Sport

Nogometni déjà vu: Gorica opet dobra, Dinamo opet uzeo bodove

Nogometaši Gorice odigrali su dobru partiju, ali i izgubili 3-1 od Dinama na Maksimiru. Dani Olmo, Moro i Gojak zabijali su za “modre”, dok je Kristijan Lovrić postao prvi igrač ove sezone koji je uspio loptu poslati iza leđa Dominika Livakovića

Objavljeno

prije 7 godina

2. kolovoza 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nada je tinjala, želja postojala, kao i ambicija, dojam je na kraju balade i ovoga puta daleko od lošega, čak štoviše, ali konačan ishod opet je isti. Gorica ponovno nije uspjela protiv Dinama, ni iz petog pokušaja “Jakirovi ratnici” nisu uzeli prvi bod prvaku države. I ako postoji neka nogometna verzija déjà vua, tako je možda najlakše opisati ono što se događalo na Maksimiru ovog petka navečer. Maksimalno motiviran Dinamo, jako dobra i opasna Gorica, ali i detalji koji razdvajaju. Centimetri, zamalo propuštene prilike, kašnjenje djelić sekunde i dodir pojedinačne klase. I pobjeda Dinama, zaslužena i bez mrlje.

Čovjek odluke ovoga puta bio je Dani Olmo. Igrač za kojeg je, realno gledajući, premalo i 40 milijuna eura, poseban nogometaš koji nogomet u HNL-u igra kao na igrici. Lako, precizno, efikasno. I nezaustavljivo, kako ove večeri, tako i mnogih drugih… On je potegnuo s 20-ak metara u 22. minuti, opalio lelujavu oštru loptu prema Kahlini gotovo iz koraka, i bilo je to 1-0. Na izmaku sata igre opet je Španjolac namjestio loptu, ovoga puta na korneru, naciljao glavu Nikole More u gužvi, i to je bilo 2-0. Kraj priče, kraj nade.

I, vjerojatno, realnost. Nakon gola Amera Gojaka u 83. minuti semafor je na Maksimiru pokazivao gordih i nezasluženo visokih 3-0, to više nije bila realnost, no zato je poslužio gol Kristijana Lovrića, majstorija u 86. minuti, kad je driblingom iz mjesta izbacio dvojicu igrača Dinama i desnicom pogodio mrežu Dominika Livakovića. I tako postao prvi čovjek koji je u tome uspio ove sezone, jer prije toga Dinamo je odigrao 446 minuta nogometa protiv Lokomotive, Slavena i Saturbala, a nije primio ni jedan jedini gol. Kiki Lovrić to je, eto, promijenio.

Iyayi Atiemwen bio je motiviran protiv bivših suigrača, ali nije uspio ni zabiti ni asistirati… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Utakmica je otvorena sjajnom šansom Cherifa Ndiayea, nastavljena zicerom za Atiemwena, kojeg je skinuo Kahlina, pa poništenim golom Gorice zbog zaleđa Ndiayea. Samo minutu potom Olmo je zabio za vodstvo… I iste sekunde bilo je jasno da je ionako težak posao Gorici maksimalno dodatno otežan. Dominirao je Dinamo tijekom cijele utakmice, ukupno gledajući bio bolja momčad, više držao loptu i više prijetio, ali bila je ovo za Zagrepčane čak i teža utakmica nego što konačan rezultat govori. I to je razlog za zadovoljstvo u goričkom taboru, barem djelomično, jer naravno da nitko nikad nije zadovoljan kad izgubi utakmicu…

Pokušava trener Gorice Sergej Jakirović svaki put smisliti nešto novo, napraviti nekakvu zamku za Dinamo, ali svaki put to završava bolno slično. Uz dobar dojam, uz poraz, i bez previše sreće u svemu tome. I ovoga puta golovi su, pogotovo prva dva, padali iz situacija u kojima je puno toga odrađeno dobro, ali falilo je još ono nešto malo… Ono što Dinamovi igrači imaju, ono što prije svega Dani Olmo ima. I zato je ishod svaki put isti.

Sljedeći pokušaj bit će šesti, dogodit će se u 11. kolu, na stadionu u Velikoj Gorici, uz nadu da će i ova serija jednom stati, ma koliko Dinamo bio jak i moćan. No, o tom, potom… Sad se valja okrenuti Rijeci, koja za devet dana dolazi u Veliku Goricu. Igrat će se sljedeće nedjelje u 20 sati, bude li Gorica u ovakvom izdanju, imat će šansu ponovno nauditi Riječanima. Tri su tek kola iza nas, četiri su boda na kontu, ajmo dalje. Puno je još posla ispred Jakira i njegovih igrača, ali smjer kojim idu definitivno je dobar.

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 10 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 16 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.