Nogometni dani ponosa i slave za mjesto Turopolje bili su pedesetih godina prošlog stoljeća. Tražeći informacije o davno minulim danima, najprije smo pokucali na vrata 69-godišnjem Ivanu Golubiću Refi u Turopolju koji je i danas gotovo na svim utakmicama lokalnog kluba. Rado je Refa ispričao mnogo detalja o nekadašnjem Proleteru, danas Turopolju. Igrao je i Golubić kao lijevi vezni za Proleter ali još i za Polet iz Buševca te Bistru. Ipak, dok se pokušavao prisjetiti dodatnih detalja iz svoje rane mladosti koji su vezani uz Proleter, sinula je Refi sjajna ideja: “Bilo bi najbolje posjetiti mojeg susjeda Franju Katušića rođenog 1933. godine jer je bio predvodnik najbolje generacije u povijesti kluba iz Turopolja i najmjerodavniji je potvrditi ali i dopuniti moju započetu priču o Proleteru. Franjo sigurno može i fotografijama sve dopuniti i argumentirati” – predložio je Refa, mi prihvatili, promjenili lokaciju i pogodili.
Katušić najviši u skoku odnosi glavom loptu.
Negdašnji centarhalf (danas se to nogometno naziva stoper odnosno branič), još uvijek vitalni 83-godišnjak jasne misli i memorije, uz pripomoć supruge Katice (u braku su 57 godina), prisjetio se mnogih ondašnjih nogometnih zbivanja za knjigu napisati, a mi ćemo iznijeti sažetu verziju. “Mjesto Turopolje pedesetih prošlog stoljeća bilo je u ekspanziji zbog DIP-a Turopolje (drvno industrijsko poduzeće) koje je zapošljavalo oko 800 radnika. Čelnici poduzeća vodili su brigu i o sportskim aktivnostima pa je NK Proleter bio pod patronatom DIP-a. Oformljena je relativno vrlo snažna momčad koja je na primjer igrala protiv Radnika iz Velike Gorice, Sljemena iz Sesveta, Metalca iz Zagreba, Trnja, Trešnjevke, Ponikvi, Regeneracije iz Zaboka, mislim i Elektrostroja.. Jednu sezonu bili smo i u Sisačkom savezu tako da je u Turopolju gostovala i Segesta” – prisjetio se Katušić te nabrojio ondašnje suigrače. “Sjećam se Stanka Štimca Guge, Antuna Crnića (kasnije je igrao za Dinamo iz Zagreba), Josipa Kompesa, Franje Beganovića, Stanka Beganovića, Franje Fabijaneca, Rudolfa Najcera, Branka Karanovića, Nikole Smuda, Milana Horvatovića, Milana Modrića (vratar), Zdenka Trtanja… Jedne sezone trenirao nas je i legendarni Zvonimir Cimermančić ranije igrač Dinama. Svlačionica još nismo imali pa smo se skidali u prostorijama DIP-a, a do igrališta smo pješačili u dresovima. Možda zanimljivost, mi smo već tada bili novčano stimulirani jer smo za pobjedu dobivali dvije tisuće ondašnjih dinara” – kazao je Franjo a pomalo iznenađeno pogledao na upit o lešu na igralištu i visokoj ogradi od dasaka oko kompletnog nogometnog komleksa koje danas više nema (autor se leša i ograde malo prisjeća iz svoje rane mladosti).
Katušić prvi kao kapetan Proletera.
“Neposredno uz igralište je željeznička pruga Zagreb-Velika Gorica-Turopolje-Sisak. Vagonima je dovožen leš kojim smo navozili teren, a s takvom podlogom su u to vrijeme bila i mnoga igrališta u Zagrebu. Ograda je pak podignuta uz pomoć DIP-a tako da se utakmica mogla pratiti samo uz kupljenu ulaznicu na minijaturnim vratima ulaza. Gledatelja je bilo mnogo više no danas, a to je nekako i razumljivo. Nogomet je tada bio jedna od rijetkih mogućnosti zabave, a bilo je tu i veliko poduzeće u kojem su radili i mnogi igrači pa je bio veliki interes za Proleter” – pamti Katušić. Za primjer, bračni par Franjo i Katica Katušić također su radili u DIP-u. Mora se naglasiti da je gospođa Katica pronašla u svojoj arhivi više crno-bijelih fotografija na kojima je i suprug Franjo te nam nekoliko posudila za korištenje.
Momčad Proletera iz Turopolja pedesetih godina prošlog stoljeća
“Igrani su tada i vrlo jaki turniri koji su bili izuzetno praćeni pa i putem novina” – kazala je Katica, dugogodišnja predsjednica udruge umirovljenika u Turopolju koja je samoinicijativno preuzela brigu o arhivi supruga. “Imamo dvije kćeri, a unuk Mario Filipović također je nogometaš i danas igrač Turopolja” – dodala je podatak izuzetno gostoljubiva gospođa Katica inače rodom iz Kravarskog. Na kraju negdašnji robusni centarhalf Katušić, koji nikad u 20-godišnjoj karijeri nije bio teže ozlijeđen, poželio je posebno istaknuti utakmice protiv Radnika iz susjedne Velike Gorice. “Bile su to izuzetno motivirajuće utakmice prepune susjedskog naboja i rivalstva. Teško smo izlazili na kraj s Velikogoričanima jer su također bili vrlo kvalitetni ali ipak se sjećam naše pobjede 4:1. Jednom smo vodili 1:0 a onda je “njihov” sudac pred sam kraj izmislio “penal” za Radnik i završilo je na našu veliku žalost 1:1″ – ispričao je nasmijani Franjo aludirajući valjda da su i tada arbitri imali vrlo važnu ulogu u nogometu.
Gorica dobra i – poražena! Bakrar u devetesetoj za nezasluženi posrtaj…
Nogometaši Gorice poraženi su 2-1 od Dinama na svom stadionu, u utakmici u kojoj su bili i za nijansu bolja momčad. Nažalost po Goričane, Dinamo je iskoristio sve svoje (polu)prilike
Ohrabrena s dvije uzastopne pobjede, mirna zbog osiguravanja ostanka i motivirana eventualnom borbom za Europu, Gorica je na svom stadionu dočekala novoga prvaka. Dinamo je tjedan dana ranije proslavio novu titulu, trener Kovačević napravio je neke rotacije, a Goričani su iskoristili moment i odigrali jako dobru utakmicu. Međutim, uzalud im sve, jer bio je ovo dan kad je Dinamo pokazao što znači imati individualnu kvalitetu.
Gorica je krenula u najjačoj mogućoj postavi, u kojoj je bio i dvojbeni Ante Erceg, a sami početak ponudio je nogometni vatromet. Prve dvije prilike, naime, pretvorene su u golove, počevši od pete minute, kad je Ärber Hoxha podsjetio na onog Hoxhu iz jesenskog dijela prvenstva. Išao je jedan na jedan s Tronteljem, taman je došao pomoći i Pozo, ali Albanac je provukao loptu negdje između njih i naciljao suprotni kut, neuhvatljivo za Davora Matijaša na golu Gorice.
Brzo su odgovorili i Goričani, već u 12. minuti, i to nakon kornera. Lopta je otišla prema drugoj vratnici, efektno ju je prema sredini vratio Ante Kavelj, a tamo je iz prve reagirao Jurica Pršir. Nekoliko sekundi svi su se na stadionu pogledavali, jer Jura nije zatresao mrežu, ali pomoćni sudac odmah je signalizirao da je lopta prešla gol-liniju. I da je rezultat 1-1, da je kapetan Pršir zabio svoj sedmi gol ove sezone. Uz tri asistencije…
A onda je, nakon takvog otvaranja, uslijedilo zatišje. Pravo, istinsko nogometno zatišje, u kojem se utakmica pretvorila u borbu na sredini terena, a prilike su – nestale. Imao je Kavelj dobru priliku u 24. minuti, a prvi sljedeći pokušaj zabilježen je u 75. minuti, kad je solidno pucao Topić s druge strane. Pravih šansi tako nije bilo sve do 89. minute i jako dobre prilike za Goricu. Vrzić je donio loptu u opasnu zonu, Pavičić dospio u veliku priliku, ali Livaković je odbio, nakon čega ni Epailly nije uspio naciljati okvir gola.
Kazna je stigla već u sljedećem napadu. Dinama nije bilo nigdje gotovo 85 minuta, ali na isteku devedesete Monsef Bakrar je opalio s 25 metara, a “žabica” koju je uputio prevarila je Davora Matijaša, koji baš i nije imao svoj dan. Dvaput su “modri” ozbiljnije zapucali na njegov gol, dvaput je išao po loptu u mrežu…
Imala je Gorica još jednu lijepu mogućnost u trećoj minuti nadoknade, Vrzić je pucao sekundu nakon dvojbene situacije u kaznenom prostoru Dinama, ali ništa ni od toga. Ni od penala na Pozu, ni od gola Vrzića, čiji udarac je efektno zaustavio Livaković. I sav trud, sve dobro što je napravljeno, palo je u vodu.
– Bili smo jako dobri od prve do zadnje minute, iako smo izgubili utakmicu. A nismo je zaslužili izgubili. Imali prije drugog primljenoga gola dvije dobre situacije za vodstvo, ali tako se okrene… I na kraju izgubiš utakmicu u kojoj si stvarno bio dobar, ja bih rekao i za nijansu bolji od protivnika, ali to je Dinamo, koji kazni svaki raskorak, svaku lošiju reakciju pretvaraju u gol – analizirao je trener Mario Carević, uz dodatak:
– Visoko smo pritiskali, pogotovo dok je Erceg bio u igri, tražili smo nekakve situacije za gol… Sve u svemu, stvarno dobra utakmica, čestitke mojim igračima, ali izgubili smo je…
Borba za Europu ovim je porazom praktički završena, no trebalo bi biti dovoljno motiva i za preostala tri kola. U sljedećem kolu Goričani će gostovati kod Slaven Belupa, zatim će odraditi zadnju domaću utakmicu protiv Osijeka, pa sezonu završiti gostovanjem kod Rijeke na Rujevici.
Dinamo opet u Turopolju: ‘Znamo tko je s druge strane, ali možemo iznenaditi’
Nogometaši Gorice u subotu od 16 sati dočekuju Dinamo, novog prvaka države koji će pokušati doći do treće uzastopne pobjede u Velikoj Gorici. Međutim, i Gorica ima svoje želje, planove i ambicije…
Tjedan dana nakon što je Gorica i matematički osigurala ostanak u ligi, a Dinamo i matematički osigurao novi naslov prvaka države, na našem stadion sudarit će se upravo Gorica i Dinamo. U ovih nepunih osam sezona, otkad je Gorica u najvišem rangu, igrali su naši nogometaši protiv Dinama utakmice raznih vrsta, pa čak i manje rezultatski važne od ove. Naime, iako je prvi cilj ostvaren, u goričkom taboru sve do samoga kraja neće odustati i od viših ciljeva poput, recimo, borbe za Europu. Četvrta Rijeka, naime, bježi pet bodova, a do kraja ih je još 12 u igri…
– Svi dobro znamo tko je i što je Dinamo, ali ja vjerujem u svoju momčad. Dinamo će sigurno doći maksimalno ozbiljan i siguran sam da “modri” žele pobjedu, a mi moramo biti spremni da će oni dominirati i svjesni smo da ćemo biti manje u posjedu nego inače – rekao je trener Mario Carević u najavi ovoga ogleda.
Svjestan je, naravno, da će se njegova momčad morati prilagođavati protivniku, jer nema druge u situacijama kad je sa suprotne strane najbolja momčad u državi. Međutim, recept postoji, još ga “samo” treba provesti u djelo.
– Morat ćemo se dobro braniti i trčati tranziciju. Budemo li u svom najboljem izdanju, nadam se da možemo iznenaditi – kazao je Carević, koji ni ovoga puta vjerojatno neće moći računati na sve igrače u svom rosteru.
– Kao i uvijek, ima ozljeda. Erceg vjerojatno neće moći konkurirati, ali vidjet ćemo još što će se događati do utakmice. Nadam se da će svi ostali biti spremni i jedva čekamo utakmicu – zaključio je Carević.
Njegov kolega i imenjak Kovačević dobro pamti posljednji posjet Turopolju, koji se dogodio ne tako davno.
– Zadnja utakmica u Kupu koju smo igrali, bila je jako zanimljiva. Svaku našu slabost Gorica je iskoristila i to ovoga puta moramo spriječiti. Vjerujem da ćemo to i napraviti i da ćemo biti pravi. Po meni čak oni imaju malo bodova koliko kvalitetno igraju. I tako je nekako cijele ove sezone. Što tiče gostovanja tamo, u zadnje dvije utakmice smo ih pobijedili, tako da se nadamo da će tako biti i ovog puta. Imaju iskusnu momčad, posebno tu veznu liniju, kolega Carević je to posložio dobro. Tu su Pozo, Pršir, Pavičić… Sigurno nam neće biti lako, ali mi gledamo samo sebe – kazao je Kovačević.
Hrvački klub Velika Gorica 1991 ove će sezone ispisati važnu stranicu svoje povijesti, prvi put će nastupiti u 1. Hrvatskoj hrvačkoj ligi (1. HHL). U elitni rang natjecanja ulaze i seniorska i juniorska ekipa, čime klub iz Velike Gorice potvrđuje rast i kontinuitet rada u posljednjim godinama.
Ulazak u najviši razred hrvatskog hrvanja u klubu su odlučili obilježiti i predstavljanjem nove natjecateljske opreme. Kako navode iz HK Velika Gorica 1991, novi dresovi zadržavaju prepoznatljive klupske boje i identitet, ali donose modernije dizajnerske detalje koji simboliziraju ambicije s kojima klub ulazi među najbolje u državi. Novi dizajn možete pogledati ovdje.
“Ovo je rezultat zajedničkog truda, a sezona pred nama je tek početak”, poručili su iz Kluba.
Mraclin je dobro otvorio susret i već u 2. minuti imao veliku priliku preko Kaurina, ali gostujući vratar Đurđek sjajno reagira. Kobre ubrzo kažnjavaju promašaj – Husnjak u 3. minuti preciznim udarcem donosi vodstvo 0:1. Domaći su do kraja prvog dijela imali još nekoliko izglednih prilika za izjednačenje, no nisu bili dovoljno učinkoviti.
U nastavku utakmice dominiraju gosti – Čakarun u 57. minuti povećava na 0:2, a Kelava u 73. minuti praktički rješava pitanje pobjednika pogotkom za 0:3.
Mraclin je do počasnog pogotka stigao u samoj završnici kada Hajduk koristi asistenciju Marjanovića za konačnih 1:3.
Kobre su zasluženo slavile, dok Mraclin nakon loših proljetnih igara mora što prije uhvatiti bolju formu jer pogled na ljestvicu ne ostavlja mnogo prostora za mir.
IV. NL SREDIŠTE ZAGRB – B , 24. kolo
MRACLIN – KOBRE SAMOBOR 1:3
Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Matija Ptičar (Repušnica). Pomoćnice: Kristina Borojević i Veronika Muraja.
MRACLIN: Matejčić, Marjanović, Smolković (od 46. Tokić), J. Domitrović, Rajić, Đurašić (od 72. Jančić), Brdek, Matić, Krilić, Kaurin (od 46. Hajduk), I. Kos. Trener: Marko Pancirov.
KOBRE SAMOBOR: Đurđek, Brakus, Ašanin, Husjak (od 74. Kerman), Golubić, Čakarun, Mihaljević (od 80. Čučić), Makarun (od 67. Houdek), Kelava, Bašić, Kesić. Trener: Željko Štulec.
Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’
Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…
Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.
U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.
“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.
Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.