Sport

NOGOMETNA PRIČA IZ DAVNINA Gordan Irović proputovao svijet ali oduševila ga druženja u Čiču

Objavljeno

prije 10 godina

30. ožujka 2016.

Objavio/la

Vjerujte, kada Vam pišem, nerado se spominjem u prvom licu ali ponekad jednostavno moram kako bi bolje svatili priču i način dolaska do iste. Kao prodavač u negdašnjoj zagrebačkoj Zvijezdi, koja se kasnije još zvala Slavija pa Diona, radio sam u gotovo svim kvartovima Zagreba od strogog centra u Petrinjskoj, Draškovićevoj, Frankopanskoj ili Savskoj do gornjeg grada na trgu Svetog Marka neposredno uz Sabor ali i na Jarunu (Kružna) i Prečkom. Najviše se volim prisjetiti Kružne gdje sam upoznao suprugu Anu ali i Sigečice, konkretnije Rapske, gdja sam sedamdesetih radio punih 10 godina i upoznao mnoge, tada aktivne nogometaše ali i bivše zvijezde buba mare.

Živjeli su tako u Rapskoj ili neposredno uz nju Drago Rukljać Gec, braća Popovski, vratar Tomislav Ivković tek je kročio u nogometne vode, a upoznao sam ondje i legendarnog vratara Dinama Gordana Irovića, beka Ivicu Banožića, veznog doktora Željka Matuša, Vladimira Čonča. Irović, Banožić, Matuš, Čonč i ostali bili su pedesetih prvaci tadašnje lige Jugoslavije. Gotovo sa svima spomenutima sklopilo se poznanstvo pa i prijateljstvo jer sam im ponekad kući pomagao dostavljati “špeceraj”. Nekako sam se najviše zbližio sa Gordanom Irovićem, porijeklom iz Mostara, te Ivicom Banožićem. Gordan je nažalost kasnije prerano preminuo od zloćudne bolesti u Munchenu gdje je radio kao pravnik, a supruga Renata (rođena purgerica) stomatolog.

Posjećivao me često Gordan doma u Čiču i samo spletom okolnosti nije bio krsni kum mlađem sinu Miri (to nikad neću prežaliti jer Irović nije imao djece). Gordanu sam posredovanjem pomogao kupiti zapušteno domaćinstvo u Čičkoj Poljani neposredno uz Odru, a vikendicu tamo kao susjed i danas ima Bane Banožić. Upornošću i predanim radom Gordan je od zapuštenog, u koprive zaraslog domaćinstva, napravio raj na zemlji. Mnogi Gordanovi suigrači iz Dinama dolazili su kasnije na rijeku Odru i Irovićev grunt igrati mali nogomet i družiti se. Paralelno sa gore spomenutim u Novom Čiču je stasala ponajbolja domaća generacija nogometaša u povijesti lokalnog Dinama (dogurali do ondašnje regionalne lige, pandam današnjoj 3. HNL) koji su ujedno bili prava klapa veseljaka i fakina. Opet posredovanjem, mnogi od njih upoznali su pobliže Irovića i odlazili mu pomagati na ranč kod težih radova, a Gordan je pak dolazio na utakmice u Čiče.

Jednom dok smo kopali septičku jamu, nabavio je Gordan gajbu piva i upitao me hoće li biti dovoljna za dva dana. Nisam mu ništa odgovorio, a kada je gajba planula za sat-dva (bilo nas je petero) samo je promrsio: “Ovo će me koštati više no da sam unajmio prave meštre”. Naravno da se zapravo nije ljutio. Tijekom daljnjeg druženja bilo je svakojakih zgoda i zezancije a Gordan je vidno uživao u našem društvu jer je i sam bio prepun pravog hercegovačkog vica. Najviše mi je ostala u sjećanju slijedeća zgoda. Jednom se u dvorani sportskog doma u Novom Čiču slavila važna pobjeda i mislim naslov prvaka. Bila je živa muzika, gulaš, odojak, pića svakojake vrste, a posluživale su žene. Bio je tu i Irović kao počasni gost. Postepeno se sve zagrijalo i kad je bilo na vrhuncu, naš beskompromisni bek Boris prišao je Gordanu i skrenuo mu pozornost na slijedeći isplanirani događaj. Boris se ranije već dogovori s muzikašima da sviraju dok on ne označi prestanak. Zamolio je zatim za ples Boris jednu prilično punašnu, dobroćudnu i zezanciji sklonu damu srednjih godina od oko 130 kilograma. Krenulo se žestoko uz drmeš; drma se Boris, drma se bucka, drmaju se svi pa i muzikaši. Gleda Irović i smije se. Nakon nekog vremena Borisovo čelo se oznojilo i krene izlaziti prerađena pivica u vidu krupnih kapljica ali on se i dalje samo smijuljio i držao ritam. Držala je ritam i gospođa uz širok zadovoljan, spokojan i opušten osmijeh. Ostali parovi već su davno prestali tancati i svi u čudu uz gromoglasan smijeh stali su u krug i pljeskom uz skandiranje pratili par, stasitog nogometaša i njegovu punašnu pratilju koja se ne predaje.

Borisu ubzo više nije bilo do smijeha, oči su mu pomalo iskočile a koljena počela klecati. Gleda super raspoloženi Gordan i ne vjeruje očima. Maše muzikašima da je “the end” bojeći se više za zdravlje super “spremnog” Borisa no za punašnu gospođu. Ne sjećam se više tko je izgubio, gospođa sigurno nije, ali dobro pamtim na kraju riječi Gordana Irovića: “Prošao sam s Dinamom gotovo čitav svijet ali ovakva što nigdje nisam vidio”.

Povezane teme:

Sport

Turopolje ispustilo bodove u završnici, Pušća preokretom iz dva penala do pobjede

Objavljeno

prije 1 sat

21. ožujka 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Nogometaši Turopolja, oslabljeni za nekoliko bitnih igrača, poraženi su na svom Leštandu od Pušće rezultatom 1:2, iako su sve do same završnice držali prednost u rukama. Nakon većeg dijela utakmice bez pogodaka i uz dosta opreza s obje strane, ključni trenuci dogodili su se u posljednjih desetak minuta. Domaći su u 81. minuti stigli do vodstva kada je Matej Karlović lijepo pogodio s ruba kaznenog prostora, preciznim udarcem u desni kut gostujućeg vratara.
Ipak, samo tri minute kasnije uslijedio je prvi šok za domaće. Sudac Mihael Milin pokazao je na bijelu točku nakon duela u kaznenom prostoru, procijenivši da je prekršaj napravljen nad Vrabecom. Siguran realizator bio je Matija Zaplatić koji poravnava rezultat na 1:1. Nedugo zatim, u 88. minuti, nova slična situacija u kaznenom prostoru Turopolja. Ovoga puta pao je Martin Nemčić, a sudac je ponovno dosudio najstrožu kaznu, što je izazvalo negodovanje domaćih igrača i navijača. Zaplatić je i drugi put bio precizan s bijele točke za potpuni preokret i veliko slavlje gostiju. Domaći sastav tako je u svega nekoliko minuta ostao bez bodova, a dvije sudačke odluke u samoj završnici zasigurno će još neko vrijeme biti tema rasprava. Pušća je ovom pobjedom osvojila vrijedna tri boda, dok Turopolju ostaje žal za propuštenom prilikom i vrlo bolnim raspletom utakmice.

JEDINSTVENA I. LIGA NSZŽ , 18. kolo

TUROPOLJE – PUŠĆA 1:2

ŠRC Turopolje. Gledatelja 50.
Sudac: Mihael Milin (Dugo Selo). Pomoćnici: Pranjić i Cetin.
Strijelci: 1: 0 – Karlović (81), 1:1 – Zaplatić (84 – 11 m), 1:2 – Zaplatić (88 – 11 m). Crveni karton: Luka Kapović (87).

TUROPOLJE: Culović, Kapović, Kos, Ceković, Jurić, Karlović, Perić, Lozić, Šejić, Matošević, Josić. Trener: Stiven Žitnik.

PUŠĆA: Jelačić, Prša (od 68. Janušić), Pinek (od 46. Gaiser), Martin Nemčić, Vrabec, Jandras, Pulek, Zaplatić, Starjački (od 61. Horvat), Marko Nemčić, Penezić (od 66. Javorić). Trener: Nikola Božić.

Nastavite čitati

Najave

Nakon sedam godina pauze, polumaraton se vraća u Veliku Goricu – donosimo sve detalje

Na rasporedu su tri discipline.

Objavljeno

prije 6 sati

21. ožujka 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Atletski klub Turopolje/FB

Nakon sedmogodišnje stanke, polumaraton se vraća na ulice našeg grada. Novo izdanje utrke, pod nazivom Turopoljski polumaraton, održat će se u nedjelju, 31. svibnja 2026., u organizaciji Atletski klub Turopolje, a start i cilj bit će ispred Muzeja Turopolja.

Na rasporedu su tri discipline, utrka na 5 kilometara, 10 kilometara i polumaraton (21,097 km), a sve tri startaju u 9 sati. Staze su certificirane prema WA/AIMS standardima, a trčat će se zatvorenim gradskim prometnicama i označenim stazama.

Polumaraton je namijenjen natjecateljima starijima od 16 godina, uz vremensko ograničenje od tri sata, dok kraće utrke imaju limit od 90 minuta. Organizatori su predvidjeli i dobne kategorije za muškarce i žene u svim disciplinama, kao i nagrade za najbolje, uključujući novčane nagrade za ukupne pobjednike polumaratona.

Prijave su već otvorene, uz niže cijene startnina za rane prijave do sredine travnja, dok će se sudionici moći prijaviti i na dan utrke, ali bez startnog paketa. Više detalja možete saznati ovdje.

Nastavite čitati

Sport

Druženje igrača superligaša HNK Gorica i mladih navijača

Objavljeno

prije 10 sati

21. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Igrači goričkog superligaša i mladi navijači družili su se jučer (petak, 20.03.2026., od 17 do 18 sati) u Parku dr. Franje Tuđmana. To je bilo svojevrsno ”zagrijavanje” pred sutrašnju utakmicu sa HNK Rijeka.