Sport

NOGOMETNA PRIČA IZ DAVNINA Gordan Irović proputovao svijet ali oduševila ga druženja u Čiču

Objavljeno

prije 10 godina

30. ožujka 2016.

Objavio/la

Vjerujte, kada Vam pišem, nerado se spominjem u prvom licu ali ponekad jednostavno moram kako bi bolje svatili priču i način dolaska do iste. Kao prodavač u negdašnjoj zagrebačkoj Zvijezdi, koja se kasnije još zvala Slavija pa Diona, radio sam u gotovo svim kvartovima Zagreba od strogog centra u Petrinjskoj, Draškovićevoj, Frankopanskoj ili Savskoj do gornjeg grada na trgu Svetog Marka neposredno uz Sabor ali i na Jarunu (Kružna) i Prečkom. Najviše se volim prisjetiti Kružne gdje sam upoznao suprugu Anu ali i Sigečice, konkretnije Rapske, gdja sam sedamdesetih radio punih 10 godina i upoznao mnoge, tada aktivne nogometaše ali i bivše zvijezde buba mare.

Živjeli su tako u Rapskoj ili neposredno uz nju Drago Rukljać Gec, braća Popovski, vratar Tomislav Ivković tek je kročio u nogometne vode, a upoznao sam ondje i legendarnog vratara Dinama Gordana Irovića, beka Ivicu Banožića, veznog doktora Željka Matuša, Vladimira Čonča. Irović, Banožić, Matuš, Čonč i ostali bili su pedesetih prvaci tadašnje lige Jugoslavije. Gotovo sa svima spomenutima sklopilo se poznanstvo pa i prijateljstvo jer sam im ponekad kući pomagao dostavljati “špeceraj”. Nekako sam se najviše zbližio sa Gordanom Irovićem, porijeklom iz Mostara, te Ivicom Banožićem. Gordan je nažalost kasnije prerano preminuo od zloćudne bolesti u Munchenu gdje je radio kao pravnik, a supruga Renata (rođena purgerica) stomatolog.

Posjećivao me često Gordan doma u Čiču i samo spletom okolnosti nije bio krsni kum mlađem sinu Miri (to nikad neću prežaliti jer Irović nije imao djece). Gordanu sam posredovanjem pomogao kupiti zapušteno domaćinstvo u Čičkoj Poljani neposredno uz Odru, a vikendicu tamo kao susjed i danas ima Bane Banožić. Upornošću i predanim radom Gordan je od zapuštenog, u koprive zaraslog domaćinstva, napravio raj na zemlji. Mnogi Gordanovi suigrači iz Dinama dolazili su kasnije na rijeku Odru i Irovićev grunt igrati mali nogomet i družiti se. Paralelno sa gore spomenutim u Novom Čiču je stasala ponajbolja domaća generacija nogometaša u povijesti lokalnog Dinama (dogurali do ondašnje regionalne lige, pandam današnjoj 3. HNL) koji su ujedno bili prava klapa veseljaka i fakina. Opet posredovanjem, mnogi od njih upoznali su pobliže Irovića i odlazili mu pomagati na ranč kod težih radova, a Gordan je pak dolazio na utakmice u Čiče.

Jednom dok smo kopali septičku jamu, nabavio je Gordan gajbu piva i upitao me hoće li biti dovoljna za dva dana. Nisam mu ništa odgovorio, a kada je gajba planula za sat-dva (bilo nas je petero) samo je promrsio: “Ovo će me koštati više no da sam unajmio prave meštre”. Naravno da se zapravo nije ljutio. Tijekom daljnjeg druženja bilo je svakojakih zgoda i zezancije a Gordan je vidno uživao u našem društvu jer je i sam bio prepun pravog hercegovačkog vica. Najviše mi je ostala u sjećanju slijedeća zgoda. Jednom se u dvorani sportskog doma u Novom Čiču slavila važna pobjeda i mislim naslov prvaka. Bila je živa muzika, gulaš, odojak, pića svakojake vrste, a posluživale su žene. Bio je tu i Irović kao počasni gost. Postepeno se sve zagrijalo i kad je bilo na vrhuncu, naš beskompromisni bek Boris prišao je Gordanu i skrenuo mu pozornost na slijedeći isplanirani događaj. Boris se ranije već dogovori s muzikašima da sviraju dok on ne označi prestanak. Zamolio je zatim za ples Boris jednu prilično punašnu, dobroćudnu i zezanciji sklonu damu srednjih godina od oko 130 kilograma. Krenulo se žestoko uz drmeš; drma se Boris, drma se bucka, drmaju se svi pa i muzikaši. Gleda Irović i smije se. Nakon nekog vremena Borisovo čelo se oznojilo i krene izlaziti prerađena pivica u vidu krupnih kapljica ali on se i dalje samo smijuljio i držao ritam. Držala je ritam i gospođa uz širok zadovoljan, spokojan i opušten osmijeh. Ostali parovi već su davno prestali tancati i svi u čudu uz gromoglasan smijeh stali su u krug i pljeskom uz skandiranje pratili par, stasitog nogometaša i njegovu punašnu pratilju koja se ne predaje.

Borisu ubzo više nije bilo do smijeha, oči su mu pomalo iskočile a koljena počela klecati. Gleda super raspoloženi Gordan i ne vjeruje očima. Maše muzikašima da je “the end” bojeći se više za zdravlje super “spremnog” Borisa no za punašnu gospođu. Ne sjećam se više tko je izgubio, gospođa sigurno nije, ali dobro pamtim na kraju riječi Gordana Irovića: “Prošao sam s Dinamom gotovo čitav svijet ali ovakva što nigdje nisam vidio”.

Povezane teme:

Sport

Došli, vidjeli, osvojili! Karatisti donose 24 medalje s dva natjecanja

Dva vikenda, dva turnira.

Objavljeno

prije 15 minuta

24. ožujka 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Karate klub Velika Gorica/FB

Karate klub Velika Gorica je u protekla dva tjedna nastupio na turnirima u Zagrebu i Križu, gdje su njihovi natjecatelji osvojili ukupno 24 medalje.

Na zagrebačkom turniru Grand Karate Fun, u konkurenciji 471 natjecatelja iz 52 kluba, Velikogoričani su sa sedam boraca osvojili devet medalja – tri zlata, četiri srebra i dvije bronce. Najuspješniji je bio Vito Miletović s dva zlata (U12 -39 kg i U14 -40 kg). Zlato je osvojio i Vito Hulina (U18 -61 kg), koji je ujedno u OPEN kategoriji uzeo srebro.

Srebrne medalje osvojili su i Gabrijel Zagorac (U14 -45 kg), Nikola Krnjaja (U14 -55 kg) te Ena Lukačić (U14 -52 kg), dok je Sara Banović stigla do dvije bronce (U14 -57 kg i U16 -54 kg).

Niz dobrih rezultata nastavljen je i u Križu, gdje je nastupilo devet natjecatelja kluba. U konkurenciji nešto manje od 300 boraca iz Austrije, Slovenije i Hrvatske osvojeno je čak 15 medalja, četiri zlata, šest srebra i pet bronci. Miletović je ponovno bio najuspješniji s dva zlata, a na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja popeli su se i Nikola Krnjaja te Mihael Kaurić.

Nastavite čitati

Sport

Taekwondo klub Velika Gorica do novih medalja! Goričanke uzele zlato i srebro

Medalje ponovno stižu u Goricu.

Objavljeno

prije 1 sat

24. ožujka 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Natjecateljice Taekwondo kluba Velika Gorica sudjelovale su Na Prvenstvu Hrvatske u taekwondou u disciplini formi.

U konkurenciji 304 natjecatelja iz 34 kluba, gorički klub predstavljalo je pet borkinja. Najveći uspjeh ostvarila je kadetkinja Katja Kajfeš, koja je u paru s Vitom Konigshoferom iz TK Zaprešić osvojila zlato i titulu prvakinje Hrvatske. U pojedinačnoj konkurenciji zauzela je peto mjesto.

Srebrnu medalju osvojile su seniorke Iva Hapać i Iva Becić, koje su s Emmom Šantek iz TK Motiv+ u ženskom timskom nastupu izborile drugo mjesto i naslov viceprvakinja Hrvatske.

Vrlo blizu medalje bila je i juniorka Tamara Milić, koja je natjecanje završila na petoj poziciji.

Nastavite čitati

Sport

USPON briljirao u Lignanu – pet medalja, dvije u pojedinačnoj konkurenciji i tri u parovima

Velikogorički klub još jednom među vodećima.

Objavljeno

prije 17 sati

23. ožujka 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB

Parastolnoteniski klub Uspon osvojio je pet brončanih medalja na ITTF World Para Challenger turniru u Lignanu.

U pojedinačnoj konkurenciji, do medalja su stigle Marija Sečenj i Mirjana Lučić. Sečenj je u kategoriji Women’s Singles Class 2 nakon drugog mjesta u skupini izborila polufinale, u kojem je poražena od domaće predstavnice G. Rossi. Sličan put imala je i Lučić u kategoriji 9, koja je također kao drugoplasirana prošla skupinu, a u polufinalu ju je zaustavila Mađarica Alexa Szvitacs.

U parovima su stigle dodatne tri medalje. Vračan i Borna Zohil osvojili su broncu u muškim parovima (MD18), dok su Zohil i Lučić do trećeg mjesta stigli u mješovitim parovima (XD17-20).

Marko Vračan bio je nadomak medalje u klasi 8. Nakon što je kao prvoplasirani prošao skupinu i slavio u osmini finala, no zaustavljen je u četvrtfinalu. Najmlađa članica ekipe, Lorena Rinčić, natjecala se u klasi 6, ali nažalost nije prošla skupinu.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO PK Barbara dominirala na Regionalnom prvenstvu i osvojila ukupno 39 medalja

Objavljeno

prije 20 sati

23. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Treće regionalno prvenstvo Regije Sjeveroistok 2026. u organizaciji Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT) održano je u Graberju Ivanićkom, u subotu, 21. ožujka 2026. godine.