Povežite se s nama

Sport

Pad Dinama, 38 godina ranije: Kako su Keber i dečki živjeli s navijačima…

Mladen Župetić Keber (64), legenda velikogoričkog Radnika, prisjeća se veljače 1982., kad je na igralištu u Kolarevoj pao veliki Dinamo s Ćirom Blaževićem, ali i vremena kad je igrao u Dinamo, vozio suigrače u Mini Morrisu, pa kako je zavodio u Lomnici…

Objavljeno

na

To da jedan gorički klub pobijedi zagrebački Dinamo nije stvar koja se događa baš svaki dan. Dogodila se u subotu, u prijateljskoj utakmici, nakon sedam uzastopnih neuspješnih pokušaja, Gorica je pobijedila 3-2 na Maksimiru i – svidjela se.

Dogodilo se to, isto to, i 38 i nešto godina ranije. Bio je 17. veljače 1982., vrijeme je to kad se klub zvao Radnik, a u Maksimiru se slagala momčad za legendu. I tad je utakmica bila prijateljska, uoči nastavka prvenstva, koje je Dinamo završio osvajanjem titule. Ćiro je svoje igrače doveo u staru Kolarevu i, naravno, izgubio 3-2.

– Rekao mi je Ćiro nakon te utakmice: ‘Ti si moja bola. Moraš se vratiti u Dinamo!’. Međutim, dva tjedna poslije u Dinamu je završio Deželić, koji je zabio treći gol na toj utakmici. I danas opravdano sumnjam da se Ćiro zabunio, da je želio dovesti mene, a doveo njega – kroz smijeh se te utakmice prisjeća velikan turopoljskog nogometa, dečko iz Rakarja, Mladen Župetić zvani Keber.

– Iskreno, bilo je tu dodatno motiva, itekako. Ipak su s druge strane bili moji prijatelji, dojučerašnji suigrači, baš sam ih želio pobijediti. I eto, uspio sam. Rekao sam svojim dečkima iz Radnika: ‘Dečki, nisu oni ništa bolji od nas, samo mogu više trčati’, i svi smo hrabro izašli na noge Dinamu. A nakon što smo ih pobijedili, još dugo u noć smo se družili svi zajedno – proširuje uspomenu gospon Župetić, danas vitalni 64-godišnjak.

On je zabio prvi gol, Stević drugi, Dinamo je izjednačio, da bi Deželić pogodio za pobjedu… Bilo je, kažu izvještaji, oko tri tisuće ljudi oko igrališta u Kolarevoj.

– To je bilo nešto posebno. Često se priča o toj čaroliji Kolareve, a ona je doista i postojala. Drugačiji je osjećaj igrati u toj atmosferi, pred nekoliko tisuća ljudi natiskanih na teren, nego ovako kao danas, uz atletsku stazu… Bio sam prvi kapetan koji je predvodio Radnik na novom stadionu, nakon Univerzijade, i odmah mi je bilo jasno da je to potpuno drukčija priča. Bilo bi sjajno kad bi se barem to moglo danas napraviti, približiti tribine terenu – kaže Keber.

Hitar kao metak u protivničkoj polovici, sjajan već kao klinac, brzo je primijećen od strane ljudi iz Dinama.

– Legendarni Zorko Srebrić me vidio i pozvao u Dinamo. Igrao sam na Kvarnerskoj rivijeri, zabio par golova i priključio se onom čuvenom ‘malom Ajaxu’, mladoj momčadi Dinama. Debitirao sam za prvu momčad protiv OFK Beograda, posebno pamtim kako sam zabijao Partizanu, a ukupno sam u Maksimiru proveo tri i pol godine. Bilo je to sjajno vrijeme, na treninge sam svojim Mini Morrisom vozio Vlaka, Tucaka i Čedu Jovićevića, družio se s Mlinarićem, Deverićem, Zajecom… A opet, uvijek je glavni za zafrkanciju bio Cico Kranjčar, on je bio vođa izvan terena – prisjeća se Keber svojih slavnih dana.

Na utakmicama Radnika bilo je između tri i četiri tisuće gledatelja

Imao je u to vrijeme u Dinamu, kako kaže, “direktorsku plaću”.

– To bi danas bilo, recimo, oko 20.000 kuna. Na mjesec dana otišao sam na Tuškanac, počeo izlaziti u Karaku i odjednom nisam imao prebijene pare! Sve ode za čas kad tako živiš. Odmah sam se vratio doma, u Rakarje, i odlučio tu sagraditi kuću. Zato sam i imao nešto veću plaću, jer nisam uzeo stan kao neki drugi igrači – priča nam Župetić.

Trener Dinama u to je vrijeme bio Mirko Bazić, potom i Rudi Belin, a Keber je teško dolazio do mjesta u udarnoj postavi. I poželio je otići u drugome smjeru.

– Sve sam dogovorio da odem u Graz, u Austriju, ali tad je vrijedilo ono pravilo da se ne može van prije 28. godine. Zato sam morao postati amater i otišao sam u Segestu. Međutim, kad smo ušli u drugu ligu, automatski smo postali poluprofesionalci i opet nisam mogao van! Tad sam se vratio u Radnik, želio sam igrati kao amater i zatim otići u inozemstvo, ali na kraju nisam otišao nigdje… Oženio sam se, dobio dijete i ostao u Radniku do kraja karijere – kaže Keber.

Suprugu je, priča dalje, upoznao na zabavi u Lomnici, pozvao je na ples, pristala je, a kasnije iste večeri dobila i pusu… Više na zabave nije imao potrebe ići.

– Kad sam vozio Mini Morrisa, mislim da su sve ženske htjele na vožnju, ha, ha… Ali ja sam imao svoju djevojku i to je bilo to. Išao sam i dalje na zabave, vozio ekipu, ali ja sam uvijek išao doma u 22 sata. Uostalom, dok sam bio u Dinamu, imali smo i kontrole, znali su nam dolaziti doma u provjeru. Nema toga, ne vjerujem nikome tko je tvrdio da može cijelu noć piti, a onda drugi dan igrati utakmicu. Dobro, možda ima i takvih, znam i ja priče o Baki Sliškoviću i takvima, ali to je onda valjda do genetike. Ja to nisam mogao – otvoreno je Keber, koji govori bez zadrške, prepun energije, baš kao nekad na igralištu, gore u vrhu napada…

Nogometno romantične bile su te osamdesete u Velikoj Gorici, u posljednjim godinama Kolareve, a kad su Keber i dečki iz centra grada preselili na novi stadion, počela je i jedna nova era. Ona je završila 2009., odlaskom Radnika u povijest, koju je počela stvarati HNK Gorica, danas uspješan prvoligaš.

– Odem povremeno na utakmice, ne mogu baš reći da sam redovan, ali odem. Živim blizu stadiona, čak i čujem kad padne gol, pa se znam zaletiti i na drugo poluvrijeme. I sviđa mi se kako klub funkcionira, vidi se da to Črnko jako dobro vodi, ali… – zastao je Keber, no odmah je bilo jasno da slijedi nastavak.

– Savjetovao bih mu da se malo više u klubu posvete omladinskoj školi. I našoj djeci, tu iz Turopolja. Znam da smo dio Europe, da se igrače mora dovoditi, kupovati i prodavati, ali ne smijemo zaboraviti na ovaj kraj. Uvijek je bilo igrača i u Vukovini, i u Kobiliću, i u Lukavcu… Evo, u naše vrijeme je devet igrača od prvih 11 Radnika bio iz Rakarja. I dvojica s Plesa. Znam, drugo je ovo vrijeme, ali važno je na to misliti, jer i toliki broj domaćih igrača sigurno je dio one čarolije koja je postajala na Kolarevoj.

Nogomet danas Keber prati i gleda, ali puno je više u jednom drugom sportu.

– Imam 40 goluba pismonoša, treniram ih i vodim na natjecanja! To me baš opušta, uživam zapaliti roštilj u dvorištu i dočekivati svoje golube na povratku u kaveze. Stalno treniramo, radimo na kondiciji, dobivaju i posebnu prehranu, miješa se desetak vrsta hrane, dodaju minerali… I svakog vikenda negdje putujemo, družimo se, natječemo i uživamo – završava priču Mladen Župetić.

Sport

FOTO Kod kuće je najljepše: Ante Budimir trenira na svom stadionu

Ante Budimir je na odmoru, tijekom kojega rješava ispite na fakultetu, ali i trenira. I to na Gradskom stadionu, na mjestu s kojeg je i krenuo na svoje čudesno nogometno putovanje… I na koje će se jednom i vratiti?

Objavljeno

na

Objavio/la

Uvijek je lijepo vidjeti ga u ovom našem, domaćem okruženju. Ante Budimir voli doći u svoju Veliku Goricu, u svoj kvart Cibljanicu, vidjeti se sa starim društvom, družiti se s obitelji, svakog ljeta neizostavno je tu, doma, među svojim ljudima… Ovoga puta kući je došao kao treći strijelac španjolske La Lige, odmah iza Mbappea i Lewandowskog, kao igrač kojeg se povezuje čak i s velikim Real Madridom, ali nije to ništa promijenilo u nastupu, pristupu, odnosu.

Dan nakon što je objavio fotografiju na kojoj se bori s ispitima na Ekonomskog fakultetu, Ante se pojavio na Gradskom stadionu. U svom nogometnom domu, na mjestu s kojeg je krenuo prema vrhu. I tu se redovito vraća, u svakoj stanci koristi terene našega stadiona da bi se na pripremama pojavio spreman, a s dogovorima nema apsolutno nikakvih problema. U klubu se vesele svakoj prilici da ugoste najvećeg igrača kojeg je HNK Gorica ikad imala.

“Prizori koji nas uvijek vesele – Ante Budimir kod kuće”, objavili su iz kluba na društevnim mrežama.

Majica je ovoga puta bila Osasunina, hlačice od reprezentacije, ali svaki put kad ovako navrati, probudi se nada da će jednoga dana istim ovim igralištima ponovno trčati u dresu svoga kluba. Uostalom, uvijek se volimo sjetiti one čuvene izjave…

– Budem li se ikad vraćao u HNL, najradije bih igrao za Goricu. To je moj klub.

Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

Nastavite čitati

Sport

Dobar ždrijeb za Kurilovec: U pretkolu Kupa izvukli – put na more!

Nogometaši Kurilovca u pretkolu Hrvatskog nogometnoga kupa idu na NK Zemunik, klub iz Zemunika Donjeg koji igra u sedmom, posljednjem rangu natjecanja, ali županijski kup je – osvojio!

Objavljeno

na

Objavio/la

Ulaskom u finale županijskoga kupa u završnici prošle sezone nogometaši Kurilovca automatski su osigurali nastup u pretkolu SuperSport Hrvatskog nogometnoga kupa. Nije im prvi put, daleko od toga, jer u Kupu su protivnici Kurilovčanima dosad bili i Gorica, i Istra, i Slaven Belupo, i Osijek, ali takve utakmice dolaze na red tek na drugom koraku. Prvi korak podrazumijeva prolazak pretkola…

Nadajući se novoj prilici da se sudare s nekim od prvoligaša, na Udarniku su sa strepnjom čekali ždrijeb, koji je odrađen ovog četvrtka. A u njemu je Kurilovec dobio – putovanje na more! I to u još “živoj” turističkoj sezoni, jer 27. kolovoza Kurilovčani će kao gosti igrati protiv NK Zemunika iz Zemunika Donjeg. Jasno, riječ je o zadarskom području, o naselju koje ima i aerodrom, pa ovo ispada nekakav aerodromski derbi u pretkolu kupa.

I to je dobar ždrijeb za momčad Senada Harambašića, budući da se radi o klubu iz 2. Županijske nogometne lige Zadarske, prošle sezone trećoj momčadi posljednjeg ranga natjecanja. Prejaki su bili prvak NK Debeljak i drugoplasirani NK Sv. Mihovil, valjda će prejak biti i Kurilovec, koji se praktički cijele sezone borio za titulu u četvrtom rangu natjecanja. Iako, u tom NK Zemuniku očito su majstori za kup, jer nanizali su sve protivnike do finala, pa tamo na treće penale zaredom sredili Hrvatski vitez iz Posedarja.

Kurilovec je, s druge strane, u finalu županijskoga kupa poražen u Velikoj Mlaki od Dugog Sela, koje je također izborilo nastup u pretkolu, u kojem će gostovati kod NK Jedinstva u Donjem Miholjcu, slavonskom gradiću na samoj mađarskoj granici.

Parovi pretkola:
Neretva – Zadrugar
Uljanik – Bjelovar
BSK – Solin
Varteks – Moslavina
Radnik Križevci – Došk Drniš
Špansko – Gaj Mače
Zemunik – KURILOVEC
Maksimir – Jadran-Poreč
Slavonija – Marsonia
Bednja – Karlovac 1919
Jedinstvo – Dugo Selo
Bedem – Dinamo Predavac
Radnički – Graničar
Libertas – Opatija
Nehaj – Vukovar 1991
Koprivnica – Pitomačac

Nastavite čitati

Sport

Goričke snage na Miss sporta: Lucija i Frana Petra u borbi za lentu

Na izboru za Miss sporta Hrvatske, među 16 finalistica, smjestila se i nogometašica ŽNK Gorice Lucija Delač, te Frana Petra Vlatković iz Orebića, koja se fitnessom i bodybuildingom bavi u našem Fortis Gymu

Objavljeno

na

U Zaprešiću će u četvrtak navečer početi izbor za Miss sporta Hrvatske za ovu godinu, natjecanje u ljepoti koje već desetljećima tradicionalno okuplja najljepše sportašice u državi. Velika Gorica prošle je godine bila domaćin završnice ovog izbora, ove godine u toj ulozi zamijenit će je drugi grad iz naše županije, ali to ne znači da nećemo imati poseban razlog za ispratiti rezultate ovog izbora.

Naime, čak su dvije Velikogoričanke, jedna “prava” i jedna “uvozna”, ove godine u konkurenciji. Jedna dolazi iz nogometa, druga iz fitnessa…

Lucija Delač ima 18 godina, završila je Ekonomsku školu i igra nogomet za ŽNK Goricu. Lucija trenira nogomet od 2019. godine, a upravo je posvećenost sportu, ali i angažman u network marketingu, ističu kao svestranu i motiviranu mladu osobu. najesen planira upisati studij na Kineziološkom ili Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Uz nogomet, bavi se i poduzetništvom u području promocije wellness proizvoda, a ističe kako ju sport naučio disciplini, timskom radu i upornosti – vrijednostima koje želi prenijeti i izvan terena.

Među 16 finalistica je i Frana Petra Vlatković (28), rodom iz Orebića na Pelješcu, za koji kaže da joj je “najdraže mjesto na svijetu”, a trenutačno živi u Velikoj Gorici. Bavi se Fitnessom & bodybuildingom već osam godina, a trenira u Fitness centru Fortis Gym Velika Gorica. Završila je komunikologiju i filozofiju na Fakultetu Hrvatskih studija, a osim treniranja, najveća strast su joj putovanja i daleke destinacije.

Izbor Pučkom otvorenom učilištu u Zaprešiću, s početkom u 20 sati, donijet će nam novu Miss sporta Hrvatske, a mi imamo za koga navijati.

Nastavite čitati

Sport

Jedan je Ante Budimir: Idem li u Real Madrid?! Prvo imam ispit na faksu…

Ante Budimir na svom je Instagramu objavio fotografiju na kojoj je hrpa papira, kalkulator, laptop… Dok njegovi kolege odmaraju na egzotičnim destinacijama, on priprema ispit na svom Ekonomskom fakultetu

Objavljeno

na

To da je Ante Budimir malo drukčiji od ostalih nogometaša stara je vijest. Zvijezda koja to nije, treći strijelac La Lige, a istovremeno običan dečko iz susjedstva, hrvatski reprezentativac koji je do “svetog dresa” stigao bez Dinama ili Hajduka u svom nogometnom životopisu, čovjek koji sruši klupski rekord pa sve zaposlenike kluba odvede na ručak, 33-godišnjak kojeg u svojim planovima imaju i najveći svjetski klubovi…

Osim što je sve to, Ante Budimir je i – student. Logično je da se ta priča s faksom malo odužila, jer nije lako kolokvije ugurati između golova protiv Real Madrida, Barcelona ili francuske reprezentacije, ali Ante ne odustaje.

– Da, zna se događati da putujemo na gostovanje, suigrači se zabavljaju kartanjem, filmovima ili takvim nečim, a ja učim. Sve se to može uklopiti ako stvarno želiš – objašnjavao je svojevremeno Budimir taj dio svoje biografije.

Upisao je Ekonomski fakultet, indeks je već pun sadržaja, ali valja i dovršiti posao. I onda Ante, u trenucima kad svijet nogometa otvara mogućnost da završi u dresu Real Madrida, sjedi doma i uči. Nema druge nego zagrijati stolicu, jer neće se faks završiti sam od sebe…

Jedan je Ante Budimir. Jedan i jedinstven.

A Real Madrid? Nije najuže vezano za ovu priču, ali čini se da od svega toga na kraju neće biti ništa. Tako barem zasad stvari stoje, pa će velikan sa Santiago Bernabuea prema svemu sudeći ući u istu kategoriju kao i Barcelona i Juventus, koji su se ranije spominjali kao realne opcije za nastavak njegove karijere: glasine su to koje je lijepo čuti, pa makar se i ne dogode…

Uostalom, nije loše ni ostati u Osasuni, u kojoj ga obožavaju.

Nastavite čitati

Sport

Najveće pojačanje ovog ljeta: Tibor Halilović nastavlja dalje s Goricom!

S krajem lipnja Tiboru Haliloviću je istekao ugovor s Goricom, no već drugog dana srpnja objavljeno je kako je potpisao novi, dvogodišnji. Bit će zanimljivo vidjeti njegovu suradnju s oporavljenim Prširom…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nije prinova, ali je pojačanje! Tako se nekako, u jednoj rečenici, može opisati ono što je u srijedu poslijepodne dobilo zasluženo pompoznu objavu na društvenim mrežama HNK Gorice…

Tibor Halilović, dakle, ostaje u Gorici! Igrač koji je u naš klub stigao u listopadu prošle godine imao je ugovor do kraja lipnja ove godine, a želja kluba bila je da se produži suradnja. Velik broj igrača bio je na listi onih kojima istječu ugovori, a Tibor je bio jedan od rijetkih koje su u klubu izričito željeli zadržati. Pregovori su se odužili, jer logično je da igrač takvoga kalibra ima još neke opcije, pa u pripreme nije ušao sa suigračima, ali važno je da se priključuje.

– Ciljevi za ovu sezonu, ali i za budućnost, su da Gorica bude još konkurentnija u HNL-u. Mislim da smo u protekloj, vrlo zahtjevnoj sezoni pokazali kako se možemo nositi sa svima. Upravo s takvim pristupom i mentalitetom želimo ući i u novu sezonu – rekao je Halilović nakon što je stavio autogram na ugovor s Goricom do ljeta 2028. godine.

I to je definitivno fenomenalna vijest. Ostanak Tibora Halilovića, neka se nitko od dosad pristiglih igrača na naljuti, najveće je pojačanje za Goricu ovoga ljeta. I Matijaš, i Perić, i Pelko, i Kavelj, i Pozo tek se moraju dokazati, potvrditi, a Tibor Halilović to je već učinio… On je baš ono što treba novoj Gorici; iskusan, raznovrstan veznjak koji objedinjuje i trku, i tehničku izvedbu, ali i završnicu, jer Tibor je pokazao da zna i zabiti…

Igrač je to s ozbiljnim CV-jem, bivši član Rijeke i Dinama, ne tako davno i kapetan nizozemskog Heerenveena, što će reći da ima i lidersku crtu, a aktualne projekcije kažu da će s Prširom i Fiolićem činiti okosnicu goričkog veznog reda. I bit će to jako zanimljiva kombinacija…

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno