Sport
Otišao je Dražen Čurek
Na dan kad će se dodjeljivati nagrade najboljima u velikogoričkom sportu, otišao je jedan od takvih… Dražen Čurek, predsjednik Ženskog rukometnog kluba Gorica, preminuo je u 52. godini, nakon duge i teške borbe s bolešću
Puno sam ljudi, iz svih liga i svjetova, upoznao u ovih skoro 18 godina u novinarstvu. Spikao sam s predsjednikom Sabora, ministrima, gradonačelnicima, s glumcima i pjevačima, ali pretežno je ovdje riječ o sportu. To je, ipak, posebna strast. Kao što je i Njemu bila… Uglavnom, više ili manje opušteno, najčešće i ne potpuno službeno, družio sam se s kapetanima valjda svih reprezentacija, s izbornicima, ali i s trenerima petoligaša, frajerima u dresovima selskih klubova, predsjednicima klubova i saveza…
I nagledaš se pritom svega, od tipova naoružanih bahatošću kakva se stereotipno i očekuje od velikih igrača, pa sve do sjajnih tipova, opuštenih i normalnih. I shvatiš negdje usput, iskreno, da je često puno veća fora ući u priču s “Tottijem iz Vukovine” ili “Capellom iz Kuča” nego s igračem Barcelone, Kiela ili Utah Jazza. Možda i zato što je na tim nižim, zvuči logično, zato što je među amaterima ipak puno više izvornog sporta, onog kakav je nekad bio, sporta u kojem se o novcu ne priča kroz profit, nego kroz preživljavanje.
Sve sam te ljude, ovakve i onakve, na sreću ili nesreću, upoznao, doživio, stvorio nekakav dojam.
Nažalost, Njega nisam.
Propustio sam, prema svemu sudeći, upoznati jednog velikog, posebnog čovjeka.
Dražena Čureka nikad nisam vidio uživo. Nema dugo od povratka u lokalni đir, stigli smo samo razgovarati nekoliko puta telefonski, znali i dogovarati nikad realizirane susrete, ali na tome je ostalo. Doduše, i to je bilo dovoljno da se osjeti ono o čemu se priča.
– Čurek? Uh, to ti je super lik!
Takvu su rečenicu čuo više od nekoliko puta, najčešće u roku od dvije rečenice od spominjanja njegova imena. Ne znam, nažalost, na koji je to način osvajao ljude, što je to bilo toliko pozitivno, kakav je točno bio čovjek, jer nekoliko telefonskih razgovora nisu osobit uzorak, ali tako je bilo. Osjetila se i u tim razgovorima neka drukčija toplina, ono, kad odmah skužiš da pričaš s dobrim čovjekom.
A opet, nikad se nismo upoznali. Stisnuli si ruku, popričali. Ni nećemo…
Dražen Čurek preminuo je ovog sivog, tužnog četvrtka. Zaklopio je svoje umorne oči posljednji put, jer teška bolest s kojom se borio već mjesecima uzimala je polako, nemilosrdno i bolno. Otišao je na neki bolji svijet, pronaći će svoj mir u vječnosti, a iza njega će ostati legenda.
Velikogorički sport, sasvim sigurno, neće ga zaboraviti još dugo, pojavit će se možda i neki rukometni memorijalni turnir s njegovim imenom. I to bi, ovako na prvu razmišljajući, sigurno pomoglo da se sačuva uspomena na Dražena Čureka. Neumornog i požrtvovnog rukometnog djelatnika, volontera koji se nije štedio za dobrobit goričkog sporta. Konkretno, za spas Ženskog rukometnog kluba Gorica. Malo je nedostajalo da klub nestane, ugasi se, upravo je on rekao: “Ne!”
Zatekao je klub u strašnim dubiozana, nekoliko puta većim od onoga što je dolazilo iz Grada, i bila je potrebna velika upornost, spretnost i vještina da se klub iz svega toga izvuče. I krene dalje. Posao, nažalost, nije stigao dovršiti. Put je bio dobar, stvari su išle prema naprijed, klub se stabilizirao, a Dražen je sanjao…
– Sad smo tu gdje jesmo, uspjeli smo riješiti najveći dio zaostataka, ali želimo ići prema gore. Zašto ne bismo kroz nekoliko godina, pet ili šest, pokušali čak i napasti prvu ligu! Bilo bi sjajno imati prvoligaški ženski rukomet u Velikoj Gorici, ovakav grad to sigurno može – govorio mi je Dražen u jednom od tih naših razgovora.
Nažalost, telefonskih…
Od ovog sivog, tmurnog četvrtka još mi je više žao što je uletjelo neplanirano putovanje pa sam propustio njegov rođendan, pedeset i prvi. Slavio ga je u listopadu, šireći optimizam, iako svjestan koliko je teško bolestan. Cure su taman i pobijedile, posvetile tu pobjedu predsjedniku Draženu, snimljena je i fotka…
Ali takav je bio Dražen. Nije bilo šanse da potpiše predaju unaprijed. Dogovarali smo i njegovo gostovanje na City Radio, no javio se tog jutra…
– Nažalost, neću moći doći. Pozlilo mi je, ne osjećam se dobro – ispričao se Dražen.
A želio je doći. I pričati o rukometu, o snovima i planovima, o igračicama. Nije išlo. Prošlo je od tad nekih mjesec dana, priče su utihnule, a onda je došao taj četvrtak. Ostalo je iza njega troje djece, koji su, pogađate, sportaši. Lukrecija je rukometašica, golman, jednako kao i brat Mateo, a drugi brat je Petar Lucijan, nogometaš trećeligaša Kurilovca… Nedostajat će njihov tata goričkom sportu, u dvorani, na Udarniku, na stadionu, u điru. Ostale su, takav je život, samo uspomene. I sjećanja.
Počivajte u miru, Dražene, možda se ipak negdje sretnemo, tamo u visinama…
U predvečerje 2. veljače snažni reflektori ponovno su obasjali Staru Grabu, označivši početak priprema nogometaša Mraclina za proljetni dio sezone. Na sportskom objektu okupila se seniorska momčad zajedno s upravom kluba i novim trenerom Markom Pancirovom. Na uvodnom sastanku igračima su se obratili predsjednik kluba Miro Iličić i sportski direktor Luka Cvetnić, koji su istaknuli ciljeve i očekivanja u nastavku prvenstva. Naglašena je važnost zajedništva, discipline i kvalitetnog rada tijekom pripremnog razdoblja. Na kraju se okupljenima obratio novi trener Marko Pancirov, koji je detaljno predstavio plan i program priprema za proljetni dio prvenstva, čiji početak slijedi za nešto više od mjesec dana.
Jesenski dio sezone seniorske momčadi Mraclina u IV. NL Središte Zagreb nije ispunio očekivanja. Nakon 15 odigranih kola igrači su sezonu zaključili na 10. mjestu ljestvice sa skromnih 16 osvojenih bodova. Klub je po završetku polusezone napustio trener Saša Sabljak, koji je prihvatio novi angažman u inozemstvu.
Uprava kluba brzo je reagirala te za novog trenera imenovala Marka Pancirova, koji u Mraclin dolazi iz višerangiranog Samobora. Pancirovu je ovo drugi mandat na klupi Mraclina, a pred njim su jasni ciljevi – podizanje rezultata u proljetnom dijelu prvenstva te slaganje momčadi za iduću sezonu.
– Odluka nije bila teška. Mraclin je bio izuzetno korektan u pregovorima, a veže nas i zajednička povijest. Znao sam gdje dolazim, jer smo još u jesen 2018. zajedno započeli uzlet kluba – istaknuo je Pancirov.
Novi trener podsjetio je i na značajan napredak kluba u posljednjim godinama.
– Igrači znaju što Mraclin predstavlja – znaju za slogu, entuzijazam i ambiciju koja vlada u klubu, a u takvom okruženju svaki sportaš želi biti, volim odane igrače koji se znaju podmetnuti – zaključio je Pancirov.
Novopridošli igrači: Dominik Smolković (Polet Buševec) Nikola Kos (Gradići), Fran Krilić (Velika Mlaka 1947) i Luka Roginić (Kurilovec). Karlo Strunje proljetni dio prvenstva propustiti će zbog poslovnih obaveza, a Marin Sudar otišao je u Posavec.
Pripremne utakmice: Mraclin – Ban Jelačić (V) 7.2., Mraclin – Kralj Tomislav 11.2., Mraclin – Špansko 14.2., Mraclin – Polet (SK) 21.2., Mraclin – Sava (S) 27.2. i Mraclin – Tomislav Radnik (Sveti Ivan Žabno) 28.2.
Igrački kadar: Karlo Matejčić (vratar), Ivan Zagorac (vratar), Toni Borovac, Jurica Brdek, Bruno Dandić, Josip Domitrović, Marko Đurašić, Matej Godinić, Igor Hajduk, Dominik Hodalin, Ivan Jančić, Ivan Kaurin, Nikola Kos, Fran Krilić, David Marjanović, Domagoj Matić, Marko Paradžik, Adrian Manuel Perić, Ivan Rajić, Marko Rakas, Luka Roginić, Dominik Smolković, Josip Tokić.
Sport
Polet polijeće: Ludnica na tablici, show u najavi i jedna želja – titula!
Trener Josip Rožić u ponedjeljak će okupiti igrače Poleta iz Buševca na pripremama za proljeće prepuno izazova: Buševčani su na vrhu tablice, ali konkurenti su i brojni i ozbiljni, a bilo je i promjena u igračkom kadru…
Na završetak njezine kalendarske verzije još ćemo malo morati pričekati, ali nogometna zima polako je došla svome kraju. Na najvišoj razini vratili smo se u đir odmah iza Nove godine, prvi niželigaši krenuli su sredinom siječnja, a svi ostali kreću početkom veljače. Ovog ponedjeljka tako će krenuti Mraclin, naš jedini predstavnik u 4. NL, ali i Polet iz obližnjeg Buševca, klub s najvećim šansama da se sljedeće sezone pridruži susjedima u višem rangu.
Jesen u županijskoj Premier ligi za Buševčane je bila iznimno uspješna, okončali su je na vrhu tablice, pa je logična želja i ambicija da se na tome mjestu ostane sve do kraja.
– Iskreno, ova dugačka zimska pauza za nas je bila izrazito lijepa, jer svaki put kad pogledamo tablicu, vidimo da smo na samom vrhu. Sjajan je to osjećaj, lijepo je biti jesenski prvak i na tome još jednom čestitke našim dečkima, ali to ujedno znači i da nas čeka vrlo zanimljivo proljeće – kaže uvodno trener Joža Rožić, potpisnik ovog uspjeha.
I nije teško složiti se s njim, jer pogled na tablicu otkriva da je Polet prvi sa 32 osvojena boda, ali isti taj pogled će otkriti i da je opasna gužva odmah iza buševečkih leđa. Drugi Kloštar i treća Sutla-Laduč imaju samo bod manje, četvrta Lonja i peta Dubrava su na dva boda manje… A kad je pet vodećih klubova u pet bodova, show je zagarantiran.
– Liga je velika, broji 18 klubova, puno je utakmica pred nama i puno bodova u igri do kraja. Kako će biti zanimljivo u borbi za ostanak, još će zanimljivije biti u toj borbi za sam vrh poretka. Bodovne razlike su male, nitko se nije odvojio kao prijašnjih par sezona, a sve to skupa dokaz je koliko je ovakva liga zanimljiva. Pogotovo za naše, turopoljske klubove – kaže trener Joža.
Josip Rožić uspješno vodi Polet prema ostvarenju klupskih ambicija, no dug je još put pred Buševčanima… Foto: Vitomir Štuban
Kad je riječ o ambicijama, tajni nema.
– Naše ambicije su iste kakve su bile i u jesenskom dijelu sezone. Prvi cilj je osigurati što prije ostanak u ligi, a mislim da smo jako blizu tog cilja. A ostali ciljevi… Oni su uvijek isti u Poletu. Želimo boriti se za što bolji plasman, pa i za sam vrh ako je to moguće. Kao što sam rekao i prije početka prvenstva, Kloštar i Sutla-Laduč su u ovoj ligi daleko najambiciozniji po mnogim stvarima, čak bih rekao da po tim nekim stvarima spadaju i u sami vrh višeg ranga, ali na nama je da razmišljamo samo o sebi. I da napravimo sve da budemo konkurentni kroz proljetni dio – ističe Rožić.
A da bi borba za titulu bila moguća, valja se dobro pripremiti, počevši od ovog ponedjeljka.
– Pripremni period odradit ćemo u pet tjedana prije samog početka prvenstva. Trenirat ćemo tri do četiri puta u tjednu i odraditi četiri pripremne utakmice, protiv Posavca, Bune i Topuskog, plus kup utakmica 1. ožujka. Moguća je i još koja utakmica u tjednu, ali to će ovisiti o vremenskim prilikama i vjerujem da neće utjecati na naš plan priprema – govori trener Rožić.
Odmah na startu proljetnog dijela sezone Polet ide na teško gostovanje u Kloštar Ivanić, kod prvih pratitelja… Foto: Vitomir Štuban
Klub su tijekom zime napustila tri igrača, uključujući i Dominika Smolkovića, koji je otišao u Mraclin, no tu su i dva nova igrača.
– Da, zasad imamo dva nova igrača, odnosno dva povratnika. Iz Lomnice nam je došao Bruno Jušić, a iz Gradića Luka Komšić, ali nadam se dolasku još jednog ili dvojice igrača kroz pripremni period pred nama – govori Joža i zaključuje:
– Iskreno, mišljenja sam da su nam trenutačno najveća pojačanja oni iz unutarnjih redova. To su igrači koji su kroz jesenski dio imali velikih problema s ozljedama i još nekim obavezama. Najveća želja za proljetni dio nam je da nas zaobiđu ozljede što je više moguće, jer time će i sama konkurencija unutar momčadi biti jača.
Proljeće će odmah krenuti vatreno, jer već u prvom kolu, 7. ožujka, Polet ide u Kloštar Ivanić, kod jednog od brojnih ozbiljnih rivala…
Sport
Kakav igrač! Kako je jedan Španjolac procvjetao u srcu Turopolja…
Španjolac Iker Pozo po kriterijima SofaScorea trenutačno je treći igrač cijele lige! Protiv Hajduka je bio junak pobjede, autor poteza odluke, a po svemu viđenom ove sezone on je – megapojačanje!
Kad je prvog dana srpnja prošle godine potpisao dvogodišnji ugovor s HNK Goricom, 24-godišnji Španjolac Iker Pozo La Rosa bio je utjelovljenje fraze “dolazak na mala vrata”. Čak nije došao ni sam, nego u paru s Antom Kaveljem, suigračem u Šibeniku, koji je malo prije toga ispao iz lige! Nogometna javnost upoznala je Poza kroz nastupe u dresu Šibenika, ali malo je bilo onih koji su vjerovali da 173 centimetra visoki veznjak može biti ono što je postao…
Mario Carević, međutim, znao je koga je dobio.
Danas je Iker Pozo jedan od najboljih igrača Gorice! Ako ne i najbolji. Po statističkim pokazateljima on je i jedan od najboljih veznih igrača lige, a posljednja vijest je da je heroj pobjede protiv Hajduka. Ne samo zbog gola za pobjedu, nego zbog svega što je odigrao, zbog načina na koji je dirigirao goričkom igrom u oba smjera, zbog cjelokupne partije koju je pružio…
– Hajduk je za četiri puta manje novca mogao imati Poza, a na kraju su doveli Huga Guillamona. A ja tvrdim da je Pozo četiri puta bolji igrač od Guillamona! – rekao je televizijski analitičar Joško Jeličić u epopeji o Ikeru.
– Da sam na ovoj utakmici vidio samo njegovo dodavanje za Fiolića, koji je tu morao bolje reagirati i zabiti, vidio bih dovoljno! Bravo, majstore – dodao je oduševljeni Jeličić.
S analitičarom Joškom slaže se i SofaScore, po čijim je kriterijima Pozo također igrač utakmice, i to s ocjenom 9.0! Izuzev Matijaša (8.4), prvi sljedeći je Filipović sa 7.7… Gledajući prosječne ocjene za cijelu sezonu, Iker Pozo u ovom je trenutku treći igrač lige s prosječnom ocjenom 7.31, odmah iza Adriana Jagušića (7.52) i Sergija Domingueza (7.35). Gol protiv Hajduka bio mu je četvrti u sezoni, ima i tri asistencije, a po oduzetim loptama je drugi igrač lige.
Sve u svemu – megapojačanje!
Iker Pozo bio je čovjek odluke u utakmici protiv Hajduka, za konačnih 1-0 pogodio je u 44. minuti… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Jako puno Gorici je u defenzivi donio Jakov Filipović, uz aut-liniju je ponajbolji desni bek lige Žan Trontelj, u sredini jako dobru sezonu igra i Ante Kavelj, ali teško da bi se itko usudio proturječiti argumentu da je upravo Pozo najveće od svih pojačanja pristiglih prošlog ljeta. Bila je to velika rekonstrukcija momčadi, otišlo je 25 igrača, došlo 12 novih, a među njima je dosad najviše pokazao upravo on. Igrač koji razgrađuje i gradi istovremeno, fajter i šmeker u istom paketu, majstor koji bi dobro došao i klubovima na višim razinama…
A tu negdje dolazimo i do problema. Interes za Ikera Poza navodno je sve intenzivniji, povezuje ga se u nekim pričama čak i s Dinamom, što će reći da postoji opasnost da Gorica izgubi svog ponajboljeg pojedinca. Prijelazni rok u HNL-u traje do 17. veljače, vremena za eventualni transfer ima dovoljno, ali pitanje je ima li smisla puštati toliko važnog igrača. Ne bude li, naravno, u pitanju ozbiljan novac za odštetu… Pozo ima ugovor do ljeta 2027. godine, bilo bi sjajno da ga odradi barem do ljeta.
Zasad sve izgleda kao da je ta opcija najrealnija i da će dečko rođen prije 25 godina u španjolskom gradiću Fuengiroli i dalje biti stanovnik Velike Gorice. Svoju nogometnu priču počeo je u omladinskom pogonu velikog Real Madrida, zajedno s bratom Joseom s 12 godina otišao je u Manchester City, gdje je bio do U-23 momčadi, pa krenuo dalje, preko nizozemskog drugoligaša Eindhovena, Rijeke i Šibenika, sve do Turopolja. U kojem, srećom po navijače Gorice, igra nogomet života.
Neka potraje…
Sport
‘Nismo se pojavili na terenu…’
Košarkaši Gorice doživjeli su drugi poraz zaredom, ponovno na gostovanju, ovoga puta u kultnim Jazinama. Rezultatom 105-89 pobjedu je odnijela domaća Aleta Puntamika
Sport
Četiri medalje za AK Maraton VG na Premier atletskoj ligi
Nastupili su sa 17 natjecatelja iz gotovo svih dobnih kategorija.
-
Sportprije 5 danaZlatko i životno djelo: Motorna pila, zviždaljka, rešetka i (ne)sretne ljubavi…
-
Sportprije 5 dana‘Mraclin po svemu može i u viši rang! A ovaj posao ponekad frustrira…’
-
Gospodarstvoprije 4 danaFortenova sprema prodaju PIK Vrbovca? Oglasila se i stranica Halo, inspektore
-
Sportprije 5 danaCITY ANKETA Reakcije Goričana na rukometno polufinale: Srce mi je stalo, ali nije mi žao!