Povežite se s nama

Sport

Pad Dinama, 38 godina ranije: Kako su Keber i dečki živjeli s navijačima…

Mladen Župetić Keber (64), legenda velikogoričkog Radnika, prisjeća se veljače 1982., kad je na igralištu u Kolarevoj pao veliki Dinamo s Ćirom Blaževićem, ali i vremena kad je igrao u Dinamo, vozio suigrače u Mini Morrisu, pa kako je zavodio u Lomnici…

Objavljeno

na

To da jedan gorički klub pobijedi zagrebački Dinamo nije stvar koja se događa baš svaki dan. Dogodila se u subotu, u prijateljskoj utakmici, nakon sedam uzastopnih neuspješnih pokušaja, Gorica je pobijedila 3-2 na Maksimiru i – svidjela se.

Dogodilo se to, isto to, i 38 i nešto godina ranije. Bio je 17. veljače 1982., vrijeme je to kad se klub zvao Radnik, a u Maksimiru se slagala momčad za legendu. I tad je utakmica bila prijateljska, uoči nastavka prvenstva, koje je Dinamo završio osvajanjem titule. Ćiro je svoje igrače doveo u staru Kolarevu i, naravno, izgubio 3-2.

– Rekao mi je Ćiro nakon te utakmice: ‘Ti si moja bola. Moraš se vratiti u Dinamo!’. Međutim, dva tjedna poslije u Dinamu je završio Deželić, koji je zabio treći gol na toj utakmici. I danas opravdano sumnjam da se Ćiro zabunio, da je želio dovesti mene, a doveo njega – kroz smijeh se te utakmice prisjeća velikan turopoljskog nogometa, dečko iz Rakarja, Mladen Župetić zvani Keber.

– Iskreno, bilo je tu dodatno motiva, itekako. Ipak su s druge strane bili moji prijatelji, dojučerašnji suigrači, baš sam ih želio pobijediti. I eto, uspio sam. Rekao sam svojim dečkima iz Radnika: ‘Dečki, nisu oni ništa bolji od nas, samo mogu više trčati’, i svi smo hrabro izašli na noge Dinamu. A nakon što smo ih pobijedili, još dugo u noć smo se družili svi zajedno – proširuje uspomenu gospon Župetić, danas vitalni 64-godišnjak.

On je zabio prvi gol, Stević drugi, Dinamo je izjednačio, da bi Deželić pogodio za pobjedu… Bilo je, kažu izvještaji, oko tri tisuće ljudi oko igrališta u Kolarevoj.

– To je bilo nešto posebno. Često se priča o toj čaroliji Kolareve, a ona je doista i postojala. Drugačiji je osjećaj igrati u toj atmosferi, pred nekoliko tisuća ljudi natiskanih na teren, nego ovako kao danas, uz atletsku stazu… Bio sam prvi kapetan koji je predvodio Radnik na novom stadionu, nakon Univerzijade, i odmah mi je bilo jasno da je to potpuno drukčija priča. Bilo bi sjajno kad bi se barem to moglo danas napraviti, približiti tribine terenu – kaže Keber.

Hitar kao metak u protivničkoj polovici, sjajan već kao klinac, brzo je primijećen od strane ljudi iz Dinama.

– Legendarni Zorko Srebrić me vidio i pozvao u Dinamo. Igrao sam na Kvarnerskoj rivijeri, zabio par golova i priključio se onom čuvenom ‘malom Ajaxu’, mladoj momčadi Dinama. Debitirao sam za prvu momčad protiv OFK Beograda, posebno pamtim kako sam zabijao Partizanu, a ukupno sam u Maksimiru proveo tri i pol godine. Bilo je to sjajno vrijeme, na treninge sam svojim Mini Morrisom vozio Vlaka, Tucaka i Čedu Jovićevića, družio se s Mlinarićem, Deverićem, Zajecom… A opet, uvijek je glavni za zafrkanciju bio Cico Kranjčar, on je bio vođa izvan terena – prisjeća se Keber svojih slavnih dana.

Na utakmicama Radnika bilo je između tri i četiri tisuće gledatelja

Imao je u to vrijeme u Dinamu, kako kaže, “direktorsku plaću”.

– To bi danas bilo, recimo, oko 20.000 kuna. Na mjesec dana otišao sam na Tuškanac, počeo izlaziti u Karaku i odjednom nisam imao prebijene pare! Sve ode za čas kad tako živiš. Odmah sam se vratio doma, u Rakarje, i odlučio tu sagraditi kuću. Zato sam i imao nešto veću plaću, jer nisam uzeo stan kao neki drugi igrači – priča nam Župetić.

Trener Dinama u to je vrijeme bio Mirko Bazić, potom i Rudi Belin, a Keber je teško dolazio do mjesta u udarnoj postavi. I poželio je otići u drugome smjeru.

– Sve sam dogovorio da odem u Graz, u Austriju, ali tad je vrijedilo ono pravilo da se ne može van prije 28. godine. Zato sam morao postati amater i otišao sam u Segestu. Međutim, kad smo ušli u drugu ligu, automatski smo postali poluprofesionalci i opet nisam mogao van! Tad sam se vratio u Radnik, želio sam igrati kao amater i zatim otići u inozemstvo, ali na kraju nisam otišao nigdje… Oženio sam se, dobio dijete i ostao u Radniku do kraja karijere – kaže Keber.

Suprugu je, priča dalje, upoznao na zabavi u Lomnici, pozvao je na ples, pristala je, a kasnije iste večeri dobila i pusu… Više na zabave nije imao potrebe ići.

– Kad sam vozio Mini Morrisa, mislim da su sve ženske htjele na vožnju, ha, ha… Ali ja sam imao svoju djevojku i to je bilo to. Išao sam i dalje na zabave, vozio ekipu, ali ja sam uvijek išao doma u 22 sata. Uostalom, dok sam bio u Dinamu, imali smo i kontrole, znali su nam dolaziti doma u provjeru. Nema toga, ne vjerujem nikome tko je tvrdio da može cijelu noć piti, a onda drugi dan igrati utakmicu. Dobro, možda ima i takvih, znam i ja priče o Baki Sliškoviću i takvima, ali to je onda valjda do genetike. Ja to nisam mogao – otvoreno je Keber, koji govori bez zadrške, prepun energije, baš kao nekad na igralištu, gore u vrhu napada…

Nogometno romantične bile su te osamdesete u Velikoj Gorici, u posljednjim godinama Kolareve, a kad su Keber i dečki iz centra grada preselili na novi stadion, počela je i jedna nova era. Ona je završila 2009., odlaskom Radnika u povijest, koju je počela stvarati HNK Gorica, danas uspješan prvoligaš.

– Odem povremeno na utakmice, ne mogu baš reći da sam redovan, ali odem. Živim blizu stadiona, čak i čujem kad padne gol, pa se znam zaletiti i na drugo poluvrijeme. I sviđa mi se kako klub funkcionira, vidi se da to Črnko jako dobro vodi, ali… – zastao je Keber, no odmah je bilo jasno da slijedi nastavak.

– Savjetovao bih mu da se malo više u klubu posvete omladinskoj školi. I našoj djeci, tu iz Turopolja. Znam da smo dio Europe, da se igrače mora dovoditi, kupovati i prodavati, ali ne smijemo zaboraviti na ovaj kraj. Uvijek je bilo igrača i u Vukovini, i u Kobiliću, i u Lukavcu… Evo, u naše vrijeme je devet igrača od prvih 11 Radnika bio iz Rakarja. I dvojica s Plesa. Znam, drugo je ovo vrijeme, ali važno je na to misliti, jer i toliki broj domaćih igrača sigurno je dio one čarolije koja je postajala na Kolarevoj.

Nogomet danas Keber prati i gleda, ali puno je više u jednom drugom sportu.

– Imam 40 goluba pismonoša, treniram ih i vodim na natjecanja! To me baš opušta, uživam zapaliti roštilj u dvorištu i dočekivati svoje golube na povratku u kaveze. Stalno treniramo, radimo na kondiciji, dobivaju i posebnu prehranu, miješa se desetak vrsta hrane, dodaju minerali… I svakog vikenda negdje putujemo, družimo se, natječemo i uživamo – završava priču Mladen Župetić.

Sport

Završnica sve bliže – odrađeno pretposljednje kolo Turopoljske trail lige

Šezdesetak natjecatelja odmjerilo snage na dugoj i kratkoj stazi.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Atletski klub Turopolje/FB

U devetom, ujedno i pretposljednjem kolu treće sezone Turopoljske lige trail trčanja (TLTT), održanom proteklog vikenda, nastupilo je nešto više od 60 natjecatelja.

Na dugoj stazi u muškoj konkurenciji, najbrži je bio Filip Gršić (34:29). Odmah iza njega, drugo mjesto osvojio je Slavko Parlov (36:12), dok je treći kroz cilj prošao Kruno Štriga s vremenom 36:25. U ženskoj konkurenciji slavila je Jasna Mikulić (43:50), ispred Jasminke Zvonar (44:35) i Sanje Đapić Štriga (46:24).

Pobjednik kratke staze od 4,3 kilometra kod muškaraca bio je Josip Martinović s vremenom 19:51, dok je među ženama najbrža bila Vedrana Janjić, koja je dionicu završila za 24:37. Drugo i treće mjesto kod muškaraca pripalo je Tiboru Jakopoviću (21:40) i Mariju Sečenju (22:25), a kod žena Željki Kaurić (26:13) i Ivani Novak (28:19). Detaljne rezulate možete pogledati ovdje.

Sljedeća utrka na rasporedu je 7. ožujka, što je ujedno i finale sezone.

Nastavite čitati

Sport

Galovićev rani pogodak odveo Polet u četvrtfinale Kupa NSVG

Objavljeno

na

Objavio/la

U osmini finala Kupa NSVG Polet iz Buševca je  upisao minimalnu, ali vrijednu pobjedu protiv nižerangiranog Posavca. Na svom Zvrniku, pred stotinjak gledatelja, Polet (Premier NSZŽ) je svladao Posavec (1. JŽNL) rezultatom 1:0. Domaćin, kojeg vodi trener Josip Rožić, do pogotka odluke stigao je već u 5. minuti susreta. Raković je preciznom okomitom loptom izbacio obranu gostiju, a Pavo Galović sigurno je realizirao situaciju jedan na jedan protiv vratara Strnića.
Iako je rani pogodak usmjerio susret, utakmica je do kraja ostala vrlo sadržajna i otvorena. Obje momčadi igrale su napadački, prilika nije nedostajalo na obje strane, no obrane i vratari bili su na visini zadatka pa se rezultat više nije mijenjao.

KUP NSVG , 1/8 FINALA

POLET (B) – POSAVEC 1:0

Buševec. SRC Zvrnik. Gledatelja 100.
Sudac: Ilčić (Dugo Selo). Pomoćnici: Hošić i Pranjić.

STRIJELAC: 1:0 – Galović (5).

POLET (B): Halilić, Šečić (od 86. Rajković), Dolački (od 53. Karaula), Stuparić, Kaurin, Galović, Šestak, Raković (od 68. Jušić), Golubić (od 46. Matković), Ivkić, Roginić (od 45. Dejanović). Trener: Josip Rožić.

POSAVEC: Strnić, Musolli (od 75. Bondi), T. Jakovljević (od 58. M. Breščaković), Skrbin, Sudar (od 58. Žugaj), Milatović, Dianežević, Delač (od 75. Vrban), Ćuća (od 46. Sever), Žilić (od 58. M. Jakovljević), Lihtar. Trener: Nino Matković.

Nastavite čitati

Sport

Debitantski nastup koji se pamti! Trkačice AK Maraton Velika Gorica prvi put istrčale Holjevku 10 km

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: AK Maraton VG

Članovi Atletskog kluba Maraton Velika Gorica nastupili su na utrci Holjevka 10 kilometara u Zagrebu, gdje je klub upisao poseban trenutak, prvi nastup svojih trkačica na toj distanci.

Najbrži među velikogoričkim predstavnicima bio je Ivan Barišić s vremenom 45:22, dok je Petar Petrić utrku završio za 48:24. Odmah iza njih stigla je Vita Plepelić (48:56), a ispod 50 minuta utrku je završila i Jasminka Zvonar s rezultatom 49:01. Nika Plepelić ciljnom je linijom prošla za 51:39, dok je Iva Jurić ostvarila vrijeme 52:08. Brigita Grčić utrku je završila za 56:04, a Katarina Jurić, unatoč ozljedi, uspjela je završiti utrku u vremenu kraćem od jednog sata.

Nastavk je ovo klupskih od jučer, subote 28. 2., kada je Ivan Zvonar odnio pobjedu na Memorijalnoj utrci Željko Murk, o čemu smo pisali ovdje.

“Ekipa je pokazala borbenost, zajedništvo i veliki napredak. Ponosni smo na svaki iskorak, svaki osobni rekord i svaku hrabru odluku da se izađe na start! Idemo dalje graditi formu – utrku po utrku”, poručuju iz kluba.

Nastavite čitati

Sport

Gorički Spartan najbrži u Međimurju – Ivan Zvonar pobijedio na memorijalnoj utrci

Na krosu posvećenom poginulom branitelju i policajcu Željku Murku u Gornjem Kuršancu okupilo se stotinjak natjecatelja.

Objavljeno

na

Objavio/la

U Gornjem Kuršancu, na obali Drave, u subotu je održana kros utrka povodom 23. godišnjice pogibelji hrvatskog branitelja i policajca Željka Murka. Memorijal su organizirali Policijska uprava međimurska, IPA Međimurje – Čakovec, UHVIDR-a Čakovec, Općina Nedelišće i Atletski klub Nedelišće. Na startu se okupilo oko stotinu natjecatelja, a utrka je trčana šljunčanim putem i trim stazom IPA centra.

Najbrži na stazi bio je Gorički Spartan Ivan Zvonar, pripadnik Hrvatske vojske, koji je u cilj utrčao s vremenom 19:01 te osvojio ukupnu pobjedu, ali i prvo mjesto u kategoriji policije, vojske i vatrogasaca.

U ženskoj konkurenciji iste kategorije slavila je Marija Bortek iz 2. gardijske brigade “Gromovi”. Među građanima je kod žena najbrža bila Gabrijela Benjak iz AK Sloboda Varaždin, dok je u muškoj konkurenciji pobjedu odnio Mario Sever iz TK Međimurski Runners.

Sudionici su tijekom događaja donirali 250 eura, a prikupljeni iznos bit će uplaćen Zakladi policijske solidarnosti.

Nastavite čitati

Sport

Dani VG nogometa u Maksimiru, prvi dio: ‘Ovo je najlakša utakmica…’

Nogometaši Gorice u nedjelju u 17.15 sati gostuju kod Dinama na Maksimiru, pri čemu će pokušati ponoviti jesensko povijesno dostignuće, a možda malo i umore igrače Dinama za Kurilovec u srijedu…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što su se oprostili od natjecanja u Europi, nakon što su odradili i posljednjih 120 minuta s europskim klubovima, nogometaši Dinama okreću se dvobojima s – velikogoričkim klubovima! Nešto posebnija je ona druga utakmica u tom nizu, ogled s Kurilovcem u četvrtfinalu Kupa u srijedu, a kao uvertira u taj jedinstven događaj nudi se ogled Dinama i Gorice na zatvaranju 24. kola prvenstva.

Važna je i to utakmica, naravno da jest, važna je i Gorici i Dinamu, ali s obzirom da se takvi sudari događaju najmanje četiri puta godišnje, prva polovica maksimirsko-turopoljske dvodjelne sage kao da prolazi lagano ispod radara u velikogoričkoj sportskoj javnosti. U svijetu HNK Gorice, s druge strane, fokus je maksimalan, angažman uobičajen za dane pred utakmice s najvećim protivnicima.

Dobra je okolnost to što je Gorica u prošlom kolu odigrala ponajbolju utakmicu ove sezone i gotovo rutinski došla do pobjede 2-0 u gostima kod Istre 1961, što će svakako pomoći i po pitanju vjere u vlastite mogućnosti na prvom sljedećem gostovanju, u domu najvećega kluba u državi.

– Svaki pozitivan rezultat ti ubrizga neku dozu samopouzdanja i naravno da je raspoloženje kroz tjedan drugačije nego kad izgubiš. Međutim, to smo arhivirali i tu utakmicu zaboravili. Znamo da nas čeka teška utakmica, jer uvijek je tako kad ideš Dinamu na Maksimir, s obzirom na njihovu kvalitetu, širinu kadra i kvalitetu pojedinaca – kaže trener Gorice Mario Carević.

Dvaput je već uspio pobijediti Dinamo s Goricom, prvi put u proljetnom dijelu prošle sezone, a drugi put u jesenskom dijelu ove sezone. Bila je to prva povijesna pobjeda Gorice na Maksimiru, a bit će to i dobar putokaz kako igrati i ovoga puta.

– Naravno da će to biti iznimno zahtjevna utakmica, ali ja imam vjeru u svoje momke. Ako se budemo držali naših principa koje forsiramo, sigurno ćemo imati svojih pet minuta u toj utakmici. U takvim utakmicama moraš biti na vrhunskoj razini, protivnik ti mora imati i malo lošiji dan da uzmeš nešto protiv njih, a i vratar ti mora biti raspoložen. Unatoč svemu tome, vjerujem da se može poklopiti dosta stvari da bi eventualno ostvarili pozitivan rezultat – optimističan je Carević.

Dinamo je u teškoj seriji utakmica, jer prošlog tjedna “modri” su odigrali sjajnu utakmicu u Varaždinu i iscrpljujuću u Genku, a tri dana nakon Gorice slijedi Kurilovec, pa onda i Hajduk u najvećem derbiju hrvatskog nogometa. Ni u jednoj od tih utakmica Dinamo ne smije pogriješiti, dok Goričani na maksimirski travnjak mogu istrčati rasterećeni.

– Svi kažu da je to najlakša utakmica za igrati i slažem se s time, budući da vjerojatno malo ljudi od nas očekuje da možemo tamo nešto napraviti. Na nama je da uživamo u nogometu, da shvatimo to maksimalno ozbiljno i koncentriramo se maksimalno, jer Dinamo, Hajduk i takve ekipe kažnjavaju apsolutno svaku dekoncentraciju i apsolutno svaku pogrešku – svjestan je Carević.

Na raspolaganju mu ovoga puta neće biti kartonirani Stefan Perić, neće biti ni ozlijeđenih Durakovića i Fiolića, a upitan je i kapetan Pršir, koji je dobio neugodan udarac u sudaru s Istrom. S obzirom na sve to, početnih 11 Gorice na Maksimiru moglo bi izgledati ovako nekako:

Matijaš – Trontelj, Filipović, Leš, Čabraja – Kavelj, Pozo – Bogojević, Pršir, Pavičić – Sule 

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno