Povežite se s nama

Sport

Pad Dinama, 38 godina ranije: Kako su Keber i dečki živjeli s navijačima…

Mladen Župetić Keber (64), legenda velikogoričkog Radnika, prisjeća se veljače 1982., kad je na igralištu u Kolarevoj pao veliki Dinamo s Ćirom Blaževićem, ali i vremena kad je igrao u Dinamo, vozio suigrače u Mini Morrisu, pa kako je zavodio u Lomnici…

Objavljeno

na

To da jedan gorički klub pobijedi zagrebački Dinamo nije stvar koja se događa baš svaki dan. Dogodila se u subotu, u prijateljskoj utakmici, nakon sedam uzastopnih neuspješnih pokušaja, Gorica je pobijedila 3-2 na Maksimiru i – svidjela se.

Dogodilo se to, isto to, i 38 i nešto godina ranije. Bio je 17. veljače 1982., vrijeme je to kad se klub zvao Radnik, a u Maksimiru se slagala momčad za legendu. I tad je utakmica bila prijateljska, uoči nastavka prvenstva, koje je Dinamo završio osvajanjem titule. Ćiro je svoje igrače doveo u staru Kolarevu i, naravno, izgubio 3-2.

– Rekao mi je Ćiro nakon te utakmice: ‘Ti si moja bola. Moraš se vratiti u Dinamo!’. Međutim, dva tjedna poslije u Dinamu je završio Deželić, koji je zabio treći gol na toj utakmici. I danas opravdano sumnjam da se Ćiro zabunio, da je želio dovesti mene, a doveo njega – kroz smijeh se te utakmice prisjeća velikan turopoljskog nogometa, dečko iz Rakarja, Mladen Župetić zvani Keber.

– Iskreno, bilo je tu dodatno motiva, itekako. Ipak su s druge strane bili moji prijatelji, dojučerašnji suigrači, baš sam ih želio pobijediti. I eto, uspio sam. Rekao sam svojim dečkima iz Radnika: ‘Dečki, nisu oni ništa bolji od nas, samo mogu više trčati’, i svi smo hrabro izašli na noge Dinamu. A nakon što smo ih pobijedili, još dugo u noć smo se družili svi zajedno – proširuje uspomenu gospon Župetić, danas vitalni 64-godišnjak.

On je zabio prvi gol, Stević drugi, Dinamo je izjednačio, da bi Deželić pogodio za pobjedu… Bilo je, kažu izvještaji, oko tri tisuće ljudi oko igrališta u Kolarevoj.

– To je bilo nešto posebno. Često se priča o toj čaroliji Kolareve, a ona je doista i postojala. Drugačiji je osjećaj igrati u toj atmosferi, pred nekoliko tisuća ljudi natiskanih na teren, nego ovako kao danas, uz atletsku stazu… Bio sam prvi kapetan koji je predvodio Radnik na novom stadionu, nakon Univerzijade, i odmah mi je bilo jasno da je to potpuno drukčija priča. Bilo bi sjajno kad bi se barem to moglo danas napraviti, približiti tribine terenu – kaže Keber.

Hitar kao metak u protivničkoj polovici, sjajan već kao klinac, brzo je primijećen od strane ljudi iz Dinama.

– Legendarni Zorko Srebrić me vidio i pozvao u Dinamo. Igrao sam na Kvarnerskoj rivijeri, zabio par golova i priključio se onom čuvenom ‘malom Ajaxu’, mladoj momčadi Dinama. Debitirao sam za prvu momčad protiv OFK Beograda, posebno pamtim kako sam zabijao Partizanu, a ukupno sam u Maksimiru proveo tri i pol godine. Bilo je to sjajno vrijeme, na treninge sam svojim Mini Morrisom vozio Vlaka, Tucaka i Čedu Jovićevića, družio se s Mlinarićem, Deverićem, Zajecom… A opet, uvijek je glavni za zafrkanciju bio Cico Kranjčar, on je bio vođa izvan terena – prisjeća se Keber svojih slavnih dana.

Na utakmicama Radnika bilo je između tri i četiri tisuće gledatelja

Imao je u to vrijeme u Dinamu, kako kaže, “direktorsku plaću”.

– To bi danas bilo, recimo, oko 20.000 kuna. Na mjesec dana otišao sam na Tuškanac, počeo izlaziti u Karaku i odjednom nisam imao prebijene pare! Sve ode za čas kad tako živiš. Odmah sam se vratio doma, u Rakarje, i odlučio tu sagraditi kuću. Zato sam i imao nešto veću plaću, jer nisam uzeo stan kao neki drugi igrači – priča nam Župetić.

Trener Dinama u to je vrijeme bio Mirko Bazić, potom i Rudi Belin, a Keber je teško dolazio do mjesta u udarnoj postavi. I poželio je otići u drugome smjeru.

– Sve sam dogovorio da odem u Graz, u Austriju, ali tad je vrijedilo ono pravilo da se ne može van prije 28. godine. Zato sam morao postati amater i otišao sam u Segestu. Međutim, kad smo ušli u drugu ligu, automatski smo postali poluprofesionalci i opet nisam mogao van! Tad sam se vratio u Radnik, želio sam igrati kao amater i zatim otići u inozemstvo, ali na kraju nisam otišao nigdje… Oženio sam se, dobio dijete i ostao u Radniku do kraja karijere – kaže Keber.

Suprugu je, priča dalje, upoznao na zabavi u Lomnici, pozvao je na ples, pristala je, a kasnije iste večeri dobila i pusu… Više na zabave nije imao potrebe ići.

– Kad sam vozio Mini Morrisa, mislim da su sve ženske htjele na vožnju, ha, ha… Ali ja sam imao svoju djevojku i to je bilo to. Išao sam i dalje na zabave, vozio ekipu, ali ja sam uvijek išao doma u 22 sata. Uostalom, dok sam bio u Dinamu, imali smo i kontrole, znali su nam dolaziti doma u provjeru. Nema toga, ne vjerujem nikome tko je tvrdio da može cijelu noć piti, a onda drugi dan igrati utakmicu. Dobro, možda ima i takvih, znam i ja priče o Baki Sliškoviću i takvima, ali to je onda valjda do genetike. Ja to nisam mogao – otvoreno je Keber, koji govori bez zadrške, prepun energije, baš kao nekad na igralištu, gore u vrhu napada…

Nogometno romantične bile su te osamdesete u Velikoj Gorici, u posljednjim godinama Kolareve, a kad su Keber i dečki iz centra grada preselili na novi stadion, počela je i jedna nova era. Ona je završila 2009., odlaskom Radnika u povijest, koju je počela stvarati HNK Gorica, danas uspješan prvoligaš.

– Odem povremeno na utakmice, ne mogu baš reći da sam redovan, ali odem. Živim blizu stadiona, čak i čujem kad padne gol, pa se znam zaletiti i na drugo poluvrijeme. I sviđa mi se kako klub funkcionira, vidi se da to Črnko jako dobro vodi, ali… – zastao je Keber, no odmah je bilo jasno da slijedi nastavak.

– Savjetovao bih mu da se malo više u klubu posvete omladinskoj školi. I našoj djeci, tu iz Turopolja. Znam da smo dio Europe, da se igrače mora dovoditi, kupovati i prodavati, ali ne smijemo zaboraviti na ovaj kraj. Uvijek je bilo igrača i u Vukovini, i u Kobiliću, i u Lukavcu… Evo, u naše vrijeme je devet igrača od prvih 11 Radnika bio iz Rakarja. I dvojica s Plesa. Znam, drugo je ovo vrijeme, ali važno je na to misliti, jer i toliki broj domaćih igrača sigurno je dio one čarolije koja je postajala na Kolarevoj.

Nogomet danas Keber prati i gleda, ali puno je više u jednom drugom sportu.

– Imam 40 goluba pismonoša, treniram ih i vodim na natjecanja! To me baš opušta, uživam zapaliti roštilj u dvorištu i dočekivati svoje golube na povratku u kaveze. Stalno treniramo, radimo na kondiciji, dobivaju i posebnu prehranu, miješa se desetak vrsta hrane, dodaju minerali… I svakog vikenda negdje putujemo, družimo se, natječemo i uživamo – završava priču Mladen Župetić.

Sport

Oproštaj od jeseni s odgodom: Dva lokalna derbija i lider Polet u gostima

Prva polovica sezone u Premier ligi Zagrebačke županije završit će tjedan dana kasnije nego što je bilo planirano, a među osam utakmica za kraj kriju se i neke poslastice za ljubitelje niželigaškog lokalnog nogometa…

Objavljeno

na

Objavio/la

Prva polovica Premier lige Zagrebačke županije, šestoga ranga natjecanja, nakrcanog sa čak osam naših klubova, trebala je biti okončana prošlog vikenda, no vremenski uvjeti to nisu dozvolili. Dio utakmica, doduše, odigran je po planiranom rasporedu, ali najveći dio njih snijeg je odgodio za tjedan dana. Posljedično, nama najzanimljiviji rang natjecanja svoje će posljednje jesenske retke ispisati ovog vikenda…

Od subote do ponedjeljka na rasporedu je tako osam utakmica, a među njima se krije i nekoliko poslastica za ljubitelje turopoljskog niželigaškog nogometa. Naravno, tu u prvom redu mislimo na utakmice koje daju puni smisao jednom ovakvom natjecanju, a to su lokalni derbiji. S obzirom na broj naših predstavnika u “premijerki”, praktički ne postoji kolo u kojem nema barem jednog ogleda naših i naših, a takav je slučaj i u ovom posljednjem što se prve polusezone tiče.

U subotu takvih utakmica neće biti, budući da je jedina utakmica subotnjeg rasporeda okršaj Sloge i Vatrogasca iz Zdenaca u Križu, dok će nedjelja biti puno bogatija i sadržajnija.

Nakon nedjeljnog ručka, naime, s početkom od 14 sati, snage će odmjeriti klubovi iz donjeg dijela tablice: nogometaši Gradića, koji se pokušavaju na sve moguće načine odmaknuti od dna, na svom će terenu dočekati Klas iz Mičevca, koji ima samo dva boda više, što je u ovom trenutku dovoljno za tri mjesta bolji plasman. Uspije li domaćin doći do šeste pobjede u sezoni, preskočit će Mičevčane, a samim time će i slika na kraju jeseni biti kudikamo pozitivnija. S druge strane, uspiju li gosti doći do bodova, na zimsku stanku otići će puno mirnije…

Mirno će na “zimski san” moći otići nogometaši Lukavca, koji će u posljednjem kolu jeseni gostovati u Donjoj Lomnici kod NK Lomnice, koja je u gotovo identičnoj situaciji kao ranije spomenuti Klas. Lukavčani su na 24 boda, smješteni na vrhu dolje polovice tablice, dok njihovi susjedi iz Lomnice imaju šest bodova manje, samo dva više od pretposljednjih Gradića. Nije lako zaključiti da će domaćini krenuti žestoko po puni plijen, ali nešto će se tu pitati i Lukavčane…

Najbolje u ovoj ligi stoji Polet iz Buševca, koji je u pretposljednjem kolu osigurao titulu jesenskog prvaka, a nju će valjati potvrditi i dobrim nastupom u zadnjem kolu. Neće biti lako u gostima kod petoplasirane Lonje, no ohrabrujuće po trenera Josipa Rožića i njegove igrače može zvučati podatak da je Lonja dobila samo dvije od posljednjih pet utakmica.

Turopoljcu u Kuče stiže Dubrava iz vrbovečkoga kraja, koja bi se eventualnom pobjedom poravnala s Poletom u slučaju poraza društva iz Buševca, a sve to će reći da Kučani mogu pomoći Buševčanima da sama završnica jeseni bude još uspješnija. Doma će igrati i Buna, koja će bod iz Buševca u prošlom kolu pokušati kapitalizirati dobrim rezultatom doma protiv Zrinskog iz Farkaševca, koji nije pokazao previše tijekom ove jeseni. U goste će, za kraj, ići nogometaši Jelačića, koji će na putovanje do Bestovja, na noge trenutačno osmoj momčadi lige, koja ima samo bod manje od društva iz Vukovine.

Sve u svemu, dovoljno razloga da se posljednji put ove jeseni uživa u čarima “premijerke”…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Utakmicu koju treba dobiti! ‘Cijela naša sezona stat će u ovih 60 minuta…’

Rukometaši Gorice u subotu od 18 sati gostuju kod Čakovca, izravnoga konkurenta za plasman u Ligu za prvaka. Uspomene iz prošle sezone su bolne, raspored do kraja je opako težak, ali sve je u rukama naših rukometaša…

Objavljeno

na

Objavio/la

Zagreb je očekivano odmaglio konkurenciji, naravno da je prvo mjesto u skupini A domaćeg prvenstva od prve sekunde rezervirano za jedinog prvaka države, a samim time bilo je jasno da će se svi ostali boriti za drugo i treće mjesto. Svi koji žele u Ligu za prvaka, a tu ambiciju rukometaši Gorice nikad nisu skrivali.

Na putu do ostvarenja tog cilja Goričani su dobar dio ove jeseni gurali jako dobro, iako ne savršeno, a stvari su se zakomplicirale prije dva tjedna u Umagu. Domaćin je u tom susretu došao do tek druge pobjede u sezoni i ostavio Goricu bez dva iznimno važna boda. Budući da je slijedio ogled sa Zagrebom, u kojem se na bodove nije moglo računati, odmah je postalo očito da će odluka padati u posljednja tri kola.

Nakon dva vezana poraza Goričani su s drugog pali na treće mjesto poretka, s bodom više od četvrtog Čakovca, svog sljedećeg protivnika. U subotu od 18 sati Gorica, naime, gostuje baš kod Čakovca, koji ima želju, cilj i ambiciju pobjedom preskočiti Goričane i izgurati ih iz kruga prve tri momčadi.

U prijevodu, to znači sljedeće:

– Praktički cijela sezona i njima i nama će stati u tih 60 minuta!

Izgovorio je to trener Gorice Matej Mišković, svjestan važnosti ovog ogleda. Eventualni poraz bio bi težak udarac goričkim ambicijama, eventualna pobjeda bila bi ogroman korak naprijed, možda i presudan.

– Čeka nas teško gostovanje kod dobro nam poznatog protivnika. Nema dvojbe da je pred nama veliki derbi, jer kad pričamo o Čakovcu, pričamo o jednoj vrlo kvalitetnoj momčadi. S razlogom zajedno s nama ciljaju plasman u Ligu za prvaka, ali mi se pripremamo, motivirani smo i siguran sam da ćemo dati sve od sebe – ističe Mišković.

Podsjetit ćemo opet na prošlu sezonu, kad je situacija bila vrlo slična. Gorica je također išla u Čakovec i prošla… Nije prošla! Poraz od 14 razlike, koji se ponovio i u gostima kod Bjelin Spačve, ukrao je Gorici šansu za plasman u gornji dom hrvatskog klupskog rukometa, a te rane sve do danas nisu do kraja zacijelile. I ovom prilikom će raspored do kraja biti sličan, jer nakon Čakovca slijedi i težak domaći okršaj s Bjelin Spačvom te za kraj gostovanje kod Trogira, trenutačno druge momčadi Lige A.

U prijevodu, treba napraviti sve što se može napraviti za pobjedu u subotu.

– Neće biti nimalo lako, toga smo itekako svjesni, ali idemo se baciti na glavu. Spremni smo i motivirani, nadamo se da ćemo se kući vratiti s dva boda – zaključio je Mišković.

Ajmo, Gorica!

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Pod svjetlima reflektora: ‘Navikli smo na umjetnu travu, mi i naši prstići zajedno…’

Nogometaši Kurilovca u petak od 19 sati gostuju kod Prečkog, oslabljeni neigranjem šestorice igrača, ali spremni da pokažu sve što mogu u pretposljednjoj utakmici jesenske polusezone

Objavljeno

na

Objavio/la

Službeno će to biti posljednje, 15. kolo jesenskog dijela prvenstva u 3. NL Centar, a ono će biti otvoreno u Prečkom u petak od 19 sati. U tom će terminu, u kojem nogometaši Prečkog već po običaju igraju svoje domaće utakmice, na zagrebački zapad stići nogometaši Kurilovca, sad već i željni utakmica, jer ona iz prošloga kola protiv Tigra iz Svete Nedelje je odgođena.

– Spremni smo koliko možemo biti s obzirom na okolnosti. Ušli smo u završnicu jeseni sa 17 igrača, imamo petoricu ozlijeđenih i suspendiranog Maka Goziembaha, koji treba odraditi još dvije utakmice zbog crvenoga kartona protiv HAŠK-a. Osjeti se i određeno zasićenje nakon svega što smo prošli posljednjih mjeseci, ali vjerujem da ćemo skupiti snage i energije za što bolje odraditi još ovo što je ostalo – kaže trener Kurilovca Senad Harambašić.

Cijelu jesen propustili su kapetan Dodo Završki i Nigerijac Elijah Chikwado, dobar dio jeseni propustili su i Đevad Selman i Jakov Caganić, a ozlijedio se i mladi Filip Kraljević… Uz sve to, otegotna okolnost u Prečkom će biti i hladnoća koja je neizbježna u večernjim satima, ali i teren s umjetnom travom. Iako…

– Pa dobro, treniramo i mi na umjetnoj travi. Na pola mi, na pola prstići. Tako da smo optimisti – duhovit je trener Senad, kojem je više puna kapa ponavljati u koliko skromnim uvjetima Kurilovčani moraju funkcionirati.

– Ajmo pričati o nogometu, stvarno ne bih išao opet u te priče…

A kad pričamo o nogometu, možemo reći da Prečko ima mladu i zanimljivu momčad, na desnom krilu navodno je njihov najbolji igrač, a Kurilovčani će na sve to imati spreman odgovor. Kao što su ga imali i u najvećem dijelu jesenskih bitaka.

– S ovim gostovanjem kod Prečkog nećemo završiti polusezonu, budući da smo dogovorili da odgođenu utakmicu protiv Tigra odigramo 6. prosinca, odnosno sljedeći vikend. Igrat ćemo tamo, u gostima, opet na umjetnoj travi, budući da smo zamijenili domaćinstva – otkriva Senad.

Tih bi dana, nakon što se odigraju i posljednje utakmice osmine finala, Kurilovčani mogli saznati protivnika u četvrtfinalu SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa. Ta je utakmica na rasporedu krajem veljače ili početkom ožujka, ima do tad još dovoljno vremena, ali neke senzacionalne promjene tijekom zimske stanke nemamo razloga očekivati. Financijska situacija je poslovično problematična, u potpunom neskladu s rezultatima i općim dojmom, ali na to su Kurilovčani već naviknuti.

I zato će im zimska pauza jako dobro doći. Da se odmore, resetiraju, prikupe još poneku dozu entuzijazma, pa krenu dalje. O istom trošku…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Dinamo je za Goricu dugo bio bauk. Sad je Gorica za Dinamo – opasnost!

U prvih 18 međusobnih ogleda s Dinamom nogometaši Gorice ulovili su samo jedan jedini bod, a u posljednjih 12 poraženi su šest puta, uz tri remija i tri pobjede. Uključujući i dvije zaredom, proljetos i jesenas…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što u četvrtak navečer odrade europski okršaj s francuskim Lilleom, nogometaši Dinama okrenut će se prvom sljedećem izazovu – Gorici u Velikoj Gorici! Poznavajući Marija Kovačevića, nema dvojbe da će u izjavama nakon utakmice u Francuskoj, kako god ona završi, spomenuti i Goricu, pri čemu to ni u kojem slučaju neće biti samo pitanje skromnosti i posvećenosti svakom sljedećem protivniku, nego i pitanje opreza… Naime, u modrom taboru konačno imaju prave razloge za to.

Gorica će, za početak, imati čak osam dana vremena između pobjede nad Istrom i ogleda s Dinamom na svom stadionu. Momčad iz Maksimira, s druge strane, iz Francuske će se vratiti u noći na petak, sljedećeg dana odradit će regeneracijski trening, pa nakon toga imati jedan dan za ozbiljnu pripremu za Goricu i još jedan uoči same utakmice, koja je na rasporedu u ponedjeljak od 18 sati. Bez obzira na veliku razliku u kvaliteti, bit će to svakako faktor na kojeg će gosti iz Zagreba morati obratiti pozornost.

Međutim, i bez tog faktora umora, u Dinamu neće mirno spavati uoči dolaska u Turopolje. Na našem stadionu, naime, dočekat će ih protivnik koji ih je pobijedio dvaput zaredom! Doma je Gorica slavila 23. travnja, kad je Adrion Pajaziti pogodio za konačnih 1-0, a povijest je ispisana 14. rujna, kad su Pozo i Trontelj svojim golovima kreirali pobjedu 2-1, prvu goričku protiv Dinama u gostima. A ne tako davno činilo se gotovo nemogućim da Goričani “skinu” modre, pogotovo da to učine dvaput u nizu, što je treneru Mariju Careviću uspjelo…

Povijest međusobnih ogleda Dinama i Gorice, naime, dugo i predugo bila je potpuno jednostrana. Nakon što su Goričani ušli u HNL u ljeto 2018. godine, krenula je užasavajuća serija od sedam pobjeda Dinama zaredom. Bilo je tu i peha za Goričane, bilo je tu nesreće, ali bodova nije bilo. Pa je i tadašnji trener Gorice Sergej Jakirović, nakon posljednjeg u nizu poraza, duhovito ustanovio:

– Zovite me Agent 007!

Sergej Jakirović doživio je svih sedam poraza s Goricom od Dinama, ali i prvi poraz s Dinamom od Gorice… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Niz je konačno prekinut 23. svibnja 2020. godine, ali u prijateljskoj utakmici, u kojoj je Gorica slavila 3-2 u Maksimiru, pod vodstvom Valdasa Dambrauskasa. Zabijali su Suk, Ndiaye i Golubickas za Goricu, Ćuže i Majer za Dinamo, Cherif je još i promašio penal, ali tu utakmicu nećemo brojati u ovaj niz, jer nije se radilo o “pravoj” utakmici.

Prvi bod tako su Goričani protiv Dinama upisali nepunih mjesec dana poslije, jer 20. lipnja 2020. završilo je 0-0 na našem stadionu, u trenerskom okršaju Valdasa Dambrauskasa i Igora Jovićevića.

Nakon toga ponovno je krenula dominacija Dinama, koji je povezao deset uzastopnih pobjeda, u što ubrajamo i onih 4-1 u polufinalu Kupa nakon produžetaka. Nakon 90 minuta bilo je 1-1, možemo i to gledati kao pozitivan rezultat, ali konačan ishod ipak nije bio takav. I Gorica nije izborila finale Kupa u Velikoj Gorici, u kojem je Dinamo do trofeja došao protiv Istre 1961.

Seriju od deset pobjeda Dinama, koji je u prvih 18 službenih utakmica s Goricom upisao 17 pobjeda i jedan remi (!?!?) prekinuo je Željko Sopić, čija je momčad 21. siječanja 2023. na Maksimiru izborila novih 0-0 i otvorila godinu koja će ipak početi mijenjati stvari. Naime, u prvom sljedećem ogledu Gorica je ponovno uzela bod, na Gradskom stadionu Josip Mitrović je pogodio za konačnih 1-1 i poništio gol Roberta Ljubičića, da bi u zadnjem kolu prvenstva Bišćanov Dinamo slavio 4-1, što je bila i jedina pobjeda Dinama protiv Gorice u 2023. godini, i to u pet odigranih utakmica.

Željko Sopić pronašao je način kako s Goricom uzimati bodove Dinamu, ali prvu pobjedu nije dočekao… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Na otvaranju nove sezone, bilo je to 5. kolovoza 2023., Sopićeva Gorica opet je odigrala 0-0 na Maksimiru, no fakin s Rudeša ipak nije dočekao i povijesnu prvu pobjedu Gorice protiv Dinama. Ona se dogodila iz 23. pokušaja, a datum koji je ostao zapisan je 21. listopada 2023. Na klupi Gorice sjedio je Dinko Jeličić, prvi poraz Dinama potpisao je Sergej Jakirović, a navijači Gorice i dalje pamte kako je Ademi doveo modre u vodstvo, da bi Nikola Vujnović u 70. i Ante Matej Jurić u 94. minuti donijeli senzacionalni preokret.

Ante Matej Jurić u 94. minuti srušio je prvo Dinamo, a malo potom u 94. minuti srušio je i Hajduk… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Slijedio je nakon toga novi Dinamov niz, Zagrepčani su dobili četiri sljedeća ogleda s Goricom, a prvi sljedeći bod s Goricom je osvojio aktualni trener Mario Carević. Tog 9. studenog 2024. završilo je 2-2 u Velikoj Gorici, Banić je bio sjajan na vratima, a Krešimir Krizmanić i Marko Kolar zabijali su za domaćina. S druge strane, bod Dinamu donijeli su Dario Špikić i Nathaniel Mbuku.

Posljednja pobjeda Dinama protiv Gorice dogodila se 15. veljače ove godine, i to nakon što je Agon Elezi doveo Goricu u vodstvo na Maksimiru. Stvari su preokrenuli onaj simpatični Kanga te Pjaca i Kulenović, a takvo nešto modri nakon toga više nisu uspjeli ponoviti. Slijedile su u uvodu spomenute dvije vezane pobjede, ona iz travnja doma i ona iz rujna u gostima, što će poslužiti kao jako dobro upozorenje za Dinamo uoči novog dolaska u Turopolje.

09.11.2024., stadion Velika Gorica – 13. kolo SuperSport HNL-a: HNK Gorica – GNK Dinamo Zagreb. Kresimir Krizmanic, Sandro Kulenovic. Photo: Slavko Midzor/PIXSELL

Goričanima će, pak, te dvije utakmice poslužiti kao dokaz da se može, kao velik zalog za optimizam, kao recept kojim se može doći do uspjeha. Zastrašujuće je izgledalo onih 0-1-17 nakon prvih 18 međusobnih ogleda, ali nakon toga je omjer 3-3-6, što je dovelo do učinka od tri pobjede Gorice, četiri remija i 23 pobjede Dinama u ukupnom zbroju.

Trendovi se, eto, mijenjaju u posljednje vrijeme, bilo bi lijepo nastaviti u istom tonu. Ponovno će, naravno, na tribinama biti neusporedivo više poklonika Dinama nego Gorice, ali to su situacije na koje smo već naviknuti. I s kojima će se ova momčad znati nositi. Pogotovo bude li Dinamo malo umoran, ispuhan, a Gorica maksimalno motivirana i angažirana. A nema razloga da ne bude takva.

Gorica je do prve pobjede na Maksimiru došla 14. rujna ove godine, pet mjeseci nakon prethodne na svom stadionu… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Obrazovanje

Klinci iz Kvaternika i dalje nepobjedivi: Opet prvaci grada u graničaru

Nakon proljetnog osvajanja gradskog i županijskog natjecanja te trećeg mjesta na državnom natjecanju i ćetvrtog mjesta na završnici Sportskih igara mladih, još jedan lijep uspjeh u graničaru za OŠ Eugena Kvaternika

Objavljeno

na

Graničar je, kaže definicija, ekipni sport u kojem igrači dviju protivničkih momčadi pokušavaju bacati loptu i pogoditi protivnike, izbjegavajući da i sami budu pogođeni. Cilj svakog tima je eliminirati sve članove protivničkog tima tako što će ih pogoditi bačenim loptama, uhvatiti loptu koju je protivnik bacio ili navesti protivnika da počini prekršaj, kao što je izlaženje izvan terena.

Graničar je, kažu naša najranija sjećanja, igra kojom smo se zabavljali na satovima tjelesnog, a posljednjih godina u tom se sportu natječu i učenici velikogoričkih osnovnih škola. I u kojem dominira OŠ Eugena Kvaternika, koja je svih tih godina – nepobjediva. Ništa se nije promijenilo ni ove godine, jer na gradskom natjecanju u graničaru pobjednik je ponovno bio isti.

Sudjelovalo je pet školskih ekipa, podijeljenih u dvije skupine, pri čemu su u skupini A bili OŠ Eugena Kvaternika, OŠ Novo Čiče i OŠ Šćitarjevo, a u skupini B sudarili su se OŠ Eugena Kumičića i OŠ Jurja Habdelića. U jedinoj utakmici skupine B klinci iz Kumičića bili su bolji od vršnjaka iz Habdelića (2-0), dok je u skupini A nedodirljiva ekipa OŠ Eugena Kvaternika pobijedila i OŠ Šćitarjevo (2-1) i OŠ Novo Čiče (2-0), dok je u posljednjoj utakmici po skupinama Novo Čiče bilo bolje od OŠ Šćitarjeva.

U borbi za treće mjesto OŠ Eugena Kumičića došla je do pobjede protiv OŠ Novo Čiče (2-0), dok je OŠ Eugena Kvaternika istim rezultatom pobijedila OŠ Jurja Habdelića. Konačni poredak na kraju je izgledao ovako:

1. OŠ Eugena Kvaternika
2. OŠ Jurja Habdelića
3. OŠ E. Kumičića
4. OŠ Novo Čiče
5. OŠ Šćitarjevo

Pobjednička ekipa nastupila je u sljedećem sastavu: Grgur Zuanović 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Ivan Prahir 4.a, Borna Piličić 4.a, Paula Juranović 4.a, Maya Orozović 4.a, Una Komosar 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Matea Pavunčec 4.b i Katja Čavar 4.b. Voditelj i trener: profesor Ivica Herceg.

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno