Poveži se s nama

Sport

NOGOMETNA PRIČA IZ DAVNINA: Trčali iz Kobilića u Novo Čiče na utakmicu

Objavljeno

U nedjelju 24.lipnja ove godine u Novom Čiču igra se prvenstveni dvoboj Dinama Hidrela i Vatrogasca iz Kobilića a velika je vjerojatnost da gostujuća momčad neće iz Kobilića na  stadion u Novom Čiču dotrčati u sportskoj opremi!? Odakle autoru i sama pomisao o takvoj avanturi momčadi iz nekoliko kilometra udaljenog mjesta? Pročitajte tekst do kraja pa Vam ideja možda i neće izgledati tako nevjerojatna.

 

Momčad Vatrogasca s biciklima na vratima čiji okvir još nije bio zaobljen

Momčad Vatrogasca s biciklima na vratima čiji okvir još nije bio zaobljen

Tražeći nogometne zgode iz davno minulog vremena susret u Kobiliću sa 75-godišnjim Stjepanom Trupčevićem Košekom i nešto mlađim Vladom Brigljevićem ispao je idealnim. Još uvijek vitalan Štef Košek dobro se prisjeća prvih nogometnih dana u Kobiliću.

 

U pozadini legendarni hrast u Strmcu Bukevskom ispod kojeg su se presvlačili gosti

U pozadini legendarni hrast u Strmcu Bukevskom ispod kojeg su se presvlačili gosti

“Klub smo osnovali 29. siječnja 1959. godine a među osnivačima značajnu ulogu imala je i moja malenkost a moram spomenuti i Franju Trupčevića Fuleka. Kako smo došli do imena Vatrogasac? U našem mjestu je 1946.godine osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo Kobilić a članovi su bili i mladići koji su znali igrati nogomet. Mi budući nogometaši željeli smo što jaču vezu dva društva na obostranu korist pa je nogometni klub dobio ime Vatrogasac. To se kasnije isplatilo jer smo sredstvima od zabava uz pomoć vatrogasaca, tombole i raznim sponzorstvima prvi od manjih klubova u Turopolju nabavili mreže za golove a imali smo i plaćenu spremačicu koja nam je prala dresove. Igralište je bilo na sadašnjem mjestu a tadašnju tratinu, na kojoj je pasla stoka i pernate životinje, koristili su već Rakarci i njihov klub Orač koji se kasnije ugasio. Moja generacija prva je počela uređivati spomenutu tratinu i navažati je pomoću konjskih zaprega te ju postepeno ravnati u prikladan travnjak za nogomet” – prisjećao se prvih nogometnih dana u Kobiliću Stjepan Trupčević Košek britki centarhalf i kapetan momčadi a nadopunio ga je i prisutan Vlado Brigljević.

 

Vlado Brigljević i Stjepan Trupčević Košek

Vlado Brigljević i Stjepan Trupčević Košek

“Malo je poznato da smo zamalo ostali bez igrališta. Tadašnja tratina kao i današnje igralište su uz samu glavnu prometnicu kroz mjesto i nekome je sinula ideja o gradilištima. Tratina je već bila pokolčena ali smo se onda kao klub tome usprotivili i uspjeli sačuvati čitavu parcelu koju i danas mladi koriste za nogometne aktivnosti” – otkrio je Vlado Brigljević a Štef Košek nastavio svoju priču.

 

“U proljeće 1959. godine igrali smo ligu van konkurencije a startali smo kao punopravni član na jesen iste godine i odmah završili polusezonu na prvom mjestu ispred, mislim Lomnice. Iste godine organizirali smo i prvi turnir a branio sam tada za Dinamo Čiče koji ga je i osvojio. Svlačionica nije bilo a prali smo se na ručnim pumpama hladnom vodom. Ako bi padala kiša, presvlačili smo se na suprotnoj strani ceste u susjedovoj drvarnici ili štaglju. Ništa nam nije bilo teško jer smo obožavali nogomet. Koliko je samo puta ostavljeno suho sijeno na livadi da pokisne jer je utakmica bila važnija a mora se znati da se tada od sijena i stoke živjelo. Bilo je i mnogih drugih situacija kada se nogomet stavljao u prvi plan ispred borbe za egzistenciju. Na utakmice širom Turopolja od Posavine do Lukavca, Lomnice, Mičevca ili Velike Mlake pa onda do Kuča, Okuja (imali su Okujci tada NK Torpedo) putovali smo biciklima. Pamtim zgodu kada smo se odlučili na zaista zanimljiv pothvat što se putovanja tiče. Jedne nedjelje padala je uporna i dosadna kiša a Kobilinci su morali na dvoboj u Novo Čiče. Nije nam se sjedalo na bicikle a onda je netko došao na sjajnu ideju. U Kobiliću smo se presvukli u nogometnu opremu, uzeli loptu i odlučili trčati u Čiče poprekim putem dijelom kroz šumu, pa livadama i oranicama, onda šumarcima kroz živice… Do Čiča smo se izgleda dobro zagrijali jer smo na kraju i pobijedili a onda u dresovima sretni se trčeći vratili i doma u Kobiliće proslaviti pobjedu, ha ha ha” – sjetio se nesvakidašnjeg događaja i pobjede Stjepan Trupčević Košek.

 

Stoje s lijeva Drago Trupčević Finta, Zvonko Trupčević, Stjepan Pavleković, Stjepan Janječić, Stjepan Trupčević, Stjepan Vitez. Čuće Stjepan Jurenić, Ivan Jurenić, Damir Jurenić, Franjo Trupčević Stjepan Brigljević

Stoje s lijeva Drago Trupčević Finta, Zvonko Trupčević, Stjepan Pavleković, Stjepan Janječić, Stjepan Trupčević, Stjepan Vitez. Čuće Stjepan Jurenić, Ivan Jurenić, Damir Jurenić, Franjo Trupčević Stjepan Brigljević

Priču može potvrditi i autor koji se sjetio spomenute utakmice. Novočičani su čekali Kobilince gledajući na prometnicu prema Lazinama Čičkim gdje su se dotični trebali pojaviti a kada su u Dinamu već počeli slaviti pobjedu 3:0 bez borbe, jer “vatrogascima” ni traga ni glasa, susjedi su se pojavili iza obližnjeg šumarka na suprotnoj strani i to u dresovima. Iznenađenje je bilo veliko a možda je i kumovalo porazu novočičkih dinamovaca. Koliko se u tadašnje vrijeme volio nogomet može posvjedočiti još jedna Košekova priča.

S lijeva Stjepan Trupčević, Juraj Brigljević, Stjepan Kirinić, sudac Nikola Filipančić, Josip Trupčević, Franjo Trupčević Fulek, Franjo Trupčević Roznar, Nikola Bučan. Čuče Stjepan Bučan, Ivan Jurenić, Stjepan Trupčević, Josip Bučan

“Prijatelj nogometaš i ja bili smo na tadašnjoj predvojničkoj obuci u Rakitju a Vatrogasac je popodne igrao u Kučama. Uspjeli smo zbrisati s obuke a onda nekako uloviti bus za Goricu. Iz Gorice smo trčali do Kobilića uzeti opremu a onda biciklima jurili u Kuče da bi stigli na utakmicu. Jesmo li nakon svega mogli igrati? Mogli smo, mogli i dvije ako se boje Vatrogasca trebalo braniti. Nisu me mogli od nogometa odvojiti ni lomovi noge, ruke i čeljusti, sve se trpjelo za klub. Tek me kasnije nažalost zaustavila žutica, ista ona koja je skratila veliku karijeru i hrabrom Ivanu Gudelju iz Hajduka” – ispričao je samo za cityportal Stjepan Trupčević Košek.

Sport

Među 57 momčadi i Goričani: Odbojka kao rekreacija vodi sve do Umaga

Društvo koje se okuplja oko novoizgrađenih terena za odbojku na pijesku, rekreativci mahom ponikli u našem jedinom muškom odbojkaškom klubu OK Gorica, sudjelovali su na velikom turniru u Istri

Objavljeno

on

Proteklog vikenda u Umagu se održao 12. Umag Open, najveći rekreativni odbojkaški turnir u ovom dijelu Europe. Turnir je međunarodnog karaktera, već dobro prepoznat u regiji, sa sudionicima iz pet zemalja: Italije, Slovenije, Srbije, BiH i, naravno, Hrvatske. Da se među 57 momčadi nađe predstavnik Velike Gorice pobrinula se naša rekreativna ekipa pod nazivom Goričani – OK Gorica, okupljena oko novoizgrađenih terena za odbojku na pijesku, a mahom ponikla u našem jedinom muškom odbojkaškom klubu OK Gorica, s kojim često spariraju i iskustvom pomažu mladim nadama kluba.

Goričani su prezentirali vrlo dobru odbojku, no ždrijeb im nije išao na ruku, tako da su ispali u skupini od budućih finalista turnira (vrlo ozbiljnih ekipa, aktivnih sudionika slovenske 2. lige). Glavne nagrade su pokupili Slovenci, ŠD HIT Nova Gorica prvo mjesto, a Papagaji Vransko (SLO) i Špricer Team Maribor (SLO) raspodijelili su drugo i treće mjesto. To nije previše ni čudno, s obzirom na to da je rekreativni sport u susjednoj državi očito na dosta višoj razini nego kod nas. Vidljivo je to i po tome što je većina prijavljenih ekipa bila upravo iz Slovenije.

Ove godine bilo je to, kako kažu Goričani, “iskušavanje terena”, a već se kuju planovi za sljedeće izdanje turnira, gdje naši rekreativci najavljuju konkretnije rezultate, priželjkujući priključenje i ženske ekipe. U svakom slučaju, ovo je bio lijep korak za prezentaciju i rast rekreativne odbojke u Velikoj Gorici, te se nadamo nastavku sličnih akcija.

– Naravno, sve to nije moguće postići bez sponzora, stoga posebno zahvaljujemo Odbojkaškom Klubu Gorica, te već dobro poznatim podržavateljima raznih sportskih aktivnosti u gradu, CB Scotch, CB Passage, CB Alkar, isto kao i KSU d.o.o. te teniskom klubu iTeam. Za sljedeću godinu nadamo se aktivnijem uključenju Grada Velike Gorice, da se između ostalog i ovako promiče rekreativni sport u gradu. U svakom slučaju, hvala svima koji su nesebično pomogli da odbojka u Velikoj Gorici i na ovaj način raste i ima svoga predstavnika na ovom respektabilnom turniru – poručili su dečki.

Nastavi čitati

Sport

Jurica Kovačić u Vinogradaru

Zaključena epizoda u Atlantasu iz Litve

Objavljeno

on

U ponedjeljak 27. siječnja u Sportskim novostima moglo s pročitati da je za Vinogradar iz Mladine kontra Maksimira (0:5) zaigrao i Jurica Kovačić ponikao u Gorici. Poruka nakon provjere bila je sažeta i jasna.

– Da, dogovorio sam sve s Vinogradarom. Definitivno sam na Mladini do ljeta, a za dalje još je rano planirati. Minule srijede počeo sam trenirati. U subotu sam odigrao i prvu utakmicu. Epizoda u Litvi je tako završila. Odradio sam ugovor do kraja i mogu kazati da je to bilo jedno lijepo i vrijedno iskustvo – otkrio je Kovačić.

Nastavi čitati

Sport

Blistali, potonuli, pa ipak pobijedili: Ako treba, mogu oni i dramatično…

Košarkaši Gorice pobijedili su Vrijednosnice Osijek 102-90 na domaćem parketu i još se malo odmaknuli od izravnog konkurenta u borbi za jedno od prva četiri mjesta uoči doigravanja. Lovro Mazalin otišao je do double-double učinka, ali igrali su opet – svi…

Objavljeno

on

Neobičnu utakmicu odigrali su košarkaši Gorice u petak poslijepodne, neobično važnu pobjedu izborili su u sudaru s Vrijednosnicama Osijek. Otišli su na kraju preko “stotke”, jer završilo je 102-90, ali i udaljili od sebe izravnog konkurenta u borbi za jedno od prva četiri mjesta na tablici, koje donosi prednost domaćeg terena u doigravanju. Doduše, Gorica je već neko vrijeme na trećemu mjestu, iza Zadra i Cibone, ispred Splita i Osječana, nije isključeno da će tu i ostati, no i broj četiri puno bi donio uoči doigravanja…

No puno se još ima za igrati, odigrano je 17, a odigrat će se još 16 kola. I zato treba ići korak po korak. Kao što su Goričani i učinili ovoga puta. Osijek je došao s vrlo opasnim sastavom, počevši od Lovre Bašića, preko Antonija Jordana i Lovre Buljevića, sve do bivšeg igrača Cibone i Cedevite Andrije Ćorića i Amerikanca Darlinga. Međutim, svi su oni, redom ozbiljni igrači, na otvaranju utakmice izgledali kao da su u potpunom neredu! Sijevalo je sa svih strana, Gorica je zabila 32 koša i ostavila protivnika na -14 nakon uvodnih deset minuta.

Nastavilo se u sličnom ritmu i do polovice druge četvrtine, pa je Gorica u jednom trenutku imala i 19 koševa prednosti. Međutim, Osječani su tad odlučili da je toga dosta… Za samo tri i pol minute kreirali su seriju 13-0 i potpuno se vratili u utakmicu. Minutu prije kraja poluvremena bili su na samo dva koša zaostatka, da bi na odmor Gorica otišla s pet razlike (58-53).

Propadanje se nastavilo i u trećoj dionici, kad je Osijek prvo preuzeo vodstvo, a onda ga i učinio itekako ozbiljnim i opipljivim. U jednom trenutku vodili su gosti 74-67, a onda se ukazao – Tim Osolnik. Slovenac, novi igrač u Gorici, vjerojatno i posljednje pojačanje za ovu sezonu. Da doista i jest pojačanje pokazao je svojim ulaskom, jer osim dvije trice donio je i novu dozu agresivnosti. Otišli su Osječani na sedam koševa razlike i u zadnjoj četvrtini (81-74), no tad se konačno na parket vratila Gorica iz prve četvrtine.

Prvo serijom 10-0, a zatim i povratkom konstante u igru, Goričani su otišli na velikih 12 razlike (97-85) dvije i pol minute prije kraja, što je označilo i kraj ozbiljnih ambicija gostiju.

– Nakon dobrog otvaranja, u kojem smo stvarno izdominirali, pogađali sve živo, moralo je doći i do perioda bez pogođenog šuta. Međutim, zabrinuo me loš odgovor u obrani, jer trebali smo puno bolje reagirati u trenutku kad smo imali 20 razlike – kazao je trener Josip Sesar.

Raspoloženja su se mijenjala u ovoj utakmici svaki čas, potrošeno je puno emocija, ali važno je da je završilo onako kako smo priželjkivali.

– Da, na kraju smo, unatoč tom propadanju u dvije četvrtine, odigrali zrelo. Uspjeli smo se konsolidirati, a mali Tim nam je donio agresivnost na poziciji playa. Trebalo nam je vremena da se vratimo u svoj ritam, to smo uspjeli krajem treće četvtine i mirno smo utakmicu priveli kraju – analizirao je Sesar.

Goričke strijelce ovoga puta predvodio je Lovro Mazalin, koji je sa 17 koševa i 11 skokova došao do double-double učinka, a pratili su ga Borna Kapusta i Ante Mašić sa po 16 poena. Dvocifreni su bili još i Ante Gospić s 11 i Ivan Vučić s deset, po devet su ubacili Ivan Papac i Mislav Brzoja, osam novak Tim Oslnik… Tako to radi Sesarova Gorica, raznovrsno i učinkovito. Ponekad, eto, i dramatično, ali to je ljepota loptanja među obručima…

Novi težak i velik izazov slijedi već u subotu, kad Gorica gostuje kod opasnog Zaboka, zatim Škrljevo stiže u Goricu, a onda Gorice ide Ciboni.

Nastavi čitati

Reporter 389 - 19.12.2019.

Facebook

Izdvojeno