HOTNEWS

Od požara mu spasili dom, a on im se zahvalio na brzini i profesionalnosti

Lendarić: Mi od dojave do kretanja na intervenciju krećemo u roku jedne minute. Od primanja poziva do dolaska tamo trebalo nam je tri minute.

Objavljeno

prije 4 godine

29. studenoga 2021.

Objavio/la

Petra Škrinjarić

Bio je ponedjeljak 22.studenog 2021. godine kada je dispečer goričke Javne vatrogasne postrojbe g. Malec u 15:44 zaprimio dojavu o požaru krovišta na obiteljskoj kući u Kolodvorskoj 122. Bila je to kuća našeg sugrađanina Branka Jelekovca, koji je s nama podijelio svoju priču.

– To poslijepodne bio sam u vrtu i nešto obrađivao, a u međuvremenu je došla mama po mene da idemo na ručak. Krenuo sam iz vrta kroz kuću i primijetio da nema struje . Bilo mi je neobično, ali ništa nisam slutio. Na putu prema maminoj kući, u dvorištu sam sreo sina i rekao mu kako nema struje, a on je odgovorio da ne zna što se dogodilo. Odjednom, uočio sam dim, mislili smo da je pritisak pa dim ne ide prema gore. Podigao sam pogled prema krovu i vidio kako kroz prozore spavaćih soba izlazi dim. Tada je krenula panika – započinje priču naš sugovornik Branko.

– Odmah smo krenuli zvati 112, no bilo je zauzeto. U međuvremenu, kćer od brata uspjela je dobiti nekoga. Počeo sam dizati paniku da gori vatra, otrčao sam u garažu gdje sam imao dva vatrogasna aparata. Sin je bio dosta snalažljiv, pa je on u međuvremenu sa šlaufom trčao na krov i krenuo zalijevati. Odmah smo pretpostavili da je sve krenulo od dimnjaka. U tom trenu, začuo sam sirene i vidio da stižu vatrogasci. To je bila nevjerojatna brzina – kaže Branko.

26.11.2021. – Velika Gorica – Branko Jelekovac zahvalio goričkim vatrogascima na dobro odrađenom poslu – foto: Cityportal.hr/Petra Škrinjarić

Toga popodneva ova je intervencija zapala ekipu druge smjene goričke Javne vatrogasne postrojbe, na čelu s njihovim voditeljem Mariom Lendarićem. Na teren je izašlo deset vatrogasaca s tri vozila.

– Mi od dojave do kretanja na intervenciju krećemo u roku jedne minute. Naše vrijeme izlaska mora biti u minutu. Od primanja poziva do dolaska tamo trebalo nam je tri minute. Izvidom situacije koja se dogodila zaključili smo da je požar krenuo od dimnjaka, očito je pustio neki žar koji se primio za krovište. Raskapanjem knaufa u potkrovlju došli smo do žarišta požara kojeg smo uspjeli uloviti i ugasiti uz najmanju štetu koju smo mogli učiniti. Nama je cilj kada dođemo na takvu intervenciju gdje čovjeku gori kuća ili bilo koja druga imovina, da šteta ne smije biti veća nego što je nastala za vrijeme našeg dolaska – prepričava nam voditelj Lendarić, čija je ekipa cijeli posao odradila za nešto manje od 3 sata.

Požar krovišta na adresi Kolodvorska 122 – foto: JVP

Gospodin Branko bio je oduševljen brzinom, pristupom i načinom odrađenog cijelog posla goričkih vatrogasaca.

– Ti trenutci kada se to događa čine se kao vječnost, no naši gorički vatrogasci zaista su brzo stigli. Prvo su izvidjeli cijelu situaciju gdje se što događa, jedna je ekipa krenula na stubište dok je druga ekipa stigla s auto ljestvama. Brzo su izvukli crijeva za gašenje požara, sav alat za otvaranje stropa i ubrzo su ugasili gdje je bilo najveće žarište. Vrlo brzo i vrlo stručno su to odradili. Kada su vatrogasci otišli, okupilo se nas 20-ak kako bi to sve počistili i pokrili krovište radi kiše. Kada sam počeo gledati što se zapravo dogodilo tada sam shvatio tu veliku profesionalnost tih ljudi koji su došli – s velikim divljenjem prepričava nam Branko.

– Ta profesionalnost i pažnja prema mojoj imovini je bila nevjerojatna. Uspjeli su toliko sačuvati da mi se parket u potkrovlju nije dignuo. Jesmo mi to odmah čistili i skupljali vodu, ali šteta je minimalna. Upravo iz tih svih razloga dobio sam potrebu, da odem u Javnu vatrogasnu postrojbu i da se zahvalim tim ljudima jer oni to zaslužuju. Hvala im!

26.11.2021. – Velika Gorica – Vatrogasci Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica – foto: Cityportal.hr/Petra Škrinjarić

No, skromni su ti naši vatrogasci, kažu to im je posao i nije uobičajeno da im se netko na ovakav način dođe zahvaliti i pohvaliti ih.

– Mi smo odradili jednu uobičajenu intervenciju, a po izlasku imamo ista pravila koja vrijede za sve. Prednost ove intervencije, u odnosu na neke druge, je to što je bila relativno blizu. Svaka intervencija je bitna u prvim minutama, ako se požar na vrijeme stavi pod nadzor možemo ga savladati bez problema. Gospodin Jelekovac je u ovoj situaciji bio dosta razborit i razuman i vidio je sam koliko nam je vremena trebalo da stignemo jer živi relativno blizu. Mi smo za nešto više od 3 minute bili na mjestu požarišta i polagali cijevi, a kroz 4 i pol minute krenuli smo sa sanacijom i gašenjem požara – istaknuo je zapovjednik Ivica Maceković te dodaje kako je presretan što su ih ljudi pohvalili i cijene njihov posao.

26.11.2021. – Velika Gorica – Zapovjednik JVP Velika Gorica – Ivica Maceković – foto:Cityportal.hr/Petra Škrinjarić

– U mojoj vatrogasnoj karijeri koja traje 15 godina je bilo svega par slučajeva da je netko došao ili nas nazvao da nam se zahvali. Lijepo je čuti da se dobro radi i da posao ide u pravom smjeru. Na kraju krajeva, to i je naš posao, tu smo i radimo u Velikoj Gorici da štitimo naše građane koji trebaju pomoć – zaključuje Lendarić.

S obzirom na to da su počeli hladniji dani i sezona je grijanja, iz Javne vatrogasne postaje Velika Gorica, često apeliraju na građane i upozoravaju na moguće scenarije. Do sada su gorički vatrogasci zabilježili ukupno 800 intervencija, od kojih je 550 tehničkih, a 250 požara.

– Pokušavamo što više apelirati na građane na brojne situacije koje se mogu dogoditi, ima nekog pomaka nego što je to bilo prije 10 godina, ljudi su možda postali svjesniji, no ipak je to na nekoj zabrinjavajućoj razini. Taj prvi tjedan, kad zima malo jače “zagrize” uvijek se dogode požari kuća. To je neminovno, samo je pitanje hoće li biti dvije ili deset u tom periodu. Ljudi postanu svjesni tek kada vide u svojoj blizini da se nešto dogodilo, pa onda krenu pregledavati i čistiti svoje dimnjake. I ovim putem apeliram na sve da održavaju svoje dimovodne kanale, da ih čiste, zovu stručne osobe ako im nešto nije jasno i ako nisu sigurni da je njihov dimnjak dobro očišćen ili na kraju krajeva dobro postavljen – poziva Lendarić.

26.11.2021. – Velika Gorica – Voditelj 2.smjene JVP Velika Gorica – Mario Lendarić – foto: Cityportal.hr/Petra Škrinjarić

HOTNEWS

PONOS HRVATSKE U rukama goričkog Spidermana Maxa prestižna nagrada za hrabrost!

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutačno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“ – ponosno priznaje Max, inače vatrogasac u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Velike Gorice.

Objavljeno

prije 21 sat

18. ožujka 2026.

Objavio/la

Morena Martinović

Foto: Privatni album

Voditeljski dvojac Gianna i Matko u jutarnjem programu City radija ugostio je danas posebnog gosta – Velikogoričanina Maximiliana Bindernagela Vujnovića, ovogodišnjeg dobitnika nagrade Ponos Hrvatske, koji je javnosti poznatiji kao “gorički Spiderman”.

Riječ je o priznanju koje se dodjeljuje pojedincima koji svojim djelima, hrabrošću i humanošću ostavljaju snažan trag u zajednici, a Maximilian priznaje kako ga je sama nominacija, a potom i nagrada – iznenadila.

„Nisam mislio da to zaslužujem. Ima tamo ljudi koji rade nevjerojatne stvari, pomažu bolesnoj djeci, a ja obučem tajice i malo visim. Ali očito i male stvari koje nekoga usreće imaju veću vrijednost nego što sam mislio“, rekao je Max.

Dodjela nagrade za njega je bila posebno iskustvo koje je, u svom stilu, obilježio i simboličnim detaljima. U Hrvatski sabor stigao je u odijelu, ali sa Spiderman maskom, dok je za svečanu večer odabrao tematski sako.

Od Njemačke do Velike Gorice

Iza neobičnog imena krije se i životna priča obilježena promjenama. Maximilian, punog imena Maximilijan Ralf Nikola Bindernagel Vujnović, je u Hrvatsku stigao kao desetogodišnjak.

„Došao sam prije 20 godina iz Njemačke. Htjeli smo se maknuti od jedne situacije, a majka ima hrvatske korijene. Ovdje sam odrastao i ljudi su me prihvatili“, ispričao je pa nastavio: „Lijepo je u Hrvatskoj, jer smo tu ljetovali. I evo, nakon toliko godina zaljubio sam se jednostavno u našu Hrvatsku”. Odrastanje u Velikoj Gorici Max opisuje s toplinom i zahvalnošću. Pohađao je Osnovnu školu Nikole Hribara, koju pamti kao posebno iskustvo, a spominje i svoju bivšu razrednicu: „Ako sluša, Jasna Odrčić – bila si legenda.“ Srednju školu završio je u našoj gimnaziji Velika Gorica, gdje je, kako kaže, učio važne životne i društvene lekcije.

Unatoč tome što već dva desetljeća živi u Hrvatskoj, tragovi njemačkog podrijetla i danas se mogu prepoznati u njegovu govoru. I sam priznaje kako još uvijek „vuče“ određeni naglasak, a kroz šalu otkriva i gdje najčešće griješi.

Kako kaže, na to ga je upozorila njegova djevojka koja podučava strance hrvatskom jeziku.

„Kaže da me genitiv zeza, a i slovo ‘R’“, ispričao je kroz smijeh, pokazujući da mu ni jezične sitnice nisu problem – dapače, prihvaća ih s dozom humora.

Privikavanje na novu sredinu i jezik, nakon dolaska iz Njemačke, nije bilo jednostavno. Hrvatski jezik mu je u početku stvarao poteškoće, a socijalna dinamika škole zahtijevala prilagodbu. „Jako teško. Hrvatski nije lagan jezik, a bilo je i zezanja, što je sasvim normalno odrastanje. Kad dođeš u novu sredinu, malo će te zezati, ali to ti gradi otpornost i hrabrost da izlaziš u javnost“, objašnjava.

Iskustvo života u Hrvatskoj, kaže, znatno se razlikuje od Njemačke. „Tu kod nas je puno opuštenije, ogromna je razlika u količini zezancije i opuštenosti. Ljudi ovdje su stvarno dobri iznutra i pomažu čim vide da nekome treba pomoć. To je razlog zašto sam ostao ovdje. Lako je otići u Njemačku, ali ovdje ti je život – tu su tvoji ljudi, to nema cijene“, zaključuje.

Vatrogasac bez maske – heroj u stvarnom životu

Iako ga javnost prepoznaje po kostimu superheroja, njegova svakodnevica daleko je ozbiljnija. Kao profesionalni vatrogasac, Max sudjeluje u intervencijama koje često nose visok rizik.

„Na početku imaš strah, sve ti je novo, ali s vremenom se navikneš. Moraš biti smiren jer donosiš brze odluke. Najvažnije je povjerenje – kolege su kao obitelj“, naglašava.

Put do tog zanimanja nije bio trenutačna odluka iz djetinjstva, iako su mu, kako kaže, vatrogasci oduvijek bili zanimljivi. Pravu strast prema tom pozivu razvio je nešto kasnije, pod utjecajem obitelji. Kako ističe, ključnu ulogu imao je njegov očuh, koji je radio kao voditelj smjene.

„Kad sam vidio kakav je to život, da stalno ima nešto novo i da nisi zatvoren u uredu osam sati dnevno – znao sam da je to za mene“, ispričao je. Govoreći o najzahtjevnijim intervencijama, ističe kako je teško izdvojiti samo jednu situaciju, jer je svaka priča za sebe. Ipak, posebno opasnima smatra požare u zatvorenim prostorima, poput podruma.

„Sve je zadimljeno, ne vidiš ruku pred sobom, a kamoli kolegu. Imaš osjećaj kao da si u labirintu, ne znaš što je oko tebe, a znaš da možda negdje ima i plinska boca“. U takvim trenucima, dodaje, presudni su smirenost i povjerenje u tim: „Moraš se pouzdati u kolege i biti samouvjeren. Nisi tu da bi odustao i izašao van“, zaključuje.

Zašto baš Spiderman?

Njegova druga, vedrija strana priče počinje još u djetinjstvu. Upravo ga je taj superheroj, kaže, najviše oblikovao.

„Spiderman je bio običan klinac koji je dobio moć i odlučio pomoći drugima. Mislim da svako dijete to ima duboko u sebi da ako može nešto napraviti, da napravi nešto dobro. Samo ja od toga nisam odustao“, objašnjava.

Iako je svojom pričom i angažmanom postao prepoznatljiv, ne smatra da ima „ekskluzivno pravo“ na ulogu Spidermana. Dapače, primjećuje kako se sve više ljudi odlučuje na slične inicijative.

„Spiderman nije moj izum, svatko to može raditi. Ali primijetio sam da ih ima sve više otkad sam krenuo“, kaže. Kroz smijeh se prisjetio i neobične situacije kada ga je jedan umirovljenik, također poznat po penjanju i nazivan „Spidermanom“, pozvao na svojevrsni dvoboj.

„Legenda od čovjeka, stvarno. Već smo se čuli, jako pristojan gospodin“, ističe. Do susreta ipak nije došlo zbog brojnih obveza, no ideja o zajedničkom druženju i dalje postoji govoreći da ga je htio „pozvati na penjanje, malo se podružiti i dati mu jedan svoj kostim, ali čovjek je visok 190 centimetara pa mu nije odgovarao“. Dodaje i kako bi mu rado pomogao nabaviti kvalitetniju opremu: „Kad sam vidio kakav kostim ima, baš sam poželio kupiti mu novi. Zaslužio je. Da se ja u tim godinama penjem po planinama – svaka čast, stvarno mu se divim“, zaključuje.

Visine, oprema i sigurnost

Njegovi nastupi često uključuju spuštanje s velikih visina no iza atraktivnih scena stoji ozbiljna priprema i oprema.

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“, kaže.

Iza takvih pothvata stoji i ozbiljna fizička priprema. Kako ističe, kondicija je nužna kako za vatrogasni posao, tako i za akrobacije koje izvodi navodeći da ide “svaki drugi dan na penjanje jer tu razvijaš snagu hvata, a to ti daje samopouzdanje kad si na visinama“. Iako kroz šalu napominje da uvijek može bolje, priznaje da je upravo u tom segmentu najjači. Dodaje da možda nije “najjači u svemu, ali da je definitivno najbolji penjač“. Što se tiče kostima, dodaje, ne traju dugo zbog zahtjevnih uvjeta, no nedavno su mu građani donacijom omogućili novi, kvalitetniji koji koristi isključivo za humanitarne akcije.

Podrška i planovi za dalje

Uz sve obveze, veliku podršku ima u privatnom životu.

„Imam curu koja me prati i pomaže. Bez nje to ne bi išlo“, iskreno priznaje. Iako mu je velika podrška, navodi kako zabrinutost ipak postoji – iako se o tome ne govori uvijek otvoreno.

„Mislim da se brine, ali ne želi to baš priznati“, kaže kroz osmijeh. Dodaje kako je na početku njihove veze ta zabrinutost bila izraženija, no s vremenom se smanjila, ponajviše zato što je njegova djevojka od početka bila svjesna kakav život vodi. i kako kaže Max: „Znala je kakva sam osoba i da sam već skakao padobranom više puta“, objašnjava.

Kada je riječ o budućim planovima, njegova želja ostaje jasna – nastaviti s humanitarnim akcijama, ali uz što više službenih dozvola govoreći da bi „volio dobiti više dozvola za spuštanja jer je to jako teško organizirati legalno, ali cilj mu je sve povezati s humanitarnim udrugama i razveseliti ljude posebno u Velikoj Gorici“, ističe, uz poruku: „Ako netko to čuje – dajte mi neki visoki neboder.“ Prisjetio se i jednog od zapaženijih pothvata – spuštanja s Hendrixovog mosta koje je privuklo velik broj građana. Iako prvotno nije planirao ići do kraja, odaziv publike promijenio je odluku.

„Mislio sam da će doći deset ljudi, a kad sam vidio koliko ih je zapravo došlo, rekao sam – sad se moram spustiti“, prepričava te naglašava kako je sigurnost uvijek prioritet.

„Uvijek sam osiguran na tri točke. I da jedna zakaže, oprema i dalje drži – može izdržati i do tri tone“, objašnjava. Ipak, priznaje da ponekad stvari ne idu potpuno po pravilima: „Za Hendrix sam si rekao – bolje tražiti oprost nego dozvolu“, kaže kroz smijeh, dodajući kako je nakon toga ipak dobio upozorenje da takve situacije ubuduće pokušava izbjeći.

Priča Maximiliana Bindernagela Vujnovića podsjetnik je da se heroji ne kriju samo u stripovima. Ponekad nose vatrogasnu opremu, ponekad kostim Spidermana, ali uvijek imaju istu želju – pomoći drugima.

Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2025.

Objavljeno

prije 1 dan

18. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Novi 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. predstavljen je jučer (utorak, 17.03.2026., početak u 19 sati) u posve ispunjenoj Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta. Na 270 stranica Ljetopisa 2025 predstavljen je bogati presjek života Grada Velike Gorice, kao što su 30 godina Grada Velike Gorice, 800 godina Plemenite općine turopoljske, kao i mnoge druge obljetnice udruga i društava Grada. Veliko bogatstvo života Grada prezentirano je kratkim podsjetnikom od početka do danas.