Povežite se s nama

Sport

Otišao je Dražen Čurek

Na dan kad će se dodjeljivati nagrade najboljima u velikogoričkom sportu, otišao je jedan od takvih… Dražen Čurek, predsjednik Ženskog rukometnog kluba Gorica, preminuo je u 52. godini, nakon duge i teške borbe s bolešću

Objavljeno

na

Puno sam ljudi, iz svih liga i svjetova, upoznao u ovih skoro 18 godina u novinarstvu. Spikao sam s predsjednikom Sabora, ministrima, gradonačelnicima, s glumcima i pjevačima, ali pretežno je ovdje riječ o sportu. To je, ipak, posebna strast. Kao što je i Njemu bila… Uglavnom, više ili manje opušteno, najčešće i ne potpuno službeno, družio sam se s kapetanima valjda svih reprezentacija, s izbornicima, ali i s trenerima petoligaša, frajerima u dresovima selskih klubova, predsjednicima klubova i saveza…

I nagledaš se pritom svega, od tipova naoružanih bahatošću kakva se stereotipno i očekuje od velikih igrača, pa sve do sjajnih tipova, opuštenih i normalnih. I shvatiš negdje usput, iskreno, da je često puno veća fora ući u priču s “Tottijem iz Vukovine” ili “Capellom iz Kuča” nego s igračem Barcelone, Kiela ili Utah Jazza. Možda i zato što je na tim nižim, zvuči logično, zato što je među amaterima ipak puno više izvornog sporta, onog kakav je nekad bio, sporta u kojem se o novcu ne priča kroz profit, nego kroz preživljavanje.

Sve sam te ljude, ovakve i onakve, na sreću ili nesreću, upoznao, doživio, stvorio nekakav dojam.

Nažalost, Njega nisam.

Propustio sam, prema svemu sudeći, upoznati jednog velikog, posebnog čovjeka.

Dražena Čureka nikad nisam vidio uživo. Nema dugo od povratka u lokalni đir, stigli smo samo razgovarati nekoliko puta telefonski, znali i dogovarati nikad realizirane susrete, ali na tome je ostalo. Doduše, i to je bilo dovoljno da se osjeti ono o čemu se priča.

– Čurek? Uh, to ti je super lik!

Takvu su rečenicu čuo više od nekoliko puta, najčešće u roku od dvije rečenice od spominjanja njegova imena. Ne znam, nažalost, na koji je to način osvajao ljude, što je to bilo toliko pozitivno, kakav je točno bio čovjek, jer nekoliko telefonskih razgovora nisu osobit uzorak, ali tako je bilo. Osjetila se i u tim razgovorima neka drukčija toplina, ono, kad odmah skužiš da pričaš s dobrim čovjekom.

A opet, nikad se nismo upoznali. Stisnuli si ruku, popričali. Ni nećemo…

Dražen Čurek preminuo je ovog sivog, tužnog četvrtka. Zaklopio je svoje umorne oči posljednji put, jer teška bolest s kojom se borio već mjesecima uzimala je polako, nemilosrdno i bolno. Otišao je na neki bolji svijet, pronaći će svoj mir u vječnosti, a iza njega će ostati legenda.

Velikogorički sport, sasvim sigurno, neće ga zaboraviti još dugo, pojavit će se možda i neki rukometni memorijalni turnir s njegovim imenom. I to bi, ovako na prvu razmišljajući, sigurno pomoglo da se sačuva uspomena na Dražena Čureka. Neumornog i požrtvovnog rukometnog djelatnika, volontera koji se nije štedio za dobrobit goričkog sporta. Konkretno, za spas Ženskog rukometnog kluba Gorica. Malo je nedostajalo da klub nestane, ugasi se, upravo je on rekao: “Ne!”

Zatekao je klub u strašnim dubiozana, nekoliko puta većim od onoga što je dolazilo iz Grada, i bila je potrebna velika upornost, spretnost i vještina da se klub iz svega toga izvuče. I krene dalje. Posao, nažalost, nije stigao dovršiti. Put je bio dobar, stvari su išle prema naprijed, klub se stabilizirao, a Dražen je sanjao…

– Sad smo tu gdje jesmo, uspjeli smo riješiti najveći dio zaostataka, ali želimo ići prema gore. Zašto ne bismo kroz nekoliko godina, pet ili šest, pokušali čak i napasti prvu ligu! Bilo bi sjajno imati prvoligaški ženski rukomet u Velikoj Gorici, ovakav grad to sigurno može – govorio mi je Dražen u jednom od tih naših razgovora.

Nažalost, telefonskih…

Od ovog sivog, tmurnog četvrtka još mi je više žao što je uletjelo neplanirano putovanje pa sam propustio njegov rođendan, pedeset i prvi. Slavio ga je u listopadu, šireći optimizam, iako svjestan koliko je teško bolestan. Cure su taman i pobijedile, posvetile tu pobjedu predsjedniku Draženu, snimljena je i fotka…

Ali takav je bio Dražen. Nije bilo šanse da potpiše predaju unaprijed. Dogovarali smo i njegovo gostovanje na City Radio, no javio se tog jutra…

– Nažalost, neću moći doći. Pozlilo mi je, ne osjećam se dobro – ispričao se Dražen.

A želio je doći. I pričati o rukometu, o snovima i planovima, o igračicama. Nije išlo. Prošlo je od tad nekih mjesec dana, priče su utihnule, a onda je došao taj četvrtak. Ostalo je iza njega troje djece, koji su, pogađate, sportaši. Lukrecija je rukometašica, golman, jednako kao i brat Mateo, a drugi brat je Petar Lucijan, nogometaš trećeligaša Kurilovca… Nedostajat će njihov tata goričkom sportu, u dvorani, na Udarniku, na stadionu, u điru. Ostale su, takav je život, samo uspomene. I sjećanja.

Počivajte u miru, Dražene, možda se ipak negdje sretnemo, tamo u visinama…

Sport

“Dan D” i velika prilika: Treba proći Mirona i evo Gorice na završnici Kupa…

Košarkaši Gorice u srijedu u 19 sati igraju možda i najvažniju utakmicu ove sezone: u osmini finala Kupa Krešimira Ćosića na svom parketu dočekuju Đakovo, a ulog je plasman na završni turnir Kupa

Objavljeno

na

Objavio/la

Ždrijeb je ovoga puta , realno gledajući, bio naklonjen košarkašima Gorice. Dobro, trebalo je doći i do ove faze, trebalo je osvojiti svoju regiju kroz uvod u sezonu, izboriti mjesto među 16 najboljih, a onda je na red došao komadić sreće…

Goričani će tako u srijedu od 19 sati u osmini finala Kupa Krešimira Ćosića na svom parketu dočekati Đakovo, klub iz svoga ranga, protivnika kojeg su nedavno pobijedili u gostima. Drugim riječima, prilika za plasman na završni turnir Kupa teško je mogao biti prohodniji. A opet…

– Ovoga puta možemo očekivati potpuno drukčiju utakmicu od te nedavne. I za Đakovo je ovo velika prilika, i oni su u prošlom kolu pobijedili, u dobrom su ritmu, a u jednoj utakmici sve je moguće. Naša pobjeda u Đakovu je završena priča, na to se nikako ne smijemo upecati. Moramo biti još bolji, još pametniji i još hrabriji da bismo pobijedili – svjestan je trener Damir Miljković Cici.

Vjetar i leđa sigurno će dati i pobjeda u gostima kod Jazina Arbanasa za vikend, no sve će trebati zaraditi ove srijede, označene kao svojevrsni “dan D” ove generacije.

– Ne znam koliko je “dan D”, ali znam da imamo jako lijepu priliku. I da možemo ispisati jako lijepu stranicu nove povijesti kluba. Ja se samo nadam da ćemo biti dobri, željni dokazivanja. I da ćemo dati sve od sebe. Hoćemo li i pobijediti, tek ćemo vidjeti, ali sigurno je da ćemo biti motivirani, hrabri i odlučni, u nadi da će to biti dovoljno za uspjeh – zaključio je trener Gorice.

S druge strane bit će mu košarkaši prijatelj Miron Češkić, bivši trener i tajnik Gorice, čovjek koji je ostavio isključivo pozitivan trag u goričkom sportu. Ovoga puta, ipak, nećemo mu poželjeti sreću…

Nastavite čitati

Sport

‘Mi ćemo na Maksimiru igrati finale Svjetskog prvenstva. A oni će možda i rotirati…’

Senad Harambašić, trener NK Kurilovca, u subotu je okončao prvenstvenu jesen, a u ponedjeljak je stigla vijest koja je ionako povijesni trenutak učinila još malo posebnijim. Kurilovec ide u goste Dinamu!

Objavljeno

na

Objavio/la

Jedna noć je prespavana, dojmovi su se malo slegli, ali Kurilovec na Maksimiru i dalje je vruća priča. Nevjerojatna utakmica očekuje Kurilovčane, apsolutno najveća u nešto manje od osam desetljeća klupske povijesti. Bila bi takva koga god da je ždrijeb donio, jer riječ je o četvrtfinalu Kupa Hrvatske, o nikad ranije dosegnutim visinama, ali ovako je još slađe.

Kurilovec gostuje kod Dinama na Maksimiru… I dalje zvuči nestvarno.

– Dinamo je za nas i klub i institucija zbog kojeg su puno puta ruke u Kurilovcu bile u zraku. Puno puta smo se zbog Dinama veselili, volimo i “brundati” ako nešto u Dinamu ne štima, jer znamo što je Dinamo, središte cijelog ovog dijela nogometne Hrvatske… I nije problem reći da je to klub koji nam je svima drag. A sad smo dobili priliku prvi put igrati službenu utakmicu protiv Dinama, u četvrtfinalu Kupa Hrvatske… Fenomenalno – zadovoljan je trener Senad Harambašić.

Neki su u Kurilovcu priželjkivali Goricu, jer to bi značilo da će jedan naš klub sigurno igrati u polufinalu, drugi su sanjali istrčati na Poljud, vjerojatno pred najmanje desetak tisuća gledatelja, ali dominirala je jedna želja.

– Kad bi analizirali ždrijeb, sve što smo i koga smo mogli dobiti, zapravo nam je najveća želja bila da igramo doma, pred našim navijačima. Tu bi imali barem nekakvu osnovu za osjećati se malo ugodnije. Ovako, kad idete Dinamu na Maksimir… Mislim da je za nas to u ovom trenutku finale Svjetskog prvenstva. I naravno da ćemo imati veliki motiv u smislu dokazivanja, ali i borbe za svoj klub, za svoj Kurilovec, za grad Veliku Goricu. Siguran sam da ćemo se prezentirati najbolje što budemo mogli u tom trenutku, na što ljepši i bolji način – ne dvoji trener Senad.

I sve je to lijepo, doživljaj će biti top, ali nemojte sumnjati da Coach Harambašić već razmišlja kako napakostiti Dinamu na terenu, da već secira sve detalje…

– Prije svega sam uzeo kalendar svih Dinamovih utakmica, nadajući se da će Dinamo proći u Europi, da će i krajem veljače igrati Europsku ligu, ali i znajući da tri dana poslije idu na Poljud. S obzirom na rotacije igrača, kojih će morati biti, naravno da se čovjek tu nekako stavlja u poziciju da možda i postoji šansa da se mi barem malo pokažemo u što pozitivnijem izdanju – pažljivo bira riječi Senad, potpuno svjestan da će ovo biti sudar dvaju nogometnih svjetova.

– Tko god ide u Maksimir, čak i kad pričamo o svijetu HNL-a, zna da za bilo kakav uspjeh mora imati i sreće, a pogotovo to vrijedi za nas, za jednog četvrtoligaša. Naravno da nas sve to i motivira, jer znamo i da će tu utakmicu pratiti velik broj naših ljudi. Nadam se da će na utakmici biti cijela naša nogometna škola, uz njih i još veliki broj naših ljudi, pa ako ih još smjeste na jug, moglo bi biti zanimljivo. Vjerujem da bi se tu moglo skupiti i do 500-tinjak naših ljudi… Bit će, naravno, i domaćih navijača, tako da se nadamo jednoj lijepoj atmosferi, da ćemo doživjeti nešto što do sad nismo imali prilike.

Kurilovčani su povijest ispisali 5. studenog pobjedom nad Istrom, a sad se opet piše povijest… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Uspije li Kurilovec izbaciti iz Kupa Dinamo u Maksimiru, bit će to daleko najveća senzacija u povijesti ovoga natjecanja, ali taj detalj neće sputati kurilovečki duh. Pa će Zdenko Sovina u televizijske kamere sa smiješkom otkriti:

– Uoči ždrijeba imali smo tri želje: prva je Dinamo u četvrtfinalu, druga Hajduk u polufinalu, a treća Gorica u finalu!

U prijevodu, Kurilovec je na tri utakmice od trofeja.

– Odličan je plan – sa smiješkom kaže i trener Senad, uz dodatak:

– Možemo mi pričati što god hoćemo, sve do onog trenutka kad utakmica počne. A onda će igrači na terenu najbolje osjetiti što je Dinamo i koliko se mi s njima možemo nositi, odnosno što možemo napraviti da se prezentiramo u što ljepšem svjetlu.

U ljepuškastom svjetlu prezentirao se Kurilovec i cijele ove jeseni, koja je okončana s 2-2 protiv Tigra iz Svete Nedelje. Igralo se u Rakitju, bio je to gorički trenerski obračun, Senad s jedne i Damir Grlić Cico s druge strane, a na kraju je svakome pripao po bod. I Kurilovec je jesen zaključio na šestome mjestu 3. NL Centar.

– Našu polusezonu pratilo je i dosta okolnosti koje nam nisu išle na ruku. Imamo u rosteru 24 igrača, ali morali smo se jako puno “krpati” zbog velikog broja ozljeda i suspenzija, tako da smo i kod Cice došli s prepolovljenim igračkim kadrom. Unatoč tome, sustav koji smo stvorili omogućio nam je da do kraja ostanemo postojani, koncentrirani i fokusirani da izvučemo najviše što smo mogli u ovom trenutku – kazao je Senad i dodao:

– Utakmica je bila živopisna, vratili smo se od minus dva do iksa, a pritom je kod rezultata 2-2 imamo i mi situacija za otići u pobjedu, odnosno izgubiti… Na kraju ne znam tko je koga više grlio, ja Cicu ili on mene, jer smo na kraju svi bili zadovoljni što smo po nešto uzeli, odnosno svatko po bod.

I to je bilo to od kurilovečke nogometne jeseni. Ostaje još samo u petak odraditi domjenak, pa slijedi kratki rastanak i punjenje baterija. Neophodno punjenje baterija, jer pred Kurilovčanima je izazovno proljeće… Koje će tog 4. ožujka imati i svoj Dan D!

Nastavite čitati

Sport

FOTO Hrvatski rukometni klub Gorica – provodi program ”Loptom preko granice”

Objavljeno

na

Objavio/la

Hrvatski rukometni klub Gorica iz Velike Gorice provodi sportsko-edukativni i preventivni program ”Loptom preko granice”, sufinanciran od Ministarstva turizma i sporta, s jasnim ciljem da djeci i mladima omogući međunarodno sportsko iskustvo, unaprijedi njihove socijalne i timske vještine te potakne fairplay i odgovorno ponašanje.

Velika Gorica, 08.12.2025. HRK Gorica provodi program Loptom preko granice. Foto: HRK Gorica

Velika Gorica, 08.12.2025. HRK Gorica provodi program Loptom preko granice. Foto: HRK Gorica

Velika Gorica, 08.12.2025. HRK Gorica provodi program Loptom preko granice. Foto: HRK Gorica

Program (od 01. listopada do 31. prosinca 2025.) je potpuno besplatan i namijenjen je djeci od 11 do 17 godina, uključujući i djecu s teškoćama u razvoju. Kroz pripremne treninge, prijateljske utakmice i edukativne radionice – od fair playa, komunikacije i poštovanja protivnika do sigurnosti u sportu – mladi sportaši uče kako se ponašati na terenu i izvan njega.

Velika Gorica, 08.12.2025. HRK Gorica provodi program Loptom preko granice. Foto: HRK Gorica

Velika Gorica, 08.12.2025. HRK Gorica provodi program Loptom preko granice. Foto: HRK Gorica

Vrhunac programa je sudjelovanje na međunarodnom rukometnom turniru u Velenju (Slovenija), od 19. do 21. prosinca, gdje djeca razvijaju sportske, emocionalne i socijalne kompetencije u stvarnom međunarodnom okruženju. Program ”Loptom preko granice” stvara novu generaciju mladih sportaša koji igraju hrabro, odgovorno i s poštovanjem – jer rukomet je više od igre, on je prilika za rast. (Tekst i foto: HRK Gorica)

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

FOTO Gorica uvjerljiva u konkurenciji mlađih pionira, Ban Jelačić 1 vodeći kod pionira

Objavljeno

na

Objavio/la

Natjecanje 19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026. u organizaciji Zajednice sportskih udruga Velike Gorice i pokroviteljstva Nogometnog saveza Velika Gorica nastavljeno je utakmicama 03. kola na terenu s umjetnom travom u SC Panadić Sport prošle subote (06.12.2025.).

Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon tri kola u konkurenciji mlađih pionira četiri ekipe imaju maksimalnih 9 bodova, prva je Gorica zbog uvjerljivo najbolje gol-razlike, slijede Mraclin, Velika Mlaka 1947 i Buna.

Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ban Jelačić 1 je vodeći u konkurenciji pionira sa 7 bodova, slijede Mraclin i Kurilovec sa po 6 bodova.

Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Liga je organizirana za četiri dobna uzrasta: prstići, početnici, mlađi pioniri i pioniri. Prijavljene su ukupno 44 ekipe: prstići 12, početnici 14 (7+7), mlađi pioniri 10 i pioniri 8. Utakmice se igraju sa sastavima 5+1 igrač na terenu, u trajanju od 1×30 minuta. Voditelji Lige: Zlatko Petrac i Stjepan Petrac.

Četvrto kolo je na rasporedu u subotu, 13.12.2025. godine.

Galerija fotografija

19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026., 03. kolo

Mlađi pioniri03.kolo (06.12.2025.):  Mraclin – Kurilovec 6:1, Polet – Gradići 1:2, Vatrogasac – Gorica 1:6, Ban Jelačić – Buna 0:3, Velika Mlaka 1947 –Mladost 2:0.  Poredak: 1. Gorica (3 3 0 0 26:2 9), 2. Mraclin (3 3 0 0 17:4 9), 3. Velika Mlaka 1947 (3 3 0 0 11:0 9), 4. Buna (3 3 0 0 10:1 9), 5. Gradići (3 2 0 1 6:7 6), 6. Mladost (3 0 1 2 0:4 1), 7. Kurilovec (3 0 1 2 2:12 1), 8. Vatrogasac (3 0 0 3 3:16 0), 9. Ban Jelačić (3 0 0 3 0:13 0), 10. Polet (3 0 0 3 2:18 0).

Pioniri03. kolo (06.12.2025.): Buna – Ban Jelačić 2 0:0, Kurilovec – Ban Jelačić 1 0:1, Lomnica – Vatrogasac 1:5, Mladost – Mraclin 0:1.  Poredak: 1. Ban Jelačić 1 (3 2 1 0 6:2 7), 2. Mraclin (3 2 0 1 5:2 6), 3. Kurilovec (3 2 0 1 5:3 6), 4. Mladost (3 1 0 2 5:4 3), 5. Lomnica (3 1 0 2 5:11 3), 6. Buna (3 0 2 1 3:6 2), 7. Ban Jelačić 2 (3 0 1 2 0:6 1).

Prstići – 03. kolo (06.12.2025.) Dinamo Hidrel – Velika Mlaka 1947 4:3, Gorica – Buna 5:1, Gradići – Vatrogasac 0:8, Klas – Turopolje 1:2, Kurilovec – Polet 2:2, Lukavec – Mladost 2:2.

Početnici B – 03. kolo: Klas – Buna 4:0, Kurilovec – Vatrogasac 0:1, Lukavec – Mraclin 1:1, Gorica 03 slobodni.

Početnici A – 03. kolo: Gorica – Ban Jelačić 5:1, Gradići – Velika Mlaka 1947 2:1, Mladost Polet 2:1, Dinamo Hidrel slobodni.

Nastavite čitati

Sport

Sjajni rezultati za Taekwondo klub Velika Gorica: Europska bronca i dva državna odličja u istom vikendu

U Sarajevu i Zadru natjecateljice Taekwondo kluba Velika Gorica zaključile su sezonu uz vrijedne rezultate, od europske brončane medalje do novih državnih odličja.

Objavljeno

na

Objavio/la

Na Europskom finalnom Grand Prixu u Sarajevo te na seniorskom Prvenstvu Hrvatske u Zadar, sportašice Taekwondo kluba Velika Gorica ostvarile su zapažene rezultate. Od 3. do 6. prosinca 2025. na elitnom turniru u BiH nastupile su Lejla Lea Kajfeš i Dora Habijančić, dok su 6. prosinca na državnoj smotri u Zadru medalje osvojile Lana Gavrilov i Katarina Bačurin. Sve četiri natjecateljice ušle su među najbolje u svojim kategorijama, a Habijančić je pritom izborila i broncu na jednom od najjačih europskih turnira.

Bronca na najjačem juniorskom natjecanju u Europi

Europski finalni Grand Prix za juniore i kadete, turnir najvišeg ranga (E10) na kojem nastupa samo 16 najboljih u svakoj kategoriji, okupio je 550 natjecatelja iz više od 35 država. Za Veliku Goricu nastupile su Lejla Lea Kajfeš (-59 kg) i Dora Habijančić (-63 kg), obje među najboljim europskim juniorkama zahvaljujući rezultatima tijekom cijele sezone.

Kajfeš, koja je tek u prvoj juniorskoj godini, zaustavljena je u osmini finala od predstavnice Češke te je turnir završila na devetom mjestu. Time je osvojila i nove bodove na rang listi, čime je potvrđen njezin ulazak u europsku elitu.

Habijančić, u svojoj posljednjoj juniorskoj sezoni, imala je znatno zahtjevniji put. U četvrtfinalu je svladala hrvatsku reprezentativku Natali Tadić, petoplasiranu s Europskog prvenstva, i plasirala se u polufinale. Ondje ju je čekala prva nositeljica i aktualna europska prvakinja Vanja Rankov, kojoj je pružila vrlo tijesan otpor, ali bez prolaska dalje.

Kako se na Grand Prixu dodjeljuje samo jedna bronca, Habijančić je morala odraditi još jednu borbu, protiv Anje Hrgić, brončane s Europskog prvenstva. U tom je meču dominirala i uvjerljivo slavila 2:0 u rundama, osvojivši brončanu medalju i novčanu nagradu. Osim što je stala na postolje uz europsku prvakinju i viceprvakinju, ovim je rezultatom prikupila ključne bodove te ušla u TOP 10 WTE rang liste, čime je osigurala i razvojni program Hrvatskog olimpijskog odbora.

Habijančić sada slijedi nova obaveza – u sastavu reprezentacije putuje na Europsko prvenstvo za mlađe seniore (U21), koje se održava u Prištini, od 10. do 14. prosinca, gdje će nastupiti u kategoriji -67 kg.

Dvije medalje na seniorskom Prvenstvu Hrvatske

Drugi dio uspješnog vikenda stigao je iz Zadra, gdje je održano seniorsko Prvenstvo Hrvatske. Taekwondo klub Velika Gorica nastupio je s dvjema juniorkama, Lanom Gavrilov i Katarinom Bačurin.

Gavrilov je u kategoriji -49 kg nakon polufinalnog poraza osvojila brončanu medalju, dok je njezina protivnica kasnije postala državna prvakinja. Bačurin je u svom polufinalu pobijedila predstavnicu Osijeka, no u finalu je poražena od natjecateljice iz Bjelovara te osvojila srebro.

Ovim medaljama klub je nastavio kontinuitet osvajanja odličja na svim državnim prvenstvima na kojima je nastupio tijekom godine.

U samo nekoliko dana velkogoričke taekwondašice ostvarile su rezultate na koje klub, grad i cijela sportska zajednica mogu biti ponosni. . Dok sezona završava uspješno, za neke natjecateljice već počinju novi izazovi i to na međunarodnoj razini.

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno