Poveži se s nama

HOTNEWS

Od Gorice do Čilea

Objavljeno

Igram u Dinamu, a tata kaže: ‘Kad budeš još malo bolji, možeš u Hajduk’

Obitelj Majić, porijeklom iz Vinjana Donjih u blizini Imotskog, došla je u Veliku Goricu 1987., a jedanaest godina poslije na svijet je stigao Igor Karlo, uspješan mladi sportaš koji ruši sve predrasude koje se vežu za nogometaše. Planira završiti fakultat, ne voli izlaske, u pristupu nogometu i životu želi biti što sličniji Ivici Oliću, a na utakmice odlazi direktno s mise.

On je naš dečko, odrastao na Podbrežnici, on je dijete HNK Gorice, velika nada Dinama, kažu i novi “plavi 9”, ali i hrvatski reprezentativac do 17 godina. On je Igor Karlo Majić, čovjek s dva imena.
– Svi me zovu Karlo, ovo Igor je onako, usput – sa smiješkom kaže nogometaš pred kojim bi morala biti lijepa budućnost.

Ne samo zato što je talentiran ili zato što ga hvale i legende poput Ivice Olića, nego zbog načina razmišljanja. Kad razgovate s njim, kad slušate rečenice koje tako lako teku, teško je povjerovati da ovaj momak ima samo 17 godina. Elokventan, inteligentan, iznimno pristojan i prizeman, Karlo ruši sve tabue o nogometašima koji su vam ikad pali na pamet.
Moj je cilj svojim načinom rada, trudom i poštenjem postati uzor djeci, mlađima od sebe. Kad doživim da neko dijete odjene moj dres i kaže da sam mu ja idol, da želi biti poput mene, ostvarit ću svoj san – kaže Majić, najmlađe dijete u obitelji koja broji do sedam.
Mama Biserka predvodi ženski dio kuće, u kojem su još i sestre Ivana (26), Anamarija (24) i Bernarda (22), a za nogometni dio života zaduženi su tata Ivan i brat, također Ivan (19). Karlo je najmlađi, a kroz nogomet je postao i najpoznatiji dio ove skladne obitelji.
Ja bih rekao da smo jedna moderna, složna obitelj u kojoj sve jako dobro funkcionira. Mama je oduvijek bila tu, oprala je moje kopačke valjda tisuću puta, i nikad niti jednom riječju ili gestom nije pokazala da joj je teško. Tata se brine o mojoj karijeru u punom smislu te riječi, on me vodi kroz sve ovo, a on i brat Ivan uz mene su bili i na SP-u u Čileu, ali i na drugim turnirima i prvenstvima. Cijeloj obitelji sam iznimno zahvalan na svemu i jedna od želja mi je da im to jednoga dana vratim barem dvostruko – istaknuo je Karlo.

Cico Grlić me u tajnosti pripremao za Svjetsko prvenstvo
Na razgovor za Reporter došao je u caffe bar “Oziris”, nakon obiteljskog druženja, a prije treninga. Tata i brat su bili tu kao podrška, kao i pri svakom njegovom nogometnom koraku. Iako, kafići mu inače nisu omiljen ambijent.
Izbjegavam ih zbog dima, puno mi je draže prošetati se, biti na zraku, možda otići na neki roštilj s prijateljima. Uostalom, dogovor s tatom je da nema izlazaka tijekom sezone, a i mama često kaže: ‘Noćni klubovi nisu mjesta gdje bi te ljudi trebali viđati’. Nije baš da nikad ne izađem, naravno da i to volim, ali vrlo rijetko – priča buduća nogometna zvijezda.

Počeo je u tadašnjem Radniku, bilo mu je samo sedam godina, s 14 je otišao u Dinamo, a sa 16 postao reprezentativac. Sve zasad nekako ide po planu, tata vodi brigu o svemu, a Karlo radi ono što najbolje zna – igra nogomet. Igrao ga je i na Svjetskom prvenstvu do 17 godina, bio je važan kotačić u momčadi u kojoj su bili Moro, Brekalo, Lovren, Soldo, Kalaica… Hrvatska je stigla do četvrtfinala, a skauti velikih europskih klubova sigurno su podcrtali i njegovo ime.
Šteta što nismo otišli još korak dalje, ali jednostavno je nestalo snage u utakmici protiv Malija. I Ivica Olić, koji je apsolutna legenda i čiji su mi savjeti od velikog značenja, zamjerio mi je što sam u toj utakmici odigrao slabije, ali puno sam se potrošio u utakmicama u skupini i jednostavno nije ostalo snage – prisjeća se Karlo.
Dok je trajalo SP u Čileu, dok su sve novine pisale o jednoj novoj sjajnoj generaciji, ljudima iz velikogoričkog nogometa teško je bilo ostati suzdržan. Na Igora Karla Majića svi su bili ponosni, jedan gorički dečko tako je rano otišao tako visoko, ali postoji i čovjek kojem je sve to značilo još više nego “običnim ljudima”.
Damir Grlić je bio moj prvi trener u Radniku, bio sa mnom i u Gorici, a u međuvremenu je za mene postao puno više od trenera, on mi je prijatelj, mentor, čovjek koji je uvijek uz mene, što god mi zatreba, savjet ili nešto drugo. Ma rekao bih da mi je on kao drugi otac – rekao je Karlo i otkrio jednu ekskluzivu:
Uoči SP-a u Čileu, koje je definitivno vrhunac moje dosadašnje karijere, s Cicom sam potajno radio individualno. Nitko to nije znao, ali on i ja smo se nalazili tu, na našem stadionu, i radili na nekim detaljima u igri. Hvala mu puno na tome i ovim putem, a hvala i mojoj HNK Gorici, koja mi je dopustila da koristim stadion.

Igor Karlo Majić

Football – Euro 2015 U17 – Quarterfinals – Belgium vs. Croatia – 15.05.2015 – Stadium Lazur Bourgas. Karlo Majic, Christophe Janssens.

U borbi plivanja i nogometa pobijedila je lopta
Damir Grlić, danas pomoćnik Damira Milinovića u stožeru prve momčadi, uzeo je Karla pod svoje kao dječaka od sedam godina i na neki ga je način čak i odgajao.
U to prvo vrijeme smo se zapravo igrali, trebalo je vidjeti tko od nas uopće ima afiniteta za nogomet, ali ubrzo je to krenulo i ozbiljnije. Kod Cice je svatko od nas imao svoju bilježnicu, u koju smo upisivali svoje dojmove, viđenja nogometa i svega što nam se događa, a ja posebno pamtim jednu situaciju. Suigrač mi nije dodao loptu u situaciji kad je trebao, pa sam mu u idućem napadu ja uzvratio istom mjerom. Cico me pitao zašto, ja sam mu objasnio, ali nisam se spasio. U bilježnicu sam morao na tri stranice ispisati samo jednu rečenicu: ‘Dodajem loptu igraču kad je u boljoj poziciji’. Tu odgojnu metodu nikad neću zaboraviti, ali sve to mi je puno i pomoglo u sljedećim godinama – priča Karlo.
U Dinamo se preselio s 14 godina, iako su pozivi iz Maksimira stizali i dvije godine prije toga.
Dvije godine sam odigrao odlično na turnirima u Medulinu, prve godine bio sam najbolji igrač, druge najbolji strijelac, i Dinamo je baš zapeo. Zvao me Igor Cvitanović, a meni kao mladom napadaču puno je značilo što je jedan takav sjajan napadač prepoznao kao kvalitetu. No čekali smo pravi trenutak i kad sam navršio 14 procijenili smo da je idealno vrijeme za odlazak u Maksimir. Prvo sam razgovarao s trenerom Grlićem i on mi je rekao: ‘Ako je to tvoja odluka, ako misliš da je ispravna, idi’. Otišao sam i zasad sve ide jako dobro, zaista mogu biti zadovoljan kako se cijela ta priča razvija – ističe Majić.
Teško je predvidjeti što budućnost nosi, velika je to lutrija čak i uz izniman talent i upornost, što svakako krasi junaka ove naše priče, a pogled u prošlost kaže da je Karlo mogao završiti i bitno drukčije. Malo je nedostajalo da, umjesto na travnjaku, završi u bazenu.
Plivanje je moja velika ljubav, kao dijete sam usporedno trenirao plivanje i nogomet, ali kad se trebalo odlučiti za jedno od toga, nogomet je pobijedio. Da je malo više vremena, i danas bih išao na plivanje barem dvaput tjedno, no teško je to sve uskladiti.

Hajduk? Možda jednog dana, zašto ne…
No nije to i jedino što je teško uskladiti. Ima Karlo i jedan obiteljski “problem”. Naime, tata Ivan je veliki hajdukovac, cijela obitelj zapravo, a on je u Dinamu. Sudar svjetova? Svađe? Trzavice? Ne, ništa od toga, Majići imaju svoj način rješavanja takvih situacija.
To rješavamo tako da mi je tata rekao: ‘Sine, kad budeš još malo bolji, kad zaslužiš, onda možeš u Hajduk’ – sa smiješkom kaže Karlo, a smije se na tu svoju rečenicu i tata Ivan, namiguje, kao da se stvarno nada je to moguće. Već sljedeća rečenica otkriva da to i nije daleko od istine…
Iskreno, iako igram za Dinamo i moj klub mi je najvažniji, i ja za sebe mogu reći da sam djelomično hajdukovac! Znate, moji su iz Vinjana Donjih, iz Imotske krajine, ne znam baš kako bih došao ‘dolje’ i rekao da sam Dinamovac – smije se opet “plavi 9” pa nastavlja:
Ja jednog dana u Hajduku? Ništa nije nemoguće. Najvažnije mi je svakoga dana raditi, trenirati, boriti se i napredovati, dati sve što mogu za taj cilj. E sad, hoće li to biti u Dinamu, Hajduku ili u nekom trećem klubu, manje mi je važno. U ovom trenutku je Dinamo vrh kad je riječ o hrvatskom nogometu, sve je idealno, ali nikad se ne zna što budućnost nosi, zato ostavljam sve opcije otvorenima.
Nastavi li putem koji je krenuo, realnije od odlaska u Hajduk moglo bi biti ostvarenje njegova drugog sna, koji u ovom trenutku možda zvuči megalomanski, ali ovaj mali misli ozbiljno…
Oduvijek mi je pojam Real Madrid. Odigrati jednu utakmicu na Santiago Bernabeuu, pa makar i za neki drugi klub, protiv Reala, bilo bi zaista ostvarenje sna. Je, taj klub je velika, velika ljubav još od malena i to je neki moj konačan cilj, ali gdje sam ja još od toga… Uvijek idem korak po korak, iz dana u dan, tako ću i nastaviti, vidjet ćemo gdje će me to odvesti – kazao je Karlo.
Iz svoje Velike Gorice nikad nije ni pomislio otići, u krugu svoje velike, sretne i brojne obitelji najbolje se osjeća, a od obiteljskog doma lakše je doći i do stadiona na kojem je krenula njegova nogometna priča. HNK Gorica je ostala ljubav, dio života.
Kad god mogu, dođem na utakmicu Gorice, a kad ne mogu zbog obaveza, uvijek se informiram, znam kako su odigrali, tko je igrao, što se događalo… Istinski se veselim svakom uspjehu Gorice, veliki sam navijač i zaista bih volio da konačno uđe u prvu ligu, jer to ovaj klub zaslužuje. Sjajno je posložen, izbacuje velik broj mladih igrača, čak i za druge klubove, ali u svakom slučaju Gorica to zaslužuje – vjeruje Karlo, kojeg smo doveli i u jednu hipotetsku situaciju iz budućnosti.

Gol mojoj Gorici ne bih mogao slaviti
Dakle, Igor Karlo Majić u toj priči više nije junior, napadač je prve momčadi Dinama, i s “modrima” dolazi na gostovanje u Veliku Goricu. Emocije bi tu sigurno radile, Karlo je takav tip.
Znam samo da ne bih slavio gol da ga zabijem – obećao je Karlo i nastavio:  – Igrao sam ovog ljeta na turniru u Gorici i osjećao sam se fenomenalno. Kad nakon nekog vremena opet dođeš na terene koje doživljavaš svojima, u tako dobro poznate svlačionice, među prijatelje, ljude iz kluba koji su me toliko zadužili, osjećaj je odličan. I, da, bio bih jako sretan da ponovno to doživim, da dođem i s nekim drugim klubom na ovaj stadion, pozdravim ljude koji su mi svakoga dana podrška, koji su uz mene čak i kad me sretnu na ulici, u prolazu. Volio bih dokazati im svima da su bili u pravu kad su me podržavali.

Jedna od najvećih navijačica mu je razrednica u velikogoričkoj Ekonomskoj školi. Podrška je i ravnateljica, ali profesorica Gordana Svekrić je ostavila snažan dojam na Karla.
Da nije bilo nje, vjerojatno bih se morao ispisati iz redovne škole i upisati dopisnu. Da je bilo tako, izgubio bih ove prijatelje izvan nogometa, a to mi je jako važan segment života. Puno su mi u školi izlazili u susret, olakšavali sve ovo, a razrednica prati i utakmice, sve gleda, veseli se svakom mome golu… Preostalo mi je još ovo drugo polugodište i bit ću gotov, a ona je zaista puno pomogla da sve prođe bezbolno – zahvalan je napadač Dinama.
Škola je cijelo ovo vrijeme nekako u drugom planu, no Karlo ne želi na ovome stati.
Fakultet mi je velika želja, ali mislim da će to morati pričekati. Ne, nisam za štrebanje, sjedenje uz knjige i nekakve uredske poslove, tu više mislim na sport. Volio bih jednoga dana biti trener ili profesor tjelesnog, mislim da bih u tim poslovima baš uživao. Već sad, sa 17, upijam sve što treneri rade i govore, od svakoga se može nešto naučiti, a tu bih posebno istaknuo Deana Klafurića, našeg Velikogoričanina koji me trenirao u Dinamu – naglasio je Karlo.

Sličan Mandžukiću, a divi se Ivici Oliću
Samo u godini koja je na izmaku, igrao je nogomet u Čileu i Koreji, sudarao se s vršnjacima iz Bayerna, Arsenala i Olympiakosa, doživio puno toga lijepoga, ali Igor Karlo Majić neće niti u jednom trenutku poletjeti. On požuruje oca i brata kad treba krenuti na trening, radi individualno, ne štedi se ni sekunde u želji da uspije. I jako je dobro svjestan da je pred njim još dug, težak i dalek put.
Želim uspjeti zahvaljujući svome radu, to je misao koja me cijelo vrijeme vodi. Imam sreću da drugi ulažu u mene, da vide nešto u meni, ali zato i osjećam dodatnu odgovornost da napravim sve što je u mojoj moći da opravdam to povjerenje. Rekao sam već, lijepo je kad se netko divi kako igraš nogomet, ali ja želim biti uzor djeci u smislu da shvate koliko je važno raditi na sebi, boriti se i vjerovati. Zato se, recimo, toliko divim Ivici Oliću, on je jako dobar primjer onoga što želim biti jednoga dana – priča Karlo, no kad se priča okrene na usporedbe njega i najboljih napadača današnjice, spomenut će drugog hrvatskog reprezentativca.
Teško je opisivati samog sebe, ali rekao bih da sam po stilu igre najsličniji Mandžukiću. Puno radim za momčad, puno trčim, volim igrati ‘jedan na jedan’, nadigravati se, ali više od svega volim pobjeđivati. Zato i nisam sklon, primjerice, španjolskom nogometu, jer ondje je najvažnije zabaviti publiku. Puno mi se više sviđa njemački pristup, oni uvijek idu na pobjedu, po gol, u napad. To je i moj stil nogometa.
Nekakav ideal kojem stremi ipak nije Mandžukić nego Zlatan Ibrahimović ili Luis Suarez, to su dva omiljena igrača, a naravno da se ne može zaobići ni Lea Messija.
Realovac sam i griješim dušu kad to kažem, ali Messi je bolji od Ronalda. Taj dar od Boga koji on ima je neponovljiv, njegov nogomet je nešto čudesno – kaže Karlo.

Neke ciljeve u životu već je dostigao, mnogi su još pred njim, a najvažnije od svega ipak su – kockice. Priča se opet vraća na reprezentaciju, za koju je debitirao prije nepune dvije godine.
Kad sam dobio prvi poziv u reprezentaciju, tresao sam se od sreće. Pamtim da sam debitirao protiv Kuvajta, imao sam broj 22, što znači da sam bio zadnji igrač te momčadi. No ušao u drugom poluvremenu, odigrao sjajno i ostao tu. Nisam uspio zabiti, pogodio sam valjda sve stative koje sam mogao, ali asistirao sam i ostavio jako dobar dojam – prisjeća se Karlo pa opisuje osjećaj kad krene himna, kad odjeneš hrvatski dres…
Ne znam kako je drugima, ali ja kad čujem himnu, kad utakmica treba početi, kad znam da se borim za Hrvatsku, uvijek imam poseban osjećaj. Jer tu više ne igraš samo za sebe, za klub, tu igraš za 4,5 milijuna ljudi, za sve oni koje možeš razveseliti golom, dobrim potezom. Igraš i za sve one koji će te gledati i poželjeti biti na tvome mjestu, za sve one koje ćeš motivirati onime što pokažeš. Sjećam se kako sam kao dječak skupljao lopte na nekakvom turniru mladih reprezentacije i od tad sam sanjao da budem na mjestu tih igrača. Želim da i mene mlađi tako gledaju, da ih usmjerim svojim radom, ponašanjem i igrom – priča ovaj, upozorili smo već, sasvim netipičan nogometaš.

Dokaz da se može do vrha i preko našega kluba
Svoj mir pronalazi u druženjima s obitelji i najbližim prijateljima, spomenut će trojicu od njih.
Tolić, Sučić i Vugla! To su dečki koji dijele moju životnu filozofiju, slični smo po interesima, na njih trojicu u svakom se trenutku mogu osloniti. Volim i sjediti u ‘Cosanostri’, kvartovskom kafiću u kojem se najbolje osjećam, u kojem poznajem sve ljude, tu se najbolje osjećam – završava svoju priču Igor Karlo Majić, dečko s dva imena i barem tisuću snova.
Jedan od njih bio je nogometno prerasti Goricu i otići do samog vrha, a u tome je vrlo rano uspio. I dokazao da je ovaj klub jako dobar izbor za svakog mladog igrača koji ima najviše moguće ambicije. Ako si, naravno, tip kao što je Karlo. Uporan, vrijedan, predan i do kraja pošten. Bude li samo malo sreće, a nju ovaj dečko zaslužuje, čini se da je nemoguće da ovaj dečko ne napravi sjajnu karijeru. E, tek ćemo onda biti ponosni na jednog našeg klinca koji je korak po korak, počevši od goričkih livada i igrališta, izgradio veliko ime. Pa ćemo ponovno, kad prođe nešto godina, sjesti u neki od goričkih kafića i ispričati priču o frajeru koji je došao do, recimo, Real Madrida. Ili Hajduka, može i to, barem bi tata bio sretan.

Cijeli tekst pročitajte u Reporteru od prosinca….

HOTNEWS

Miroslav Drljača izabran za člana Međunarodne akademije za kvalitetu

Jedini među znanstvenicima u cijeloj srednjoj i jugoistočnoj Europi

Objavljeno

on

Na sastanku Generalne skupštine IAQ – International Academy for Quality (Međunarodna akademija za kvalitetu) održanog 22.6.2018. godine u Parizu, doc. dr. sc. Miroslav Drljača jednoglasno je izabran za Pridruženog člana (Associate Member) Međunarodne akademije za kvalitetu, sa sjedištem u Milwaukee, WI, USA, kao prvi i jedini znanstvenik iz Hrvatske, ali i srednje i jugoistočne Europe. Osim Mađarske i Austrije te sada Hrvatske, niti jedna zemlja od Baltika do Jadrana i od Austrije do Grčke, nema člana Međunarodne akademije za kvalitetu.

IAQ je samostalna neprofitna nevladina organizacija kojom upralja Skupština. Članovi IAQ izabrani su kao najugledniji, aktivni protagonisti sustava upravljanja kvalitetom u svijetu. Članovi Akademije  birani su i predstavljaju svjetske regije: Azija, Amerika, Europa, Bliski istok i Afrika (EMEA). Za članstvo u IAQ pojedinci se ne mogu prijaviti, kandidirati, upisati i sl. IAQ širom svijeta prepoznaje najkvalitetnije znanstvenike i najutjecajnije pojedince liderskih sposobnosti te iznimne praktičare u području sustava upravljanja kvalitetom i poziva ih u članstvo, a da bi se postalo članom IAQ potrebno je ispuniti još niz zahtjeva koji se strogo kontroliraju. Trenutno IAQ ima 135 članova iz 37 zemalja svijeta.

 

Doc. dr. sc. Mirosalav Drljača i njegov rad na unapređenju kvalitete kao znanosti i pragmatičkog pristupa IAQ je prepoznala prije više godina i kontinuirano ga pratila. Za članstvo u IAQ predložili su ga aktualni članovi Akademije iz Finske, Austrije, Mađarske te SAD-a. Interesu IAQ za njegov rad doprinijela je njegova prepoznatljivost, ugled i doprinos kvaliteti, kako u Hrvatskoj, tako i na međunarodnoj razini. U tom smislu osobito je zapaženo da je Miroslav Drljača:

  • započeo sa specijalističkim obrazovanjem za kvalitetu 1996. godine;
  • završio specijalističko poslijediplomsko obrazovanje iz područja sustava upravljanja, a prema harmoniziranoj shemi Europske organizacije za kvalitetu i stekao osam svjetski priznatih diploma Europske organizacije za kvalitetu;
  • magistrirao (2004.) i doktorirao (2010.) na temama iz područja kvalitete;
  • Predsjednik Hrvatskog društva menadžera kvalitete od 2009. godine;
  • član brojnih domaćih i stranih znanstvenih i stručnih organizacija čija je misija kvaliteta, kao što su ASQ – Američko društvo za kvalitetu, Hrvatsko društvo za kvalitetu, Asocijacija za kvalitet u Bosni i Hercegovini, Znanstveno vijeće za promet Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i dr.;
  • objavio više od 140 znanstvenih i stručnih radova u zemlji i inozemstvu na hrvatskom i engleskom jeziku;
  • počasni član The Managers of Quality and Production Association from Czestochowa, Poland (Društva menadžera kvalitete i proizvodnje, Czestochowa, Poljska);
  • sudjelovao na više od 120 međunarodnih znanstvenih skupova o kvaliteti u zemlji i inozemstvu, s javnim izlaganjem znanstvenih i stručnih radova;
  • nagrađen s najvišim priznanjima struke u Hrvatskoj, za doprinos kvaliteti i to:

Povelje Hrvatskog društva za kvalitetu za promicanje i primjenu kvalitete u hrvatskom gospodarstvu (2005);

Plakete Hrvatskog društva menadžera kvalitete (2009.),

Nagrade za životno djelo Hrvatskog društva menadžera kvalitete (2016.) i

Povelje Hrvatskog društva za kvalitetu za poseban doprinos u edukaciji i promociji kvalitete (2016.);

  • inicijator, osnivač i prvi predsjednik MSEECQI – Inicijative za kvalitetu zemalja srednje i jugoistočne Europe u okviru koje je uspijo okupiti 15 institucija, fakulteta i organizacija iz 9 zemalja;
  • izabran za predsjednika Europske organizacije za financijsko upravljanje, kontrolu i strateško planiranje;
  • da je znanstvenik;
  • organizator 10 međunarodnih znanstvenih simpozija o kvaliteti, urednik zbornika radova;
  • član uredništva nekoliko znanstvenih i stručnih časopisa u zemlji i inozemstvu;
  • recenzent u nekoliko znanstvenih časopisa u hrvatskoj i inozemstvu;
  • bio gostujući profesor na četiri najveća sveučilišta u Hrvatskoj (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek) te da je docent na Sveučilištu Sjever i da, pored ostalih, drži kolegij „Upravljanje kvalitetom“;
  • praktično radio i radi na sustavu upravljanja kvalitetom kao: savjetnik, auditor, znanstvenik, autor, urednik, recenzent, voditelj projekta i dr.

Sve ove aktivnosti trebalo je dokumentirati u procesu provjere ispunjavanja kriterija za prijem u članstvo IAQ, a koji je trajao dvije godine da bi se okončao formalnim prijemom na Generalnoj Skupštini IAQ održanoj 22.6.2018. u Parizu.

IAQ je osnovana 1966. godine zajedničkim naporima i suradnjom organizacija za kvalitetu Amerike, Japana i Europe. Pomogla je uspostaviti mnoge nacionalne i regionalne organizacije za kvalitetu i podržala Ujedinjene narode u svojim ranim nastojanjima da promovira kvalitetu u zemljama u razvoju. Trenutno, IAQ pomaže nacionalnim organizacijama kvalitete u Brazilu, Rusiji, Indiji i Kini u razvoju vlastitih kapaciteta i infrastrukture kvalitete. Članovi IAQ istaknuti su znanstvenici i iznimni stručnjaci u području sustava upravljanja kvalitetom čiji rad i doprinos je međunarodno prepoznat te koji uživaju međunarodni ugled. Pored ostalih, predsjednici IAQ bili su gurui kvalitete: Armand V. Feigenbaum (USA), Kaory Ishikawa (Japan), Tito Conti (Italia), Pal Molnar (Mađarska), a članovi Genichi Taguchi, Gopal Kanji i dr. Temeljne vrijednosti IAQ su: izvrsnost, profesionalizam, poštovanje, integritet, suosjećanje

Na Generalnoj Skupštini IAQ koja će se održati krajem rujna u Almaty u Kazakhstanu, sukladno proceduri IAQ, doc. dr. sc. Miroslav Drljača će, u 20-minutnoj power point prezentaciji, predstaviti sebe, Veliku Goricu, Zračnu luku Zagreb i Hrvatsku, članovima IAQ iz cijelog svijeta te na taj način i formalno postati dio svjetske znanstvene elite u području sustava upravljanja kvalitetom.

Naš sugrađanin Miroslava Drljača doktor je ekonomskih znanosti, znanstvena grana organizacija i menadžment te znanstveni suradnik i docent u području tehničkih znanosti – polje: tehnologija prometa i transport. Doktorirao je na Sveučilištu u Rijeci, Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Opatija u Opatiji, 2010. godine. Na istom je fakultetu magistrirao 2004. godine. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1982. godine.

Pamtimo ga po njegovim aktivnostima i zapaženim ulogama u našoj zajednici. Pamtimo ga kao sportaša i sportskog radnika, kao istaknutog zapovjednika i časnika 153. brigade HV, kao dugogodišnjeg menadžera te donedavnog predsjednika uprave i direktora Zračne luke Zagreb d.o.o., ali i kao znanstvenika i profesora.

U lipnju mjesecu ove godine dogodila su se dva iznimna događaja u njegovoj karijeri koji predstavljaju najviše priznanje struke na međunarodnoj razini. Naime, na izvanrednoj Skupštini održanoj u Zagrebu 29.6.2018. godine, doc. dr. sc. Miroslav Drljača izabran je za predsjednika FMC&SP (European Organization for Financial Management, Control and Strategic Planning – Europska organizacija za financijsko upravljanje, kontrolu i strateško planiranje), na mandat od pet godina. Sedam dana radnije, na već spomenutoj sjednici Generalne Skupštine IAQ jednoglasno je izabran za Pridruženog člana (Associate Academician) Međunarodne akademije za kvalitetu.

Sa stajališta struke, izbor u članstvo IAQ najviše je priznanje struke na svjetskoj razini za pojedinca. Međutim, iako je ovo priznanje pojedincu za njegov predan, kontinuiran i kvalitetan rad, to je ujedno priznanje i za Veliku Goricu, Republiku Hrvatsku i Zračnu luku Zagreb d.o.o. u kojoj je Miroslav Drljača zaposlen od 1994. godine.

Nastavi čitati

HOTNEWS

I ove godine u Goricu stižu Dani Europske baštine

Doznajte kakav vas program očekuje

Objavljeno

on

Dani Europske baštine u Velikoj Gorici tradicionalna su manifestacija koja će se ove godine odvijati od 24. do 28. rujna 2018. g. u prostorima Muzeja Turopolja, Starog grada Lukavca i Gradske knjižnice Velika Gorica. Ova je godina proglašena Europskom godinom kulturne baštine koju će obilježiti tema Umjetnost dijeljenja i u sklopu toga velikogorička manifestacija će se baviti Neverbalnom komunikacijom tradicijske odjeće.

U prošlosti i sadašnjosti odjeća je manifestacija kolektivnog i individualnog identiteta, ona je sredstvo komunikacije, dijeljenja i razmjene ideja i kreativnosti pojedinaca i naroda. Uz zadovoljavanje funkcionalne potrebe čovjeka za toplinom, ima estetsko i društveno značenje. U odjeću je utkana poruka, obavijesti i informacije o njezinom nositelju i njegovoj pripadnosti, u njoj su kodirana razna kulturna, religijska i svjetonazorska značenja. Otkrivanje ključa za iščitavanje poruka koje sadrži odjeća izazov je koji nudi ovogodišnji program Manifestacije.

PROGRAM

Ponedjeljak, 24. rujna 2018., 19 sati – Stari grad Lukavec, Velika Gorica, Lukavec
Promocija monografije Srce Turopolja
Monografija je retrospektiva kulturno-umjetničkog djelovanja Zajednice kulturno umjetničkih udruga Grada Velike Gorice kroz dvadeset godina, ona je ujedno promocija folklora – živućeg muzeja kulturne baštine i tradicijske odjeće u kojem odjeća funkcionira u punini ljepote, sa svrhom i namjenom koja joj osigurava održivost u budućnosti.
U okviru promocije Monografije, članica Kulturno-umjetničkog društva „Šiljakovina“ i studentica etnologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Ivana Lučan pripremila je izložbu i reviju tradicijskog odijevanja u Turopolju. Reviju će nositi predstavnici kulturno-umjetničkih udruga Grada Velike Gorice.

Srijeda, 26. rujna 2018., 18 sati – Muzej Turopolja, Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 1

Izložba: Neverbalna komunikacija tradicijske odjeće – izložba o odjeći i njezinoj ulozi u društvenom i kulturnom životu zajednice

Autorica izložbe: Marta Križaj
Marta Križaj je modna dizajnerica koja će preoblikovanjem tradicijske u suvremenu odjeću pokazati kontekst komunikacije prošlosti u sadašnjosti te promovirati modu kao pogodan medij za očuvanje, prenošenje i popularizaciju tradicijskog identiteta zajednice.

Autor fotografija Mario Žilec će pomoću medija fotografije oživjeti i prikazati svakodnevnicu turopoljskog seljaka i plemića u autentičnim interijerima i u raznim životnim prigodama, s naglaskom na odjeću koju je nosio uvijek usklađenu sa životnim situacijama u kojima se našao, poput rada, zabave, svečanosti, veselja i tuge.

Četvrtak, 27. rujna 2018. – Gradska knjižnica Velika Gorica, Velika Gorica, Zagrebačka 37
12 sati
Predavanje: Tajni jezik tekstila, Središnji odjel za odrasle
Predavač: Katarina Bušić, viša kustosica, Etnografski muzej u Zagrebu

13 sati
Radionica: Turopoljska podgutnica, radionica za djecu i mlade, Dječji odjel
Voditeljica radionice: Maja Novak

18 sati
Radionica: GRBEŽ, najstariji tradicijski turopoljski vez, radionice razmjene vještina za odrasle, Središnji odjel za odrasle
Voditelji radionice: članovi Etno udruge Kurilovec

Petak, 28. rujna 2018., Stari grad Lukavec, Velika Gorica, Lukavec

10 sati
ETNOGRAFSKI PRAKTIKUM: Predavanje: Odjeci tradicijskih stilova odijevanja u suvremenoj modi
Predavač: Marta Križaj, modna dizajnerica

10.30 – 14.30 sati
Radionica: Umijeće izrade turopoljske poculice
Voditelji radionice: članovi Etno udruge Kurilovec

Prijave za sudjelovanje na ETNOGRAFSKOM PRAKTIKUMU primaju se do srijede, 26. rujna 2018. na mail: kultura@gorica.hr
Polazak autobusa iz Zagreba u 9:00 sati, Trg I. Mažuranića 14 (ispred Etnografskog muzeja), a iz Velike Gorice, Muzej Turopolja u 9:30 sati, povratak u 15:00 sati. Prijave na mail: kultura@gorica.hr

Nastavi čitati

HOTNEWS

VIDEO I FOTO Otvoren je, pogledajte kako izgleda najveći velikogorički rotor

Kružni tokovi omogućit će dvosmjerni promet u svim pravcima

Objavljeno

on

Na raskrižju ulica kneza Ljudevita Posavskog, Matice Hrvatske i Kolodvorske ulice otvoren je do sada najveći velikogorički rotor. Kako izgleda te gdje će biti idući doznajte u video prilogu i foto galeriji.

Nastavi čitati
MEGA
ŠTARKELJ
ŠTARKELJ
EUROHERC

Reporter 375 – 06.09.2018.


Izdvojeno