Turopoljci vole Dinamo. I hodočaste na stadion u Maksimiru. Istina mnogo, mnogo više prije no danas. Zašto je to tako? Široka je lepeza razloga ali nije nam to tema. Ili možda i jest, barem u jednom dijelu. Modre boje kroz povijest branili su i odabrani iz Velikogoričkog kraja. Antun Crnić, Mladen Župetić Keber, Stjepan Deverić, Andrej Panadić, Dubravko Pavličić, Mario Cvitanović, Marcelo Brozović, Jozo Šimunović su najpriznatiji a još mnogi su prošli Dinamovu školu kao Marinko Stević (osvojio legendarni turnir juniora Kvarnersku rivijeru u Rijeci), Dubravko Hrkovac koji je kao mlad igrao i za B momčad takozvani mali Ajax, Krešimir Marušić (kasnije proglašen najboljim igračem Australije u sezoni), Zoran Tomčić, Damir Grlić, Igor Mostarlić, Mario Župetić (sin Mladena Župetića Kebera), Mario Paviša (neka oproste koji možda nisu spomenuti)…
Dubravko Hrkovac i Mladen Župetić Keber danas.
Gotovo svi spomenuti igrali su i za Radnik iz Velike Gorice jer velika je bila poveznica “šljakera” i kultnog Hrvatskog kluba. Razgovarali smo s Mladenom Župetićem Keberom, danas vitalnim 61-godišnjakom a u društvu Dubravka Hrkovca.
Legendarni Ivan Đalma Marković i Mladen Župetić Keber.
“Sinoć u ponedjeljak 5. prosinca 2016. u Zaprešiću prvenstvenu prvoligašku utakmice Inter-Istra 1961 gledalo je 120 gledatelja (objavile Sportske novosti). To mi je nezamislivo jer nas je u Maksimiru 1978. kada smo (Dinamo) bili jesenski prvaci ondašnje Jugo lige gledalo i 20-tisuća gledatelja na takozvanim običnim prvenstvenim utakmicama. Mora li se još što dodati ako uspoređujemo današnji i ondašnji nogomet?
Osim toga dovoljno je i na fotografiji iz toga vremena pogledati imena nogometaša koji su tada igrali za plave pa da se vidi razlika (uz Župetića za modre su onda španali Zajec, Senzen, Kranjčar, Mlinarić, Cerin, Stinčić, Vlak, Ivković, Kuže, Mustedanagić, Novoselec, Bručić, Vilson Džoni pristigao iz Hajduka, Janjanin, Jovičević, Tucak, Bogdan, Devčić, Tukša, Bobinac i drugi). Trener je bio Vlatko Marković a pomoćnik Ivo Šušak. Igrali su samo domaći dečki i ljudi su masovno dolazili na tekme”- uvodno je kazao Mladen Župetić.
Ivica Senzen i Mladen Župetić Keber proučavaju nogometni tisak.
Keber je rođen 1955. godine i neprekidno živi u Rakarju, sjevernoj gradskoj četvrti u Velikoj Gorici nedaleko današnjeg stadiona. Kada je počeo igrati ozbiljniji nogomet? “Počeo sam kao pionir u Radniku u legendarnoj Kolarevoj sezone 1966/1967 kod trenera Viktora Jakija Majstora. U juniorima me nogometu učio i Ivan Mišerić Pevi koji me kao trener vodio i u seniorima Radnika prije odlaska u vojsku kao i onda priznati strateg Kesejić iz Zagreba. Među seniore sam “upao” vrlo mlad uz specijalnu liječničku dozvolu koju mi je potpisao dr. Krmpotić a koji je radio i za Dinamo. U Radniku su tada igrali legendarni Mirko Babić, Josip Leder Kvaka, Silvio Kranjac, Mirko Župetić, Ivan Graber Boys, Ivan Filipančić Kištra, Željko Plepelić Beli…
Dinamovci Stinčić, Cerin, Župetić, Mustedanagić, Kuže, Tukša i Novoselec
Sa navršenih 19 morao sam na odsluženje ondašnje vojske pa sam stigao i u Zadar gdje sam uz služenje i igrao za Zadrane vrlo jaku 2. Jugo ligu u sezoni 1975/1976 i to vrlo zapaženo u sjajnoj generaciji što je i šire registrirano. U Zadru me trenirao odlični Tomo Bašić. Pri kraju vojne obaveze u Zadru se sastala trokut delegacija Zadra, Hajduka i Dinama da odluče gdje ću dalje igrati. Svojeg predstavnika poslao je i Radnik u liku Stanka Krivokapića a završio sam logično u Maksimiru. Potpisao sam ugovor na 5 godina”- prisjećao se Župetić a odradio je nešto manje od 4 ljeta potpisanog ugovora.
Dinamo prije odlaska na turneju u Kinu (Župetić treči s lijeva).
“Bile su to nezaboravne godine. Igrao se odličan nogomet jer u inozemstvo se nije moglo prije navršenih 28 godina života. Konkurencija je bila strašna i teže je bilo upasti u momčad no ispasti iz nje (svedoče to i gore spomenuta prezimena igrača Dinama). Na treninge je dolazilo više promatrača no danas na službene utakmice. Imali smo kvalitetnu momčad koja se pripremala za konačno osvajanje prvenstva Jugoslavije (čekalo se dugih 24 godina) što je 1982. pod vodstvom Miroslava Čire Blaževića konačno i uspjelo. U moje vrijeme uz dobre igre u prvenstvu, osvojili smo i Balkanski kup a u finalu smo dobili Sportul u Bukureštu pred 40 tisuća gledatelja. Na spomenutoj utakmici od igranja se oprostio čuveni vratar Radokanu. Igrao sam i na Marakani u Beogradu pred 90 tisuća “zvezdaša” koji su se opraštali od ondašnje legende Dragana Džajića. Takav događaj se ne zaboravlja bez obzira što Dinamo nije imao glavnu ulogu.
Dinamo i Župetić (stoji šesti s desna) pred punim stadionom u Maksimiru.
Po lijepom pamtim i odlazak na turneju u Kinu gdje je Dinamo već onda prezentirao Hrvatsku. Dobro pamtim i pogođenu gredu u Torinu. Da sam zabio prošli bi dalje u Euro natjecanju. Nezaboravna su bila i prigodna opuštajuća gostovanja u Zlataru u lokalu čuvenog povjerenika i velikog dinamovca Geze”- pričao je Mladen Župetić a otkrio je i s kim se najviše družio u modroj svlačionici.
Radnik u legendarnoj Kolarevoj, Župetić čuči prvi s desna.
“Bio sam i ostao u super relacijama sa golgeterom iz Trnja Snješkom Cerinom, uvijek lucidnim purgerom Cicom Kranjčarom, vratarom Marijanom Vlakom, Čedom Jovičevičem, Brankom Tucakom…
Legendarni Zvonimir Boban i Mladen Župetić Keber.
U to vrijeme nisu svi igrači još imali automobil pa sam imao priliku i neke od spomenutih voziti na treninge i tekme. Neprocjenivo cijenim i vječitog gospodina Zorislava Srebrića, zatim Rudija Belina, Mirka Bazića, Ivana Đalmu Markovića… Ma sve cijenim i poštujem koji su god bili vezani uz Dinamo. Nakon profesionalne karijere još mnogo godina družili smo se kroz veteransku momčad koja je na raznim nogometnim manifestacijama i slavljima širom Hrvatske privlačila pozornost i mnoštvo navijača koji su brojani u tisućama”.
Zašto se Keber za mnoge, mnogo prerano rastao s Dinamom? “Takva je bila sudbina. Počelo je nakon utakmice na Karaburmi u Beogradu. Pobijedili smo OFK, čini mi se 4:1, a ja sam namjestio dva Cerinu i jednog zabio. Išlo se ubrzo na put u Skoplje Vardaru a ja sam bez pojašnjena trenera Markovića izvisio iz momčadi i puta. Uslijedila je i manja ozljeda a onda sam iz revolta otišao na probu u Austriju. Na dvije utakmice zabio sam četiri komada i više no zadovoljio ali bez raskida ugovora s Dinamom nisam kao profesionalac mogao van. Pokušao sam zaobići propise odlaskom u Segestu koja je međutim ulaskom u ondašnju snažnu 2. ligu postala poluprofesionalna i opet ništa od Austrije. Na savjet tajnika Saveza Đuke Preloga vratio sam se u Radnik da postanem amater ali se opet zakompliciralo. Stigla je ženidba i ponuda za kvalitetan posao pa sam u Radniku i ostao gotovo još 10-tak godina do kraja igračke karijere”.
Radnik na pripremama u Radencima, Župetić čući prvi s desna.
Župetić time ipak nije sasvim zaključio nogometnu karijeru. “Školovao sam se za trenera i dogurao do UEFA A licence. Radio sam sa djecom i vodio neke seniorske amaterske klubove ali pravu priliku za nešto više nikada nisam dobio. Zašto je to tako nema potrebe elaborirati, jednostavno to je činjenica. Veselio sam se igranju sina Marija Župetića koji je također prošao školu Dinama, Đalma Marković ga je kasnije vodio u Croatiju Toronto, igrao u Austriji. Danas je kvalietno zaposlen također vezano uz zrakoplovstvo. Nogomet mi je igrao i stariji brat Stjepan Župetić Števek koji je također igrao za Radnik, Segestu i Zadar”.
Nula u Gajnicama i zadnja doma ove godine: Stižu Cico i Tigrovi!
Nogometaši Kurilovca odigrali su 0-0 na gostovanju kod Ponikvi, a u sljedećem kolu čeka ih posljednja domaća utakmica u ovoj godini. Na Udarnik u subotu od 13.30 sati stiže Tigar iz Svete Nedelje, predvođen poznatim licem…
Već tri dana nakon povijesne pobjede protiv Istre nogometaši Kurilovca vratili su se u stvarnost ogledom sa HAŠK-om, a tjedan dana poslije novi je izazov bio gostovanje u Gajnicama kod NK Ponikvi. Sastav kojeg vodi Hrvoje Pipinić dočekao je Kurilovčane s učinkom od pet pobjeda i sedam poraza, smješten u sredini tablice, pri čemu se na prvu dalo primijetiti da Ponikve nemaju niti jedan remi u prvih 12 kola.
Nakon 13 kola imaju jedan. Kurilovčani su u Gajnice došli u svom uobičajenom izdanju, što uključuje igru koja ima glavu i rep, u kojoj je stabilnost u defenzivni posebno važna, u kojoj je važno koristiti prilike koje se pojavljuju… Pojavljivale su se i ovoga puta, pogotovo u završnici prvoga dijela, kad je udarac Dominika Furmeka zaustavljen na gol-liniji, ali mreža Ponikvi nije se tresla u svih ovih 90 minuta.
Nije ni kurilovečka, budući da je taj dio posla odrađen besprijekorno, uz samo jedan “incident”, koji je lako mogao biti i koban. Naime, u završnici drugog poluvremena igrač Ponikvi Lovro Kedačić zatresao je okvir gola, što će reći da su centimetri u toj situaciji dijelili Kurilovec od nezasluženog poraza. Bilo je to 90 minuta zanimljivog taktičkog nadmetanja između trenera Kurilovca Senada Harambašića i njegovog kolega Pipinića, ovoga puta bez golova.
Zaostatak Kurilovčana za vodećim Inkerom narastao je tako na velikih 11 bodova, no to ne znači i da će društvo s Udarnika odustati. Do kraja jeseni preostala su još dva kola, tu treba pokušati uzeti svih šest bodova, a onda se i nadati da će društvo s vrha gubiti bodove. To je i realno za očekivati, jer Zagorec kao četvrti igra i s prvim Interom i s drugim Vrapčem, treći Samobor čeka Ponikve i gostuje u Svetoj Nedelji, a sve su to otvorene utakmice.
Bit će takva, nema dvojbe, ni prva sljedeća kurilovečka. U subotu od 13.30 sati, naime, igra se posljednja seniorska utakmica na Udarniku u ovoj kalendarskoj godini, a u skladu s tim je lijepo što će nam u goste doći – domaći čovjek. Damir Grlić Cico, naime, trener je Tigra iz Svete Nedelje, trenutačno devete momčadi prvenstva. Bio je i na utakmici protiv Istre, nekoć je nosio i dres Udarnika, dobro poznaje momčad koju vodi Senad Harambašić, a nema dvojbe ni da će Senad znati apsolutno sve o onome što on radi.
Još jedan intrigantan trenerski duel, nogometni okršaj dobrih znanaca, i dobar povod za kolektivno okupljanje na mjestu na kojem su početkom ovoga mjeseca ispisane povijesne stranice u knjizi o kurilovečkom nogometu. “Red Boysi” će, naravno, biti tu, i svi ostali su pozvani da posljednji put u 2025. godini dođu pozdraviti dečke koje se ne boje ni Istre, ni Tigrova.
Lijepi dani u kockastom, “juniorski” poraz u Kopru i nastavak čudnog niza
Nogometaši Gorice krenuli su s posljednjim pripremama za dolazak Istre 1961 (nedjelja, 18.15 sati), a iza njih su ostale dojmljive partiture u nacionalnim selekcijama. Još pet utakmica je do stanke u HNL-u…
Punih 16 dana proći će između dvije prvenstvene utakmice HNK Gorice. Od petka 7. studenog i ogleda s Vukovarom do nedjelje 23. studenog i sudara s Istrom 1961, koja je ne tako davno, u nekoj malo drukčijoj priči, već gostovala u Velikoj Gorici… U to lijepo razdoblje stane dosta toga, dovoljno je vremena za sve, a ovom prilikom bilo je baš fino popunjeno događajima.
Za početak se valjalo dobro odmoriti od svega što su trener Mario Carević, njegov stožer i njihovi nogometaši prošli u prvih 13 rundi HNL-a, plus one dvije utakmice u Kupu Hrvatske, u kojem se upalo među osam najboljih. Svježine je baš u toj zadnjoj utakmici s Vukovarom gotovo kronično nedostajalo i nema dvojbe da je i stručni stožer razmišljao o tome, ali odmah potom trebalo je krenuti i graditi temelje za uspješan završetak jeseni. Još pet utakmica na rasporedu je do zimske pauze, bit će potrebne sve raspoložive snage…
U tom smislu možemo promatrati i prijateljsku utakmicu u slovenskom Kopru, protiv istoimenog domaćina, trenutačno četvrte momčadi slovenske lige. Gorica je na ovo gostovanje otišla s idejom da minute dobiju igrači koji su manje igrali, a nastupili su i neki koji uopće nisu igrali, a lako moguće da ni neće igrati.
Žarkov, Gurlica, Josić, Prgomet, Orešković, Jacob, Jakšić, Kasumović, Šimić, Gashi i Erceg bili su prvih 11 za ogled s Koprom, ali nema tu potrebe da itko misli da je nešto propustio po pitanju novih igrača. U pitanju su juniori Gorice, njih čak šestorica, koji su dobili priliku pokazati treneru Careviću što mogu i znaju. Ušli su i nastavku i prvotimci, Matijaš, Leš, Filipović, Perić, Duraković, Pozo, Bakić, Trontelj, Pavičić i Čuić, a konačan ishod cijele te priče bio je minimalan poraz. Autogolom Jakova Gurlice iz 44. minute Gorica je poražena 1-0.
Nije u tom ogledu Carević mogao računati na Luku Vrzića i Antu Kavelja, koji su bili u mladoj reprezentaciji, a možda bi priliku u Kopru u nekim drugim okolnostima dobili i još neki gorički reprezentativci. Za U-17 selekciju, naime, uspješno su nastupala njih četvorica, ali nisu i jedini koji su bili uspješni u kockastom dresu. Pa ajmo redom…
Ante Kavelj dio ove reprezentativne akcije proveo je i doma, budući da je U-21 reprezentacija, čiji je dio i veznjak Gorice, prvi susret odradila upravo na našem stadionu. Rezultatom 4-0 pala je Litva, i to usred one guste magle, kroz koju se jedva uspjelo nazrijeti da je i Kavelj dobio svoju minutažu u posljednjih 15-ak minuta utakmice. Nekoliko dana poslije, u utorak navečer, ostao je Kavelj bez minutaže na gostovanju kod Mađarske, no svejedno se veselio, jer Hrvatska je pobijedila 2-0 i nastavila kvalifikacije u jako dobrom ritmu.
Svoj kvalifikacijski ciklus odradila je i U-19 reprezentacija, u kojoj je naš Luka Vrzić. Pobjedu 2-0 protiv Gruzije Vrza je propustio, ali zato je u visokih 8-0 protiv Gibraltara ugradio hat-trick! Tri komada u toj lakšoj utakmici dovela su i do određenih promjena u razmišljanjima izbornika Siniše Oreščanina, pa je u pobjedi 4-1 protiv Srbije igrač Gorice dobio nešto manje od pola sata od bivšeg trenera Gorice. Iskoristio je to za asistenciju za četvrti gol, kojim je postavljen i konačan rezultat.
Poseban dio ove reprezentativne priče je U-17 selekcija, budući da u njoj glavne role drže upravo Goričani. Juraj Frigan kapetan je te selekcije, Mihael Kelava njezin je ponajbolji igrač, svoju ulogu ima i Francis Chinedu Echue, a godinu dana mlađi golman Lovro Lojen neupitna je “jedinica” u sastavu izbornika Sretena Ćuka. Sastavu koji je proživio burne dane, ali i doživio veliko slavlje…
Krenulo je u Nedelišću porazom od Kazahstana (1-2), u utakmici koju su započeli i Frigan i Kelava i Lojen, a priliku s klupe dobio je i Echue. Standardna trojka započela je utakmicu i u pobjedi nad Albanijom (3-0), u koju je kapetan Frigan ugradio i gol za konačan rezultat, a Echue opet dobio zadnjih pola sata. Ludo i dramatično bilo je u odlučujućoj utakmici protiv Nizozemske (3-2), koju je Hrvatska dobila nakon što je gubila 2-0, a ponovno su Frigan, Kelava i Lojen bili izbornikov izbor. Echue ovom prilikom nije bio u kadru.
U međuvremenu je posao u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo dovršila i A selekcija, a sad je vrijeme da se glave u potpunosti prebace na klupske obaveze. Kavelj i Vrzić već su u kadru trenera Carevića, a u njemu bi u budućnosti trebali biti i ovi posljednje spominjani klinci. Međutim, to je već pogled u budućnost, a važnije je sadašnjost, u kojoj nakon Istre u nedjelju slijedi još i Dinamo doma prvog dana prosinca, čime će završiti serija domaćih utakmica.
I započeti serija gostovanja. U posljednja tri jesenska ispita Goričani će gostovati kod Slaven Belupa, Osijeka i Rijeke, a nakon stanke još će trebati odraditi i gostovanje u Varaždinu. Neobična sezona, u kojoj raspored ide ovako: šest zaredom vani, devet zaredom doma, četiri zaredom vani…
Sveti cilj i pakao od rasporeda. I prilika za iskupljenje…
Rukometaši Gorice poraženi su u gostima kod Umaga 30-29, čime su si zakomplicirali borbu za ulazak u Ligu za prvaka. Međutim, uoči zadnja četiri kola sve drže u svojim rukama. Uoči vrlo zahtjevna zadnja četiri kola…
Nakon što su prošle sezone na nevjerojatan način ostali bez plasmana u Ligu za prvaka, uz dva poraza od 14 golova razlike na gostovanjima kod izravnih konkurenata, rukometaši Gorice u ovu su sezonu ušli odlučni da naučeno iskoriste u dobre svrhe i da ovoga puta – uspiju. I dobro im je išlo u prvih devet kola, jedini kiks tu je bio uvjerljiv domaći poraz od Trogira, izravnoga konkurenta, ali napravljeno je i puno toga dobroga, dobiveno nekoliko teških i zahtjevnih utakmica.
Zagreb je u ovoj skupini, jasno, predodređen za prvo mjesto, a uz Goricu i Trogir, u lovu na jedno od prva tri mjesta je i Čakovec. Znajući da u posljednja tri kola gostuju upravo kod Trogira i Čakovca, da je prije toga na rasporedu nemoguća misija protiv Zagreba na domaćem parketu, bili su svjesni da u desetoj rundi, na gostovanju kod Umaga, nema prostora za pogreške. Nažalost, one su se događale, u najvećoj mjeri u završnici utakmice, pa su Goričani ispustili plus četiri u posljednjih deset minuta i izgubili utakmicu.
Time, naravno, nisu izgubili i šanse za ostvarivanje “svetog cilja”, ali značajno su si zakomplicirali situaciju, jer ako je cilj svet, onda je raspored u završnici Lige A za Goričane – paklen! Što je samo po sebi loša vijest, ali ujedno je i velika prilika. Priča iz prošle sezone, naime, gotovo da se ponavlja, jer ponovno će Gorica na dva gostovanja kod izravnih konkurenata odlučivati sama o sebi. I pokazivati što je ova momčad naučila iz lanjske epizode.
Od domaćeg ogleda sa Zagrebom nemamo pravo očekivati ništa više od dobre prezentacije, a onda kreće ludilo… Posljednjeg vikenda u studenom Goričani idu u Čakovec, tjedan dana kasnije doma čekaju neugodnu Bjelin Spačvu, a za kraj idu u Trogir. Zahtjevno razdoblje sezone je pred našim rukometašima i njihovim trenerom Matejem Miškovićem, ali znate za onu o muci i junacima… Prošle sezone bili su ljutiti sami na sebe, sad imaju priliku biti ponosni na sebe.
Košarkaši s tri pobjede zaredom idu u goste svom bivšem treneru
Košarkaši Gorice pobijedili su Zagreb 88-61 i nastavili pozitivan niz započet protiv Osijeka i Crikvenice. Ovog vikenda na redu je gostovanje kod Đakova, na čijoj klupi sjedi Miron Češkić
Košarkaši Gorice na domaćem su parketu s 88-61 svladali Zagreb, upisavši tako treću uzastopnu pobjedu. Pritom su od početka susreta naši košarkaši kontrolirali stanje stvari na terenu.
Gosti su sredinom prve četvrtine imali vodstvo 9-6 na koje Goričani odgovaraju serijom 8-0. Zagreb do odlaska na mali predah ipak smanjuje na 14-13. Druga četvrtina u potpunosti je pripala našoj momčadi, koja je taj period igre dobila s 33-13, napravivši veliki korak prema pobjedi. Posebno raspoložen za igru bio je Niko Rimac, koji je u tom periodu igre ubacio tri trice, dok je zapaženu rolu odigrao i Pavo Turić sa sedam ubačaja.
Treća četvrtina bila je u znaku gostiju, koji su zaigrali na sve ili ništa te su taj period dobili s 27-16. Tri minute prije isteka četvrtine zakucavanjem Leblanca Zagrebaši su smanjili na -9 (56-47). Bilo je to najbliže koliko su mogli prići, jer u preostalom vremenu naši su košarkaši postigli radnu temperaturu iz druge četvrtine te u zadnjem periodu igre potvrdili kvalitetu za konačnih plus 27.
Razvoj stvari na terenu omogućio je treneru Damiru Miljkoviću da u posljednjih pet minuta u igru uvede i igrače s manjom minutažom, koji su nastavili u ritmu koji su postavili njihovi prethodnici na terenu.
– Čestitka mojim dečkima na pobjedi. Znali smo da će biti teško. Jako dobro smo odigrali prvo poluvrijeme, sve je u tim trenucima bilo u našim rukama. U trećoj četvrtini smo onda ušli u nepotrebnu nervozu i brojne pogreške, čime smo Zagrebu omogućili da se vrati. Uspjeli smo nakon toga ipak utakmicu privesti kraju kako treba – kazao je nakon utakmice domaći trener Damir Miljković.
U goričkim prvi strijelac bio je Niko Rimac s 18 poena. Pratili su ga Borna Dramalija s 15 i Kristijan Validžić s 11, dok su po devet poena ubacili Pavao Turić, Filip Kalajžić i Kristijan Šutalo koji je uz to imao i 15 skokova. Kod Zagreba najučinkovitiji Dorian Jelenek s 20 i Joshua Leblanc s 19 poena.
Nakon Vrijednosnica Osijek i Crikvenice, Goričani su tako nizu dodali i treću pobjedu, a nastavak tog niza pokušat će organizirati na već poznatome mjestu, uz poznato lice s druge strane. Gorica je uoči početka prvenstva odradila pripremni turnir u Đakovu, u koje će se ići i ovoga vikenda. Tamo će prijatelje iz Gorice dočekati Miron Češkić, trener Đakova, bivši trener i tajnik Gorice. Popit će se kava ili dvije, pa će se zatim prebaciti na borbu za bodove na parketu…
Stolnotenisači HSTK Velika Gorica pobijedili su u 1.HL Muški Zapad u 4. kolu sezone 2025./2026. timove STŠK Srdoči Rijeka 4:2 i STK Jadran Poreč 4:0. Gorički stolnotenisači su nakon četiri kola i sedam odigranih susreta na prvom mjestu sa 14 bodova i meč razlikom 28:5.
Velika Gorica, 15.11.2025. Prva HL zapad seniorke. Foto: HSTK VG
Seniorke su u 4. kolu zabilježile prvu pobjedu u susretu s Jadranom iz Poreča.
Galerija fotografija
Prva hrvatska liga zapad muški 2025./2026., 04. kolo
HSTK Velika Gorica – STŠK Srdoči (Rijeka) 4:2 (14:10 225:215)
Domagoj Elger – Borna Zohil 1:3, Marko Vračan – Luka Šarčević 3:2, Ante Jakić – Duško Marijan Morić1:3, Elger / Marko Habijanec – Zohil / Morić 3:2, Elger – Šarčević 3:0, Habijanec – Zohil3:0.