Poveži se s nama

HOTNEWS

NOGOMETNA PRIČA IZ DAVNINE Purgeri sa “špice”

Objavljeno

U srijedu 9. ožujka 2016. godine Sportske novosti su objavile priču cijenjenog nogometnog novinara Branka Stipkovića (novinar godine za 2015.) o negdašnjem velikom golgeteru Zagreba Zlatku Dračiću Kići koji je zabijao za bijele iz Kranjčevićeve od 1955. do 1967. godine. Bio je Kićo službeno najbolji strijelac ondašnje YU-lige za sezonu 1964/1965 sa 23 postignuta gola, a igrao je još u Argentini, Beligiji i Nizozemskoj. Čitajući spomenuti tekst, proradile su emocije jer je dolje potpisani tih davnih šezdesetih prošlog stoljeća, kao 14-godišnjak, bio gotovo inventar stadiona u ulici pjesnika (Kranjčevićeva). Probio se tada Zagreb iz trećeg YU-razreda u elitni među prvoligaše i bio pravi nogometni hit u najdražem gradu ali i šire. Gledatelji su u ono vrijeme punili trošno zdanje stadiona do krova i obično se tražila karta više. Pristup na zapadnu centralnu drvenu tribinu, tada u engleskom stilu (kasnije je izgorjela u požaru 1978. godine), bio je rezerviran samo za odabrane a kao višegodišnji član, iako još nezreo tinejđer iz Novog Čiča, mogao sam do svojeg mjesta među uljuđenim purgerima.

 

Paviša Mato članska iskaznica

 

Međutim puno ljepše je bilo na prebukiranom istoku gdje se stisnuta masa od nekoloko tisuća ljudi kao šipak ljuljala u ritmu utakmice. U kojoj mjeri se tada živio nogomet može posvjedočiti i slijedeće. Kao petnaestogodišnji trgovački naučnik radio sam obično od 13 sati u jednoj od tada rijetkih gradskih samoposluga u Petrinjskoj ulici (škola je bila na Kenedijevom trgu nedaleko stadiona u Maksimiru). Ubrzo sam “skužio” da se na obližnjem glavnom Trgu (danas Jelačićev) točno u podne na takozvanoj špici okupljaju igrači Zagreba. Njih petnaestak stali bi u krug i uz zezanciju gospodski odjeveni staropurgerski komentirali bi pikanterije iz kluba, utakmica, treninga ali i privatnog života. I ja bih se prije odlaska na praksu, “parkirao” u blizini i upijao sve. Poznavao sam s utakmica Mišića, Galekovića, Meštrovića, Klobučara, Stanišića, Sušu, Kralja, Bubnja, Wachu, Dračića i Azinovića (udarnih jedanaest) te Aumilera, Čepelju i ostale (trener Je bio Gustav Lechner), a na Trgu sam tadašnje nogometne zvijezde mogao upoznati pobliže sasvim izbliza i nisam bio jedini koji ih je ovako špijunirao sa strane. Idućih dana bi u Gorici i Čiču prepričavao prijateljima mladim nogometašima doživljeno, a oni bi pak pomalo ljubomorno i u nevjerici sve upijali uz želju da ih povedem na novo okupljanje zagrebaša.

 

Zagreb članskaTreba spomenuti da nogometaši elitnog razreda tada nisu bili čisti profesionalci pa su svi igrači Zagreba bili solidno školovani a kasnije su radili na prestižnim radnim mjestima. Bili su uglavno domaći dečki iz grada i okolice. Druže se i dan-danas, a mnoge sam kasnije i osobno upoznao. Prije četiri godine 9. ožujka 2012. na groblju u Vukovini pokapan je bio Branko Galeković inače rodom iz Mraclina. Bio sam nazočan kao simpatizer ondašnjeg Zagreba, ali i kao novinar Sportskih novosti. Koje simbolike, opet su se okupili svi gore spomenuti zagrebaši, kao nekad na “špici”. Stali su u krug kojeg sam i sam popunio. Napisao sam tada u SN između ostalog: “Na sahrani su osim Mišića i Kralja (bolest i boravak van domovine) bili svi gore spomenuti Galekovićevi suigrači, a Bubanj je potvrdio nazočnost još Lipovca, Gavranovića, Mesarića, Godinića, Markulina, Nedova, Gulića, brače Stanišić, Vuka i mnogih drugih”. Koliko je Zagreb tada bio popularan govori i slijedeća činjenica. Rekordnu posječenost stadion Dinama u Maksimiru imao je na kvalifikacijskoj utakmici za ulazak u Prvu YU-ligu između Zagreba i Osijeka, oko 67 tisuća gledatelja!? Igrali su tada nasljednici Dračića Kiće i društva ali opet su to bili uglavnom dečki iz kvarta. To je međutim naka druga, također prekrasna nogometna priča iz davno minulih dana, a ovaj tekst nema ama baš nikakve namjere aludirati na današnji nogomet.

 

paviša_6

 

 

HOTNEWS

Počinje sakupljanje božićnih drvaca, a ovo su lokacije na kojima ih možete odložiti

Božićne jelke završit će na kompostiranju

Objavljeno

on

Kao i svake godine, nakon blagdana Sveta tri kralja počinje sakupljanje rezanih božićnih drvaca. Iz VG Čistoće napominju kako drvca građani mogu odložiti na zelenu površinu u blizini spremnika za komunalni otpad, pored zelenih otoka, na reciklažnom dvorištu kod sajmišta u Velikoj Gorici ili pored odlagališta Mraclinska Dubrava. Također, VG Čistoća će vozilima svakodnevno skupljati drvca na tri sabirne lokacije, i to na zelenim površinama u Ulici Slavka Kolara ispred kućnih brojeva 29 do 33, u Ulici Jurja Dobrile kod igrališta za pse te u Zvonimirovoj ulici kod boćališta.

– Drvca će se s navedenih lokacija velikim kamionima odvoziti na kompostiranje. Sakupljanje će potrajati do kraja siječnja, odnosno početka veljače – kažu iz Čistoće.

Nastavi čitati

HOTNEWS

Gorica glasala za Zorana Milanovića

Objavljeno

on

Završilo je glasanje u drugom krugu predsjedničkih izbora. Prema za sada još neslužbenim rezultatima, nakon obrađenih 94 posto glasova, Velika Gorica je podržala Zorana Milanovića. SDP-ov kandidat osvojio je 53 posto goričkih glasova, odnosno 14.657 glasova. HDZ-ova kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović u Gorici je dobila 12.959 glasova, odnosno 47 posto.

U Zagrebačkoj županiji pobjedu je također odnio Zoran Milanović, i to još uvjerljivije nego u Velikoj Gorici. Omjer snaga na razini županije je 55 posto u korist Milanovića te 45 posto za dosadašnju predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović.

Do 20.50 sati Državno izborno povjerenstvo obradilo je 95 posto glasova na razini svih izbornih jedinica, a njih 53 posto osvojio je Zoran Milanović, dok je za Kolindu Grabar Kitarović glasalo 47 posto glasača.

 

 

Nastavi čitati

HOTNEWS

Napustila je posao na Haškom sudu i pokrenula ekološku farmu koja privlači ljude iz cijeloga svijeta

Na imanju Zdenke Dodig radi Hernan iz Venezuele koji u Velikoj Gorici zarađuje kako bi prehranio obitelj u toj siromašnoj južnoameričkoj državi

Objavljeno

on

Pomislili biste kako je posjet poljoprivrednom gospodarstvu zimi obično gubljenje vremena. Samo zaleđena zemlja i voćke bez krošnji. No, već na početku obilaska oko 10.000 četvornih metara OPG-a Zdenke Dodig u Gradićima brzo ćete shvatiti kako zima nije dosadno razdoblje za uzgoj biljaka. Zelene se u plastenicima različite vrste salata, komorač, blitva, aromatično bilje… A sve što ovdje možete vidjeti ekološki je proizvod. Uzgojeno je bez umjetnih gnojiva i kemikalija protiv insekata, gljivica ili korova. Upravo se za takvu vrstu poljoprivrede prije oko 12 godina odlučila ova zaljubljenica u prirodu. Nakon karijere u marketingu u vrijeme rata kada su, kako kaže, plaće bile 100-tinjak tadašnjih maraka, pridružila se UNPROFOR-u kao prevoditelj. Na tom je poslu usavršila jezik, a onda se zaposlila na Haškom sudu u Haagu.

– To su bili dragi poslovi na kojima sam puno naučila, ali taj korporativni duh mi je bio stran te sam mislila da će mi poljoprivreda donijeti smirenost i rad bez stresa. Novac koji sam zaradila investirala sam u zemlju i plastenike. Sve bi bilo tako idilično, kako sam zamislila, da nije došlo do promjene klime – kazala je Zdenka Dodig te ispričala kako je zbog učestalog lošeg uroda krušaka počela uzgajati i povrće.

OPG Zdenka Dodig u Gradićima. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

Na početku je prijateljima poklanjala višak, krug se širio i odlučila je komercijalizirati svoj rad. Danas svoje proizvode prodaje u trgovini na zagrebačkoj Knežiji. Osim voća i povrća, nudi i zimnicu koju sama izrađuje. Naime, ljeti je proizvoda jako puno, a kupci su na moru. Kako svi ti proizvodi ne bi propali, potrebno ih je staviti u teglice i prodati zimi. U poljoprivredi morate, kaže, paziti na svaku kunu. Posebno je ponosna na svoj kimchi, kiseli kupus s đumbirom, češnjakom i čilijem. Upravo njega savjetovat će vam i za ovu poslijeblagdansku detoksikaciju.

– Nažalost, u trgovinu mi dolazi jako puno bolesnih ljudi. Ima i jako puno mladih obitelji koji ulažu u svoju djecu. Oni možda neće nužno kupovati ekološku hranu sebi, ali će djetetu sigurno kupiti – priča Dodig i pojašnjava kako joj je dugo trebalo da kod ljudi razvije povjerenje zbog čestih prevara kupaca.

OPG Zdenka Dodig u Gradićima. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

Budući da znanje o ekološkom uzgoju biljaka nije prikupljeno u jednoj jedinoj knjizi, Zdenka je na njemu radila godinama, a sada s tim iskustvom zna prepoznati ekološki proizvod. U prirodi je mnogo toga od čega proizvođač može sam napraviti sredstva za zaštitu, a postoje i lako dostupna prirodna hranjiva za biljke poput kozjeg gnojiva, koje Zdenka koristi. Zato, kaže, zaista nema potrebe za kemikalijama, a pogotovo ako znamo koliku to štetu nanosi prirodi te da je potrebno i 100 godina da se umjetna gnojiva pročiste iz zemlje.

– Dušik koji se umjetno dodaje biljci čini ju intenzivno zelenom, maslinastom, dok je biljka uzgojena bez umjetnih gnojiva svjetlozelena. Tako si možete i pomoći kada odabirete povrće. Ne možete prepoznati je li ima imala zaštitu od gljivica, insekata ili virusa. To se ne vidi, a kada dođe u probavni trakt nastavi djelovati i uništava naš imunološki sustav – objasnila je Zdenka te pojasnila kako se većina kemikalija koje služe za zaštitu biljaka razlažu tijekom kuhanja, no najveća opasnost su sistematici i umjetna gnojiva jer su oni već u samoj biljci.

– S umjetnim gnojivima se u biljku dodaju soli teških metala koje izazivaju potrebu za crpljenjem vode. Zato biljka naraste duplo veća. Međutim, pitanje je koliko je hranidbeno kvalitetnija takva biljka od one male i kržljave. Zato danas ljudi često imaju osjećaj da nisu siti. Tijelo prepoznaje da ta hrana nema dovoljno hranidbene snage – pojasnila je Zdenka Dodig koju je na odluku da se bavi ekološkom proizvodnjom potaknula i smrt majke.

– Imala je cirozu jetre, a nikad u životu nije popila kap alkohola. Bilo je evidentno da se otrovala jer je, kao kemičarka, radila s teškim organskim otapalima. Negdje u to vrijeme se u Europi počeo javljati pokret ekologije. Počelo je kada je jedan nizozemski seljak iskopao leš mačke koji je prije godinu ili dvije zakopao u svoju oranicu. Mačka je izašla iz jame kako je i ušla. Počelo se postavljati pitanje kakva nam je zemlja ako se organizam u njoj ne raspada. To je kod mene izazvalo otpor – ispričala je ova poljoprivrednica.

OPG Zdenka Dodig u Gradićima. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

Tako je Zdenka krenula u ekološku proizvodnju. I put nije bio lagan. Bilo je dana kada je radila od 6 ujutro do 2 u noći. Sama je vodila imanje, brinula za životinje i biljke, brala povrće i pripremala za dućan te dostavljala kupcima.

– Živim sama, nemam obitelji i nemam koga povesti da mi pomogne u plastenicima, moja glavna pomoć dolazi iz inozemstva, od ljudi koji dolaze iz svih krajeva svijeta. Tako su trojica Francuza, dva IT stručnjaka i budući doktor, ovo ljeto na temperaturi višoj od 30 stupnjeva ručno kopali jamu duboku četiri i široku tri metra i još su rekli kako im je to bilo najbolje ljetovanje u životu– priča Zdenka.

Zauzvrat, Zdenka volonterima osigurava smještaj i hranu tijekom boravka na imanju. Sami plaćaju kartu do Hrvatske i, priča Zdenka, dolaze s velikom radošću kako bi i po 12 sati na dan radili na farmi.

– Tu kod nas teško nađete čovjeka koji vam hoće raditi, postavljaju svakakve uvjete i traže 1.000 eura plaću. Ne shvaćaju koliko je to teško zaraditi u poljoprivredi – priča Zdenka Dodig.

OPG Zdenka Dodig u Gradićima. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

No, ono od čega Hrvati zaziru, nekome je odlična prilika. Tako kod Zdenke na farmi radi 21-godišnji Hernan Suarez de Alba iz Venezuele. On je prije gotovo dvije godine otišao u Beč na studij. Zbog problema s vizom morao je hitno napustiti Austriju, a preko zajedničkih prijatelja došao je do Zdenke te su dogovorili da kod nje bude do povratka na studij. Novi problemi s vizom i propadanje ušteđevine kojom je platio vizu i fakultet ponukali su ga da spas opet potraži u Velikoj Gorici.

– Početak je bio smiješan jer ja nisam znao engleski, a Zdenka španjolski. Dala mi je ugovor na godinu dana koliko mi traje i viza za Hrvatsku, ali nadam se da će mi vizu produžiti kako bih mogao ostati raditi ovdje. Imam mamu, brata i sestru. Ne mogu se vratiti u Venezuelu jer sam ja taj koji pomaže obitelji – objasnio je Hernan koji u Hrvatskoj planira završiti i školu za kuhara, a Zdenka ga već uči hrvatski.

– Kao dijete mi je postao. Potpuno je različit od mladih ljudi ovdje. Vrijedan je i zna jako puno toga raditi. Mladi Hrvati koji su dolazili ovdje raditi većinom nisu bili radišni. Niti su znali, niti htjeli. Još sam morala popravljati za mnogima – kaže Zdenka Dodig i dodaje kako bi na farmi ove veličine trebalo raditi barem troje ljudi.

OPG Zdenka Dodig u Gradićima. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

No, bez obzira na nedostatak radne snage Zdenka za svoju poljoprivrednu proizvodnju ima velike planove. Želi nabaviti još plastenika, radi jezero za patke koje će ujedno služiti i za navodnjavanje povrća u plastenicima, a tu je i proizvodnja izuzetno kvalitetnog komposta, dok bi za grijanje plastenika iskoristila upravo procese koji nastaju stvaranjem tog komposta.

Nastavi čitati

Reporter 389 - 19.12.2019.

Facebook

Izdvojeno