Sport
Pad Dinama, 38 godina ranije: Kako su Keber i dečki živjeli s navijačima…
Mladen Župetić Keber (64), legenda velikogoričkog Radnika, prisjeća se veljače 1982., kad je na igralištu u Kolarevoj pao veliki Dinamo s Ćirom Blaževićem, ali i vremena kad je igrao u Dinamo, vozio suigrače u Mini Morrisu, pa kako je zavodio u Lomnici…
To da jedan gorički klub pobijedi zagrebački Dinamo nije stvar koja se događa baš svaki dan. Dogodila se u subotu, u prijateljskoj utakmici, nakon sedam uzastopnih neuspješnih pokušaja, Gorica je pobijedila 3-2 na Maksimiru i – svidjela se.
Dogodilo se to, isto to, i 38 i nešto godina ranije. Bio je 17. veljače 1982., vrijeme je to kad se klub zvao Radnik, a u Maksimiru se slagala momčad za legendu. I tad je utakmica bila prijateljska, uoči nastavka prvenstva, koje je Dinamo završio osvajanjem titule. Ćiro je svoje igrače doveo u staru Kolarevu i, naravno, izgubio 3-2.
– Rekao mi je Ćiro nakon te utakmice: ‘Ti si moja bola. Moraš se vratiti u Dinamo!’. Međutim, dva tjedna poslije u Dinamu je završio Deželić, koji je zabio treći gol na toj utakmici. I danas opravdano sumnjam da se Ćiro zabunio, da je želio dovesti mene, a doveo njega – kroz smijeh se te utakmice prisjeća velikan turopoljskog nogometa, dečko iz Rakarja, Mladen Župetić zvani Keber.
– Iskreno, bilo je tu dodatno motiva, itekako. Ipak su s druge strane bili moji prijatelji, dojučerašnji suigrači, baš sam ih želio pobijediti. I eto, uspio sam. Rekao sam svojim dečkima iz Radnika: ‘Dečki, nisu oni ništa bolji od nas, samo mogu više trčati’, i svi smo hrabro izašli na noge Dinamu. A nakon što smo ih pobijedili, još dugo u noć smo se družili svi zajedno – proširuje uspomenu gospon Župetić, danas vitalni 64-godišnjak.
On je zabio prvi gol, Stević drugi, Dinamo je izjednačio, da bi Deželić pogodio za pobjedu… Bilo je, kažu izvještaji, oko tri tisuće ljudi oko igrališta u Kolarevoj.
– To je bilo nešto posebno. Često se priča o toj čaroliji Kolareve, a ona je doista i postojala. Drugačiji je osjećaj igrati u toj atmosferi, pred nekoliko tisuća ljudi natiskanih na teren, nego ovako kao danas, uz atletsku stazu… Bio sam prvi kapetan koji je predvodio Radnik na novom stadionu, nakon Univerzijade, i odmah mi je bilo jasno da je to potpuno drukčija priča. Bilo bi sjajno kad bi se barem to moglo danas napraviti, približiti tribine terenu – kaže Keber.
Hitar kao metak u protivničkoj polovici, sjajan već kao klinac, brzo je primijećen od strane ljudi iz Dinama.
– Legendarni Zorko Srebrić me vidio i pozvao u Dinamo. Igrao sam na Kvarnerskoj rivijeri, zabio par golova i priključio se onom čuvenom ‘malom Ajaxu’, mladoj momčadi Dinama. Debitirao sam za prvu momčad protiv OFK Beograda, posebno pamtim kako sam zabijao Partizanu, a ukupno sam u Maksimiru proveo tri i pol godine. Bilo je to sjajno vrijeme, na treninge sam svojim Mini Morrisom vozio Vlaka, Tucaka i Čedu Jovićevića, družio se s Mlinarićem, Deverićem, Zajecom… A opet, uvijek je glavni za zafrkanciju bio Cico Kranjčar, on je bio vođa izvan terena – prisjeća se Keber svojih slavnih dana.
Na utakmicama Radnika bilo je između tri i četiri tisuće gledatelja
Imao je u to vrijeme u Dinamu, kako kaže, “direktorsku plaću”.
– To bi danas bilo, recimo, oko 20.000 kuna. Na mjesec dana otišao sam na Tuškanac, počeo izlaziti u Karaku i odjednom nisam imao prebijene pare! Sve ode za čas kad tako živiš. Odmah sam se vratio doma, u Rakarje, i odlučio tu sagraditi kuću. Zato sam i imao nešto veću plaću, jer nisam uzeo stan kao neki drugi igrači – priča nam Župetić.
Trener Dinama u to je vrijeme bio Mirko Bazić, potom i Rudi Belin, a Keber je teško dolazio do mjesta u udarnoj postavi. I poželio je otići u drugome smjeru.
– Sve sam dogovorio da odem u Graz, u Austriju, ali tad je vrijedilo ono pravilo da se ne može van prije 28. godine. Zato sam morao postati amater i otišao sam u Segestu. Međutim, kad smo ušli u drugu ligu, automatski smo postali poluprofesionalci i opet nisam mogao van! Tad sam se vratio u Radnik, želio sam igrati kao amater i zatim otići u inozemstvo, ali na kraju nisam otišao nigdje… Oženio sam se, dobio dijete i ostao u Radniku do kraja karijere – kaže Keber.
Suprugu je, priča dalje, upoznao na zabavi u Lomnici, pozvao je na ples, pristala je, a kasnije iste večeri dobila i pusu… Više na zabave nije imao potrebe ići.
– Kad sam vozio Mini Morrisa, mislim da su sve ženske htjele na vožnju, ha, ha… Ali ja sam imao svoju djevojku i to je bilo to. Išao sam i dalje na zabave, vozio ekipu, ali ja sam uvijek išao doma u 22 sata. Uostalom, dok sam bio u Dinamu, imali smo i kontrole, znali su nam dolaziti doma u provjeru. Nema toga, ne vjerujem nikome tko je tvrdio da može cijelu noć piti, a onda drugi dan igrati utakmicu. Dobro, možda ima i takvih, znam i ja priče o Baki Sliškoviću i takvima, ali to je onda valjda do genetike. Ja to nisam mogao – otvoreno je Keber, koji govori bez zadrške, prepun energije, baš kao nekad na igralištu, gore u vrhu napada…
Nogometno romantične bile su te osamdesete u Velikoj Gorici, u posljednjim godinama Kolareve, a kad su Keber i dečki iz centra grada preselili na novi stadion, počela je i jedna nova era. Ona je završila 2009., odlaskom Radnika u povijest, koju je počela stvarati HNK Gorica, danas uspješan prvoligaš.
– Odem povremeno na utakmice, ne mogu baš reći da sam redovan, ali odem. Živim blizu stadiona, čak i čujem kad padne gol, pa se znam zaletiti i na drugo poluvrijeme. I sviđa mi se kako klub funkcionira, vidi se da to Črnko jako dobro vodi, ali… – zastao je Keber, no odmah je bilo jasno da slijedi nastavak.
– Savjetovao bih mu da se malo više u klubu posvete omladinskoj školi. I našoj djeci, tu iz Turopolja. Znam da smo dio Europe, da se igrače mora dovoditi, kupovati i prodavati, ali ne smijemo zaboraviti na ovaj kraj. Uvijek je bilo igrača i u Vukovini, i u Kobiliću, i u Lukavcu… Evo, u naše vrijeme je devet igrača od prvih 11 Radnika bio iz Rakarja. I dvojica s Plesa. Znam, drugo je ovo vrijeme, ali važno je na to misliti, jer i toliki broj domaćih igrača sigurno je dio one čarolije koja je postajala na Kolarevoj.
Nogomet danas Keber prati i gleda, ali puno je više u jednom drugom sportu.
– Imam 40 goluba pismonoša, treniram ih i vodim na natjecanja! To me baš opušta, uživam zapaliti roštilj u dvorištu i dočekivati svoje golube na povratku u kaveze. Stalno treniramo, radimo na kondiciji, dobivaju i posebnu prehranu, miješa se desetak vrsta hrane, dodaju minerali… I svakog vikenda negdje putujemo, družimo se, natječemo i uživamo – završava priču Mladen Župetić.
Sport
Rađa se novi rugby klub! Pokrenuta inicijativa za osnivanje Turopolje Bullsa
Jučer je održano prvo okupljanje inicijative za osnivanje.
Stolnotenisači Velike Gorice su u 8.kolu (drugo kolo u nastavku prvenstva) jučer (31.01.2026.) u Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici u duplom programu pobijedili momčad STK Sveta Nedelja rezultatom 4:0 i iznenađujuće izgubili od STŠK Dugo Selo 3:4.
Velika Gorica, 31.01.2026. Prva liga zapad (m) – 08. kolo. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Velika Gorica, 31.01.2026. Prva liga zapad (m) – 08. kolo. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Poraz od Dugog Sela uslijedio je zbog izostanka Marka Habijanca, zamijenio ga je Marko Vračan, ali i zbog izgubljenog meča Domagoja Elgera, vodećeg igrača po broju pobjeda (16) u Ligi.
Velika Gorica, 31.01.2026. Prva liga zapad (m) – 08. kolo. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Velika Gorica, 31.01.2026. Prva liga zapad (m) – 08. kolo. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
HSTK Velika Gorica (12 11 1 46:16 23) je na prvom mjestu s 23 boda.
Galerija fotografija
1.HL muški zapad – 08. kolo
REZULTATI HSTK Velika Gorica – STK Sveta Nedjelja 4:0 (Domagoj Elger – Matej Lacković 3:1, Marko Habijanec – Oliver Poljak 3:1, Ante Jakić – Antonio Radenić 3:1, Habijanec/Elger – Poljak/Lacković 3:0).
HSTK Velika Gorica – STŠK Dugo Selo 2:4 (Domagoj Elger – Krunoslav Belić 3:0, Ante Jakić – Antonio Brakus 1:3, Marko Vrčan – Matej Murat 1:3, Marko Habijanec/Domagoj Elger – Belić/Brakus 3:0, Elger – Brakus 1:3, Vračan – Belić 2:3).
Sport
Važno je imati Pozu. I zabiti baš kad treba…
Nogometaši Gorice pobijedili su Hajduk 1-0 na svom stadionu, golom Ikera Poza u 44. minuti! Goričani su tako u velikom stilu, i to potpuno zasluženo, prekinuli slabiju seriju rezultata i odmaknuli se od dna…
Veliku, ogromnu, iznimno važnu pobjedu izborili su nogometaši Gorice ove subote poslijepodne na svom stadionu, ali u gostujućoj atmosferi! Ponovno su navijači Hajduka ispunili tribine, no nisu se dali ni naši Good Boysi, koji su se na kraju čuli puno bolje. Zahvaljujući svojim miljenicima na terenu, naravno, jer oni su utišali gostujuću publiku…
Točnije, učinio je to Iker Pozo, sjajni Španjolac koji je još jednom pokazao koliko je važan za momčad koju vodi Mario Carević. Razgrađuje i izgrađuje, oduzima lopta i kreira prema naprijed, a zna i pogoditi kad je najvažnije. Trenutak odluke dogodio se u 44. minuti, nakon što se lopta odbila Pozu na nekih 20-ak metara. Iker je opalio i pogodio neobranjivo za vratara Silića.
Stigao je taj gol kao velika nagrada za učinjeno u tom prvom poluvremenu, jer Gorica je u prvoj polovici utakmice definitivno bila opasnija i konkretnija momčad. Majstorija koju je izveo Jurica Pršir potez je za prepričavanje, a da je zabio, možda bi to bio i kandidat za gol sezone… Primio je loptu od razigranog Vrzića, gurnuo kroz noge Skelinu i pucao, ali Silić je to zaustavio. Nije to bila i jedina prilika Gorice, bila je splitska obrana na iskušenjima, a gol za vodstvo stigao je u idealnom trenutku.
Na odmoru je trener Carević još malo posložio svoje redove, organizirao defenzivni zid impresivne kakvoće i izdao zapovijed: “Nema gola!” Njegovi su igrači naredbu proveli u djelo kroz vrlo zahtjevnih drugih 45 minuta, u kojima su u potpunosti bili u podređenom položaju, ali bili su i odlučni da sačuvaju ono što su krvavo zaradili. Dresovi su se pošteno uprljali, udarci šutke primali, a sve to Goričani su radili – zajedno!
Davor Matijaš vrhunski je odradio svoj dio posla, a na kraju se i žrtvovao žutim kartonom… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Doista, fenomenalan je bio govor tijela goričkih igrača tijekom cijele utakmice, gotovo da su izgledali kao da su potpuno uvjereni da neće primiti gol. Za to što je tako na kraju i bilo velike zasluge idu i vrataru Davoru Matijašu, koji je odradio vjerojatno svoju najbolju utakmicu otkad je u Gorici. Livaju je zaustavio na rukometni način, na svakoj lopti bio je prvi, siguran i miran…
Nakon svega, nije u splitskim redovima bilo ni one poslovične ljutnje nakon poraza, kao da su i sami Splićani bili svjesni da je s ovakvom Goricom jako, jako teško igrati. Šanse koje su stvarali u drugom dijelu uglavnom nisu spadale u red čistih, stopostotnih, ali stalno su prijetili i tražili maksimalan fokus kod društva koje se brani. Fokus su Goričani i isporučili, do posljednje sekunde, sve do zajedničkog zagrljaja nasred igrališta. Čvrstog, emotivnog, zagrljaja koji je donio veliko olakšanje.
Pet posljednjih utakmica u prvenstvu Gorica nije uspjela pobijediti, upisala je četiri poraza i remi, i nakon posrtaja protiv Varaždina neizmjerno je važno bilo uzeti ova tri boda. Gorica je uspjela, odvojila se još malo od Vukovara i Osijeka, a od ponedjeljka ujutro slijedi zaokret prema Lokomotivi, prvom sljedećem protivniku.
Posljednjeg dana siječnja, na igralištu u Maloj Buni, trener Mario Đuretić okupio je momčad Bune na prvoj prozivci i time označio početak priprema za nastavak proljetnog dijela prvenstva Premier lige NSZŽ. Uz Đuretića, pripreme vodi i stručni stožer u sastavu pomoćnik Miroslav Lukinić, team menadžer Miro Svekrić i trener vratara Velimir Zlodi. Plan priprema trener Đuretić predviđa u pet tjedana rada – dva tjedna bazične, dva tjedna specifične te završni tjedan situacijske pripreme, i vjeruje da će biti dovoljne za spreman ulazak u proljetni dio sezone.
Na upit koliko je zadovoljan učinkom u jesenskom dijelu sezone, trener Mario Đuretić istaknuo je kako razloga za zadovoljstvo itekako ima.
– Naravno da sam zadovoljan sedmim mjestom kao novaci u ligi. Za vodećim Poletom zaostajemo šest bodova. Za nešto više koštalo nas je neiskustvo jer imamo gotovo osam mlađih igrača i ponekad smo se još „tražili“. Slabija realizacija oduzela nam je i poneki bod više, no ukupni dojam na kraju jeseni je vrlo dobar – rekao je Đuretić.
Upitan jesu li proljetni ciljevi ambiciozniji, trener Bune bio je jasan:
– Naravno da želimo biti što bliže vrhu i vjerujem da to možemo. Primarni cilj prije početka prvenstva bio je izbjeći donji dio ljestvice, a jesen je pokazala da smo momčad za gornji dom. Obrambenim dijelom sam zadovoljan, a ono što moramo popraviti je realizacija. Uvjeren sam da s tim neće biti problema – naglasio je trener Mario Đuretić.
Sve dogovorene pripremne utakmice bit će odigrane u gostima. Prva je na rasporedu 7. veljače protiv Lomnice, potom 14. veljače slijedi ogled s Poletom u Buševcu, a 21. veljače utakmica protiv Lekenika. Već dan kasnije, 22. veljače Buna će nastupiti u 1. kolu Kupa NSVG protiv Meštrice. Tjedan dana poslije, 27. veljače, u slučaju prolaska Meštrice, protivnik u 2. kolu velikogoričkog Kupa trebao bi biti Klas iz Mičevca.
Prvog vikenda u ožujku službeno započinje proljetni dio prvenstva, a u Malu Bunu tada dolazi momčad Sutle-Laduča.
Što se tiče igračkog kadra, u klub se iz Buševca vratio vratar David Petrac, dok je pod upitnikom još jedan povratak mladog igrača iz Kurilovca, još juniora Vite Mikulaja. Iz Dinamo Hidrela stigao je također junior, vratar Nikola Davutović. Klub nije službeno napustio Josip Rovišan, ali zbog specifičnosti njegovog radnog mjesta ne može redovito sudjelovati na treninzima i utakmicama.
Igrački kadar za proljetni dio sezone broji 25 igrača. Na vratima su Josip Vidović i David Petrac. Obrambeni dio čine Robert Huđber, Irvin Joel Yetna, Robert Vukašinec, Luka Đurašić, David Đuretić, Jurica Čumpek i Jurica Žlebečić. U veznom redu su Gabriel Gorenc, Matko Đurašin, Emanuel Đuretić, Stjepan Kalisar, Fran Stipančić, Antonio Mrkonjić, Jurica Ruklić i Stjepan Zlodi. Napadački dio predvode Danny Škojc, Andrija Forjan, Justin Ndendi, Robert Zlodi, Karlo Šandor, Matija Čumpek, Adrian Brkić i Mario Keremendi.
-
Sportprije 3 danaZlatko i životno djelo: Motorna pila, zviždaljka, rešetka i (ne)sretne ljubavi…
-
Sportprije 3 dana‘Mraclin po svemu može i u viši rang! A ovaj posao ponekad frustrira…’
-
Sportprije 3 danaCITY ANKETA Reakcije Goričana na rukometno polufinale: Srce mi je stalo, ali nije mi žao!
-
HOTNEWSprije 5 danaFOTO Učenici Srednje strukovne škole pobjednici na gradskom natjecanju srednjih škola u rukometu