Povežite se s nama

Sport

NOGOMETNA PRIČA IZ DAVNINA: Trčali iz Kobilića u Novo Čiče na utakmicu

Objavljeno

na

U nedjelju 24.lipnja ove godine u Novom Čiču igra se prvenstveni dvoboj Dinama Hidrela i Vatrogasca iz Kobilića a velika je vjerojatnost da gostujuća momčad neće iz Kobilića na  stadion u Novom Čiču dotrčati u sportskoj opremi!? Odakle autoru i sama pomisao o takvoj avanturi momčadi iz nekoliko kilometra udaljenog mjesta? Pročitajte tekst do kraja pa Vam ideja možda i neće izgledati tako nevjerojatna.

 

Momčad Vatrogasca s biciklima na vratima čiji okvir još nije bio zaobljen

Momčad Vatrogasca s biciklima na vratima čiji okvir još nije bio zaobljen

Tražeći nogometne zgode iz davno minulog vremena susret u Kobiliću sa 75-godišnjim Stjepanom Trupčevićem Košekom i nešto mlađim Vladom Brigljevićem ispao je idealnim. Još uvijek vitalan Štef Košek dobro se prisjeća prvih nogometnih dana u Kobiliću.

 

U pozadini legendarni hrast u Strmcu Bukevskom ispod kojeg su se presvlačili gosti

U pozadini legendarni hrast u Strmcu Bukevskom ispod kojeg su se presvlačili gosti

“Klub smo osnovali 29. siječnja 1959. godine a među osnivačima značajnu ulogu imala je i moja malenkost a moram spomenuti i Franju Trupčevića Fuleka. Kako smo došli do imena Vatrogasac? U našem mjestu je 1946.godine osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo Kobilić a članovi su bili i mladići koji su znali igrati nogomet. Mi budući nogometaši željeli smo što jaču vezu dva društva na obostranu korist pa je nogometni klub dobio ime Vatrogasac. To se kasnije isplatilo jer smo sredstvima od zabava uz pomoć vatrogasaca, tombole i raznim sponzorstvima prvi od manjih klubova u Turopolju nabavili mreže za golove a imali smo i plaćenu spremačicu koja nam je prala dresove. Igralište je bilo na sadašnjem mjestu a tadašnju tratinu, na kojoj je pasla stoka i pernate životinje, koristili su već Rakarci i njihov klub Orač koji se kasnije ugasio. Moja generacija prva je počela uređivati spomenutu tratinu i navažati je pomoću konjskih zaprega te ju postepeno ravnati u prikladan travnjak za nogomet” – prisjećao se prvih nogometnih dana u Kobiliću Stjepan Trupčević Košek britki centarhalf i kapetan momčadi a nadopunio ga je i prisutan Vlado Brigljević.

 

Vlado Brigljević i Stjepan Trupčević Košek

Vlado Brigljević i Stjepan Trupčević Košek

“Malo je poznato da smo zamalo ostali bez igrališta. Tadašnja tratina kao i današnje igralište su uz samu glavnu prometnicu kroz mjesto i nekome je sinula ideja o gradilištima. Tratina je već bila pokolčena ali smo se onda kao klub tome usprotivili i uspjeli sačuvati čitavu parcelu koju i danas mladi koriste za nogometne aktivnosti” – otkrio je Vlado Brigljević a Štef Košek nastavio svoju priču.

 

“U proljeće 1959. godine igrali smo ligu van konkurencije a startali smo kao punopravni član na jesen iste godine i odmah završili polusezonu na prvom mjestu ispred, mislim Lomnice. Iste godine organizirali smo i prvi turnir a branio sam tada za Dinamo Čiče koji ga je i osvojio. Svlačionica nije bilo a prali smo se na ručnim pumpama hladnom vodom. Ako bi padala kiša, presvlačili smo se na suprotnoj strani ceste u susjedovoj drvarnici ili štaglju. Ništa nam nije bilo teško jer smo obožavali nogomet. Koliko je samo puta ostavljeno suho sijeno na livadi da pokisne jer je utakmica bila važnija a mora se znati da se tada od sijena i stoke živjelo. Bilo je i mnogih drugih situacija kada se nogomet stavljao u prvi plan ispred borbe za egzistenciju. Na utakmice širom Turopolja od Posavine do Lukavca, Lomnice, Mičevca ili Velike Mlake pa onda do Kuča, Okuja (imali su Okujci tada NK Torpedo) putovali smo biciklima. Pamtim zgodu kada smo se odlučili na zaista zanimljiv pothvat što se putovanja tiče. Jedne nedjelje padala je uporna i dosadna kiša a Kobilinci su morali na dvoboj u Novo Čiče. Nije nam se sjedalo na bicikle a onda je netko došao na sjajnu ideju. U Kobiliću smo se presvukli u nogometnu opremu, uzeli loptu i odlučili trčati u Čiče poprekim putem dijelom kroz šumu, pa livadama i oranicama, onda šumarcima kroz živice… Do Čiča smo se izgleda dobro zagrijali jer smo na kraju i pobijedili a onda u dresovima sretni se trčeći vratili i doma u Kobiliće proslaviti pobjedu, ha ha ha” – sjetio se nesvakidašnjeg događaja i pobjede Stjepan Trupčević Košek.

 

Stoje s lijeva Drago Trupčević Finta, Zvonko Trupčević, Stjepan Pavleković, Stjepan Janječić, Stjepan Trupčević, Stjepan Vitez. Čuće Stjepan Jurenić, Ivan Jurenić, Damir Jurenić, Franjo Trupčević Stjepan Brigljević

Stoje s lijeva Drago Trupčević Finta, Zvonko Trupčević, Stjepan Pavleković, Stjepan Janječić, Stjepan Trupčević, Stjepan Vitez. Čuće Stjepan Jurenić, Ivan Jurenić, Damir Jurenić, Franjo Trupčević Stjepan Brigljević

Priču može potvrditi i autor koji se sjetio spomenute utakmice. Novočičani su čekali Kobilince gledajući na prometnicu prema Lazinama Čičkim gdje su se dotični trebali pojaviti a kada su u Dinamu već počeli slaviti pobjedu 3:0 bez borbe, jer “vatrogascima” ni traga ni glasa, susjedi su se pojavili iza obližnjeg šumarka na suprotnoj strani i to u dresovima. Iznenađenje je bilo veliko a možda je i kumovalo porazu novočičkih dinamovaca. Koliko se u tadašnje vrijeme volio nogomet može posvjedočiti još jedna Košekova priča.

S lijeva Stjepan Trupčević, Juraj Brigljević, Stjepan Kirinić, sudac Nikola Filipančić, Josip Trupčević, Franjo Trupčević Fulek, Franjo Trupčević Roznar, Nikola Bučan. Čuče Stjepan Bučan, Ivan Jurenić, Stjepan Trupčević, Josip Bučan

“Prijatelj nogometaš i ja bili smo na tadašnjoj predvojničkoj obuci u Rakitju a Vatrogasac je popodne igrao u Kučama. Uspjeli smo zbrisati s obuke a onda nekako uloviti bus za Goricu. Iz Gorice smo trčali do Kobilića uzeti opremu a onda biciklima jurili u Kuče da bi stigli na utakmicu. Jesmo li nakon svega mogli igrati? Mogli smo, mogli i dvije ako se boje Vatrogasca trebalo braniti. Nisu me mogli od nogometa odvojiti ni lomovi noge, ruke i čeljusti, sve se trpjelo za klub. Tek me kasnije nažalost zaustavila žutica, ista ona koja je skratila veliku karijeru i hrabrom Ivanu Gudelju iz Hajduka” – ispričao je samo za cityportal Stjepan Trupčević Košek.

Sport

Turopoljska liga cestovnog trčanja ulazi u finiš – Postavljen novi rekord na 4 kilometra

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Atletski klub Turopolje

Turopoljska liga cestovnog trčanja ulazi u samu završnicu. Jučer je održano 19. kolo, a trkači su još jednom pokazali izvrsnu formu pred veliko finale koje je na rasporedu idući utorak. Svečanost proglašenja pobjednika zakazana je za petak, 24. listopada.

U ženskoj konkurenciji na kraćoj stazi od četiri kilometra briljirala je Pia Teskera, koja je došla do ukupne pobjede s vremenom od 14 minuta i 30 sekundi, postavivši pritom novi rekord staze. U muškoj konkurenciji najbrži je bio Slavko Parlov s rezultatom 14:44. Na dugoj stazi od osam kilometara slavio je Vedran Planinšek, istrčavši trasu za točno 30 minuta, dok je u ženskoj kategoriji pobjedu odnijela Jasna Mikulić.

Do kraja lige preostalo je još jedno kolo, koje će odrediti konačni poredak trkača. Organizatori najavljuju završno okupljanje i svečanu dodjelu nagrada u petak, kada će biti proglašeni pobjednici ovogodišnjeg izdanja Turopoljske lige cestovnog trčanja. Kompletni rezultati dostupni su na web stranici kluba.

Nastavite čitati

Sport

Iz Gorice s pobjedom: Zvijezde iz budućnosti, stalna opasnost i jedan gol odluke

Hrvatska U-21 reprezentacija pobijedila je vršnjake iz Ukrajine 1-0 na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici. Vrijedna tri boda Hrvatskoj je donio Lukas Grgić, a lijepo je bilo gledati i Luku Vuškovića, kao i još neke…

Objavljeno

na

Objavio/la

Kasno poslijepodne ovog je utorka u Velikoj Gorici taman prelazilo iz ugodnog u prohladno u trenucima kad se nogometna Velika Gorica okupila na tribinama Gradskog stadiona. Besplatan ulaz bio je dovoljno dobar mamac da se zapadna tribina lijepo popuni na ogledu U-21 reprezentacija Hrvatske i Ukrajine.

Gomila djece, razigrane, vesele i odjevene u dresove svojih junaka iz A reprezentacije, gledala je neke nove klince hrvatskog nogometa, a tu se imalo što vidjeti. Luka Vušković je dominirao do te mjere da je već sad jasno da je novi gorički travnjak gazila buduća zvijezda svjetskog nogometa, Leon Grgić pokazao je da ima potencijal da izraste u ozbiljnog napadača, Adriano Jagušić, Luka Vrbančić i Fabijan Krivac potvrdili su ono što smo o njima već znali s travnjaka HNL-a, jednako kao i Šimun Hrgović, a bili su tu i stoper Porta Dominik Prprić, bek Lyona Teo Barišić, krilo Basela Marin Šotiček…

Ukratko, u Velikoj Gorici je kvalifikacijske bodove u borbi za Euro tražila budućnost hrvatskog nogometa. Na zadovoljstvo okupljenih, u tome je selekcija koju vodi Ivica Olić i uspjela, Ukrajina je pala s minimalnih 1-0, golom Leona Grgića, napadača Sturma, ali generalno je Hrvatska odigrala jako dobru utakmicu.

– S obzirom da nam je ovo druga utakmica u skupini, vratio bih se na prvu utakmicu protiv Turske u kojoj smo remizirali gdje smo bili dobri, a uzeli samo bod. Dobro smo igrali, mučili smo se da bismo dali gol, ali smo zasluženo pobijedili i kvalitetnija smo momčad. Zadovoljni smo, ova tri boda bila su nam važna zbog ekipe i samopouzdanja. Dobra igra ne znači ništa bez rezultata. Ovog puta je bilo samo 1-0, ali me raduje da nismo primili gol. Moramo raditi na realizaciji – rekao je izbornik Ivica Olić, koji se osvrnuo i na nastup strijelca jedinoga gola.

– Grgić je talentirani napadač, dobro odrađuje svoj posao u oba pravca. Nalazi se u duelima, prima puno udaraca, mlad je dečko i vjerujem da će imati sjajnu karijeru ako ovako nastavi – rekao je Olić, zadovoljan načinom na koji se razvija ovaj kadar.

– Nećemo pretjerivati, ali nam je ova utakmica potvrdila da imamo momčad i da smo se pojačali, imamo Tea Barišića na desnoj strani, Grgića u napadu, Pavlešića na golu. Krasi nas zajedništvo i to je bitno, kvaliteta je neupitna i stalna smo opasnost za protivnika – zaključio je Olić.

Nastavite čitati

HOTNEWS

PONOS GRADA Šandoru i Lučić uručene nagrade za osvojene bronce

“Sva ta natjecanja prije 10 godina bila su nam samo san.¨”

Objavljeno

na

Velikogoričanin koji pomiče granice, osvajač svjetskih medalja, parasportaš Velimir Šandor vratio se sa Svjetskog prvenstva iz Indije, gdje je u bacanju diska u kategoriji F52 osvojio brončanu medalju. Za njim nimalo ne zaostaje parastolnotenisačica Mirjana Lučić koja je iz Brazila donijela također broncu, ali i zlato u mješovitim parovima s Bornom Zohilom, čime su pokazali da su  među najjačim parovima svijeta.

Na njihovom duhu, upornosti i rezultatima kojima stalno dokazuju da granice ne postoje, čestitao im je i nagradu uručio gradonačelnik Krešimir Ačkar i resorna pročelnica Lana Krunić Lukinić.

-Od srca čestitam i Velimiru ali i njegovom treneru Ivanu Čengiću koji je najuspješniji trener u paraolimpijskim sportovima u Republici Hrvatskoj, ali i našoj Mirjani na iznimnom rezultatu. Sada ste nas već navikli na medalje, a ove brončane medalje za nas imaju zlatni sjaj. To je velika promocija sporta ali i Velike Gorice, a vaš je trud i odricanje vrijedno divljenja – poručio je gradonačelnik Krešimir Ačkar i obećao daljnju podršku Grada u natjecanjima.

Podsjetio je kako su izdvajanja unazad 10 godina za Parasportski savez povećana i do 500 posto.

Paraportaši su svojim rezultatima podigli nivo parasporta u našem gradu, istaknula je predsjednica Prasportskog saveza Grada Velike Gorice, parastolnotenisačica Mirjana Lučić, koja je također nagrađena radi uspjeha na prestižnom ITTF World Para Elite turniru u Brazilu, gdje je osvojila brončanu medalju pojedinačno, te zlato u mješovitim parovima s Bronom Zohilom.

-Sva ta natjecanja su nam prije bila samo san. Naš uporan rad s našim trenerima i uz podršku koju smo dobili od Grada, natjerali su nas da dajemo još više od onoga što smo u tom trenutku mislili da možemo. Konkurencija je stravično velika i zato su ovi rezultati poput Velimirovog – ogromni. Nadamo se da ćemo otići u Los Angeles – dodala je Lučić.

Velimir je član Atletskog kluba osoba s invaliditetom „Uspon“, a prvi prijem u Gradu Velimir je imao prije točno 10 godina.

Tada je, kako se prisjetio, nije ni sanjao da će za jedno desetljeće opet biti na istome mjestu.

-Cilj mi je bio Tokio, što sam tada smatrao realnim. No, poslije s epokazalo da i dalje daleko bacam. Malo me muči rame, ozljeda iz 2022. Godine, i zato sam bio lud prije odlaska u Indiju. Rekao sam da ne idem nigdje, ali ispostavilo se da sam bio u krivu, medalja je tu. Sad je na redu Europsko prvenstvo iduće godine i idemo godinu po godinu jer vjerujem da je natjecanje u Los Angelesu dostižno. Ako sve ostane sa zdravljem dobro i budem dalje konkurentan – sve je moguće – rekao je Šandor.

Foto: Matea Brenčić/Cityportal

Nastavite čitati

Moja županija

Deset godina nakon prve medalje, Velimir opet na prijemu u Županiji – “To je znak da ono što radimo ima smisla…”

Šandoru je uručena prigodna nagrada Županije u povodu osvajanja brončane medalje u bacanju diska na Svjetskom prvenstvu u paraatletici u New Delhiju.

Objavljeno

na

U povodu osvajanja brončane medalje u bacanju diska u kategoriji F52 na Svjetskom prvenstvu u paraatletici koje se održalo u glavnom gradu Indije New Delhiju, hrvatski parasportaš Velimir Šandor pozvan je u Zagrebačku županiju na prijem, gdje ga je s prigodnom nagradom dočekao zamjenik župana Ervin Kolarec. 

-Izuzetno mi je drago da danas opet možemo u Zagrebačkoj županiji ugostiti sjajnog čovjeka i vrhunskog sportaša. Osvajanjem ove brončane medalje na Svjetskom prvenstvu ponovno ti se otvara put prema Paraolimpijskim igrama i to onima u Los Angelesu 2028. godine i na to smo iskreno ponosni – poručio je  Kolarec i dodao kako je Zagrebačka županija rebalansom Proračuna povećala izdavanja za javne potrebe u sportu za 220 tisuća eura. 

Inače, sredstva su rebalansom Proračuna povećana i Parasportskom savezu Zagrebačke županije, a u planu je i povećanje u idućoj godini. Velimir je član Paraatletskog kluba „Uspon“ iz Velike Gorice i najbolji parasportaš naše županije.

-Kad dođem na prijem, to znači da smo sve odradili dobro i da sve uloženo ima smisla. Deset godina nakon moje prve medalje i mog prvog prijema u Zagrebačkoj županiji ponovno smo tu. Početkom godine nisam se ni nadao ovoj medalji, s obzirom na ozljedu ramena koju vučem još od 2022. godine. Međutim, pokazalo se da s novim konceptom treninga, fizioterapijom i sa godinama iskustva možemo i dalje daleko bacati disk – rekao je Šandor i zahvalio Županiji na pomoći parasportašima. 

Šandora je u Indiju pratio trener Ivan Čengić koji s njim trenira već dugi niz godina. 

Darko Matić, predsjednik Parasportskog saveza Zagrebačke županije, istaknuo je kako je ovo osma Šandorova medalja među koje se ubraja i ona brončana paraolimpijska. 

-Naš Savez u ovom trenutku okuplja 12 članica, osnovan je 2008. godine, a prijelomna godina u našem radu bila je 2014. godina kad nas je Županija prepoznala kao odgovornu organizaciju i od tada nas izdvojeno financira – podsjetio je Matić. 

Foto: Zagrebačka županija

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

Sport

Goričanke dobile najvažniju utakmicu, sutkinja isključila trenera Biljana!

Nogometašice Gorice pobijedile su Split 2-0 u utakmici sedmoga kola Magenta lige, uz dva gola Andreje Šćukanec-Hopinski. Napravile su tako djevojke trenera Biljana veliki korak prema izbjegavanju sedmog mjesta…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nekoliko je dobrih vijesti stiglo ovih dana za velikogorički ženski nogomet. Prvo, Dinamo je u derbiju pobijedio Hajduk i zasjeo na prvo mjesto ljestvice u Magenta ligi nakon prve polovice prvog dijela prvenstva. Za turopoljski nogomet to je dobra vijest jer je do učinka od šest pobjeda i jednog remija Dinamo poveo naš Stefan Rajić, bivši trener Jelačića i nogometašica Gorice… Drugo i nama kudikamo važnije, nogometašice Gorice, koje vodi Marko Biljan, pobijedile su Split i pokazale da su za klasu iznad izravnih konkurentkinja.

Na sve to naslonila se i vijest da nogometašice Istre nisu otputovale na gostovanje u Osijek, čime su došle na korak od diskvalifikacije iz natjecanja, a sve to upućuje na to da nitko od preostalih sedam klubova ne mora strahovati od ispadanja. Goričankama je tako sad važno jedino izbjeći sedmu poziciju i doigravanje za ostanak, a veliki korak u tom smjeru napravili su pobjedom protiv Splita.

Junakinja utakmice bila je Andreja Šćukanec-Hopinski, koja je prvi gol zabila u završnici prvog poluvremena, a drugi u 84. minuti ogleda obilježenog dominacijom Gorice i – velikom nervozom?! Sutkinja Sabina Bolić, najblaže moguće rečeno, nije imala svoj dan, a to je u velikoj mjeri utjecalo i na reakcije s klupe, ali i na samom terenu.

S jedne strane nije bilo reakcije na neke grube startove na igračice Gorice, a s druge su se dijelili žuti kartoni za benigne prigovore… Kako je sve to izgledalo možda će najbolje objasniti eksplozija poslovično mirnog, pristojnog i staloženog Marka Biljana početkom nastavka. Prvi žuti dobio je u 49. minuti, a malo potom i drugi, odnosno isključujući crveni!

Važno je pritom možda istaknuti da je Marko Biljan čovjek koji nikad ranije u svojoj trenerskoj karijeri nije dobio ne crveni, nego žuti karton?! Ovoga puta dobio ih je dva u dvije minute… Uz njega, zbog prigovora je “požutio” i trener golmana Tihomir Pereković, a sve to događalo se pri rezultatu 1-0.

A opet, ni unatoč svemu tome drame nije bilo. Gorica je bila za klasu ili dvije bolja od protivnika, stvarala je prilike, imala nekoliko čistih zicera, ali realizacija nije bila na dovoljno visokoj razini da bi ova pobjeda bila i puno uvjerljivija. A lako je mogla biti, budući da Splićanke praktički nisu ni ozbiljno došle pred gorički kazneni prostor, a kamoli imale nekakvu (polu)priliku.

Goričanke su tako nakon pet uvodnih poraza upisale dvije uzastopne pobjede, a sad opet slijedi serija težih izazova. Prva sljedeća prilika ujedno djeluje i kao najbolja, budući da se ide u goste Osijeku. Nije to više ona ekipa koju smo gledali posljednjih godina, Gorica će tu ima čemu nadati, pogotovo s obzirom na to da je Osijek u Velikoj Gorici, porazu 1-2 unatoč, bio potpuno nadigran…

Nastavite čitati

Reporter 453 - 22.09.2025.

Facebook

Izdvojeno