Sport

Otkrivamo: Kako je nastala čuvena pjesma kojom Gorica slavi pobjede

Imamo bekove, imamo halfove, imamo forove, što daju golove… Goričani su već osam puta ove sezone u svlačionici zapjevali pjesmu koja im je postala neslužbena himna

Objavljeno

prije 8 godina

11. studenoga 2018.

Objavio/la

Marko Vidalina

Igraju brzo, efikasno i atraktivno, baš onako kako treba za pravi rezultat i još bolji dojam. Melju sve pred sobom na gostovanjima, čudesna serija pobjeda došla je do brojke šest. Čiste svlačionicu iza sebe, u želji da je ostave onakvom kakvu su je našli. Rasprodaju stadion, bude godinama baš-me-briga-što-se događa nogometnu atmosferu u gradu koji danas diše s njima. Evo, čak su i Matjaža Keka uspjeli “otjerati” s klupe Rijeke, što nikome nije uspjelo dugih pet i pol godina…

Po svemu tome nogometaši Gorice su postali prepoznatljivi u hrvatskoj javnosti u svojoj premijernoj prvoligaškoj sezoni, ali “jače” od svega ostalog odjekuje ono što se događa u svlačionici Gorice nakon pobjeda. Svi stanu u krug, blizu jedan drugome, a onda se čuje kako kreće Matija Dvorneković. Tiho, ispod glasa, pa sve glasnije, počinje pjesma:

“Imamo bekove, imamo halfove, imamo forove, što daju golove! Hoćemo golove, hoćemo pobjede, hoćemo titulu, još ove godine!”

Suigrači ga prate, svi potpuno unutra, bez obzira jesu li iz Mičevca, s Plesa, iz Gane, Nigerije, Gruzije ili Armenije. A onda zajedno dolaze do “špice” njihova glazbenog broja koji završava glasno, najglasnije, euforično:

“Ovdje nitko nije normalan, nije normalan, nije normalan…”

Domaći igrači pjevaju, riječi su već dobrim dijelom naučili i stranci, a oni kojima je to ipak malo preteško odluče – zaplesati. Kao, recimo, Nigerijac Musa Muhammed, koji u ovih situacijama dominira “podijem”.

Ajmooooo!!!

Gepostet von HNK Gorica am Freitag, 9. November 2018

I tako već osam puta, jer toliko je pobjeda Gorica skupila ove sezone. Pretvorilo se to doista u zaštitni znak Gorice, a korijeni te priče sežu u prošlu zimu. Tad je Gorica bila drugoligaš, trener je bio Ivan Prelec, a kao pojačanje na polusezoni došao je Matija Dvorneković.

– Slušaj, tvoj zadatak bit će atmosfera u momčadi. Za početak, smisli pjesmu koju ćemo pjevati nakon pobjeda. Nešto energično, što će nas sve zajedno dodatno povezati – “naredio” je trener Prelec svom dojučerašnjem suigraču, prijatelju, a u tim trenucima prvi put svom igraču, koji se taman vratio s islandske avanture.

– Dogovoreno, šefe – odgovorio je Nindža i bacio se na posao.

U tražilicu je upisao “youtube” i krenuo raditi na svom novom projektu. Dakle, nema ovdje slučajnosti, nije ta pjesma nastala sama od sebe…

– Da, Prelec je mene odredio kao igrača koji će, da tako kažem, držati svlačionicu stalno ‘našpananu’, u dobroj atmosferi. To je doista bilo službeno zaduženje, koje sam ja rado prihvatio. Uostalom, sam od sebe sam to ionako djelomično radio. Rekao mi je da nađem pjesmu koju ćemo pjevati nakon svake pobjede, kojih je bilo puno, a ja sam se sjetio te strofe koju su pjevali igrači Dinama pod Josipom Kužeom. I eto, upalilo je – objasnio je Dvorneković kako je nastala čuvena pjesma.

I kad je Prelec otišao, a u njegove cipele uskočio Sergej Jakirović, ništa se nije promijenilo. Kao pametan i razuman čovjek, Jakir je odlučio zadržati ono što je dobro, a ova pjesma svakako spada u tu kategoriju. Dio igrača je otišao, njih 14 novih došlo, ali starosjedioci su ih vrlo brzo “navukli” na svoj način proslava.

– Iznimno mi je važno što je ostao kostur momčadi iz druge lige, tih 12 igrača koji su od početka generirali dobru atmosferu, ali i pomogli novim igračima da se što brže uklope – nekoliko puta ponovio je Jakirović.

Promijenio je stil igre, načine na koji se Gorica brani i napada, mijenjao je i nogometne ideje, ali pjesmu nije dirao. Zapravo ju je samo iskoristio da zajaše na valu koji je vukao Goričane u pravom smjeru. Nije prošla ni godina dana, a Dvorenkovićev “izum” je zaživio u tolikoj mjeri da su goričkog “band aida” puni portali, da valjda pola Hrvatska danas zna kako Gorica slavi.

Između ostaloga, pjesma se spustila i na nešto mlađe klupske razine. Naime, sve uzrasne kategorije Gorice upravo tom pjesmom slave svoje pobjede, kojih je i u njihovim životima sve više…

Gorica još jednom protiv Rudeša rezultatom 1:0 ??❤️ ⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀#mladipioniri #nogometnaskola #hnkgorica

Gepostet von Nogometna škola HNK Gorica am Samstag, 10. November 2018

Vrijeme je za kraću pauzu, od nogometa i pjevanja, a nova točka očekuje se 24. studenog, kad u Veliku Goricu stiže Istra 1961. U međuvremenu će se igrači Gorice dobro odmoriti, neki od njih i otići kućama na nekoliko dana, u obiteljsko okruženje, a zatim i dobro pripremiti. Sve s ciljem da se “koncerti” nastave i dalje, i dalje, i dalje…

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 2 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 3 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 6 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.