Povežite se s nama

Sport

NOGOMETNA PRIČA IZ DAVNINA: Trčali iz Kobilića u Novo Čiče na utakmicu

Objavljeno

na

U nedjelju 24.lipnja ove godine u Novom Čiču igra se prvenstveni dvoboj Dinama Hidrela i Vatrogasca iz Kobilića a velika je vjerojatnost da gostujuća momčad neće iz Kobilića na  stadion u Novom Čiču dotrčati u sportskoj opremi!? Odakle autoru i sama pomisao o takvoj avanturi momčadi iz nekoliko kilometra udaljenog mjesta? Pročitajte tekst do kraja pa Vam ideja možda i neće izgledati tako nevjerojatna.

 

Momčad Vatrogasca s biciklima na vratima čiji okvir još nije bio zaobljen

Momčad Vatrogasca s biciklima na vratima čiji okvir još nije bio zaobljen

Tražeći nogometne zgode iz davno minulog vremena susret u Kobiliću sa 75-godišnjim Stjepanom Trupčevićem Košekom i nešto mlađim Vladom Brigljevićem ispao je idealnim. Još uvijek vitalan Štef Košek dobro se prisjeća prvih nogometnih dana u Kobiliću.

 

U pozadini legendarni hrast u Strmcu Bukevskom ispod kojeg su se presvlačili gosti

U pozadini legendarni hrast u Strmcu Bukevskom ispod kojeg su se presvlačili gosti

“Klub smo osnovali 29. siječnja 1959. godine a među osnivačima značajnu ulogu imala je i moja malenkost a moram spomenuti i Franju Trupčevića Fuleka. Kako smo došli do imena Vatrogasac? U našem mjestu je 1946.godine osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo Kobilić a članovi su bili i mladići koji su znali igrati nogomet. Mi budući nogometaši željeli smo što jaču vezu dva društva na obostranu korist pa je nogometni klub dobio ime Vatrogasac. To se kasnije isplatilo jer smo sredstvima od zabava uz pomoć vatrogasaca, tombole i raznim sponzorstvima prvi od manjih klubova u Turopolju nabavili mreže za golove a imali smo i plaćenu spremačicu koja nam je prala dresove. Igralište je bilo na sadašnjem mjestu a tadašnju tratinu, na kojoj je pasla stoka i pernate životinje, koristili su već Rakarci i njihov klub Orač koji se kasnije ugasio. Moja generacija prva je počela uređivati spomenutu tratinu i navažati je pomoću konjskih zaprega te ju postepeno ravnati u prikladan travnjak za nogomet” – prisjećao se prvih nogometnih dana u Kobiliću Stjepan Trupčević Košek britki centarhalf i kapetan momčadi a nadopunio ga je i prisutan Vlado Brigljević.

 

Vlado Brigljević i Stjepan Trupčević Košek

Vlado Brigljević i Stjepan Trupčević Košek

“Malo je poznato da smo zamalo ostali bez igrališta. Tadašnja tratina kao i današnje igralište su uz samu glavnu prometnicu kroz mjesto i nekome je sinula ideja o gradilištima. Tratina je već bila pokolčena ali smo se onda kao klub tome usprotivili i uspjeli sačuvati čitavu parcelu koju i danas mladi koriste za nogometne aktivnosti” – otkrio je Vlado Brigljević a Štef Košek nastavio svoju priču.

 

“U proljeće 1959. godine igrali smo ligu van konkurencije a startali smo kao punopravni član na jesen iste godine i odmah završili polusezonu na prvom mjestu ispred, mislim Lomnice. Iste godine organizirali smo i prvi turnir a branio sam tada za Dinamo Čiče koji ga je i osvojio. Svlačionica nije bilo a prali smo se na ručnim pumpama hladnom vodom. Ako bi padala kiša, presvlačili smo se na suprotnoj strani ceste u susjedovoj drvarnici ili štaglju. Ništa nam nije bilo teško jer smo obožavali nogomet. Koliko je samo puta ostavljeno suho sijeno na livadi da pokisne jer je utakmica bila važnija a mora se znati da se tada od sijena i stoke živjelo. Bilo je i mnogih drugih situacija kada se nogomet stavljao u prvi plan ispred borbe za egzistenciju. Na utakmice širom Turopolja od Posavine do Lukavca, Lomnice, Mičevca ili Velike Mlake pa onda do Kuča, Okuja (imali su Okujci tada NK Torpedo) putovali smo biciklima. Pamtim zgodu kada smo se odlučili na zaista zanimljiv pothvat što se putovanja tiče. Jedne nedjelje padala je uporna i dosadna kiša a Kobilinci su morali na dvoboj u Novo Čiče. Nije nam se sjedalo na bicikle a onda je netko došao na sjajnu ideju. U Kobiliću smo se presvukli u nogometnu opremu, uzeli loptu i odlučili trčati u Čiče poprekim putem dijelom kroz šumu, pa livadama i oranicama, onda šumarcima kroz živice… Do Čiča smo se izgleda dobro zagrijali jer smo na kraju i pobijedili a onda u dresovima sretni se trčeći vratili i doma u Kobiliće proslaviti pobjedu, ha ha ha” – sjetio se nesvakidašnjeg događaja i pobjede Stjepan Trupčević Košek.

 

Stoje s lijeva Drago Trupčević Finta, Zvonko Trupčević, Stjepan Pavleković, Stjepan Janječić, Stjepan Trupčević, Stjepan Vitez. Čuće Stjepan Jurenić, Ivan Jurenić, Damir Jurenić, Franjo Trupčević Stjepan Brigljević

Stoje s lijeva Drago Trupčević Finta, Zvonko Trupčević, Stjepan Pavleković, Stjepan Janječić, Stjepan Trupčević, Stjepan Vitez. Čuće Stjepan Jurenić, Ivan Jurenić, Damir Jurenić, Franjo Trupčević Stjepan Brigljević

Priču može potvrditi i autor koji se sjetio spomenute utakmice. Novočičani su čekali Kobilince gledajući na prometnicu prema Lazinama Čičkim gdje su se dotični trebali pojaviti a kada su u Dinamu već počeli slaviti pobjedu 3:0 bez borbe, jer “vatrogascima” ni traga ni glasa, susjedi su se pojavili iza obližnjeg šumarka na suprotnoj strani i to u dresovima. Iznenađenje je bilo veliko a možda je i kumovalo porazu novočičkih dinamovaca. Koliko se u tadašnje vrijeme volio nogomet može posvjedočiti još jedna Košekova priča.

S lijeva Stjepan Trupčević, Juraj Brigljević, Stjepan Kirinić, sudac Nikola Filipančić, Josip Trupčević, Franjo Trupčević Fulek, Franjo Trupčević Roznar, Nikola Bučan. Čuče Stjepan Bučan, Ivan Jurenić, Stjepan Trupčević, Josip Bučan

“Prijatelj nogometaš i ja bili smo na tadašnjoj predvojničkoj obuci u Rakitju a Vatrogasac je popodne igrao u Kučama. Uspjeli smo zbrisati s obuke a onda nekako uloviti bus za Goricu. Iz Gorice smo trčali do Kobilića uzeti opremu a onda biciklima jurili u Kuče da bi stigli na utakmicu. Jesmo li nakon svega mogli igrati? Mogli smo, mogli i dvije ako se boje Vatrogasca trebalo braniti. Nisu me mogli od nogometa odvojiti ni lomovi noge, ruke i čeljusti, sve se trpjelo za klub. Tek me kasnije nažalost zaustavila žutica, ista ona koja je skratila veliku karijeru i hrabrom Ivanu Gudelju iz Hajduka” – ispričao je samo za cityportal Stjepan Trupčević Košek.

Sport

Limači AK Maraton VG najbolji na kros prvenstvu u Donjoj Stubici

Zlato, srebro i bronca.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: AK Maraton VG/FB

Mladi atletičari AK Maraton VG ostvarili su vrlo dobre rezultate na HALS ekipnom prvenstvu u krosu održanom u subotu, 7. ožujka u Donjoj Stubici. Najveći uspjeh za velikogorički klub ostvarili su najmlađi natjecatelji, limači rođeni 2017. godine, koji su na utrci dugoj 600 metara osvojili ekipno prvo mjesto.

Pobjedničku ekipu činili su Luka Nikšić, Maxim Šimek, Vid Šimičić i Albert Adamović, koji su svojim nastupima klubu donijeli maksimalnih 15 bodova.

Dobar rezultat ostvarila je i ekipa limača 2015 na dionici od jednog kilometra. Matej Marinčić, Noa Šimičić i Franjo Đuričić osvojili su ekipno drugo mjesto. U konkurenciji limačica 2016 na 800 metara nastupile su Nelli Komljenović, Eva Plepelić i Marta Marinčić, a njihova ekipa natjecanje je završila na četvrtom mjestu.

Velikogorički klub imao je predstavnicu i u utrci kadetkinja na 1,6 kilometara, gdje je Vita Plepelić zauzela sedmo mjesto s vremenom 7:29.

U seniorskoj utrci na tri kilometra nastupile su Iva Jurić, Nika Plepelić i Katarina Jurić. Najbolji pojedinačni rezultat ostvarila je Iva Jurić, koja je s vremenom 15:25 zauzela deveto mjesto, dok su seniorke ekipno osvojile treće mjesto.

U ukupnom poretku svih kategorija AK Maraton VG zauzeo je šesto mjesto među 16 klubova, s ukupno osvojenih 36 bodova.

Nastavite čitati

Sport

Mladi hrvači Velike Gorice osvojili četiri medalje u jakoj međunarodnoj konkurenciji

Četiri medalje za velikogoričke hrvače u konkurenciji 267 natjecatelja.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Hrvački Klub Velika Gorica 1991/FB

Hrvači Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991 osvojili su četiri medalje na međunarodnom turniru Zlatni pijetao 2026 održanom u Koprivnici, na kojem je nastupilo 267 natjecatelja iz 31 kluba i šest država. Velikogoričani su na natjecanje stigli s 12 hrvača, a kući se vraćaju s jednim zlatom i tri brončane medalje.

Najuspješniji među njima bio je Marko Šoljić koji je u kategoriji do 44 kilograma (U11) osvojio prvo mjesto i donio klubu zlatnu medalju.

Bronce su izborili Mato Margit u kategoriji do 30 kilograma (U13), Vanja Grgić u kategoriji do 49 kilograma (U13) te Jakov Ključar u kategoriji do 34 kilograma (U15).ž

Blizu medalje bili su i Andrija Margit te Mihael Šoljić koji su poraženi u borbama za treće mjesto te su natjecanje završili na petoj poziciji. Za Hrvački klub Velika Gorica 1991 na turniru su još nastupili Egon Borilović, Marko Ivelj, Šimun Hranilović, Jakov Gašparac, Mark Grgić i Josip Kirinčić, dok su natjecatelje vodili treneri Anri Targuš, Fran Haramustek i Gabriel Đukić.

 

Nastavite čitati

Sport

FOTO Dinamo Hidrel i Velika Mlaka 1947 odigrali neodlučeno u prvom proljetnom kolu

Objavljeno

na

Objavio/la

Dinamo Hidrel i Velika Mlaka 1947 u prvom proljetnom kolu, 16. kolu Jedinstvene 1.ŽNL-e, odigrali su u Novom Čiču neodlučeno 2:2. Strijelci za domaće bili su Hrvoje Babić i Nebojša Jandrić, a za goste Antonio Jantol i Jan Đenđinović.

Novo Čiče, 08.03.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-16.kolo: Dinamo Hidrel-Velika Mlaka 2:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novo Čiče, 08.03.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-16.kolo: Dinamo Hidrel-Velika Mlaka 2:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Mlaka je odlično otvorila utakmicu i došla u vodstvo pogotkom Jantola u 3. minuti. Gosti su u prvom poluvremenu bili bolji i sačuvali su minimalno vodstvo do kraja prvog poluvremena. Domaći su drugo poluvrijeme otvorili s dva igrača s klupe za pričuve i to je donijelo rezultatsku prevagu. Prvo je Babić bio najprisebniji u gužvi i poslao loptu u mrežu za izjednačenje.

Novo Čiče, 08.03.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-16.kolo: Dinamo Hidrel-Velika Mlaka 2:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novo Čiče, 08.03.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-16.kolo: Dinamo Hidrel-Velika Mlaka 2:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Izjednačenje je ubrzalo igru, lopta se prenosila brzo s jedne na drugu stranu i nakon udarca Jandrića iz kuta u 70. minuti lopta je završila u maloj mrežici za vodstvo domaćih 2:1. Deset minuta kasnije i udarca iz kuta nastala je velika gužva u petercu domaće momčadi, najbrže je reagirao Jan Đenđinović i silovito zabio loptu u mrežu za izjednačenje – 2:2!

Novo Čiče, 08.03.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-16.kolo: Dinamo Hidrel-Velika Mlaka 2:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novo Čiče, 08.03.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-16.kolo: Dinamo Hidrel-Velika Mlaka 2:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dinamo Hidrel (16 2 3 11 18:48 9) je s 9 bodova na 15. mjestu, a Velika Mlaka (16 7 2 7 39:34 23) je s 23 boda na 8. mjestu u trenutačnom poretku.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL NSZŽ 2025./2026., 16.kolo

NK Dinamo Hidrel – NK Velika Mlaka 1947 2:2 (0:1)

Novo Čiče. Stadion: ŠRC Novo Čiče. Gledatelja: 100. Nedjelja, 08.03.2026., 12:30 sati. Sudac: David Vrljić (Zagreb). Pomoćni suci: Danijel Zgurić (Kravarsko) i Katarina Ćulumović (Velika Gorica). Delegat: Velibor Miličević (Velika Gorica). Strijelci: 0:1 – Jantol (3), 1:1 – Babić (50), 2:1 – Jandrić (72), 2:2 – Đenđinović (82).

DINAMO HIDREL: Ogrič, Smilović, Varivoda, Maras, Minković (od 46. Mišura), Rebihić, Jandrić, Milanščak, Sečenj, Babić, Hemen (od 46. Budimir). Trener: Tomislav Posavec.

VELIKA MLAKA: Paver, Đenđinović, Batur (od 59. Cundeković), Rendulić (od 65. Lončarević), Zagorac, Božić, Milanović, Jantol (od 46. Gusak), Orešković, Merlić, Marđetko (od 68. Čolić). Trener: Stjepan Đuračić.

Nastavite čitati

Sport

Na Udarniku zbrojili dojmove: ‘Hvala svima, a dečkima Bistru nećemo zamjeriti”

Nogometaši Kurilovca vratili su se u stvarnost nes(p)retnim porazom od Bistre 1-0 na svom Udarniku, a dva dana poslije iz kluba su odlučili prigodnim tekstom zaključiti povijesnu epizodu iza nas…

Objavljeno

na

Objavio/la

Prošlo je pet dana i pet noći od utakmice za povijest, od sudara s Dinamom, a u nogometnom Kurilovcu i dalje se zbrajaju dojmovi. Svi oni uobličeni su u priopćenje s potpisom predsjednika kluba Dražena Vujnovića, naslovljenom “Hvala vam na danima koji vraćaju vjeru u nogomet i u ljude”. Tekst priopćenja prenosimo u cijelosti:

“Cijeneći onu staru narodnu izreku po kojoj je jutro uvijek pametnije od noći, posegnuo sam za predahom od nekoliko dana, kako bi se u ime Izvršnog odbora kluba široj javnosti obratio predmetnim priopćenjem. Velike sportske i ljudske strasti i emocije vezane uz ovu utakmicu, s kakvima se u novijoj povijesti kluba nismo susretali, napokon su doživjele svoj smiraj te nam tako omogućile trezveniji i realniji pristup (pr)ocjeni svih okolnosti, kako prije, tako i poslije same utakmice, a nadasve tijekom njenog odigravanja.

Stoga ću uvodno zahvaliti svim članovima IO kluba na desetodnevnom dežurstvu kako bi se utakmica s našeg aspekta organizirala na primjeren način, vezano uz kontakte sa nadležnim osobama iz GNK Dinamo, distribuciju ulaznica, narudžbu i plasman spomen dresova, organizaciju prijevoza…. Ocjenjujem da smo prilično uspješno odradili ovaj izazov.

Odaziv i razumijevanje donatora i sponzora kluba razlog je novom i velikom zadovoljstvu pa ne zamjerite na prezentaciji svih ljudi dobre volje koji su nam izašli u susret: Damir Golubić i Damir Suša (dresovi), gospoda Nestić, Lučić i Banić (reklame na dresovima), obitelj Jančić (ručak na dan utakmice), Goran Kurjak (prigodne majice), Tomislav Prahir (sponzorstvo)… Hvala gospodinu Filipu što je prihvatio naš poziv i pridružio nam se kao navijač našeg kluba, ali i našim igračkim legendama Jančiću, Radočaju i Jurčeviću što su blagodati maksimirske lože podijelili s nama.

Veliku zahvalu zaslužuju svi članovi i kibici kluba, a svakako posebnu roditelji (djeca se podrazumijevaju) iz naše NŠM-i, koji su prihvatili donatorski odnos vezan uz nabavku ulaznica i spomen dresova te svojim velikim odazivom ispunili južnu tribinu i učinili nas dodatno ponosnima. Uistinu smo ponosni na privrženost klubu svih naših “klinaca”, koja se očitovala kroz neumorni nastup sada već poznate navijačke skupine “Red Boys”, što je najvećim dijelom zasluga roditeljskog pristupa i odgoja, ali i napora i utjecaja trenera iz naše škole. Veliko i iskreno hvala svima!

Prema GNK Dinamo Zagreb očitovali smo se posebnim pismom zahvale iz kojeg izdvajamo tek dvije rečenice: “Iskreno hvala svima u klubu što ste nas počastili tretmanom kakvog se ne bi posramio ni madridski Real, što ste nas ‘prisilili’ da našem Dinamu uz epitet građanski dodamo i onaj ‘gospodski’ nogometni klub. Hvala Vam što ste, naročito nas nešto starije ljubitelje nogometne igre, bar na trenutak podsjetili na davna i divna romantičarska vremena čiste purgerske gospoštine, kako nogometne, tako i svakodnevne građanske…”, istaknuto je u priopćenju.

Zahvalili su iz kluba i medijima na podršci i prostoru koji su Kurilovčani dobili, a ono najvažnije ostalo je za kraj.

“Dakako, završno i konačno priznanje i zahvala upućeni su igračima i stručnom stožeru seniorske momčadi čija nas je prezentacija tijekom utakmice uistinu oduševila te na najljepši mogući način promovirala ne samo NK Kurilovec, nego i Grad Veliku Goricu i cijelo naše Turopolje.

Zaključujem da su iza nas povijesni dani, dani radosti, ponosa i slave, čak što više dani koji vraćaju vjeru, kako u nogomet, tako i u – ljude. Stoga još jednom veliko i iskreno hvala svima i baš svakom pojedincu koji je dao svoj doprinos toj vjeri i takvom uvjerenju!

P. S. Senadu i dečkima tek poruka da potpuno razumijemo domaće rezultatsko posrtanje kontra Bistre, u kojem volja i htijenje naših igrača ni jednog trenutka nisu bili upitni, ali tijela jednostavno nisu mogla, nisu dala… Predsjednik i nazočni članovi uprave NK Bistre nisu, dakako, skrivali svoju radost zbog neočekivane pobjede, potvrđujući da se uistinu ne sjećaju kad su zadnji put slavili u Kurilovcu… Zajednička večera igrača i uprave oba kluba, uz odličan gulaš dvojca Fila – Robi, još je jedna skica i crtica koja dodatno vraća vjeru i u nogomet i u ljude…

Veliko HVALA i iskreno poštovanje svima”, stoji u priopćenju s potpisom predsjednika kluba.

Spomenuta je tu, eto, i utakmica protiv Bistre, odnosno povratak u stvarnost. Gosti su više sretno nego spretno došli do pobjede 1-0 na Udarniku, golom Nigerijca Odeha na otvaranju drugog poluvremena, jer Kurilovčani su se pošteno napromašivali.

– Imao sam dobar osjećaj uoči utakmice, dobro sam se osjećao, ali eto, dogodila se ta jedna situacija, taj jedan njihov ozbiljniji prelazak centra i baš je ta lopta završila u golu… Na kraju je tako i završilo, budući da lopta doslovno nije željela ući u njihov gol – rekao je vratar Kurilovca Leon Išek, pa nastavio:

– Ali dobro, okrećemo se onome što slijedi, puno je još utakmica pred nama, nećemo žaliti za prolivenim mlijekom, jer nemamo ni vremena za to, budući da već u petak igramo sa Zagorcem. Idemo to odraditi na najbolji mogući način i pokušati se vratiti u pobjednički ritam.

Nastavite čitati

Sport

Obrana od granita za okruglu pobjedu: Sjajni Goričani “preletjeli” Trogir!

Rukometaši Gorice pobijedili su Trogir 29-19 na svom parketu, a u sljedećem kolu igrače trenera Mateja Miškovića čeka teško gostovanje u Sesvetama, koje će puno toga reći o aktualnom trenutku…

Objavljeno

na

Objavio/la

U Ligi za prvaka, u društvu šest najboljih klubova u države, sasvim je logično, laganih utakmica – nema! Osim ako sam ne učiniš određenu utakmicu upravo takvom, u čemu su ove subote uspjeli rukometaši Gorice. Tjedan dana ozbiljnog rukometnog fajta s Dugim Selom (27-27), u grad je stigao Trogir, novi izazovan i zahtjevan protivnik, s kojim je Gorica već imala dobra iskustva. Doduše, Trogirani su ove sezone već slavili u Velikoj Gorici, i to prilično uvjerljivo, no upravo preko Trogira, tom prilikom u gostima, Gorica je izborila Ligu za prvaka.

Sjajna je bila Gorica u toj utakmici, dobila je čak deset razlike, ali s obzirom na okolnosti, na činjenicu da je Gorica morala pobijediti, a Trogir je već kolo ranije osigurao plasman u Ligu za prvaka, malo je bilo onih koji su vjerovali da se takvo nešto može ponoviti. Srećom po Goričane, ponovilo se…

Nije, doduše, tako izgledalo na samom otvaranju, jer Trogir je dobro krenuo, poveo 3-1 nakon nepunih pet minuta, no tu su negdje gosti i stali. A Gorica je krenula. Ceković, Neralić, Neralić, Lopac, Komljenović, opet Neralić, triput zaredom Mlakar, jednom i Starčević… I eto Gorice na lijepih 11-5 na isteku 18. minute utakmice! Narasla je ta prednost i do sedam razlike, Ceković je pogodio za 15-8, a golom Mlakara iz sedmerca nakon isteka vremena Gorica i na predah odlazi sa sedam golova viška (18-11).

Obrana je već u tom razdoblju napravila fenomenalan posao, napad je funkcionirao jako dobro, da bi se u drugom poluvremenu nastavilo istim ritmom. Prvi put osam razlike donosi opet Ceković u 41. minuti, a mladi Lucas Pitt u 48. je pogodio za okruglih deset razlike (25-15). Obrana je i dalje bila briljantna, Trogirani su morali “iskrvariti” za svaki gol, pa je u dva navrata bilo i 11 razlike, da bi se sve skupa završilo na deset. Samo 19 primljenih golova impresivna je brojka, a pobjeda je čista da čišća ne može biti…

Sedam golova zabio je kapetan Hrvoje Ceković, pet puta pogađao je Jakov Neralić, a po četiri komada utrpali su Bruno Mlakar, Lucas Pitt i Matej Komljenović. Uz ovakvu obranu, bilo je to i više nego dovoljno.

Gorica je tako zadržala svoju treću poziciju na tablici, iza Zagreba i Sesveta, a ispred Nexea, Dugog Sela i Trogira, a sljedeće kolo donijet će zatvaranje prvoga kruga Lige za prvaka. Protivnik će biti Sesvete, igrat će se u Jelkovcu, a Gorica će, dojam je, i tu imati što za reći…

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno