Povežite se s nama

Sport

Otišao je Dražen Čurek

Na dan kad će se dodjeljivati nagrade najboljima u velikogoričkom sportu, otišao je jedan od takvih… Dražen Čurek, predsjednik Ženskog rukometnog kluba Gorica, preminuo je u 52. godini, nakon duge i teške borbe s bolešću

Objavljeno

na

Puno sam ljudi, iz svih liga i svjetova, upoznao u ovih skoro 18 godina u novinarstvu. Spikao sam s predsjednikom Sabora, ministrima, gradonačelnicima, s glumcima i pjevačima, ali pretežno je ovdje riječ o sportu. To je, ipak, posebna strast. Kao što je i Njemu bila… Uglavnom, više ili manje opušteno, najčešće i ne potpuno službeno, družio sam se s kapetanima valjda svih reprezentacija, s izbornicima, ali i s trenerima petoligaša, frajerima u dresovima selskih klubova, predsjednicima klubova i saveza…

I nagledaš se pritom svega, od tipova naoružanih bahatošću kakva se stereotipno i očekuje od velikih igrača, pa sve do sjajnih tipova, opuštenih i normalnih. I shvatiš negdje usput, iskreno, da je često puno veća fora ući u priču s “Tottijem iz Vukovine” ili “Capellom iz Kuča” nego s igračem Barcelone, Kiela ili Utah Jazza. Možda i zato što je na tim nižim, zvuči logično, zato što je među amaterima ipak puno više izvornog sporta, onog kakav je nekad bio, sporta u kojem se o novcu ne priča kroz profit, nego kroz preživljavanje.

Sve sam te ljude, ovakve i onakve, na sreću ili nesreću, upoznao, doživio, stvorio nekakav dojam.

Nažalost, Njega nisam.

Propustio sam, prema svemu sudeći, upoznati jednog velikog, posebnog čovjeka.

Dražena Čureka nikad nisam vidio uživo. Nema dugo od povratka u lokalni đir, stigli smo samo razgovarati nekoliko puta telefonski, znali i dogovarati nikad realizirane susrete, ali na tome je ostalo. Doduše, i to je bilo dovoljno da se osjeti ono o čemu se priča.

– Čurek? Uh, to ti je super lik!

Takvu su rečenicu čuo više od nekoliko puta, najčešće u roku od dvije rečenice od spominjanja njegova imena. Ne znam, nažalost, na koji je to način osvajao ljude, što je to bilo toliko pozitivno, kakav je točno bio čovjek, jer nekoliko telefonskih razgovora nisu osobit uzorak, ali tako je bilo. Osjetila se i u tim razgovorima neka drukčija toplina, ono, kad odmah skužiš da pričaš s dobrim čovjekom.

A opet, nikad se nismo upoznali. Stisnuli si ruku, popričali. Ni nećemo…

Dražen Čurek preminuo je ovog sivog, tužnog četvrtka. Zaklopio je svoje umorne oči posljednji put, jer teška bolest s kojom se borio već mjesecima uzimala je polako, nemilosrdno i bolno. Otišao je na neki bolji svijet, pronaći će svoj mir u vječnosti, a iza njega će ostati legenda.

Velikogorički sport, sasvim sigurno, neće ga zaboraviti još dugo, pojavit će se možda i neki rukometni memorijalni turnir s njegovim imenom. I to bi, ovako na prvu razmišljajući, sigurno pomoglo da se sačuva uspomena na Dražena Čureka. Neumornog i požrtvovnog rukometnog djelatnika, volontera koji se nije štedio za dobrobit goričkog sporta. Konkretno, za spas Ženskog rukometnog kluba Gorica. Malo je nedostajalo da klub nestane, ugasi se, upravo je on rekao: “Ne!”

Zatekao je klub u strašnim dubiozana, nekoliko puta većim od onoga što je dolazilo iz Grada, i bila je potrebna velika upornost, spretnost i vještina da se klub iz svega toga izvuče. I krene dalje. Posao, nažalost, nije stigao dovršiti. Put je bio dobar, stvari su išle prema naprijed, klub se stabilizirao, a Dražen je sanjao…

– Sad smo tu gdje jesmo, uspjeli smo riješiti najveći dio zaostataka, ali želimo ići prema gore. Zašto ne bismo kroz nekoliko godina, pet ili šest, pokušali čak i napasti prvu ligu! Bilo bi sjajno imati prvoligaški ženski rukomet u Velikoj Gorici, ovakav grad to sigurno može – govorio mi je Dražen u jednom od tih naših razgovora.

Nažalost, telefonskih…

Od ovog sivog, tmurnog četvrtka još mi je više žao što je uletjelo neplanirano putovanje pa sam propustio njegov rođendan, pedeset i prvi. Slavio ga je u listopadu, šireći optimizam, iako svjestan koliko je teško bolestan. Cure su taman i pobijedile, posvetile tu pobjedu predsjedniku Draženu, snimljena je i fotka…

Ali takav je bio Dražen. Nije bilo šanse da potpiše predaju unaprijed. Dogovarali smo i njegovo gostovanje na City Radio, no javio se tog jutra…

– Nažalost, neću moći doći. Pozlilo mi je, ne osjećam se dobro – ispričao se Dražen.

A želio je doći. I pričati o rukometu, o snovima i planovima, o igračicama. Nije išlo. Prošlo je od tad nekih mjesec dana, priče su utihnule, a onda je došao taj četvrtak. Ostalo je iza njega troje djece, koji su, pogađate, sportaši. Lukrecija je rukometašica, golman, jednako kao i brat Mateo, a drugi brat je Petar Lucijan, nogometaš trećeligaša Kurilovca… Nedostajat će njihov tata goričkom sportu, u dvorani, na Udarniku, na stadionu, u điru. Ostale su, takav je život, samo uspomene. I sjećanja.

Počivajte u miru, Dražene, možda se ipak negdje sretnemo, tamo u visinama…

Sport

Gorica na telki: Puno je toga Charlton proživio, ali ovakvo nešto još nije…

Nogometaši Gorice u subotu u 12 sati igrat će protiv Charlton Athletica, kluba sa 120 godina tradicije koji se prošle sezone uspio vratiti u Championship. Sve to moći će se pratiti u izravnom prijenosu…

Objavljeno

na

Objavio/la

Osnovan u jugoistočnom Londonu još 1905., prije punih 120 godina, Charlton Athletic u svojoj je povijesti prošao puno toga. Navijači su svojim rukama 1919. izgradili stadion The Valley, za čiju su se obnovu 1990. izborili tako što su – osnovali političku stranku! Godinama su igrali u Premiershipu, još puno češće od toga u nižim ligama, kroz njihovu je svlačionicu prošao cijeli niz zapamćenih igrača kao što su Mark Kinsella, Scott Parker, Darren Bent, Scott Carson, Diego Poyet…

Puno pamtljivih trenutaka, ljudi i događaja, ali i jedna značajna mana u svemu tome; Charlton Athletic, naime, nikad u svojoj povijesti nije igrao protiv Gorice! E, pa u subotu će igrati…

Dogodit će se to u Kranjskoj Gori, utakmica će krenuti od 12 sati, a izravno će je prenositi MaxSport. Goričani će tako pred očima cjelokupne javnosti pokazati što može protiv kluba koji se prošle sezone kroz play-off vratio u Championship, drugi rang engleskog nogometa, kojeg je 2000. godine i osvojio, ušavši tako u Premiership, u kojem se zadržao sljedećih sedam godina.

Danas je Charlton u nekom drugom điru, u pokušaju da se vrati tamo gdje je bio početkom ovog stoljeća, a to će pokušati izvesti Nathan Jones, Velšanin koji sjedi na klupi ovoga kluba. Imena njegovih igrača, pa čak i onih najboljih, neće previše značiti bilo kome iz šire hrvatske nogometne javnosti, a i ona uža malo zna o tipovima kao što su belgijski golman Thomas Kaminski, braniči Joe Rankin-Costello i Reece Burke, irski veznjak Conor Coventry ili Amari’i Bell, lijevi bek s Jamajke…

Naravno, ni Englezima apsolutno ništa u životu ne znače imena poput Jurice Pršira, Ivana Fiolića ili Ante Ercega, pa će vrlo zanimljivo biti vidjeti o kakvom se ovdje odnosu snaga radi. I koliko će Gorica moći parirati, odnosno nametnuti se jednom ovakvom protivniku. Carević je želio ozbiljne protivnike u pripremama, dobio je sudare sa Šahtarom iz Donjecka i ovaj sa Charltonom, no jedan je ipak otpao.

Znalo se to već neko vrijeme, ali sad je i službeno potvrđeno da Gorica u svom sljedećem pripremnom izazovu neće ići na egipatski Pyramids, prvaka Afrike, nego na slovenskog drugoligaša Iliriju.

Ali, naravno, prvo se treba posvetiti Charltonu. Točnije, samima sebi u ogled sa Charltonom. Subota, 12 sati, MaxSport…

Nastavite čitati

Sport

Filipović i službeno osmo pojačanje: ‘Hvala Gorici što je vjerovala u mene’

Već danima najavljivani Jakov Filipović (32) i službeno je postao novi igrač Gorice nakon što je potpisao ugovor do 2027. godine. Prvi put ćemo ga u dresu s brojem 4 vidjeti već u subotu od podne

Objavljeno

na

Objavio/la

Šarmantan osmijeh, krajnje neobična frizura i samo nešto manje neobična brada stigli su u HNK Goricu u liku Jakova Filipovića. Naravno, došla je skupa s 32-godišnjim stoperom u goričku svlačionicu i značajna doza iskustva i kvalitete, a brojke kažu da je Filipović osmo pojačanje Gorice ovoga ljeta. Osmo i najzvučnije.

Igrač Gorice u petak poslijepodne i službeno je postao danima najavljivani branič koji je u svom nogometnom životopisu upisao Osijekovu školu nogometa, a zatim i epizode u BSK, Cibaliji, Inter Zaprešiću, Lokerenu, BATE Borisovu i na kraju Beverenu. Proljeće je proveo kao slobodan igrač, a u Goricu je stigao još prije nekoliko dana. Točnije, stigao je u Kranjsku Goru, gdje se momčad trenera Marija Carevića priprema za zahtjevno otvaranje nove sezone.

– Sretan sam i zahvalan Gorici na ukazanom povjerenju. Već se osjećam odlično ovdje, dečki su me prihvatili na najbolji mogući način. Zajedno smo već par dana, naporno treniramo i pripremamo se za novu sezonu u kojoj moramo davati svoj maksimum, a siguran sam da onda ni rezultati neće izostati – rekao je Filipović u svojoj prvoj izjavi kao igrač Gorice.

O svim specifičnostima njegova životnog i nogometnog puta već smo pisali, riječ je o igraču koji je 2017. godine upisao tri nastupa za “šarenu” reprezentaciju Hrvatske, o momku kojeg su svojedobno smatrali ponajboljim stoperom HNL-a, a svi u Gorici nadaju se da će u sljedeće dvije sezone, koliko će mu trajati ugovor, biti barem na približnoj razini.

Zadužio je Jakov Filipović dres s brojem 4, kojeg je donedavno nosio Matthew Steenvoorden, a Gorici će puno moći pomoći već u od utakmice sa Charltonom u subotu u podne. Stefan Perić se polako vraća, Filipović se priključio, Leš je standardan, a to će reći da Gorici sad nedostaju “samo” još jedan ili dva stopera, jer Carević namjerava igrati s trojicom u zadnjoj liniji, a za to je uz kvalitetu potrebna i kvantiteta.

U svakom slučaju, Gorica je dobila potencijalno veliko pojačanje, i na terenu i izvan njega.

Nastavite čitati

Sport

Stiže poseban nogometaš: Doživio moždani udar pa došao do reprezentacije!

Jakov Filipović (32) uskoro će biti predstavljen kao novo pojačanje Gorice, osmo ovoga ljeta, a sa sobom donosi i posebnu životno-nogometnu priču. Momak iz grada Pećnika u Bosanskoj Posavini imat će što prenijeti mlađima…

Objavljeno

na

Objavio/la

Službena objava očekuje se svakoga trenutka, ali i bez nje stvari su jasne: svlačionica Gorice u novoj će sezoni biti bogatija za jednog posebnog nogometaša! Jakov Filipović ima 32 godina, igra na poziciji stopera, dolazi nakon dvije i sezone provedene u belgijskom drugoligašu Beverenu i jedne polusezone u statusu igrača bez kluba, ali sve su to zapravo u njegovoj nogometnoj i životnoj priči sporedni detalji…

Jakov Filipović, naime, bivši je hrvatski reprezentativac, ali i sportaš koji, kako su to svojevremeno donosili novinski naslovi, “Čovjek koji nogomet voli više od života!” Priča, dakle, ide ovako nekako:

– U zimu 2010. godine, dok sam igrao za trećeligaša BSK iz Bijelog Brda, sa 17 godina, jednog sam dana osjetio jaku glavobolju. Stropoštao sam se na pod i hitno sam otpremljen u bolnicu, gdje mi je ustanovljen moždani udar. Dva dana bila mi je oduzeta cijela lijeva strana, no srećom, oporavio sam se. Iako, bojao sam se u tim trenucima za svoj život – govorio je Jakov Filipović, uz dodatno pojašnjenje:

– Taj moždani udar bio je reakcija tri rupice na srcu, koje sam imao od rođenja. Sreća je da se sve to dogodilo u mirovanju, jer bi u suprotnom posljedice bile znatno teže, a moguće i kobne. Ugradili su mi takozvani kišobrančić preko tih rupica i nakon toga je sve bilo u redu. Brzo sam i zaboravio na tu ružnu epizodu – prepričavao je novi igrač Gorice prije nego što je prvi put navukao kockasti dres.

Kišobrančići su se držali sljedeće tri godine, a jedna redovna kontrola donijela je novu dramu. Jedne noći loše je spavao, čudno se osjećao, i odmah je znao da mora otići na pregled. Liječnici su tada 24-godišnjem igraču zaprešićkog Intera preporučili da se ostavi profesionalnog nogometa, da uvijek postoji opasnost da se nešto zakomplicira, no opcija odustajanja od nogometa nije kod njega postojala.

– Kazali su da mogu trenirati, ali ne punom snagom, a utakmice definitivno nisu preporučili. No ja sam se osjećao odlično, a na treninzima se nisam mogao šparati, uostalom ni ne znam kako se to radi. Slijedila je utakmica sa Slaven Belupom, mi smo imali problema s ozljedama i kazao sam treneru Toplaku da bih igrao. Pitao me jesam li siguran, ja sam se konzultirao i s roditeljima, a mama mi je kazala: “Sine, ako ti srce tako kaže, igraj!” – pričao je Filipović.

I igrao je, i to toliko dobro da je četiri godine poslije dobio poziv u reprezentaciju Hrvatske. Tadašnji izbornik Ante Čačić vodio je jednu specifičnu selekciju na svjetsku turneju, a na popisu se našao i u tom trenutku ponajbolji stoper HNL-a, kako su ga mnogi etiketirali.

– Ne mogu vam opisati kako sam bio sretan kada mi je stigao reprezentativni poziv. Nadam se da će mi izbornik dati minutažu, ali i ako ne zaigram ni minute, već ovo je ispunjenje mog sna – ponosan je bio Filipović, koji je na toj turneji odigrao sve minute!

Svih 90 minuta odradio je i protiv Kine, i protiv Čilea, i protiv Meksika. Bila je to velika nagrada za sve što je prošao, jer između BSK i Inter Zaprešića, između te dvije epizode u kojoj su sudjelovali i liječnici, smjestio se angažman u vinkovačkoj Cibaliji, i to u doba najveće neimaštine u tom klubu.

– Bilo mi je lijepo u Cibaliji, suigrači su bili sjajni, no nismo dobivali plaću. Nije lijepo kada igraš nogomet u profesionalnom klubu, a moraš žicati novac od roditelja jer ne možeš curu izvesti u kino. No, držalo nas je to što smo se borili za ulazak u 1. ligu – prisjetio se Jakov tog perioda.

Dok je bio u Zaprešiću, glasno se spominjala mogućnost da ode u Rijeku, no odabrao je drugi put. U ljeto 2017. otišao je u belgijski Lokeren, gdje se zadržao gotovo tri godine, sve do odlaska u bjeloruski BATE Borisov. Nepune tri godine proveo je i u Bjelorusiji, skupio nešto iskustva i u europskim utakmicama, pa se vratio u Belgiju, iz koje stiže u Goricu.

Sa zdravljem je, hvala Bogu, sve u redu, nikakve probleme ne osjeća, a kvalitetu apsolutno posjeduje. Trebat će mu poneka utakmica da se vrati na radnu temperaturu, no nema dvojbe da će na terenu biti značajno pojačanje. A i u svlačionici uvijek dobro dođe tip koji nogomet voli, kako su ono rekli, i više od života…

Moguće je da ćemo ga premijerno u dresu Gorice vidjeti već ove subote u 12 sati, u ogledu s engleskim Charltonom.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Liga veterana NSVG-a starta krajem kolovoza s 13 momčadi

Objavljeno

na

Objavio/la

Plenum voditelja Lige veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) održan je jučer (četvrtak, 17. srpnja 2025.) u prostoru Nogometnog saveza Zagrebačke županije (NSZŽ). Sjednicu je otvorio i vodio Zlatko Petrac, voditelj Lige.

Velika Gorica, 17.07.2025. Plenum Lige veterana NSVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.07.2025. Plenum Lige veterana NSVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dnevni red je, kao i obično, bio vrlo kratak: 1. Dogovor za sezonu 2025./2056., 2. Slobodna riječ. Na plenumu su sudjelovali predstavnici svih 13 veteranskih klubova koji će se natjecati u slijedećoj sezoni. Veteranska momčad višestrukog prvaka ove Lige, Mladost Obrezina, odustala je od natjecanja, a 13. mjesto popunit će novoosnovani klub veterana Posavec (Općina Orle).

Velika Gorica, 17.07.2025. Plenum Lige veterana NSVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Natjecateljske brojeve iz pehara je izvlačio i pokazivao Stjepan Petrac, disciplinski sudac Lige veterana. Voljom ždrijeba u prvom kolu (29.08./01.09.2025.) sastaju se: Lekenik – VG Boys, Hruševec (Donji Hruševec) – Kurilovec, Gradići – Buna (Mala Buna), Lukavec – Dinamo (Novo Čiče), Vatrogasac (Kobilić) – Posavec (Orle), Polet (Buševec) – Velika Mlaka 1947, Klas (Mičevec) slobodni.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Athletic Bilbao s ruba Turopolja: Promocije, slavlja, oproštaji i ambicije…

U NK Velikoj Mlaki 1947 pripremili su analizu sezone svojih veterana, seniora, juniora i kadeta. Čak tri klupske kategorije napredovale su u rang više, dvojica se s posudbe u seniore vraćaju veteranima, juniori se osamostaljuju…

Objavljeno

na

Po završetku sezone, prve nakon dugo vremena u kojoj se u Velikoj Mlaki igrao i seniorski nogomet, iz NK Velike Mlake 1947 potrudili su se napraviti osvrt na sve što se događalo na svim razinama kluba. A to izgleda ovako…

VETERANI

U pregledu sezone krenut ćemo od onih najstarijih prema najmlađima. Ipak na mladima svijet ostaje, a najstarija i najiskusnija bila momčad naših veterana. Završili su na četvrtome mjestu ove sezone u veteranskom prvenstvu Velike Gorice, a predvodnici su Petar Kundid i Marko Kovač.

Istina, imali su i mali minus jer su ove sezone svog prvog napadača (Toni Rendulić) poslali seniorskoj ekipi, ali i dalje je momčad u većini utakmica pokazala glavu i rep. Pamtit će se bravure Kovača u Kobiliću, gol Fišera s centra protiv Klasa, pregršt istrčanih kilometara Pileta i Jure, lažnjaci Zvoneta i Akija, lucidnost Smoleca, odličnu polusezonu Rajte… I sve ostalo, naravno.

Momci su odradili vrlo dobru sezonu, a iduće sezone dobivaju par pojačanja i vjerujemo da će se ganjati koja stepenica iznad. Ekipi hvala na odigranoj sezoni i samo jako dalje.

SENIORI

Jedna od naših momčadi koje su ostvarile promociju u viši rang (tri kategorije u klubu ove godine su napravile napredak u viši rang natjecanja!) naši su seniori. Dečki su kroz cijelu sezonu marljivo radili i zaradili prolazak u viši rang natjecanja.

Odrađen je velik broj treninga, a uvijek je bilo zadovoljstvo vidjeti da je i po lošijem i po boljem vremenu, brojka bila u prosjeku 20-22 igrača po treningu. Ekipa, svaka čast na odazivu, od prvog do zadnjeg dana, skupa s trenerom Đuračićem odrađen je velik posao i nastala je odlična klapa što se moglo vidjeti i puno puta i izvan terena.

Od momčadi su se oprostila dvojica igrača koja prestaju s igranjem seniorskog nogometa, Toni Rendulić i Perica Perković. Velika im hvala što su kao najstariji među njima predvodili puno mladića bez ikakvog seniorskog iskustva i davali im savjete kroz razgovore s njima. Dečki će sigurno i dalje biti vjerni navijači, u to ne sumnjamo.

Radi se na pojačanjima – tri su pristigla, možda je i još koje na vidiku, ali o tome ima vremena. Svakako bismo napomenuli da su sva trojica njih iz Velike Mlake ili Velikog Polja te nastavljamo tim putem i dalje. Možda postanemo kao Athletic Bilbao?

Trener Đuračiću ostaje voditi momčad i naredne sezone, a prvo kolo novog prvenstva otvaramo kod kuće u utakmici protiv NK Dinamo Hidrela iz Novog Čiča. Momčad kreće s pripremama 23. srpnja, a momcima i treneru želimo puno uspjeha u narednoj sezoni!

JUNIORI

Juniora su prošle sezone funkcionirali u suradnji s NK Gradićima, momčad je vodio trener Stjepan Đuračić, a smjestila se u sredini poretka prvenstvene ljestvice 1.ŽNL. Cijela sezona je odrađena vrlo korektno i uzimajući u obzir da je momčad igrala bez tri najbolja igrača, koji su bili priključeni našoj seniorskoj momčadi i bili redovni u prvih 11 (Cundeković, Vlašić, Knežević).

Tim plasmanom se ekipa ustvari i utvrdila kao treća najbolja ekipa Velike Gorice i okolice (NSVG), s obzirom na to da su ispred nje bile samo juniorske momčadi NK Kurilovca i našeg prvoligaša, HNK Gorice.

NK Gradićima zahvaljujemo na fer i korektnoj suradnji, a nove sezone juniori nastupaju samostalno u sklopu našega kluba.

KADETI

Kadeti su također funkcionirali u suradnji s NK Gradićima. Momčad je u jesen vodio trener Mladen Arbanas, kojem zahvaljujemo na korektnom odnosu i odrađenom poslu. Momčad je završila jesen s pet osvojenih bodova, međutim nedostatak sreće i koncentracije u pojedinim trenucima odnio je bodove na suprotnu stranu.

Na zimu dolazi do promjene trenera, Arbanas preuzima seniore NK Gradića, a naš voditelj škole Dražen Sušin preuzima momčad u proljetnom dijelu prvenstva. U proljeće djelujemo bolje, što pokazuju i igre na terenu kao i osvojeni bodovi. Momčad osvaja dodatnih 12 bodova i s ukupno 17 bodova završava sezonu u blizini sredine tablice.

Dobar rad igrača je prepoznat te su pojedinci dobili zasluženu nagradu u vidu poziva za seniorsku momčad. Tako su igrači Jan Jelovčić, Petar Jakovljević i Ivan Pavao Žutić upisali i prve seniorske službene minute! Bravo ekipa!

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno