Povežite se s nama

Sport

NOGOMETNI VREMEPLOV: Mladen Župetić Keber živa legenda turopoljskog nogometa

Objavljeno

na

Turopoljci vole Dinamo. I hodočaste na stadion u Maksimiru. Istina mnogo, mnogo više prije no danas. Zašto je to tako? Široka je lepeza razloga ali nije nam to tema. Ili možda i jest, barem u jednom dijelu. Modre boje kroz povijest branili su i odabrani iz Velikogoričkog kraja. Antun Crnić, Mladen Župetić Keber, Stjepan Deverić, Andrej Panadić, Dubravko Pavličić, Mario Cvitanović, Marcelo Brozović, Jozo Šimunović su najpriznatiji a još mnogi su prošli Dinamovu školu kao Marinko Stević (osvojio legendarni turnir juniora Kvarnersku rivijeru u Rijeci), Dubravko Hrkovac koji je kao mlad igrao i za B momčad takozvani mali Ajax, Krešimir Marušić (kasnije proglašen najboljim igračem Australije u sezoni), Zoran Tomčić, Damir Grlić, Igor Mostarlić, Mario Župetić (sin Mladena Župetića Kebera), Mario Paviša (neka oproste koji možda nisu spomenuti)…

 

dubravko-hrkovac-i-mladen-zupetic-keber-danas

Dubravko Hrkovac i Mladen Župetić Keber danas.

 

Gotovo svi spomenuti igrali su i za Radnik iz Velike Gorice jer velika je bila poveznica “šljakera” i kultnog Hrvatskog kluba. Razgovarali smo s Mladenom Župetićem Keberom, danas vitalnim 61-godišnjakom a u društvu Dubravka Hrkovca.

legendarni-ivan-dalma-markovic-i-mladen-zupetic-keber

Legendarni Ivan Đalma Marković i Mladen Župetić Keber.

“Sinoć u ponedjeljak 5. prosinca 2016. u Zaprešiću prvenstvenu prvoligašku utakmice Inter-Istra 1961 gledalo je 120 gledatelja (objavile Sportske novosti). To mi je nezamislivo jer nas je u Maksimiru 1978. kada smo (Dinamo) bili jesenski prvaci ondašnje Jugo lige gledalo i 20-tisuća gledatelja na takozvanim običnim prvenstvenim utakmicama. Mora li se još što dodati ako uspoređujemo današnji i ondašnji nogomet?

Osim toga dovoljno je i na fotografiji iz toga vremena pogledati imena nogometaša koji su tada igrali za plave pa da se vidi razlika (uz Župetića za modre su onda španali Zajec, Senzen, Kranjčar, Mlinarić, Cerin, Stinčić, Vlak, Ivković, Kuže, Mustedanagić, Novoselec, Bručić, Vilson Džoni pristigao iz Hajduka, Janjanin, Jovičević, Tucak, Bogdan, Devčić, Tukša, Bobinac i drugi). Trener je bio Vlatko Marković a pomoćnik Ivo Šušak. Igrali su samo domaći dečki i ljudi su masovno dolazili na tekme”- uvodno je kazao Mladen Župetić.

 

ivica-senzen-i-mladen-zupetic-keber-proucavaju-nogometni-tisak

Ivica Senzen i Mladen Župetić Keber proučavaju nogometni tisak.

 

Keber je rođen 1955. godine i neprekidno živi u Rakarju, sjevernoj gradskoj četvrti u Velikoj Gorici nedaleko današnjeg stadiona. Kada je počeo igrati ozbiljniji nogomet? “Počeo sam kao pionir u Radniku u legendarnoj Kolarevoj sezone 1966/1967 kod trenera Viktora Jakija Majstora. U juniorima me nogometu učio i Ivan Mišerić Pevi koji me kao trener vodio i u seniorima Radnika prije odlaska u vojsku kao i onda priznati strateg Kesejić iz Zagreba. Među seniore sam “upao” vrlo mlad uz specijalnu liječničku dozvolu koju mi je potpisao dr. Krmpotić a koji je radio i za Dinamo. U Radniku su tada igrali legendarni Mirko Babić, Josip Leder Kvaka, Silvio Kranjac, Mirko Župetić, Ivan Graber Boys, Ivan Filipančić Kištra, Željko Plepelić Beli…

 

dinamovci-stincic-cerin-zupetic-mustedanagic-kuze-tuksa-i-novoselec

Dinamovci Stinčić, Cerin, Župetić, Mustedanagić, Kuže, Tukša i Novoselec

Sa navršenih 19 morao sam na odsluženje ondašnje vojske pa sam stigao i u Zadar gdje sam uz služenje i igrao za Zadrane vrlo jaku 2. Jugo ligu u sezoni 1975/1976 i to vrlo zapaženo u sjajnoj generaciji što je i šire registrirano. U Zadru me trenirao odlični Tomo Bašić. Pri kraju vojne obaveze u Zadru se sastala trokut delegacija Zadra, Hajduka i Dinama da odluče gdje ću dalje igrati. Svojeg predstavnika poslao je i Radnik u liku Stanka Krivokapića a završio sam logično u Maksimiru. Potpisao sam ugovor na 5 godina”- prisjećao se Župetić a odradio je nešto manje od 4 ljeta potpisanog ugovora.

 

dinamo-prije-odlaska-na-turneju-u-kinu-zupetic-treci-s-lijeva

Dinamo prije odlaska na turneju u Kinu (Župetić treči s lijeva).

“Bile su to nezaboravne godine. Igrao se odličan nogomet jer u inozemstvo se nije moglo prije navršenih 28 godina života. Konkurencija je bila strašna i teže je bilo upasti u momčad no ispasti iz nje (svedoče to i gore spomenuta prezimena igrača Dinama). Na treninge je dolazilo više promatrača no danas na službene utakmice. Imali smo kvalitetnu momčad koja se pripremala za konačno osvajanje prvenstva Jugoslavije (čekalo se dugih 24 godina) što je 1982. pod vodstvom Miroslava Čire Blaževića konačno i uspjelo. U moje vrijeme uz dobre igre u prvenstvu, osvojili smo i Balkanski kup a u finalu smo dobili Sportul u Bukureštu pred 40 tisuća gledatelja. Na spomenutoj utakmici od igranja se oprostio čuveni vratar Radokanu. Igrao sam i na Marakani u Beogradu pred 90 tisuća “zvezdaša” koji su se opraštali od ondašnje legende Dragana Džajića. Takav događaj se ne zaboravlja bez obzira što Dinamo nije imao glavnu ulogu.

 

dinamo-i-zupetic-stoji-sesti-s-desna-pred-punim-stadionom-u-maksimiru

Dinamo i Župetić (stoji šesti s desna) pred punim stadionom u Maksimiru.

 

Po lijepom pamtim i odlazak na turneju u Kinu gdje je Dinamo već onda prezentirao Hrvatsku. Dobro pamtim i pogođenu gredu u Torinu. Da sam zabio prošli bi dalje u Euro natjecanju. Nezaboravna su bila i prigodna opuštajuća gostovanja u Zlataru u lokalu čuvenog povjerenika i velikog dinamovca Geze”- pričao je Mladen Župetić a otkrio je i s kim se najviše družio u modroj svlačionici.

 

radnik-u-legendarnoj-kolarevoj-zupetic-cuci-prvi-s-desna

Radnik u legendarnoj Kolarevoj, Župetić čuči prvi s desna.

 

“Bio sam i ostao u super relacijama sa golgeterom iz Trnja Snješkom Cerinom, uvijek lucidnim purgerom Cicom Kranjčarom, vratarom Marijanom Vlakom, Čedom Jovičevičem, Brankom Tucakom…

legendarni-zvonimir-boban-i-mladen-zupetic-keber

Legendarni Zvonimir Boban i Mladen Župetić Keber.

U to vrijeme nisu svi igrači još imali automobil pa sam imao priliku i neke od spomenutih voziti na treninge i tekme. Neprocjenivo cijenim i vječitog gospodina Zorislava Srebrića, zatim Rudija Belina, Mirka Bazića, Ivana Đalmu Markovića… Ma sve cijenim i poštujem koji su god bili vezani uz Dinamo. Nakon profesionalne karijere još mnogo godina družili smo se kroz veteransku momčad koja je na raznim nogometnim manifestacijama i slavljima širom Hrvatske privlačila pozornost i mnoštvo navijača koji su brojani u tisućama”.

Zašto se Keber za mnoge, mnogo prerano rastao s Dinamom? “Takva je bila sudbina. Počelo je nakon utakmice na Karaburmi u Beogradu. Pobijedili smo OFK, čini mi se 4:1, a ja sam namjestio dva Cerinu i jednog zabio. Išlo se ubrzo na put u Skoplje Vardaru a ja sam bez pojašnjena trenera Markovića izvisio iz momčadi i puta. Uslijedila je i manja ozljeda a onda sam iz revolta otišao na probu u Austriju. Na dvije utakmice zabio sam četiri komada i više no zadovoljio ali bez raskida ugovora s Dinamom nisam kao profesionalac mogao van. Pokušao sam zaobići propise odlaskom u Segestu koja je međutim ulaskom u ondašnju snažnu 2. ligu postala poluprofesionalna i opet ništa od Austrije. Na savjet tajnika Saveza Đuke Preloga vratio sam se u Radnik da postanem amater ali se opet zakompliciralo. Stigla je ženidba i ponuda za kvalitetan posao pa sam u Radniku i ostao gotovo još 10-tak godina do kraja igračke karijere”.

 

radnik-na-pripremama-u-radencima-zupetic-cuci-prvi-s-desna

Radnik na pripremama u Radencima, Župetić čući prvi s desna.

Župetić time ipak nije sasvim zaključio nogometnu karijeru. “Školovao sam se za trenera i dogurao do UEFA A licence. Radio sam sa djecom i vodio neke seniorske amaterske klubove ali pravu priliku za nešto više nikada nisam dobio. Zašto je to tako nema potrebe elaborirati, jednostavno to je činjenica. Veselio sam se igranju sina Marija Župetića koji je također prošao školu Dinama, Đalma Marković ga je kasnije vodio u Croatiju Toronto, igrao u Austriji. Danas je kvalietno zaposlen također vezano uz zrakoplovstvo. Nogomet mi je igrao i stariji brat Stjepan Župetić Števek koji je također igrao za Radnik, Segestu i Zadar”.

Sport

Utakmicu koju treba dobiti! ‘Cijela naša sezona stat će u ovih 60 minuta…’

Rukometaši Gorice u subotu od 18 sati gostuju kod Čakovca, izravnoga konkurenta za plasman u Ligu za prvaka. Uspomene iz prošle sezone su bolne, raspored do kraja je opako težak, ali sve je u rukama naših rukometaša…

Objavljeno

na

Objavio/la

Zagreb je očekivano odmaglio konkurenciji, naravno da je prvo mjesto u skupini A domaćeg prvenstva od prve sekunde rezervirano za jedinog prvaka države, a samim time bilo je jasno da će se svi ostali boriti za drugo i treće mjesto. Svi koji žele u Ligu za prvaka, a tu ambiciju rukometaši Gorice nikad nisu skrivali.

Na putu do ostvarenja tog cilja Goričani su dobar dio ove jeseni gurali jako dobro, iako ne savršeno, a stvari su se zakomplicirale prije dva tjedna u Umagu. Domaćin je u tom susretu došao do tek druge pobjede u sezoni i ostavio Goricu bez dva iznimno važna boda. Budući da je slijedio ogled sa Zagrebom, u kojem se na bodove nije moglo računati, odmah je postalo očito da će odluka padati u posljednja tri kola.

Nakon dva vezana poraza Goričani su s drugog pali na treće mjesto poretka, s bodom više od četvrtog Čakovca, svog sljedećeg protivnika. U subotu od 18 sati Gorica, naime, gostuje baš kod Čakovca, koji ima želju, cilj i ambiciju pobjedom preskočiti Goričane i izgurati ih iz kruga prve tri momčadi.

U prijevodu, to znači sljedeće:

– Praktički cijela sezona i njima i nama će stati u tih 60 minuta!

Izgovorio je to trener Gorice Matej Mišković, svjestan važnosti ovog ogleda. Eventualni poraz bio bi težak udarac goričkim ambicijama, eventualna pobjeda bila bi ogroman korak naprijed, možda i presudan.

– Čeka nas teško gostovanje kod dobro nam poznatog protivnika. Nema dvojbe da je pred nama veliki derbi, jer kad pričamo o Čakovcu, pričamo o jednoj vrlo kvalitetnoj momčadi. S razlogom zajedno s nama ciljaju plasman u Ligu za prvaka, ali mi se pripremamo, motivirani smo i siguran sam da ćemo dati sve od sebe – ističe Mišković.

Podsjetit ćemo opet na prošlu sezonu, kad je situacija bila vrlo slična. Gorica je također išla u Čakovec i prošla… Nije prošla! Poraz od 14 razlike, koji se ponovio i u gostima kod Bjelin Spačve, ukrao je Gorici šansu za plasman u gornji dom hrvatskog klupskog rukometa, a te rane sve do danas nisu do kraja zacijelile. I ovom prilikom će raspored do kraja biti sličan, jer nakon Čakovca slijedi i težak domaći okršaj s Bjelin Spačvom te za kraj gostovanje kod Trogira, trenutačno druge momčadi Lige A.

U prijevodu, treba napraviti sve što se može napraviti za pobjedu u subotu.

– Neće biti nimalo lako, toga smo itekako svjesni, ali idemo se baciti na glavu. Spremni smo i motivirani, nadamo se da ćemo se kući vratiti s dva boda – zaključio je Mišković.

Ajmo, Gorica!

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Pod svjetlima reflektora: ‘Navikli smo na umjetnu travu, mi i naši prstići zajedno…’

Nogometaši Kurilovca u petak od 19 sati gostuju kod Prečkog, oslabljeni neigranjem šestorice igrača, ali spremni da pokažu sve što mogu u pretposljednjoj utakmici jesenske polusezone

Objavljeno

na

Objavio/la

Službeno će to biti posljednje, 15. kolo jesenskog dijela prvenstva u 3. NL Centar, a ono će biti otvoreno u Prečkom u petak od 19 sati. U tom će terminu, u kojem nogometaši Prečkog već po običaju igraju svoje domaće utakmice, na zagrebački zapad stići nogometaši Kurilovca, sad već i željni utakmica, jer ona iz prošloga kola protiv Tigra iz Svete Nedelje je odgođena.

– Spremni smo koliko možemo biti s obzirom na okolnosti. Ušli smo u završnicu jeseni sa 17 igrača, imamo petoricu ozlijeđenih i suspendiranog Maka Goziembaha, koji treba odraditi još dvije utakmice zbog crvenoga kartona protiv HAŠK-a. Osjeti se i određeno zasićenje nakon svega što smo prošli posljednjih mjeseci, ali vjerujem da ćemo skupiti snage i energije za što bolje odraditi još ovo što je ostalo – kaže trener Kurilovca Senad Harambašić.

Cijelu jesen propustili su kapetan Dodo Završki i Nigerijac Elijah Chikwado, dobar dio jeseni propustili su i Đevad Selman i Jakov Caganić, a ozlijedio se i mladi Filip Kraljević… Uz sve to, otegotna okolnost u Prečkom će biti i hladnoća koja je neizbježna u večernjim satima, ali i teren s umjetnom travom. Iako…

– Pa dobro, treniramo i mi na umjetnoj travi. Na pola mi, na pola prstići. Tako da smo optimisti – duhovit je trener Senad, kojem je više puna kapa ponavljati u koliko skromnim uvjetima Kurilovčani moraju funkcionirati.

– Ajmo pričati o nogometu, stvarno ne bih išao opet u te priče…

A kad pričamo o nogometu, možemo reći da Prečko ima mladu i zanimljivu momčad, na desnom krilu navodno je njihov najbolji igrač, a Kurilovčani će na sve to imati spreman odgovor. Kao što su ga imali i u najvećem dijelu jesenskih bitaka.

– S ovim gostovanjem kod Prečkog nećemo završiti polusezonu, budući da smo dogovorili da odgođenu utakmicu protiv Tigra odigramo 6. prosinca, odnosno sljedeći vikend. Igrat ćemo tamo, u gostima, opet na umjetnoj travi, budući da smo zamijenili domaćinstva – otkriva Senad.

Tih bi dana, nakon što se odigraju i posljednje utakmice osmine finala, Kurilovčani mogli saznati protivnika u četvrtfinalu SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa. Ta je utakmica na rasporedu krajem veljače ili početkom ožujka, ima do tad još dovoljno vremena, ali neke senzacionalne promjene tijekom zimske stanke nemamo razloga očekivati. Financijska situacija je poslovično problematična, u potpunom neskladu s rezultatima i općim dojmom, ali na to su Kurilovčani već naviknuti.

I zato će im zimska pauza jako dobro doći. Da se odmore, resetiraju, prikupe još poneku dozu entuzijazma, pa krenu dalje. O istom trošku…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Dinamo je za Goricu dugo bio bauk. Sad je Gorica za Dinamo – opasnost!

U prvih 18 međusobnih ogleda s Dinamom nogometaši Gorice ulovili su samo jedan jedini bod, a u posljednjih 12 poraženi su šest puta, uz tri remija i tri pobjede. Uključujući i dvije zaredom, proljetos i jesenas…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što u četvrtak navečer odrade europski okršaj s francuskim Lilleom, nogometaši Dinama okrenut će se prvom sljedećem izazovu – Gorici u Velikoj Gorici! Poznavajući Marija Kovačevića, nema dvojbe da će u izjavama nakon utakmice u Francuskoj, kako god ona završi, spomenuti i Goricu, pri čemu to ni u kojem slučaju neće biti samo pitanje skromnosti i posvećenosti svakom sljedećem protivniku, nego i pitanje opreza… Naime, u modrom taboru konačno imaju prave razloge za to.

Gorica će, za početak, imati čak osam dana vremena između pobjede nad Istrom i ogleda s Dinamom na svom stadionu. Momčad iz Maksimira, s druge strane, iz Francuske će se vratiti u noći na petak, sljedećeg dana odradit će regeneracijski trening, pa nakon toga imati jedan dan za ozbiljnu pripremu za Goricu i još jedan uoči same utakmice, koja je na rasporedu u ponedjeljak od 18 sati. Bez obzira na veliku razliku u kvaliteti, bit će to svakako faktor na kojeg će gosti iz Zagreba morati obratiti pozornost.

Međutim, i bez tog faktora umora, u Dinamu neće mirno spavati uoči dolaska u Turopolje. Na našem stadionu, naime, dočekat će ih protivnik koji ih je pobijedio dvaput zaredom! Doma je Gorica slavila 23. travnja, kad je Adrion Pajaziti pogodio za konačnih 1-0, a povijest je ispisana 14. rujna, kad su Pozo i Trontelj svojim golovima kreirali pobjedu 2-1, prvu goričku protiv Dinama u gostima. A ne tako davno činilo se gotovo nemogućim da Goričani “skinu” modre, pogotovo da to učine dvaput u nizu, što je treneru Mariju Careviću uspjelo…

Povijest međusobnih ogleda Dinama i Gorice, naime, dugo i predugo bila je potpuno jednostrana. Nakon što su Goričani ušli u HNL u ljeto 2018. godine, krenula je užasavajuća serija od sedam pobjeda Dinama zaredom. Bilo je tu i peha za Goričane, bilo je tu nesreće, ali bodova nije bilo. Pa je i tadašnji trener Gorice Sergej Jakirović, nakon posljednjeg u nizu poraza, duhovito ustanovio:

– Zovite me Agent 007!

Sergej Jakirović doživio je svih sedam poraza s Goricom od Dinama, ali i prvi poraz s Dinamom od Gorice… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Niz je konačno prekinut 23. svibnja 2020. godine, ali u prijateljskoj utakmici, u kojoj je Gorica slavila 3-2 u Maksimiru, pod vodstvom Valdasa Dambrauskasa. Zabijali su Suk, Ndiaye i Golubickas za Goricu, Ćuže i Majer za Dinamo, Cherif je još i promašio penal, ali tu utakmicu nećemo brojati u ovaj niz, jer nije se radilo o “pravoj” utakmici.

Prvi bod tako su Goričani protiv Dinama upisali nepunih mjesec dana poslije, jer 20. lipnja 2020. završilo je 0-0 na našem stadionu, u trenerskom okršaju Valdasa Dambrauskasa i Igora Jovićevića.

Nakon toga ponovno je krenula dominacija Dinama, koji je povezao deset uzastopnih pobjeda, u što ubrajamo i onih 4-1 u polufinalu Kupa nakon produžetaka. Nakon 90 minuta bilo je 1-1, možemo i to gledati kao pozitivan rezultat, ali konačan ishod ipak nije bio takav. I Gorica nije izborila finale Kupa u Velikoj Gorici, u kojem je Dinamo do trofeja došao protiv Istre 1961.

Seriju od deset pobjeda Dinama, koji je u prvih 18 službenih utakmica s Goricom upisao 17 pobjeda i jedan remi (!?!?) prekinuo je Željko Sopić, čija je momčad 21. siječanja 2023. na Maksimiru izborila novih 0-0 i otvorila godinu koja će ipak početi mijenjati stvari. Naime, u prvom sljedećem ogledu Gorica je ponovno uzela bod, na Gradskom stadionu Josip Mitrović je pogodio za konačnih 1-1 i poništio gol Roberta Ljubičića, da bi u zadnjem kolu prvenstva Bišćanov Dinamo slavio 4-1, što je bila i jedina pobjeda Dinama protiv Gorice u 2023. godini, i to u pet odigranih utakmica.

Željko Sopić pronašao je način kako s Goricom uzimati bodove Dinamu, ali prvu pobjedu nije dočekao… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Na otvaranju nove sezone, bilo je to 5. kolovoza 2023., Sopićeva Gorica opet je odigrala 0-0 na Maksimiru, no fakin s Rudeša ipak nije dočekao i povijesnu prvu pobjedu Gorice protiv Dinama. Ona se dogodila iz 23. pokušaja, a datum koji je ostao zapisan je 21. listopada 2023. Na klupi Gorice sjedio je Dinko Jeličić, prvi poraz Dinama potpisao je Sergej Jakirović, a navijači Gorice i dalje pamte kako je Ademi doveo modre u vodstvo, da bi Nikola Vujnović u 70. i Ante Matej Jurić u 94. minuti donijeli senzacionalni preokret.

Ante Matej Jurić u 94. minuti srušio je prvo Dinamo, a malo potom u 94. minuti srušio je i Hajduk… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Slijedio je nakon toga novi Dinamov niz, Zagrepčani su dobili četiri sljedeća ogleda s Goricom, a prvi sljedeći bod s Goricom je osvojio aktualni trener Mario Carević. Tog 9. studenog 2024. završilo je 2-2 u Velikoj Gorici, Banić je bio sjajan na vratima, a Krešimir Krizmanić i Marko Kolar zabijali su za domaćina. S druge strane, bod Dinamu donijeli su Dario Špikić i Nathaniel Mbuku.

Posljednja pobjeda Dinama protiv Gorice dogodila se 15. veljače ove godine, i to nakon što je Agon Elezi doveo Goricu u vodstvo na Maksimiru. Stvari su preokrenuli onaj simpatični Kanga te Pjaca i Kulenović, a takvo nešto modri nakon toga više nisu uspjeli ponoviti. Slijedile su u uvodu spomenute dvije vezane pobjede, ona iz travnja doma i ona iz rujna u gostima, što će poslužiti kao jako dobro upozorenje za Dinamo uoči novog dolaska u Turopolje.

09.11.2024., stadion Velika Gorica – 13. kolo SuperSport HNL-a: HNK Gorica – GNK Dinamo Zagreb. Kresimir Krizmanic, Sandro Kulenovic. Photo: Slavko Midzor/PIXSELL

Goričanima će, pak, te dvije utakmice poslužiti kao dokaz da se može, kao velik zalog za optimizam, kao recept kojim se može doći do uspjeha. Zastrašujuće je izgledalo onih 0-1-17 nakon prvih 18 međusobnih ogleda, ali nakon toga je omjer 3-3-6, što je dovelo do učinka od tri pobjede Gorice, četiri remija i 23 pobjede Dinama u ukupnom zbroju.

Trendovi se, eto, mijenjaju u posljednje vrijeme, bilo bi lijepo nastaviti u istom tonu. Ponovno će, naravno, na tribinama biti neusporedivo više poklonika Dinama nego Gorice, ali to su situacije na koje smo već naviknuti. I s kojima će se ova momčad znati nositi. Pogotovo bude li Dinamo malo umoran, ispuhan, a Gorica maksimalno motivirana i angažirana. A nema razloga da ne bude takva.

Gorica je do prve pobjede na Maksimiru došla 14. rujna ove godine, pet mjeseci nakon prethodne na svom stadionu… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Obrazovanje

Klinci iz Kvaternika i dalje nepobjedivi: Opet prvaci grada u graničaru

Nakon proljetnog osvajanja gradskog i županijskog natjecanja te trećeg mjesta na državnom natjecanju i ćetvrtog mjesta na završnici Sportskih igara mladih, još jedan lijep uspjeh u graničaru za OŠ Eugena Kvaternika

Objavljeno

na

Graničar je, kaže definicija, ekipni sport u kojem igrači dviju protivničkih momčadi pokušavaju bacati loptu i pogoditi protivnike, izbjegavajući da i sami budu pogođeni. Cilj svakog tima je eliminirati sve članove protivničkog tima tako što će ih pogoditi bačenim loptama, uhvatiti loptu koju je protivnik bacio ili navesti protivnika da počini prekršaj, kao što je izlaženje izvan terena.

Graničar je, kažu naša najranija sjećanja, igra kojom smo se zabavljali na satovima tjelesnog, a posljednjih godina u tom se sportu natječu i učenici velikogoričkih osnovnih škola. I u kojem dominira OŠ Eugena Kvaternika, koja je svih tih godina – nepobjediva. Ništa se nije promijenilo ni ove godine, jer na gradskom natjecanju u graničaru pobjednik je ponovno bio isti.

Sudjelovalo je pet školskih ekipa, podijeljenih u dvije skupine, pri čemu su u skupini A bili OŠ Eugena Kvaternika, OŠ Novo Čiče i OŠ Šćitarjevo, a u skupini B sudarili su se OŠ Eugena Kumičića i OŠ Jurja Habdelića. U jedinoj utakmici skupine B klinci iz Kumičića bili su bolji od vršnjaka iz Habdelića (2-0), dok je u skupini A nedodirljiva ekipa OŠ Eugena Kvaternika pobijedila i OŠ Šćitarjevo (2-1) i OŠ Novo Čiče (2-0), dok je u posljednjoj utakmici po skupinama Novo Čiče bilo bolje od OŠ Šćitarjeva.

U borbi za treće mjesto OŠ Eugena Kumičića došla je do pobjede protiv OŠ Novo Čiče (2-0), dok je OŠ Eugena Kvaternika istim rezultatom pobijedila OŠ Jurja Habdelića. Konačni poredak na kraju je izgledao ovako:

1. OŠ Eugena Kvaternika
2. OŠ Jurja Habdelića
3. OŠ E. Kumičića
4. OŠ Novo Čiče
5. OŠ Šćitarjevo

Pobjednička ekipa nastupila je u sljedećem sastavu: Grgur Zuanović 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Ivan Prahir 4.a, Borna Piličić 4.a, Paula Juranović 4.a, Maya Orozović 4.a, Una Komosar 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Matea Pavunčec 4.b i Katja Čavar 4.b. Voditelj i trener: profesor Ivica Herceg.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Šahistice Poleta osvojile naslov ekipnih prvakinja Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio/la

Ženska ekipa Šahovskog kluba Polet iz Buševca osvojila je prvo mjesto na ekipnom prvenstvu Hrvatske, koje je odigrano u Velom Lošinju od 14. do 23. studenoga 2025. godine. Podsjećamo, šahistice Poleta su u srpnju 2025. godine osvojile i Kup Hrvatske te su tako dva najvrjednija trofeja u ženskom šahu Hrvatske završila u Buševcu.

Veli Lošinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u šahu za žžene. Foto: ŠK Polet

Veli Lošinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u šahu za žžene. Foto: ŠK Polet

Polet je osvojio prvo mjesto s 15 meč bodova, druga je bila ekipa ŠK Draga iz Rijeke s 13 bodova, treći ŠK Amater iz Strizivojne s 12 bodova. Iako je Polet završio ligu s dva meč boda prednosti, prvak se ipak odlučivao u posljednjem kolu.

Veli Lošinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u šahu za žžene. Ena Cvitan. Foto: ŠK Polet

Veli Lošinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u šahu za žžene. Mirjana Medić. Foto: ŠK Polet

Polet je u prvom kolu igrao protiv prvog favorita prvenstva (prema ukupnom rejtingu igračica) ekipe Draga i pobijedio 2.5:1.5! Na prve tri ploče remizirale su Ena Cvitan, Mirjana Medić i Petra Kejžar, pobijedila je Mihaela Blažeka na četvrtoj ploči. Draga u 3. kolu pobjeđuje ekipu Amatera, a u 8. kolu Polet je igrao protiv Amatera i pobijedio 3:1. Ena Cvitan remizirala je na prvoj ploči s drugom nositeljicom Poljakinjom Cyfkom Karinom, a na drugoj ploči remizirala je i Medić, tako da su o ishodu susreta odlučivali mečevi na trećoj i četvrtoj ploči. Tereza Dejanović, najmlađa članica u Poletu, pobijedila je na četvrtoj ploči, a iza toga cijeli poen je osvojila i Petra Kejžar (nakon 5 sati igre) na trećoj ploči za veliku pobjedu – 3:1!

Veli Lošinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u šahu za žžene. Petra Kejžar. Foto: ŠK Polet

Veli Lošinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u šahu za žžene. Mihaela Blažeka. Foto: ŠK Polet

Polet je u zadnjem kolu igrao protiv ekipe Ravne Gore, s napomenom da je u ovoj ekipi na prvoj ploči igrala Rumunjka Irina Bulmaga, prema rejtingu najbolja igračica na prvenstvu. Cvitan je redukcijom materijala na prvoj ploči protiv Rumunjke izborila remi poziciju, a remizirala je i Medić na drugoj ploči. Nešto kasnije, na četvrtoj ploči pobjedu je izborila Blažeka za 2:1, a Kejžar je remizirala za ukupnu pobjedu 2.5:1.5. Ovaj rezultat je donio titulu prvakinja u Buševec!!

Veli Lošinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u šahu za žžene. Tereza Dejanović. Foto: ŠK Polet

Pojedinačni učinak prvakinja: FM Ena Cvitan je na prvoj ploči osvojila 5,5 bodova iz 8 partija, WGM Mirjana Medić 3,5 boda, WFM Petra Kejžar je osvojila 6,5 bodova i dobila plaketu kao najbolja šahistica na trećoj ploči, a na 4. ploči izvrsno su igrale Mihaela Blažeka, koja je ostvarila 3 pobjede i jedan remi, a najmlađa Tereza Dejanović ostvarila je 4 pobjede u 4 meča!
Galerija fotografija

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno