Sport

NOGOMETNA PRIČA IZ DAVNINA Veliki susjedski rivalitet Udarnika i Radnika

Objavljeno

prije 10 godina

13. travnja 2016.

Objavio/la

Mato Paviša

Franjo Leder

Bilo je prekrasno nedjeljno jutro u autobusu koji je vozio ekspediciju Udarnika na prvenstveni dvoboj u Zabok protiv domaće Mladosti (igrala se matineja od 10 sati). Igrači u stražnjem a stručni stožer i pratnja u prednjem dijelu busa. Službenog predstavnika Udarnika Silvija Kranjeca i negdašnjeg predsjednika kluba iz Kurilovca Franju Ledera dijelio je samo prolaz po sredini a nakon neupadljivo ubačene teme o davno minulim nogometnim danima postepeno je započeo dinamičan dvoboj riječima između spomenutih.

Udarnik u prugastim dresovima u društvu kolega uz Radnika

Potrebno je istaknuti da je legendarni Silvio Kranjac u mladim danima bio neprelazni i vrlo cijenjeni bek Radnika koji je bio blizak i vodstvu kluba iz Velike Gorice a dobro je poznato i veliko suparništvo između spomenutih susjednih tabora. Koliko veliko, može oslikati i dobročudan dvoboj riječima Franje Ledera i Silvija Kranjca.

Iskusni Leder započeo je priču kako se prije poznat i cijenjeni nogometni majstor vezist, vračajući se iz Austrije kući, odlučio pristupiti radije Udarniku no Radniku. Reakcija Silvija bila je britka kao i dok je igrao. Reakcija Silvija bila je britka kao i dok je igrao. “Nemojte pričati što nije bilo. Sada smo u istom klubu ali moram vas demantirati jer istina je bila drugačija. Dotični igrač kupio je stan u Gorici i najprije je odlučio pregovarati s Radnikom. Sve smo već bili dogovorili osim uvjeta transfera a onda je gospodin tražio da mu namjestimo dio stana. Mi u Radniku ostali smo pomalo zatečeni i nismo željeli ulaziti u nepromišljeni pothvat prvenstveno zbog mira u momčadi jer na kraju sve se sazna pa i uvjeti dolazaka pojedinih igrača. Tek nakon našeg odustajanja dotični igrač odlučio se pregovarati sa Udarnikom i vi ste mu vjerojatno tada nabavili namještaj” – kazao je Kranjac.

Čelnici kluba iz Kurilovca

Leder je Kranjcu pak uzvratio kontrom. “To su samo priče kako bi se vi u Radniku opravdali što ste ostali bez majstora i pravog španera. Kakav namještaj, kaj god. Vaši iz kluba valjda su se slabo razumjeli u nogometne aktualnosti i kvalitetu spomenutog igrača pa ste nakon jednog upita, a tko je sad taj, ostali bez iskusnog veznjaka koji se nije dao podcjenivati. Istina, mi smo kasnije spomenutom kupili poklon za uselenje ali samo dio namještaja u vidu jednog elementa. Za tvrdnju postoje i fotografije”– nije se dao Leder a Kranjac mu onda izbacio rekontru. “Je, je kupili ste element u vidu tada modernog regala i dodatne opreme” pola u zbilji a pola u šali branio je ugled negdašnjeg Radnika Silvio Kranjac.

Prvi lijevo Stjepan Stepanić Štenko

Sličnih susjedskih okršaja, koji nikad nisu izlazili izvan okvira dobrog ukusa, bilo je prije u izobilju na terenu ali i van igrališta među navijačima i čelnicima klubova. Franjo Leder otkrio je međutim i drugu stranu medalje. “Koliko god su na terenu frcale iskre, Udarnik i Radnik su si međusobno i pomagali. Pamtim kada sam uz pomoć još petorice radnika poduzeća Beton cijelu noć na igralištu u Kolarevoj radio na podizanju ograde oko igrališta. Idući dan igrao je Radnik važnu kvalifikacijsku utakmicu a postojeća ograda nije bila dovoljno visoka i ujutro je posao morao biti završen. Nije se spavalo a popodnevni kvalifikacijski dvoboj susjeda sam onda prespavao. Radio sam i golove za rukometašice Radnika u vrijeme dok je predsjednik bio Željko Horvat a trener Igor Panadić. Na Radniku se održavala i tombola ili takozvani bingo. Nedostajao je svijetleći semafor a opet su u pomoć uskočili Kurilovčani Stjepan Kliček i moja malenkost. Dobili smo materijala za dva semafora pa je jedan završio u Kurilovcu, ha ha ha” ispričao je Leder u jednom razgovoru nakon puta u Zabok kada je ustupio i fotografije iz svoje bogate arhive.

Bilo je spomenuto još mnogo zanimljivih detalja kao naprimjer memorijalni turnir Udarnika “Stjepan Stepanić Štenko” koji je u Turopolju prvi i premijerni takvog tipa. Spomenimo još, Franjo Leder iako u trećoj životnoj dobi dolazi na gotovo sve utakmice Udarnika doma i vani zajedno sa svojim vršnjacima Jurom Odrčićem i Josipom Rusom koji su također ostavili dubok trag u Kurilovečkom mezimcu.

Povezane teme:Mato Paviša nogometna priča iz davnina

Sport

Mraclin uvjerljiv protiv Metalca, Ivan Kos – Čapa proslavio jubilej asistencijom i pogotkom

Objavljeno

prije 4 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Prije početka susreta domaća uprava prigodnim je dresom s brojem 200 nagradila Ivana Kosa za dvjestoti nastup u dresu Mraclina, a iskusni napadač jubilej je obilježio asistencijom i pogotkom. Nogometaši Mraclina ostvarili su važnu pobjedu u borbi za bijeg iz donjeg dijela tablice svladavši na Novoj grabi Metalac iz Siska rezultatom 3:0. Domaćini su do prednosti stigli u 34. minuti kada je nakon ubačaja Frana Krilića s desne strane glavom precizan bio Dominik Smolković. Mraclin je i u nastavku bio bolja momčad, a vodstvo je povećano u 52. minuti. Ivan Kos probio je desni bok gostiju i ubacio u peterac gdje je Igor Hajduk na drugoj vratnici pospremio loptu u mrežu za 2:0. Točku na zasluženu pobjedu stavio je upravo slavljenik Ivan Kos u 70. minuti. Nakon kornera i nekoliko odbijanaca lopta je stigla do domaćeg napadača koji je s četrnaest metara preciznim prizemnim udarcem pogodio iza leđa vratara Blagojevića. Ovom pobjedom Mraclin je dva kola prije kraja napravio važan korak prema očuvanju četvrtoligaškog statusa.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 28. kolo

MRACLIN – METALAC (S) 3:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: Juraj Mikšec (Vrbovec). Pomoćnici: Luka Bradašić (Novska) i Veronika Muraja (Rajić).

STRIJELCI: 1:0 – Smolković (34), 2:0 – Hajduk (52), 3:0 – I. Kos (70).

MRACLIN: Matejčić (od 78. Zagorac), Marjanović, J. Domitrović, Rajić, Brdek, Smolković (od 60. Matić), Borovac, Tokić, Krilić, Hajduk, I. Kos (od 83. Hodalin). Trener: Marko Pancirov.

METALAC (S): Blagojević, Čajani, Acel, Matić (od 53. Pupić), Bičanić, Ayuba, Kesse (od 53. Perić), Brlečić, Krištopović, Knežević (od 57. Bekonjić), Vincelj (od 53. Brlić). Trener: Dalibor Sanader.

Nastavite čitati

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 14 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 17 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 19 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.