zgradama, ali i donose uštedu, budući da će se troškovi smanjiti za čak 73 posto. Što se konkretno ovog projekta tiče, plan je da se radi revitalizacija cijelog ovog prostora, budući da se u dvorišnom prostoru gradi i interpretacijski centar Muzeja Turopolja, za koji smo također dobili bespovratna europska sredstva. Ukupna vrijednost projekta kojeg nazivamo ‘revitalizacija šetališta’ je 13,3 milijuna kuna, od čega je gotovo 80 posto bespovratnih sredstava. Do kraja ove ili početkom sljedeće godine obje će zgrade biti dovršene i ovaj dio grada dobit će novo ruho – kazao je pročelnik Domagoj Ilečić.

Zgrada u kojem je njegov upravni odjel tako će biti ljepša, modernija i štedljivija, a poseban benefit se odnosi na Muzej Turopolja.

– Zgrada našeg interpretacijskog centra imat će sve naše urede, koji su trenutačno u zgradi Muzeja, što nam je vrlo važno jer ćemo u budućnosti cijeli Muzej moći koristiti za izložbeni prostor. Drugo, imat ćemo manju multifunkcionalnu dvoranu, u kojoj će se moći održavati projekcije, predavanja, različitih radionica… Za to postoji velik interes, a u sadašnjoj zgradi nemamo adekvatan prostor. I treće, ali dugoročno najvažnije, dobit ćemo muzejski depo, odnosno skladište muzejskih predmeta koji u tom trenutku nisu na izložbama. To je sve ono što Muzej Turopolja čuva, vrlo je vrlo raznolik sadržaj, budući da smo mi muzej koji ima četiri različite zbirke, i tekstil, i papir, i keramiku, i drvo, što zahtjeva posebne uvjete za čuvanje. Sad ćemo dobiti jedan od najsuvremenijih muzejskih depoa čak i na području Europe – kazala je ravnateljica Margareta Biškupić Čurla.

Nastavi čitati

Kultura

OSS Buševec i KUD Nova zora će nastupiti na Međunarodnoj smotri folklora Zagreb

Objavljeno

on

Međunarodna smotra folklora Zagreb jedna je od najznačajnijih manifestacija folklornog amaterizma u Hrvatskoj. Održava se od 1966. godine, a iako ove godine zbog epidemioloških mjera u metropoli neće nastupiti inozemni izvođači, sadržaja neće nedostajati. Među izvođačima su se ponovno našla i turopoljska kulturno-umjetnička društva, pa je tako 8. srpnja u Atriju Galerije Klovićevi dvori Pučko kazalište Buševec odigralo predstavu Svoga tela tgospodar. Sutra će u Kulturnom centru Travno nastupiti KUD Nova zora iz Donje Lomnice, a u petak OSS Buševec na platou Gradec. Ženska vokalna skupina KUD-a Nova zora na repertoaru je Međunarodne smotre folklora Zagreb i u nedjelju kada će kod Kamenitih vrata biti koncert crkvenog pučkog pjevanja.

Foto: Međunarodna smotra folklora Zagreb

 

 

Nastavi čitati

Reporter 393 - 21.05.2020.

Facebook

Izdvojeno