Sport
Otišao je Dražen Čurek
Na dan kad će se dodjeljivati nagrade najboljima u velikogoričkom sportu, otišao je jedan od takvih… Dražen Čurek, predsjednik Ženskog rukometnog kluba Gorica, preminuo je u 52. godini, nakon duge i teške borbe s bolešću
Puno sam ljudi, iz svih liga i svjetova, upoznao u ovih skoro 18 godina u novinarstvu. Spikao sam s predsjednikom Sabora, ministrima, gradonačelnicima, s glumcima i pjevačima, ali pretežno je ovdje riječ o sportu. To je, ipak, posebna strast. Kao što je i Njemu bila… Uglavnom, više ili manje opušteno, najčešće i ne potpuno službeno, družio sam se s kapetanima valjda svih reprezentacija, s izbornicima, ali i s trenerima petoligaša, frajerima u dresovima selskih klubova, predsjednicima klubova i saveza…
I nagledaš se pritom svega, od tipova naoružanih bahatošću kakva se stereotipno i očekuje od velikih igrača, pa sve do sjajnih tipova, opuštenih i normalnih. I shvatiš negdje usput, iskreno, da je često puno veća fora ući u priču s “Tottijem iz Vukovine” ili “Capellom iz Kuča” nego s igračem Barcelone, Kiela ili Utah Jazza. Možda i zato što je na tim nižim, zvuči logično, zato što je među amaterima ipak puno više izvornog sporta, onog kakav je nekad bio, sporta u kojem se o novcu ne priča kroz profit, nego kroz preživljavanje.
Sve sam te ljude, ovakve i onakve, na sreću ili nesreću, upoznao, doživio, stvorio nekakav dojam.
Nažalost, Njega nisam.
Propustio sam, prema svemu sudeći, upoznati jednog velikog, posebnog čovjeka.
Dražena Čureka nikad nisam vidio uživo. Nema dugo od povratka u lokalni đir, stigli smo samo razgovarati nekoliko puta telefonski, znali i dogovarati nikad realizirane susrete, ali na tome je ostalo. Doduše, i to je bilo dovoljno da se osjeti ono o čemu se priča.
– Čurek? Uh, to ti je super lik!
Takvu su rečenicu čuo više od nekoliko puta, najčešće u roku od dvije rečenice od spominjanja njegova imena. Ne znam, nažalost, na koji je to način osvajao ljude, što je to bilo toliko pozitivno, kakav je točno bio čovjek, jer nekoliko telefonskih razgovora nisu osobit uzorak, ali tako je bilo. Osjetila se i u tim razgovorima neka drukčija toplina, ono, kad odmah skužiš da pričaš s dobrim čovjekom.
A opet, nikad se nismo upoznali. Stisnuli si ruku, popričali. Ni nećemo…
Dražen Čurek preminuo je ovog sivog, tužnog četvrtka. Zaklopio je svoje umorne oči posljednji put, jer teška bolest s kojom se borio već mjesecima uzimala je polako, nemilosrdno i bolno. Otišao je na neki bolji svijet, pronaći će svoj mir u vječnosti, a iza njega će ostati legenda.
Velikogorički sport, sasvim sigurno, neće ga zaboraviti još dugo, pojavit će se možda i neki rukometni memorijalni turnir s njegovim imenom. I to bi, ovako na prvu razmišljajući, sigurno pomoglo da se sačuva uspomena na Dražena Čureka. Neumornog i požrtvovnog rukometnog djelatnika, volontera koji se nije štedio za dobrobit goričkog sporta. Konkretno, za spas Ženskog rukometnog kluba Gorica. Malo je nedostajalo da klub nestane, ugasi se, upravo je on rekao: “Ne!”
Zatekao je klub u strašnim dubiozana, nekoliko puta većim od onoga što je dolazilo iz Grada, i bila je potrebna velika upornost, spretnost i vještina da se klub iz svega toga izvuče. I krene dalje. Posao, nažalost, nije stigao dovršiti. Put je bio dobar, stvari su išle prema naprijed, klub se stabilizirao, a Dražen je sanjao…
– Sad smo tu gdje jesmo, uspjeli smo riješiti najveći dio zaostataka, ali želimo ići prema gore. Zašto ne bismo kroz nekoliko godina, pet ili šest, pokušali čak i napasti prvu ligu! Bilo bi sjajno imati prvoligaški ženski rukomet u Velikoj Gorici, ovakav grad to sigurno može – govorio mi je Dražen u jednom od tih naših razgovora.
Nažalost, telefonskih…
Od ovog sivog, tmurnog četvrtka još mi je više žao što je uletjelo neplanirano putovanje pa sam propustio njegov rođendan, pedeset i prvi. Slavio ga je u listopadu, šireći optimizam, iako svjestan koliko je teško bolestan. Cure su taman i pobijedile, posvetile tu pobjedu predsjedniku Draženu, snimljena je i fotka…
Ali takav je bio Dražen. Nije bilo šanse da potpiše predaju unaprijed. Dogovarali smo i njegovo gostovanje na City Radio, no javio se tog jutra…
– Nažalost, neću moći doći. Pozlilo mi je, ne osjećam se dobro – ispričao se Dražen.
A želio je doći. I pričati o rukometu, o snovima i planovima, o igračicama. Nije išlo. Prošlo je od tad nekih mjesec dana, priče su utihnule, a onda je došao taj četvrtak. Ostalo je iza njega troje djece, koji su, pogađate, sportaši. Lukrecija je rukometašica, golman, jednako kao i brat Mateo, a drugi brat je Petar Lucijan, nogometaš trećeligaša Kurilovca… Nedostajat će njihov tata goričkom sportu, u dvorani, na Udarniku, na stadionu, u điru. Ostale su, takav je život, samo uspomene. I sjećanja.
Počivajte u miru, Dražene, možda se ipak negdje sretnemo, tamo u visinama…
Sport
Bitka za finale: Na terenu jedan “Goričanin”, na tribinama barem dvojica…
Hrvatska rukometna reprezentacija će u petak od 17.45 sati krenuti u lov na finale Europskog prvenstva, a svoje adute imat će i Gorica. Luka Lovre Klarica bivši je igrač našega klupa, a bit će tamo i aktualni trener i direktor…
Godinama smo se, u trenucima velikih rukometnih fešta potkraj siječnja, ponosili činjenicom da je Zlatko Horvat, dugogodišnji reprezentativac, u jednom dijelu svoje karijere nosio i dres Gorice. Igrač koji je sve do same završnice svoje karijere bio “Zagrebov Francesco Totti” pomogao je Gorici u kvalifikacijama za ulazak u prvu ligu i godinama kasnije samo s pozitivnim dojmovima pamtio taj dio svoje karijere.
Imali smo u reprezentaciji i Iliju Brozovića, igrača koji je u Goricu stigao iz Metkovića i sam sebi otvorio put prema onome što je slijedilo. Prvo dres Zagreba, pa Bundesliga, pa reprezentacija… Brozović se usput i školovao na velikogoričkom Veleučilištu, kreirao ozbiljnu emociju prema ovoj sredini, a zbog svega toga i on je svih ovih godina bio “naš”.
U takvom statusu danas je, u trenucima kad hrvatska rukometna reprezentacija gradi put prema povijesnom rezultatu na Europskom prvenstvu, i “naš” Luka Lovre Klarica. Bio je do prije nekoliko dana i Zvonimir Srna, također bivši igrač Gorice, ali on je zbog ozljede otpao do daljnjeg. Klarica je, s druge strane, i dalje tu, spreman uskočiti.
– Klarica je bio s nama tu jednu sezonu, mislim da se radilo o sezoni 2018/19., došao je na posudbu iz Zagreba, a i sezonu poslije nam je došao pomoći i u europskim utakmicama na početku sezone. Što pamtim? Prije svega da je riječ o top dečku! Miran, čak i malo povučen… Iskreno, ne mogu se sjetiti jesam li ga ikad čuo da je opsovao, da se naljutio. Ma baš jako dobar dečko. Družili smo se i izvan terena, znali smo i pogledati koju tekmu kod Panadića, popiti kavu ili nešto drugo… – priča nam vječni kapetan Gorice Hrvoje Ceković.
– Rukometno gledano, vidio se i u tim danima potencijal, jer bio je visok, dobre konstitucije, snažnog šuta i dobre finte, ali tad je bio jako mlad. Rekao bih i da je bio nezreo u nekim situacijama, vidjelo se da mu nedostaje iskustva, a to je dobio i kroz tu našu zajedničku godinu, ali posebno u godinama koje su slijedile, u dresu Zagreba – dodao je Ceki.
Matej Mišković radio je čuda s klincima iz Dugog Sela, uključujući i Kuzmanovića, s brojem 12 na slici…
U goričkom rukometnom taboru s posebnom pozornošću prate Europsko prvenstvo, što zbog Klarice i Srne, što zbog svih ostalih, ali u velikoj mjeri i zbog Dominika Kuzmanovića i Zlatka Raužana. Naime, trener Gorice Matej Mišković bio je prvi trener Kuzmanoviću u RK Poletu iz Brckovljana, a ubrzo su zajedno prešli u RK Dugo Selo, gdje ih je dočekao mali Raužan. Veze su ostale snažne, čak i obiteljske, pogotovo s Kuzmanovićem, koji je poslao dvije ulaznice za finale. Uz Miškovića, prema Danskoj je krenuo i direktor Vlado Malbašić, pa će trening u petak voditi kapetan Ceki.
– Sve smo dogovorili s trenerom, odradit ćemo svoje od 16.30 sati, ali morat ćemo malo i požuriti, s obzirom da polufinale s Njemačkom kreće od 17.45 sati – kaže v. d. trenera.
Stol kod Panadića bit će rezerviran, a optimizam prisutan.
– Imali smo dobar ždrijeb na ovom EP-u, sve se dobro posložilo, moramo priznati da je tako, ali bez obzira na to, sve osim onog poraza od Švedske bilo je izvrsno. Nije lako nikoga dobiti na ovakvim turnirima, pokazuje to i Švicarska, koja je izbacila Švedsku, ali mi smo dobili sve što smo morali dobiti i generalno stvarno dobro izgledamo. Izbornik Sigurdsson jako dobro to vodi, svima daje šansu, koristi sve igrače, a to je pozitivno. I vjerujem da imamo šansu protiv Njemačke – zaključio je Ceki.
Ajmo, Hrvatska!
Stolnotenisači Velike Gorice su u 7.kolu (prvo kolo u nastavku prvenstva) prošle subote (24.01.2026.) pobijedili u gostima momčad STK AL’21 Zagreb rezultatom 4:3 i tako produžili seriju na 10 pobjeda. Susret je bio izjednačen, ali dvije pobjede Domagoja Elgera, jedna Marka Habijanca i pobjeda u paru bile su dovoljne za desetu pobjedu u seriji.
Velika Gorica, 29.01.2026. Prva HL Zapad (m) -07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 29.01.2026. Prva HL Zapad (m) -07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gorički stolnotenisači u idućem 08. kolu (subota, 31.01.2026.) imaju doma dupli program: 11.sati HSTK Velika Gorica – STK Sveta Nedjelja; 14 sati HSTK Velika Gorica – STŠK Dugo Selo.
Velika Gorica, 29.01.2026. Prva HL Zapad (m) -07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Seniorke Velike Gorice (9 1 8 8:35 10) imaju, kao i muški, u istim terminima dva susreta: 11 sati HSTK Velika Gorica – STK Opatija-08; 14 sati HSTK Velika Gorica – STK Crikvenica.
Galerija fotografija
1.HL muški zapad – 07.kolo
STK AL’21 Zagreb – HSTK Velika Gorica 3:4.
Rezultati 07.kola: Luka Tepeš – Ante Jakić 3:1, Aldin Džaferović – Domagoj Elger 2:3, Viktorgrantverger – Marko Habijanec 3:1, Tepeš / Grantverger – Elger / Habijanec 1:3, Tepeš – Elger 2:3, Grantverger – Jakić 3:0, Džaferović – Habijanec 0:3.
Poredak: 1. HSTK Velika Gorica (10 10 0 40:12 20), 2. STK Libertas Marinkolor 2 (10 8 2 37:13 18), 3. STK Zabok (10 8 2 34:17 18), …
-
Vijestiprije 4 danaEKSKLUZIVNO Naša sugrađanka iz Clevelanda – “Ljudi paničare, trgovine su prazne”
-
Sportprije 1 danZlatko i životno djelo: Motorna pila, zviždaljka, rešetka i (ne)sretne ljubavi…
-
Sportprije 1 dan‘Mraclin po svemu može i u viši rang! A ovaj posao ponekad frustrira…’
-
HOTNEWSprije 3 danaFOTO Učenici Srednje strukovne škole pobjednici na gradskom natjecanju srednjih škola u rukometu