Povežite se s nama

Sport

Otišao je Dražen Čurek

Na dan kad će se dodjeljivati nagrade najboljima u velikogoričkom sportu, otišao je jedan od takvih… Dražen Čurek, predsjednik Ženskog rukometnog kluba Gorica, preminuo je u 52. godini, nakon duge i teške borbe s bolešću

Objavljeno

na

Puno sam ljudi, iz svih liga i svjetova, upoznao u ovih skoro 18 godina u novinarstvu. Spikao sam s predsjednikom Sabora, ministrima, gradonačelnicima, s glumcima i pjevačima, ali pretežno je ovdje riječ o sportu. To je, ipak, posebna strast. Kao što je i Njemu bila… Uglavnom, više ili manje opušteno, najčešće i ne potpuno službeno, družio sam se s kapetanima valjda svih reprezentacija, s izbornicima, ali i s trenerima petoligaša, frajerima u dresovima selskih klubova, predsjednicima klubova i saveza…

I nagledaš se pritom svega, od tipova naoružanih bahatošću kakva se stereotipno i očekuje od velikih igrača, pa sve do sjajnih tipova, opuštenih i normalnih. I shvatiš negdje usput, iskreno, da je često puno veća fora ući u priču s “Tottijem iz Vukovine” ili “Capellom iz Kuča” nego s igračem Barcelone, Kiela ili Utah Jazza. Možda i zato što je na tim nižim, zvuči logično, zato što je među amaterima ipak puno više izvornog sporta, onog kakav je nekad bio, sporta u kojem se o novcu ne priča kroz profit, nego kroz preživljavanje.

Sve sam te ljude, ovakve i onakve, na sreću ili nesreću, upoznao, doživio, stvorio nekakav dojam.

Nažalost, Njega nisam.

Propustio sam, prema svemu sudeći, upoznati jednog velikog, posebnog čovjeka.

Dražena Čureka nikad nisam vidio uživo. Nema dugo od povratka u lokalni đir, stigli smo samo razgovarati nekoliko puta telefonski, znali i dogovarati nikad realizirane susrete, ali na tome je ostalo. Doduše, i to je bilo dovoljno da se osjeti ono o čemu se priča.

– Čurek? Uh, to ti je super lik!

Takvu su rečenicu čuo više od nekoliko puta, najčešće u roku od dvije rečenice od spominjanja njegova imena. Ne znam, nažalost, na koji je to način osvajao ljude, što je to bilo toliko pozitivno, kakav je točno bio čovjek, jer nekoliko telefonskih razgovora nisu osobit uzorak, ali tako je bilo. Osjetila se i u tim razgovorima neka drukčija toplina, ono, kad odmah skužiš da pričaš s dobrim čovjekom.

A opet, nikad se nismo upoznali. Stisnuli si ruku, popričali. Ni nećemo…

Dražen Čurek preminuo je ovog sivog, tužnog četvrtka. Zaklopio je svoje umorne oči posljednji put, jer teška bolest s kojom se borio već mjesecima uzimala je polako, nemilosrdno i bolno. Otišao je na neki bolji svijet, pronaći će svoj mir u vječnosti, a iza njega će ostati legenda.

Velikogorički sport, sasvim sigurno, neće ga zaboraviti još dugo, pojavit će se možda i neki rukometni memorijalni turnir s njegovim imenom. I to bi, ovako na prvu razmišljajući, sigurno pomoglo da se sačuva uspomena na Dražena Čureka. Neumornog i požrtvovnog rukometnog djelatnika, volontera koji se nije štedio za dobrobit goričkog sporta. Konkretno, za spas Ženskog rukometnog kluba Gorica. Malo je nedostajalo da klub nestane, ugasi se, upravo je on rekao: “Ne!”

Zatekao je klub u strašnim dubiozana, nekoliko puta većim od onoga što je dolazilo iz Grada, i bila je potrebna velika upornost, spretnost i vještina da se klub iz svega toga izvuče. I krene dalje. Posao, nažalost, nije stigao dovršiti. Put je bio dobar, stvari su išle prema naprijed, klub se stabilizirao, a Dražen je sanjao…

– Sad smo tu gdje jesmo, uspjeli smo riješiti najveći dio zaostataka, ali želimo ići prema gore. Zašto ne bismo kroz nekoliko godina, pet ili šest, pokušali čak i napasti prvu ligu! Bilo bi sjajno imati prvoligaški ženski rukomet u Velikoj Gorici, ovakav grad to sigurno može – govorio mi je Dražen u jednom od tih naših razgovora.

Nažalost, telefonskih…

Od ovog sivog, tmurnog četvrtka još mi je više žao što je uletjelo neplanirano putovanje pa sam propustio njegov rođendan, pedeset i prvi. Slavio ga je u listopadu, šireći optimizam, iako svjestan koliko je teško bolestan. Cure su taman i pobijedile, posvetile tu pobjedu predsjedniku Draženu, snimljena je i fotka…

Ali takav je bio Dražen. Nije bilo šanse da potpiše predaju unaprijed. Dogovarali smo i njegovo gostovanje na City Radio, no javio se tog jutra…

– Nažalost, neću moći doći. Pozlilo mi je, ne osjećam se dobro – ispričao se Dražen.

A želio je doći. I pričati o rukometu, o snovima i planovima, o igračicama. Nije išlo. Prošlo je od tad nekih mjesec dana, priče su utihnule, a onda je došao taj četvrtak. Ostalo je iza njega troje djece, koji su, pogađate, sportaši. Lukrecija je rukometašica, golman, jednako kao i brat Mateo, a drugi brat je Petar Lucijan, nogometaš trećeligaša Kurilovca… Nedostajat će njihov tata goričkom sportu, u dvorani, na Udarniku, na stadionu, u điru. Ostale su, takav je život, samo uspomene. I sjećanja.

Počivajte u miru, Dražene, možda se ipak negdje sretnemo, tamo u visinama…

Sport

FOTO VG Boys jesenski prvaci Lige veterana NSVG-a 2025.

Objavljeno

na

Objavio/la

Jesenska polusezona 2025. Lige veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) završena je odigravanjem tri utakmice iz 13. kola (ostale su prebačene u proljetnu polusezonu, 16.03.2026.) i odgođenom utakmicom iz 07. kola Velika Mlaka 1947 – VG Boys.

Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. VNM Kurilovec – 02. mjesto. Foto: David Jolić/cityportal.hr

VG Boys (+31) su jesenski prvaci ispred Kurilovca (+28) zahvaljujući boljoj gol razlici od tri gola, bodovno su izjednačeni. Trećeplasirani Klas s utakmicom manje odigranom i bez poraza je na 3. mjestu, a najugodnije iznenađenje je plasman Dinama iz Novog Čiča na 4. mjesto.

Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Trenutačni poredak na ljestvici nije posve realan zbog činjenice da momčadi nisu odigrale jednaki broj utakmica, ali za titulu konačnog pobjednika Lige veterana 2025./2026. konkuriraju ravnopravno momčadi iz vodećeg kvarteta.

Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Proljetna polusezona trebala bi, prema rasporedu, započeti 16. ožujka 2026. godine.

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 13. kolo

Rezultati 13. kola (07./10.11.2025.): Vatrogasac (Kobilić) – Velika Mlaka 1947 0:3, Buna (Mala Buna) – Hruševec (Donji Hruševec) 3:3, Lekenik – Kurilovec 0:4, Posavec (Orle) – Lukavec, Dinamo (Novo Čiče) – Gradići, VG Boys – Klas (Mičevec) (16.03.2026.), Polet (Buševec) slobodni. 07. kolo: Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5 (0:3) (/ Tin Marković (2), Tomislav Škrinjarić (2), Nenad Šunjić).

Poredak nakon 13. kola: 1. VG Boys 27 (11 9 0 2 43:12), 2. Kurilovec 27 (11 9 0 2 39:11), 3. Klas 26 (10 8 2 0 54:13), 4. Dinamo 25 (11 8 1 2 42:17) 5. Vatrogasac 21 (11 7 0 5 25:20), 6. Lekenik 19 (12 6 1 5 28:31), 7. Velika Mlaka 1947 16 (10 5 1 5 26:24), 8. Lukavec 13 (11 4 1 6 17:19), 9. Buna 13 (12 4 1 7 17:24), 10. Polet 9 (11 3 0 8 14:28), 11. Hruševec 8 (12 2 2 8 13:45), 12. Posavec 5 (11 1 2 8 7:48), 13. Gradići 4 (10 1 1 8 7:40).

Nastavite čitati

Sport

Mladi vatreni opet u Gorici: ‘Cilj nam je samo jedan – pobijediti Litvu!’

Hrvatska U-21 reprezentacija u četvrtak u 17 sati dočekuje vršnjake iz Litve u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, a za domaći teren izbornik Ivica Olić opet je izabrao naš Gradski stadion

Objavljeno

na

Objavio/la

U listopadu se hrvatska U-21 reprezentacija vratila u Veliku Goricu, ogled s Ukrajinom naši su mladi nogometaši odradili u velikom stilu i upisali vrijednu pobjedu, a mjesec dana poslije opet će se vratiti na naš stadion. U kombinacijama je bila i osječka Opus Arena, no izbornik Ivica Olić i njegovi igrači odabrali su upravo naš grad, naš stadion, na kojem su nekoć svoje utakmice igrali i mladi reprezentativci Modrić, Kranjčar, Eduardo…

Utakmica je na rasporedu u četvrtak s početkom u 17 sati, a s druge strane bit će Litva, posljednja momčad skupine kroz koju se naša reprezentacija pokušava izboriti za plasman na Europsko prvenstvo.

– Po prvi put u ovom ciklusu imamo dvije utakmice, ali naš fokus je na ovu prvu, a to je Litva. S obzirom da se radi, možemo reći, o tzv. autsajderu naše skupine, mi koji smo analizirali kako su oni do sada igrali, vidjeli smo da su se u svim utakmicama pokazali kao čvrst protivnik. Zbog toga je od prvog dana naš fokus na Litvi i pripremamo se samo za tu utakmicu, a poslije imamo dovoljno vremena da se fokusiramo na Mađarsku. Nadam se pozitivnom rezultatu i pozitivnom nizu. Nadam se i vjerujem da ćemo uspješno završiti ovu godinu – rekao je izbornik Ivica Olić.

Gostovanje u Budimpešti na rasporedu je pet dana kasnije, za tu će se utakmicu priključiti i Luka Vušković, koji je trenutačno u kadru A selekcije, a u njegovu izostanku kapetan će biti Lovro Zvonarek.

– Sigurno da je Litva jedna dobra momčad, kompaktna, koja već dugi niz godina igra u jednom te istom sistemu, u čvrstom bloku gdje se svi većinom brane, ali ne trebamo se toliko zamarati s njima, nego gledati nas da budemo najbolji i da našu igru, koju smo pokazali protiv Turske i Ukrajine, prenesemo na teren da to bude još bolje i da pobijedimo. To je jedini cilj u toj utakmici – rekao je Zvonarek.

Skupina H
1. Turska        5
2. Hrvatska   4
3. Ukrajina    4
4. Mađarska  3
5. Litva           1

Nastavite čitati

Sport

Dobar ždrijeb, velika prilika: Gorica protiv Đakova za završnicu Kupa

Košarkaši Gorice plasirali su se među 16 najboljih u Kupu Krešimira Ćosića osvojivši Kup regije Centar, a sljedeći korak nudi priliku protiv Đakova na domaćem parketu. Bolji iz tog ogleda ide na Final Eight…

Objavljeno

na

U prostorijama Hrvatskog košarkaškog saveza izvučeni su parovi prvog kruga drugog dijela SuperSport Kupa Krešimir Ćosić, odnosno osmine finala. Među 16 sudionika našli su se i košarkaši Gorice, koji su plasman u ovu fazu izborili osvajanjem Kupa za Regiju Centar u uvodnom dijelu sezone. Ždrijeb nije bio dirigiran, svatko je mogao na svakoga, pa je u svemu tome trebalo imati i malo sreće. Gorica je imala sreće…

Naime, ždrijeb je ovoga puta bio naklonjen Gorici u smislu da momčad trenera Damira Miljkovića nije izvukla nikoga od premijeligaša, nego – Đakovo. Klub je to koji se natječe u drugom rangu hrvatske košarke, baš kao i Gorica, momčad je to koju vodi vodi bivši trener i tajnik našega kluba Miron Češkić. Naravno da to ne znači i da je Gorica već čekirala kartu za četvrtfinale, trebat će se za to dobro pomučiti, ali činjenica je da je ždrijeb teško mogao biti bolji. Igraš protiv kluba iz svog ranga, na domaćem parketu, što će reći da je šansa tu. I da je treba zgrabiti.

Utakmica je prema kalendaru natjecanja na rasporedu 10. prosinca u Velikoj Gorici. Pobjeda znači odlazak na Završnicu Kupa, koja će se odigrati od 17. do 21. veljače 2026. godine. Osim Gorice i Đakova, za Final Eight će se boriti još i ovi parovi:

Omiš Čagalj Tours – Samobor, Cedevita Junior – Šibenka, Cibona – Zabok, Zadar – Dubrava, Split – Alkar, Kvarner – Dinamo Zagreb te Crikvenica/Škrljevo DepoLink-Dubrovnik.

Nastavite čitati

Sport

Devet Goričana u hrvatskoj karate reprezentaciji – Katja Braica donijela srebro

Na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom u Rijeci, Hrvatska je osvojila srebro u ekipnom dijelu natjecanja, a važnu ulogu u tome imala je Velikogoričanka Katja Braica.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Karate klub Velika Gorica (Katja Braica- prva zdesna)

Velikogoričanka Katja Braica, članica Karate kluba Velika Gorica, osvojila je srebrnu medalju s hrvatskom juniorskom reprezentacijom na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom od 7. do 9. studenoga u Rijeci. Na natjecanju je sudjelovalo 1293 natjecatelja iz 13 zemalja, a Hrvatsku je predstavljalo devet boraca iz velikogoričkog kluba.

Balkansko prvenstvo okupilo je karatiste iz brojnih zemalja, a hrvatska reprezentacija ponovno je pokazala da može parirati najjačima. Karate klub Velika Gorica imao je čak devet reprezentativaca koji su izborili nastup kroz nacionalne kvalifikacije – Mia Čunčić, Franka Jerkin, Ema Jukić, Katja Braica, Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Nikola Huzjak.

U pojedinačnim nastupima Katja Braica i Franka Jerkin bile su najbliže medalji, obje osvojivši peta mjesta u svojim kategorijama. Katja je u juniorskoj konkurenciji -59 kg nizala pobjede protiv Turske, Rumunjske i Srbije, no nesretno je izgubila polufinale i borbu za broncu u zadnjim sekundama. Franka Jerkin, u kategoriji kadetkinja -54 kg, ostvarila je tri pobjede i dva tijesna poraza u konkurenciji od čak 53 natjecateljice.

Zapažen nastup imala je i Ema Jukić, koja je u prva dva kola slavila protiv predstavnica Rumunjske i Kosova, dok su Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Mia Čunčić također upisali vrijedne nastupe, ali bez plasmana na postolje.

Vrhunac je stigao posljednjeg dana natjecanja kada su održani ekipni mečevi. Hrvatsku su u juniorskim selekcijama predstavljali Katja Braica, Nikola Huzjak i Vito Hulina. Katja je u ženskoj ekipi nastupala u prvoj postavi i upisala sve pobjede u dvobojima protiv Cipra, Bugarske i Grčke, dok je u finalu od Bosne i Hercegovine poražena 0:2. Rezultat je Hrvatskoj donio srebro i naslov viceprvakinja Balkana.

U muškoj juniorskoj ekipi Nikola Huzjak nastupio je u prvoj postavi i otvorio pobjedom protiv Slovenije, dok su u konačnici hrvatski juniori zauzeli peto mjesto. Vito Hulina je u ekipnim mečevima bio zamjena.

Iako razloga za ponos ne nedostaje, vremena za odmor nema. Već idućeg vikenda velikogoričke karatiste očekuje međunarodni bodovni turnir u Osijeku, važan korak prema plasmanu na Europsko prvenstvo.

Nastavite čitati

Sport

Frajerčine s Udarnika! Lako za Istru, trebalo je izvući ovo s HAŠK-om…

Nogometaši Kurilovca samo 72 sata nakon najveće pobjede u klupskoj povijesti pobijedili HAŠK u prvenstvu 1-0, i to unatoč crvenom kartonu za Goziembaha već u četvrtoj minuti. Pobjeda je to i veća od najveće…

Objavljeno

na

Objavio/la

Uh, što bi tek Kurilovec napravio Dinamu…

Takvi su se komentari, logično i očekivano, krenuli gomilati po bespućima interneta nakon što je u nedjelju sastav iz Pule još malo približio otkazu dobrog čovjeka Marija Kovačevića, i to u režiji Salima Faga Lawala, Nigerijca koji je i četiri dana ranije startao u Kurilovcu. Kušec, Vujnović, Šarić, Banić i društvo uspjeli su ga zaustaviti, napraviti ono što nisu znali i mogli McKenna, Dominguez i ostatak ekipe iz Dinama, ali tu negdje možemo se i zaustaviti s usporedbama.

Iako, postoji još jedna poveznica… Istra je, naime, u nedjelju igrala protiv momčadi iz Maksimira, a Kurilovec je dan ranije na svom igralištu ugostio momčad iz Dinamova susjedstva, s obližnje Pešćenice. Samo 72 sata nakon prvog zvižduka suca Zdenka Lovrića iz Đakova, u već opjevanoj pobjedi u osmini finala Kupa, na istome je mjestu svojim zviždukom sudac Karlo Šaško iz Siska označio početak utakmice između Kurilovca i HAŠK-a.

I ne spominjemo mladog Šaška bez razloga, jer utakmica koja je označena posebno opasnom otvorena je upravo njegovom intervencijom. Već u četvrtoj minuti, naime, nakon gužve koja je nastala na terenu, sudac iz Siska pokazao je crveni karton Maku Goziembahu, kurilovečkom Nigerijcu, što je ionako zahtjevan posao pretvorilo u još težu misiju. Kurilovec je tako morao 86 i nešto minuta igrati s čovjekom manje, i to u susretu u kojem su mnogi strahovali da će “Senad Boysi” poletjeti, uljuljati se u nekakvu euforiju…

Srećom, ništa od toga! Možda baš i zahvaljujući toj nepredviđenoj komplikaciji na startu, Kurilovčani su odbacili krila i krenuli – giljati. I boriti se kao što su se borili i tri dana ranije, u potpuno drukčijem okruženju, pred TV kamerama i punim tribinama. Ovoga puta pozornost je bila puno manja, glamur se izgubio u maglovitoj suboti, ali Kurilovec je ponovno bio – briljantan! Samo pravi frajeri mogu nadići sve što su doživjeli tih prethodnih dana i krvavih koljena krenuti u borbu za prvenstvene bodove s čovjekom manje.

A kad je tako, kad frajeri od srijede u subotu postanu frajerčine, cijela ta priča i ne može završiti drukčije nego pozitivno, pobjednički, slavljenički. HAŠK je pokušao sve da bi spustio na zemlju “zvijezde iz Kurilovca”, a podršku su gosti imali i u liku mladića iz Siska spomenutog u gornjim redovima ovoga teksta, no sve to bilo je nedovoljno. Čak i s čovjekom manje na terenu Kurilovec je u prvom dijelu bio bolja momčad, Senadovi junaci imali su nekoliko jako dobrih prilika, ali na odmor se otišlo s nulom. Bez golova.

U svlačionici je Mourinho iz Gradića, poznatiji kao Senad Harambašić, još malo posložio stvari, još malo galvanizirao svoje momke, a oni su mu vratili na najbolji mogući način. Svi odreda, uključujući i golmana Leona Išeka, koji je u nastavku imao pune ruke posla. HAŠK je počeo koristiti nagomilani umor Kurilovčana, stvarao šanse, a Išek je uporno slao svoju poruku: “No passaran!” Nema gola, zaboravite na to!

S druge strane, stvarao je svoje prilike i Kurilovec, a potez odluke povučen je u 58. minuti. Sve bolji Dominik Furmek, autor drugoga gola protiv Istre, zatresao je mrežu HAŠK-a, svojim drugim prvenstvenim golom donio prednost Kurilovčanima, a to kraja je to “samo” trebalo sačuvati. Uspjeli su u tome momci u crveno-crnim dresovima u prvom redu zahvaljujući momčadskoj igri, zajedništvu i rijetko viđenoj borbenosti, pa na kraju cijele priče ostaje zaključak da je ova pobjeda i više nego zaslužena.

Ujedno, ona je na neki način možda i vrednija nego ona u srijedu. Protiv Istre je bilo spektakularno, protiv HAŠK-a je bilo fascinantno. Ali tako to izgleda kad se frajeri pretvore u frajerčine i pokažu da im ne pada napamet poletjeti u nepotrebne visine. Skromno, ponizno, zajednički i fajterski, Kurilovec je nastavio graditi svoju bajku. Šesta pobjeda u prvenstvu nije pomaknula Kurilovec sa šestoga mjesta, ali ostane li ova momčad i dalje u istom “modeu”, nema dvojbe da će i taj dio ići samo prema naprijed, prema gore.

U sljedećem kolu, na prvom sljedećem koraku, slijedi gostovanje kod Ponikvi…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Reporter 454 - 23.10.2025.

Facebook

Izdvojeno