Sport
Otišao je Dražen Čurek
Na dan kad će se dodjeljivati nagrade najboljima u velikogoričkom sportu, otišao je jedan od takvih… Dražen Čurek, predsjednik Ženskog rukometnog kluba Gorica, preminuo je u 52. godini, nakon duge i teške borbe s bolešću
Puno sam ljudi, iz svih liga i svjetova, upoznao u ovih skoro 18 godina u novinarstvu. Spikao sam s predsjednikom Sabora, ministrima, gradonačelnicima, s glumcima i pjevačima, ali pretežno je ovdje riječ o sportu. To je, ipak, posebna strast. Kao što je i Njemu bila… Uglavnom, više ili manje opušteno, najčešće i ne potpuno službeno, družio sam se s kapetanima valjda svih reprezentacija, s izbornicima, ali i s trenerima petoligaša, frajerima u dresovima selskih klubova, predsjednicima klubova i saveza…
I nagledaš se pritom svega, od tipova naoružanih bahatošću kakva se stereotipno i očekuje od velikih igrača, pa sve do sjajnih tipova, opuštenih i normalnih. I shvatiš negdje usput, iskreno, da je često puno veća fora ući u priču s “Tottijem iz Vukovine” ili “Capellom iz Kuča” nego s igračem Barcelone, Kiela ili Utah Jazza. Možda i zato što je na tim nižim, zvuči logično, zato što je među amaterima ipak puno više izvornog sporta, onog kakav je nekad bio, sporta u kojem se o novcu ne priča kroz profit, nego kroz preživljavanje.
Sve sam te ljude, ovakve i onakve, na sreću ili nesreću, upoznao, doživio, stvorio nekakav dojam.
Nažalost, Njega nisam.
Propustio sam, prema svemu sudeći, upoznati jednog velikog, posebnog čovjeka.
Dražena Čureka nikad nisam vidio uživo. Nema dugo od povratka u lokalni đir, stigli smo samo razgovarati nekoliko puta telefonski, znali i dogovarati nikad realizirane susrete, ali na tome je ostalo. Doduše, i to je bilo dovoljno da se osjeti ono o čemu se priča.
– Čurek? Uh, to ti je super lik!
Takvu su rečenicu čuo više od nekoliko puta, najčešće u roku od dvije rečenice od spominjanja njegova imena. Ne znam, nažalost, na koji je to način osvajao ljude, što je to bilo toliko pozitivno, kakav je točno bio čovjek, jer nekoliko telefonskih razgovora nisu osobit uzorak, ali tako je bilo. Osjetila se i u tim razgovorima neka drukčija toplina, ono, kad odmah skužiš da pričaš s dobrim čovjekom.
A opet, nikad se nismo upoznali. Stisnuli si ruku, popričali. Ni nećemo…
Dražen Čurek preminuo je ovog sivog, tužnog četvrtka. Zaklopio je svoje umorne oči posljednji put, jer teška bolest s kojom se borio već mjesecima uzimala je polako, nemilosrdno i bolno. Otišao je na neki bolji svijet, pronaći će svoj mir u vječnosti, a iza njega će ostati legenda.
Velikogorički sport, sasvim sigurno, neće ga zaboraviti još dugo, pojavit će se možda i neki rukometni memorijalni turnir s njegovim imenom. I to bi, ovako na prvu razmišljajući, sigurno pomoglo da se sačuva uspomena na Dražena Čureka. Neumornog i požrtvovnog rukometnog djelatnika, volontera koji se nije štedio za dobrobit goričkog sporta. Konkretno, za spas Ženskog rukometnog kluba Gorica. Malo je nedostajalo da klub nestane, ugasi se, upravo je on rekao: “Ne!”
Zatekao je klub u strašnim dubiozana, nekoliko puta većim od onoga što je dolazilo iz Grada, i bila je potrebna velika upornost, spretnost i vještina da se klub iz svega toga izvuče. I krene dalje. Posao, nažalost, nije stigao dovršiti. Put je bio dobar, stvari su išle prema naprijed, klub se stabilizirao, a Dražen je sanjao…
– Sad smo tu gdje jesmo, uspjeli smo riješiti najveći dio zaostataka, ali želimo ići prema gore. Zašto ne bismo kroz nekoliko godina, pet ili šest, pokušali čak i napasti prvu ligu! Bilo bi sjajno imati prvoligaški ženski rukomet u Velikoj Gorici, ovakav grad to sigurno može – govorio mi je Dražen u jednom od tih naših razgovora.
Nažalost, telefonskih…
Od ovog sivog, tmurnog četvrtka još mi je više žao što je uletjelo neplanirano putovanje pa sam propustio njegov rođendan, pedeset i prvi. Slavio ga je u listopadu, šireći optimizam, iako svjestan koliko je teško bolestan. Cure su taman i pobijedile, posvetile tu pobjedu predsjedniku Draženu, snimljena je i fotka…
Ali takav je bio Dražen. Nije bilo šanse da potpiše predaju unaprijed. Dogovarali smo i njegovo gostovanje na City Radio, no javio se tog jutra…
– Nažalost, neću moći doći. Pozlilo mi je, ne osjećam se dobro – ispričao se Dražen.
A želio je doći. I pričati o rukometu, o snovima i planovima, o igračicama. Nije išlo. Prošlo je od tad nekih mjesec dana, priče su utihnule, a onda je došao taj četvrtak. Ostalo je iza njega troje djece, koji su, pogađate, sportaši. Lukrecija je rukometašica, golman, jednako kao i brat Mateo, a drugi brat je Petar Lucijan, nogometaš trećeligaša Kurilovca… Nedostajat će njihov tata goričkom sportu, u dvorani, na Udarniku, na stadionu, u điru. Ostale su, takav je život, samo uspomene. I sjećanja.
Počivajte u miru, Dražene, možda se ipak negdje sretnemo, tamo u visinama…
Stolnotenisači Velike Gorice izgubili su u četvrtfinalu Hrvatskog kupa od STK Zagreb rezultatom 2:3 nakon vodstva 2:0.
Velika Gorica, 08.04.2026. Hrvatski kup 1/4 finale: HSTK Velika Gorica – STK Zagreb 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 08.04.2026. Hrvatski kup 1/4 finale: HSTK Velika Gorica – STK Zagreb 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Goričani, prvaci 1.HL zapad, protiv Zagrepčana, viceprvaka Super lige, bili su od plasmana u polufinale Hrvatskog kupa udaljeni samo jedan set.
Velika Gorica, 08.04.2026. Hrvatski kup 1/4 finale: HSTK Velika Gorica – STK Zagreb 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 08.04.2026. Hrvatski kup 1/4 finale: HSTK Velika Gorica – STK Zagreb 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 08.04.2026. Hrvatski kup 1/4 finale: HSTK Velika Gorica – STK Zagreb 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Naime, Elger je u meču s Petekom imao vodstvo 2:0 u setovima i trebao je dobiti samo još jedan set za pobjedu i time konačnu pobjedu u ovom susretu. Međutim, nije uspio, Petek je okrenuo rezultat u svoju korist – 2:3! U zadnjem odlučujućem meču Mustapić je bio bolji od Habijanca s 3:0.
Galerija fotografija
Hrvatski kup – muški, 2026., 1/4 finale
HSTK Velika Gorica – STK Zagreb 2:3
Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Srijeda, 08.04.2026., 17 sati. Sudac: Goran Miljak.
Elger – Mustapić 3:2 (8:11, 11:7, 11:5, 7:11, 11:8), Habijanec – Marjanović 3:2 (6:11, 8:11, 12:10, 11:5, 11:9), Vračan – Kolarek 1:3 (11:8, 2:11, 8:11, 5:11) Elger- Petek 2:3 (11:8, 11:7, 6:11, 8:11, 8:11),Habijanec – Mustapić 0:3 (9:11, 7:11, 8:11).
Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) odigrala je u blagdansko vrijeme Uskrsa skoro kompletno 15. kolo. Iznenađenje je neodlučen rezultat između Lekenika i vodećeg Klasa te pobjeda Bune u Lukavcu.
Velika Gorica, 09.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 15.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 09.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 15.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Utakmice 16. kola igraju se sutra (petak, 10. travnja) i u ponedjeljak (13. travnja).
Galerija fotografija
Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 15. kolo
Rezultati 15. kola (03./06.04.2026.): Polet – Posavec 1:1, Vatrogasac – Dinamo 4:1, Lukavec – Buna 0:1, Kurilovec – Gradići 5:0, Lekenik – Klas 1:1, Hruševec – VG Boys odgođeno, Velika Mlaka 1947 slobodni.
Rezultati 14. kola (27./30.03.2026.): Kurilovec – Hruševec 4:1, Buna – Gradići 1:1, Dinamo – Lukavec 2:1, Posavec – Vatrogasac 0:0, Velika Mlaka 1947 – Polet 3:1, VG Boys – Lekenik 2:0. Klas slobodni.
Raspored 16. kola (10./13.04.2026.): Buna – Vatrogasac, Dinamo – Polet, Posavec – Velika Mlaka 1947, Klas – Hruševec, VG Boys – Gradići, Kurilovec – Lukavec, Lekenik slobodni.
Poredak nakon 15. kola: 1. Klas 33 (13 10 3 0 59:14), 2. Kurilovec 33 (14 11 0 3 48:14), 3. VG Boys 30 (13 10 0 3 45:14), 4. Dinamo 28 (14 9 1 4 46:24) 5. Vatrogasac 25 (14 8 1 5 29:21), 6. Velika Mlaka 1947 22 (13 7 1 5 32:26), 7. Lekenik 20 (14 6 2 6 29:34), 8. Buna 17 (14 5 2 7 19:25), 9. Lukavec 14 (14 4 2 8 19:23), 10. Polet 10 (14 3 1 10 16:32), 11. Hruševec 8 (12 2 2 8 14:49), 12. Gradići 8 (14 2 2 10 10:49), 13. Posavec 8 (14 1 5 8 9:50).
Sport
Spektakularna utakmica i “teniski” poraz: Dinamo preko Gorice do finala
Nogometaši Gorice i Dinama odigrali su nesvakidašnju utakmicu u polufinalu Kupa. Na kraju ludila od nogometnog doživljaja završilo je 6-3 za Dinamo, dok će jedan igrač Gorice ovu utakmicu posebno pamtiti…
Sport
Turopoljska liga trčanja krenula snažno – 77 natjecatelja otvorilo prvu utrku
Nova utrka stiže sljedeći tjedan.
Sport
Kad je već sezona za povijest…
Nogometaši Gorice u srijedu od 18.30 sati na Gradskom stadionu dočekuju Dinamo u borbi za ulazak u finale Kupa Hrvatske. Misija je to koju će mnogi nazvati nemogućom, ali bijelih zastava ovdje nema…
Ova će srijeda biti poseban nogometni dan u Velikoj Gorici. Dan koji nudi priliku za povijest. Nije baš da velikogorički nogomet ove sezone već nije ispisivao povijest u Kupu Hrvatske, jer ovo je sezona u kojoj je naš grad imao dva predstavnika u četvrtfinalu, što se vjerojatno neće više nikad dogoditi, ali šteta bi bilo da priča na tome stane… I da, recimo, nogometaši Gorice ne ostave sve što imaju na terenu, u misiji koju će mnogi nazvati – nemogućom.
Dinamo izgleda zaista impresivno u svakom smislu, znaju ponešto o tome i igrači Osijeka, koji su nekidan iz Maksimira otišli sedmicom, ali i mnogi prije njih. Je, dobra je i Gorica u posljednje vrijeme, Mario Carević sve je bliže onome što želi od svoje momčadi, ali naravno da je kvaliteta debelo na strani gostiju iz Maksimira. I da će Gorici, kako i sam trener kaže, trebati i izrazito dobar dan, i doza sreće, i nešto slabiji dan protivnika, kako bi izbjegla poraz.
Naravno, nitko u goričkom taboru ne razmišlja o nekakvim bijelim zastavama, daleko od toga, jer ovo je prilika koju vrijedi iskoristiti. Ima u goričkom kadru cijeli niz igrača koji su ranije tijekom karijere osvajali Kup (Pavičić četiri puta, Čabraja dvaput, Bogojević jedanput…), a ovoga će puta na favoriziranog protivnika izaći s jasnim planom – pokušati iskoristiti svaki, i najmanji komadić prostora… Kako će taj plan funkcionirati, tek ćemo vidjeti, ali iskustva nas uče da nije nemoguće.
Dinamo je dobio posljednje dvije utakmice protiv Gorice, po jednu u Velikoj Gorici i Maksimiru, ali one dvije prije toga dobila je Gorica. Na kraju prošle i na početku ove sezone Goričani su znali pronaći način, a nadu nudi i malo dalji pogled u prošlost. Na proljeće 2021. godine, na taj prethodni polufinalni ogled ovih dviju momčadi.
Igralo se na Maksimiru, pod vodstvom trenera Damira Krznara i Siniše Oreščanina, a odluka je padala u produžecima. Gorica i Dinamo izgledali su ovako:
Gorica je tom prilikom kreirala otvaranje iz snova, povela je u trećoj minuti golom Darija Špikića i držala vodstvo do 48. sekunde drugog poluvremena. Na poluvremenu su ušli Majer i Ademi, a za 1-1 je odmah zabio Mišić. Samo tri minute poslije Francuz Cheick Keita dobio je “labav” drugi žuti karton, odnosno crveni, no Dinamo do isteka devedesete nije mogao savladati Banića.
U produžecima ipak nije bilo dovoljno snage ni koncentracije, pa su Jakić, Majer i Ademi pogađali za konačnih 4-1, što je “modre” odvelo u finale, koje su protiv Istre igrali u – Velikoj Gorici.
Pet godina poslije u kadru Gorica nema više nikoga osim Jurice Pršira, koji je onomad ušao u 81. minuti umjesto Babeca, dok su kod Dinama i dalje aktualni već spomenuti Mišić i golman Zagorac. Sve ostalo se, naravno, potpuno promijenilo, uključujući i klupske strukture. U Maksimiru je danas šef Zvone Boban, a u Gorici je gazda Ilija Karamatić, kojem bi eventualni uspjeh u srijedu značio bajkovitu završnicu prve sezone na čelu kluba.
Ajmo, Gorica, nastavimo s ispisivanjem povijesti!
-
Vijestiprije 5 danaBez struje u dijelovima grada i okolice – objavljen raspored radova
-
Priča iz kvartaprije 3 danaSenzacija za 8.000 eura: Zagrijavanje u hodniku, trener od 22 godine i – Superliga!
-
Moja županijaprije 5 danaFOTO Ban Jelačić izgubio od Sutle-Laduč nakon crvenog kartona i dva gola u dvije minute
-
Vijestiprije 6 danaGotova nova cesta u Gradićima – spojene Hercegovačka i Dalmatinska