Ovo je najljepša priča za kraj godine: Koliko je veliko to Turopoljsko srce…
Humanitarna akcija Turopoljsko srce, čiji je središnji događaj bio malonogometni turnir odigran u nedjelju, pokazala je koliko ljubavi i dobrote ima u turopoljskim srcima…
Široki osmijesi dominirali su ove nedjelje na terenima Panadić Sporta, sve je frcalo od optimizma i pozitivne energije, jer svi su znali da se ovdje događa dobra stvar. Prvo izdanje humanitarnog malonogometnog turnira Turopoljsko srce, projekta koji je puno više od nogometa, puno više od turnira, ponudilo je gomilu razloga za ponos. Svakome onome koji je pomogao, onoliko koliko je mogao, svakom stanovniku Turopolja, a pogotovo ljudima iz organizacije jedne ovako lijepe i važne priče.
– Srce mi je puno, ali baš puno… – govorio je Ivan Prelec, bivši trener Gorice i jedan od organizatora ove akcije.
Bila su tu gotovo sva važna imena turopoljskog nogometa, bilo na terenu, bilo na tribinama, bilo za miks pultom… Uz Preleca, organizaciju su preuzeli i VG Boysi, Dražen Vezmar iz Panadić Sporta, Kristijan Japec iz Alpasa, ali i cijeli niz njihovih prijatelja, kolega, partnera…
– Nevjerojatno je koliko smo brzo došli od ideje do realizacije. Malo više od dva tjedna prošlo je otkad smo počeli pričati o tome, otkad je ideja nastala. Odmah smo uključili cijelo svoje društvo, svatko je vukao i pomagao s onime s čime je mogao i dobili smo stvarno prekrasnu priču – govorio je Prelec dok je u tijeku bila jedna od utakmica.
I doista, kad vidiš kako sve to izgleda, koliko je sve dobro posloženo, teško je povjerovati da je sve organizirano u samo dva tjedna. Svih 12 momčadi dobile su majice, koje je donirao Grad, sve utakmice bile su u prijenosu uživo na televizijama u kafiću, prodavale su se kuhače, daske za kuhanje i majice s logom projekta, prodavala se hrana, a na zapisničkom stolu bila je i “škrabica”, u koju se moglo ubacivati priloge.
– Sva sredstva koja smo prikupili ići će potrebitim obiteljima s više djece iz našega kraja. Dobili smo od Centra za socijalnu skrb popis obitelji koje žive u teškim uvjetima i pokušat ćemo im što više pomoći. Cilj je barem dijelu tih obitelji poboljšati uvjete života uređenjem njihovih životnih prostora, a pomoći ćemo i na brojne druge načine – istaknuo je Kristijan Japec.
Na točnu cifru koja je prikupljena morat ćemo pričekati još nekoliko dana, no već sad je jasno da je riječ o jednoj od najuspješnijih humanitarnih akcija na našem području posljednjih godina. Sredstva su prikupljena i donacijama, ali i prodajom dresova goričkih nogometaša. Samo dresovi Matije Dvornekovića, Damira Milanovića, Igora Čagalja i Damira Žutića prodani su ukupno za više od 15 tisuća kuna, a na aukciju su išle i umjetničke slike. U akciju su se uključile Dalija Zubek i njezine “goričke vile”, ali i gorički suci, koji su svoje vrijeme stavili na raspolaganje Turopoljskom srcu i odradili svoj dio posla potpuno besplatno…
– Čast je i zadovoljstvo sudjelovati na jednoj takvoj vrhunskoj priredbi, toliko dobro organiziranoj. Ničega nije falilo, stvarno sve pohvale organizatorima, a mi suci uvijek smo bili i uvijek ćemo biti na raspolaganju kad treba pomoći u ovakvim akcijama – rekao je Dalibor Meić, predsjednik komisije sudaca Zagrebačke županije i Velike Gorice.
Dakle – shvatili ste već – ove nedjelje turopoljska srca kucala su kao jedno. Kao veliko zajedničko Turopoljsko srce. I naravno da je u svemu tome manje važno bilo tko će tu koga pobijediti. Ovo su priče u kojima pobjeđuju svi. Ipak, recimo da je do kraja otišla momčad Cluba 100, za koju su igrali sjajni malonogometaši koji inače nose ime Gorenci. U finalu je Club 100 bio bolji od CB Visiona 3-1, a od goričkih kafića još su igrali Dobardan, Scotch, Lobby, VG Sport, Park caffe, Kod Rojca, Barbara, Oziris, Ledana i Panadić Sport. Svatko od njih uplatio je kotizaciju od 600 kuna, a i taj novac je išao u “škrabicu”.
Došao je i Djed Božičnjak, uz njega i vilenjaci, podijelili su slatkiše djeci, a djeca su dijelila kolače gledateljima… Kad se sve zbroji, apsolutno fantastična priča za kraj godine. Koja traje i dalje… Aukcije dresova trajat će još nekoliko dana na Facebook profilu Kristijana Japeca, a moguće je i uplatiti donaciju putem žiro računa HR0923600001102370385.
Poraz za kraj: ‘Nogomet nikad ne laže, tamo smo gdje trebamo biti’
Nogometaši Gorice poraženi su 2-0 od Rijeke na Rujevici u posljednjem kolu SuperSport HNL-a. Goričani su na kraju završili na osmome mjestu, s dva boda manje od petoplasirane momčadi…
Pravih ljetnih 28 stupnjeva dočekalo je nogometaše Gorice na Rujevici, zajedno s igračima Rijeke, koji su se nadali i vjerovali da na kraju ipak nekako mogu do trećega mjesta. Gorica je, s druge strane, pobjedom mogla do petoga mjesta u prvenstvu, što bi bio uspjeh kakav nismo doživjeli od one sezone kad je Gorica porazom upravo na Rujevici skliznula na peto mjesto i ostala bez povijesnog plasmana u Europu.
Ovoga puta ulog nije bio toliko velik, ali očekivano je bilo vidjeti nogometaše koji su motivirani bez obzira na činjenicu da je riječ o zadnjih devedeset minuta u sezoni. Takvi su Riječani i Goričani i bili, no teško je ovu utakmicu u bilo kojem smislu svrstati među nogometne događaje koji će se pamtiti. Dapače, sve je riješeno u dva poteza, utakmica je bila lišena velikog broja prilika i uzbuđenja, a pogotovo se to odnosi na uzbuđenja pred riječkim vratima.
Gorica je bila bez Pršira, Čabraje i Filipovića, pa su ispred Matijaša startali Leš, Perić i Moustapha, na bokovima Trontelj i Bogojević, a u sredini Kavelj, Pozo, Pavičić i mladi Stjepan Kučiš u Prširovoj ulozi. U vrhu napada, s kapetanskom trakom oko ruke, i ovoga je puta startao Ante Erceg.
U prvom poluvremenu takva je Gorica limitirala Rijeku na jednu opasniju situaciju, u kojoj je sjajno reagirao Matijaš, dok s druge strane opasnosti nije bilo. Nije ih pred riječkim vratima bilo previše ni u nastavku, dok je Rijeka sve riješila – “američki”! Amer Gojak pogađao je u 66. i 84. minuti, golovi da ne znaš koji je ljepši, da li zakucavanje u rašlje za 1-0 ili bomba koja je od prečke ušla za konačnih 2-0…
Ukratko, utakmica nakon koje će navijačima Gorice dobro sjesti to što je sezona završila. A i treneru će odmor dobro doći.
– Bili smo dosta stabilni u prvom poluvremenu, dosta dobri defenzivno, međutim imali smo četiri-pet situacija za kontranapad kakve očito ne znamo rješavati – krenuo je u analizu Mario Carević, pa nastavio:
– To nam je nekako i ogledalo cijele sezone. Ponavljam se u ovim izjavama nakon utakmice, stalno pričam iste stvari, ali to je činjenica. Moraš takve situacije odraditi tako da uputiš udarac, da golman mora reagirati, da uđeš u highlightse… Tu smo nedorečeni i za sljedeću sezonu ćemo sigurno tražiti pojedince koji će nam pomoći. Moramo to i trenirati, iako je teško trenirati donošenje odluka.
Mario Carević ove je sezone postao najdugovječniji trener u prvoligaškoj povijesti Gorice… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
Naravno da je Carević razmišljao i o tablici.
– Da smo pobijedili, završili bi peti, što bi trebalo biti ogroman motiv, a da smo uzeli i bod, bili bismo sedmi. Ovako smo završili na osmome mjestu – slegnuo je ramenima trener Gorice, koji je s takvim učinkom na kraju zadovoljan.
– Vratit ću se malo na početak sezone. Otišlo nam je 25 igrača, morali smo raditi totalno novu selekciju i ja sam na kraju mogu biti zadovoljan sa izvedbom i rezultatom. Moglo je to biti i bolje, jer kad vratim film, prosuli smo puno bodova zbog promašenih šansi, penala… A opet, najiskrenije rečeno, nogomet nikad ne laže. Nogomet je nakon tih 36 kola u pravu i to je nekakva naša realnost. Da, dojam je da smo igrali puno bolje nego što to govori broj bodova, ali očito nam nešto fali za nešto više.
Dotaknuo se za kraj i pitanja pobjedničkog mentaliteta…
– Taj mentalitet pobjednika gradi se kroz više prijelaznih rokova, moramo raditi doselekciju i točno znamo što nam treba. Nadam se da ćemo uspjeti dovesti neke nove igrače, da ćemo ući u pripreme kako treba i biti bolji u tim segmentima sljedeće godine – zaključio je Carević.
Ostali bez finala u velikoj borbi: ‘Gorica igra najljepši rukomet u Hrvatskoj!’
Rukometaši Gorice poraženi su 30-26 od Nexea u polufinalu Kupa Hrvatske, u utakmici u kojoj su Goričani oduševili izvedbom. Rezultat nije bio najbolji mogući, ali nova prilika stiže uskoro
U jednom od najljepših i najuzbudljivijih polufinala hravtskog rukometnog kupa, Nexe je bilo bolje od naše Goricu i tako je nakon tri godine posta ponovno došlo do finala. Bila je to čvrsta, velika borba s brojnim izjednačenjima i promjenama u vodstvu. Odluka je pala u posljednjih šst minuta, kada su Našičani svojom obranom slomili odličnu Goricu.
Ako je bilo za suditi prema međusobnim susretima Gorice i Nexea ove sezone, gdje je svaki klub slavio na svom terenu, onda je drugi polufinalni susret Kupa u Poreču trebao biti jako zanimljiv. Navijački tabori bili su također, na svojim mjestima i to dosta glasni, što je cijelom polufinalu davalo poseban ugođaj. Na obje strane vidjeli smo obrane 6-0. I vrlo strpljive, dugačke napade sve dok se ne izgradi prilika za čist udarac.
Nexe je doživjelo ozbiljan udarac i šok, u ranoj fazi utakmice jer je Tin Lučin zbog grubog nasrtaja u kontri već u četvrtoj minuti dobio izravni crveni karton. To je nesumnjivo dalo krila Goričanima, koji su u šestoj minuti prvi put poveli (3:2).
Vratari su na obje strane na početku bili sjajni. U prvih deset minuta postignuo je samo osam pogodaka, po četiri na svakoj strani. Gorica je nekako lakše dolazila do prostora za udarac. U 15. minuti prvi put su došli do dva pogotka viška (7:5).
Kada su pak, drugi put to ostvarili, Nexe se trgnulo, pojačalo obranu, brzo odgovorilo i s četiri pogotka te preuzelo vodstvo (8:10). A sve su to napravli za samo tri i pol minute. Gorica je na to odgovorila igrom sedam na šest. I uspjeli su u 25. minuti stići do novog izjednačenja (12:12).
Klupa Nexea odmah je reagirala minutom predaha. Kako je Gorica u završnici ostala s igračem manje, iskusni rukometaši iz Našica to su iskoristili i još jednim pogotkom došli do plus dva 13:15). Ali i oni su u zadnjih pet sekundi s igračem manje pa Gorica uspijeva zabiti svoj 14. pogodak i na poluvremenu imamo rezultat s minimalnim zaostatkom (14:15). Marin Sorić imao je sedam, a Marce Jastrzebski pet obrana u prvih 30 minuta.
Gorica je iskoristila svoj prvi napad u nastavku s igračem više i postigla dva pogotka te preuzela vodstvo (16:15). Trener Nexea Saša Barišić Jaman na teren je poslao Manuela Štrleka, a na vrata Mihaila Radovanovića. I, nažalost, dobio je ono što je očekivao. S tri jako teške obrane, Radovanović je omogućio suigračima da minus pretvore u plus (17:18) u 38. minuti. A Štrlek je jednu kontru pretvorio u svoj prvi pogodak.
Gorica se ponovno vratila igri sedam na šest. I uspjela zadržati korak s Nexeom. Kako je vrijeme odmicalo, dueli su postajali sve čvršći i žešći. Lagana nervoza uvlačila se na obje strane. Svaki promašaj, izgubljena lopta ili vratarska obrana mogla je biti od presudne važnosti.
Točno na sredini drugog poluvremena, Našičani su propustili priliku da odu na dva razlike. Pa su na sve to propustili realizirati sedmerac, ili bolje rečeno Marin Sorić je sjajno reagirao, upisao svoju 11. obranu, i do neba podigao samopouzdanje svojih suigrača.
Gorica nije odustajala od igre sedam na šest. I Nexe je to triput uspjelo kazniti pa je na ulasku u posljednjih deset minuta povelo s tri razlike (22:25). Bila je to najveće prednost neke ekipe u susretu. Matej Mišković je odmah pozvao minutu predaha.
Momčad mu je odgovorila na pravi način i s tri pogotka u nizu, za manje od dvije minute, stigla do 17. izjednačenja u susretu. Sada je morala reagirati klupa Nexe a s minutom odmora, jer do kraja je ostalo manje od osam minuta.
U posljednje četiri minute tako se ušli s rezultatom 25:27. Snovima Goričana da mogu do finala presudio cepelin Aleksandra Cenića dvije i pol minute prije kraja, kada su Našičani otišli na plus tri (25:28). Na kraju je završilo +4 (26:30), uz ocjenu da smo gledali jedno od najuzbudljivijih polufinala posljednjih godina. Marin Sorić sa 14 obrana bio je sjajan. Hrvoje Ceković postigao je osam, a Bruno Mlakar pet pogodaka za Goricu. Kod Nexea najbolji Aleksandar Cenić sa 6 pogodaka. Po pet su postigli Ivan Barbić i Ognjen Cenić.
– Možda su Zagreb i Nexe najjače momčadi u državi, ali najljepši rukomet igra Gorica – rekao je trener Nexea Saša Barišić Jaman i dao veliki kompliment Mateju Miškoviću i njegovim igračima.
I lijepo je to, ali još ljepše bilo bi da je Gorica uspjela. Ovoga puta nije, što ne znači da neće već prvom sljedećom prilikom… Gorica i Nexe, naime, borite će se i za treće mjesto u prvenstvu.
Gorica na Rujevici za kraj: ‘Želimo otići na odmor sa stilom…’
Nogometaši Gorice u subotu od 16 sati igraju posljednju utakmicu u sezoni, na gostovanju kod Rijeke. Domaćin se bori za treće mjesto, ali motiva ne bi trebalo nedostajati ni u gostujućim redovima…
Još 90 minuta na Rujevici i to će biti to za ovu sezonu u svijetu HNK Gorice. Kluba koji iza sebe ostavlja sezonu prepunu promjena, razdoblje u kojem je klub dobio neko novo lice, a momčad imala i dobra i loša razdoblja. Cilj je ostvaren davno prije kraja prvenstva, Gorica će i u devetu uzastopnu sezonu ući kao član elitnog društva, ali posao još nije završen. I neće ni biti dok sudac ne odsvira kraj na Rujevici.
– Želimo otići na odmor sa stilom, da dojam ostane pozitivan do kraja. Znamo da nas čeka Rijeka, jedna od najboljih momčadi lige, koja se bori za treće mjesto i sigurno će protivnik biti motiviran. Nama nije svejedno koji ćemo završiti na kraju, a pozitivnim rezultatom možemo skočiti za jednu poziciju. Nije svejedno jesi li na kraju peti, šesti, sedmi ili osmi – logično rezonira trener Mario Carević.
Bilo je tijekom ove sezone nekih trenutaka koji nisu bili osobiti, ali bilo je i svijetlih momenata, među koje definitivno spada i onih 4-0 protiv Rijeke u Velikoj Gorici. Dakle, Gorica je pokazala da može igrati s ovim protivnikom, pa je i ovoga puta cilj to potvrditi.
– Cilj nam je da odigramo dobru utakmicu u dobroj atmosferi, na odličnom terenu. Vesele me takve utakmice, bez obzira na to što je zadnje kolo. Nadam se da ćemo biti u najboljem mogućem izdanju, da ćemo imati ogroman motiv i da ćemo biti kvalitetni – poželio je Carević.
Na Rujevici je Gorica igrala i neke povijesne utakmice, uključujući i onu prvu u prvoligaškoj povijesti, kao i onu koja je u proljeće 2021. mogla donijeti izlazak u Europu. Nije se dogodilo, Gorica je pod vodstvom tadašnjeg trenera Orešćanina izgubila utakmicu i nikad se više nije vratila u sličnu situaciju. Možda se vrati već sljedeće sezone, no o tome će govora biti kad kroz djela vidimo kakve će biti ambicije našega prvoligaša. Kad već kroz riječi ne možemo saznati previše.
U svakom slučaju, važno je završiti sezonu u pozitivnom tonu, možda i zaraditi nešto više na temelju televizijskih prava, a onda slijedi odmor za igrače, ali i ozbiljan posao za čelne ljude kluba.
Trodnevno 13. Državno prvenstvo mažoret timova otvoreno je danas (petak, 22.05.2026.) u organizaciji HUMT-a, predsjednik Vlado Palac i suorganizaciji Grada Siska odnosno Plesačke udruge Stardance Sisak. Prvenstvo je u Sportskoj dvorani Brezovica u Sisku (22. do 24. svibnja 2026. godine).
Sisak, 22.05.2026. 13. Dravno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Sisak, 22.05.2026. 13. Dravno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Sisak, 22.05.2026. 13. Dravno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Prvenstvo je otvorila Ivana Plavec, direktorica Turističke zajednice Sisačko-moslavačke županije i izaslanica župana Ivana Celjaka. Prije nje mažoretkinjama i posjetiteljima kratko su se obratili Tomislav Kralj, predsjednik Gradskog vijeća Grada Siska, odnosno Emir Fetibegović, tajnik Zajednice sportskih udruga Grada Siska. Vlado Palac predsjednik HUMT-a i delegat natjecanja uručio im je spomen zahvalnice.
Sisak, 22.05.2026. 13. Dravno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Sisak, 22.05.2026. 13. Dravno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Sisak, 22.05.2026. 13. Dravno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Na prvenstvu sudjeluje deset timova: Halubajke Viškovo (Viškovo), Mažoretkinje DND-a Budinščina, Mažoretkinje Dubrovčan (Dubrovčan), Plesna udruga Magi (Graberje Ivaničko), Plesna udruga Ritmokracija (Brdovec), Plesni klub Barbara (Velika Mlaka – Velika Gorica), Stankovačke mažoretkinje (Stankovci), Tribunjske mažoretkinje (Tribunj), Vodiške mažoretkinje (Vodice) i domaćin prvenstva Plesna udruga Stardance Sisak.
Sisak, 22.05.2026. 13. Dravno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Sisak, 22.05.2026. 13. Dravno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Sisak, 22.05.2026. 13. Dravno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Prvog dana natjecanja izvedeno je 80 koreografija u konkurenciji kadetkinja i juniorki. Izvedbe je ocjenjivao sudački žiri u sastavu: Vlado Palac, Lucija Palac, Ivana Mišević (svi iz Velike Gorice), Sara Bogović (Veliko Trgovišće), Ana Marija Benčić (Kutina), Petra Kocman (Budinščina). Sudački stažisti: Mateja Palac, Ana Vit, Monika Hodak, Marija Skočić i Božena Niewinska.
Sisak, 22.05.2026. 13. Dravno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Sisak, 22.05.2026. 13. Dravno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Sisak, 22.05.2026. 13. Dravno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Prvenstvo se nastavlja sutra (subota, 23.05.2026., 09 sati).