Vjerujte, kada Vam pišem, nerado se spominjem u prvom licu ali ponekad jednostavno moram kako bi bolje svatili priču i način dolaska do iste. Kao prodavač u negdašnjoj zagrebačkoj Zvijezdi, koja se kasnije još zvala Slavija pa Diona, radio sam u gotovo svim kvartovima Zagreba od strogog centra u Petrinjskoj, Draškovićevoj, Frankopanskoj ili Savskoj do gornjeg grada na trgu Svetog Marka neposredno uz Sabor ali i na Jarunu (Kružna) i Prečkom. Najviše se volim prisjetiti Kružne gdje sam upoznao suprugu Anu ali i Sigečice, konkretnije Rapske, gdja sam sedamdesetih radio punih 10 godina i upoznao mnoge, tada aktivne nogometaše ali i bivše zvijezde buba mare.
Živjeli su tako u Rapskoj ili neposredno uz nju Drago Rukljać Gec, braća Popovski, vratar Tomislav Ivković tek je kročio u nogometne vode, a upoznao sam ondje i legendarnog vratara Dinama Gordana Irovića, beka Ivicu Banožića, veznog doktora Željka Matuša, Vladimira Čonča. Irović, Banožić, Matuš, Čonč i ostali bili su pedesetih prvaci tadašnje lige Jugoslavije. Gotovo sa svima spomenutima sklopilo se poznanstvo pa i prijateljstvo jer sam im ponekad kući pomagao dostavljati “špeceraj”. Nekako sam se najviše zbližio sa Gordanom Irovićem, porijeklom iz Mostara, te Ivicom Banožićem. Gordan je nažalost kasnije prerano preminuo od zloćudne bolesti u Munchenu gdje je radio kao pravnik, a supruga Renata (rođena purgerica) stomatolog.
Posjećivao me često Gordan doma u Čiču i samo spletom okolnosti nije bio krsni kum mlađem sinu Miri (to nikad neću prežaliti jer Irović nije imao djece). Gordanu sam posredovanjem pomogao kupiti zapušteno domaćinstvo u Čičkoj Poljani neposredno uz Odru, a vikendicu tamo kao susjed i danas ima Bane Banožić. Upornošću i predanim radom Gordan je od zapuštenog, u koprive zaraslog domaćinstva, napravio raj na zemlji. Mnogi Gordanovi suigrači iz Dinama dolazili su kasnije na rijeku Odru i Irovićev grunt igrati mali nogomet i družiti se. Paralelno sa gore spomenutim u Novom Čiču je stasala ponajbolja domaća generacija nogometaša u povijesti lokalnog Dinama (dogurali do ondašnje regionalne lige, pandam današnjoj 3. HNL) koji su ujedno bili prava klapa veseljaka i fakina. Opet posredovanjem, mnogi od njih upoznali su pobliže Irovića i odlazili mu pomagati na ranč kod težih radova, a Gordan je pak dolazio na utakmice u Čiče.
Jednom dok smo kopali septičku jamu, nabavio je Gordan gajbu piva i upitao me hoće li biti dovoljna za dva dana. Nisam mu ništa odgovorio, a kada je gajba planula za sat-dva (bilo nas je petero) samo je promrsio: “Ovo će me koštati više no da sam unajmio prave meštre”. Naravno da se zapravo nije ljutio. Tijekom daljnjeg druženja bilo je svakojakih zgoda i zezancije a Gordan je vidno uživao u našem društvu jer je i sam bio prepun pravog hercegovačkog vica. Najviše mi je ostala u sjećanju slijedeća zgoda. Jednom se u dvorani sportskog doma u Novom Čiču slavila važna pobjeda i mislim naslov prvaka. Bila je živa muzika, gulaš, odojak, pića svakojake vrste, a posluživale su žene. Bio je tu i Irović kao počasni gost. Postepeno se sve zagrijalo i kad je bilo na vrhuncu, naš beskompromisni bek Boris prišao je Gordanu i skrenuo mu pozornost na slijedeći isplanirani događaj. Boris se ranije već dogovori s muzikašima da sviraju dok on ne označi prestanak. Zamolio je zatim za ples Boris jednu prilično punašnu, dobroćudnu i zezanciji sklonu damu srednjih godina od oko 130 kilograma. Krenulo se žestoko uz drmeš; drma se Boris, drma se bucka, drmaju se svi pa i muzikaši. Gleda Irović i smije se. Nakon nekog vremena Borisovo čelo se oznojilo i krene izlaziti prerađena pivica u vidu krupnih kapljica ali on se i dalje samo smijuljio i držao ritam. Držala je ritam i gospođa uz širok zadovoljan, spokojan i opušten osmijeh. Ostali parovi već su davno prestali tancati i svi u čudu uz gromoglasan smijeh stali su u krug i pljeskom uz skandiranje pratili par, stasitog nogometaša i njegovu punašnu pratilju koja se ne predaje.
Borisu ubzo više nije bilo do smijeha, oči su mu pomalo iskočile a koljena počela klecati. Gleda super raspoloženi Gordan i ne vjeruje očima. Maše muzikašima da je “the end” bojeći se više za zdravlje super “spremnog” Borisa no za punašnu gospođu. Ne sjećam se više tko je izgubio, gospođa sigurno nije, ali dobro pamtim na kraju riječi Gordana Irovića: “Prošao sam s Dinamom gotovo čitav svijet ali ovakva što nigdje nisam vidio”.
OK Velika Gorica je u 21. kolu, pretposljednjem kolu ‘Prve B lige Skupina Sjever’, pobijedila ekipu ŽOK Vrbovec rezultatom 3:2 te tako zabilježila osmu prvenstvenu pobjedu za 9. mjesto u trenutačnom poretku.
Velika Gorica, 29.03.2026. Prva B liga-21.kolo: OK Velika Gorica – ŽOK Vrbovec 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 29.03.2026. Prva B liga-21.kolo: OK Velika Gorica – ŽOK Vrbovec 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon što je iznenađujuće izgubila prvi set, ekipa domaćih je dobila sljedeća dva i izgledalo je da će utakmicu riješiti u četiri seta. Međutim, Vrbovec je u četvrtom setu iz izgubljene pozicije dobio set i odveo susret u peti set.
Velika Gorica, 29.03.2026. Prva B liga-21.kolo: OK Velika Gorica – ŽOK Vrbovec 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 29.03.2026. Prva B liga-21.kolo: OK Velika Gorica – ŽOK Vrbovec 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
U petom setu gostujuća ekipa je nakon promjene strana, imala vodstvo 6:9, ali domaće su izjednačile na 11:11. Uslijedila su izjednačenja (13:13, 13:14 14:14, 14:15, 15:15), Vrbovec nije realizirao dvije set-meč lopte i izgubio. Gorica je iskoristila prvu set meč loptu za svoju osmu pobjedu.
Velika Gorica, 29.03.2026. Prva B liga-21.kolo: OK Velika Gorica – ŽOK Vrbovec 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 29.03.2026. Prva B liga-21.kolo: OK Velika Gorica – ŽOK Vrbovec 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ukupno trajanje utakmice 2 sata i 16 minuta, poeni 117:109.
Velika Gorica, 29.03.2026. Prva B liga-21.kolo: OK Velika Gorica – ŽOK Vrbovec 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 29.03.2026. Prva B liga-21.kolo: OK Velika Gorica – ŽOK Vrbovec 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gorica (21 8 13 33:40 16) je sa 16 bodova na 9. mjestu prije posljednjeg kola.
Galerija fotografija
Prva B liga Skupina Sjever 2025./2026., 21. kolo
OK Velika Gorica – ŽOK Vrbovec 3:2 (23:25, 25:18, 25:22, 27:29, 17:15)
Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 60. Nedjelja, 29.03.2026., 14:30 sati. Sutkinje: Nika Novak-Stanko i Josipa Jugo. Zapisničarka: Dora Ivanković. Delegat: Predrag Dilberović.
VELIKA GORICA: Vita Pavlović (L1), Eleonora Sapunar, Petra Predrijevac, Paulina Mašek (L2), Mia Rebić, Ena Milišić, Dorotea Cestarić, Antonija Jozepović (cap.), Nina Butina, Nika Ban, Dea Bradić, Dora Radočaj, Viktorija Levak, Marta Prskalo. Trener: Dražen Uzelac. Pomoćni trener: Vinko Ivelj.
VRBOVEC: Marta Klemeš, Ana Marija Štimac Mostovac, Antonija Ožanić, Sara Remenarić, Iva Diabalo, Marija Popović, Dora Klemeš (cap.), Nina Margetić, Iva Ožanić, Irena Jakić, Paola Tomanovski (L). Trener: Žarko Popović.
Poredak nakon 21. kola: … 8. OK Kelteks II (21 9 12 33:45 18), 9. OK Velika Gorica (21 8 13 38:45 16), 10. HAOK Mladost III (20 7 13 29:49 14), 11. HAOK Dubrava (21 5 16 33:50 10), 12. ŽOK Vrbovec (21 3 18 22:57 6).
Susret na Novoj Grabi započeo je u ritmu koji je više odgovarao gostima. Mraclin je djelovao oprezno i teško dolazio do posjeda u opasnijim zonama terena, dok je Naftaš od početka nametnuo inicijativu. Takav odnos snaga konkretiziran je u 22. minuti kada je nakon prodora Ćalića po desnoj strani i oštre lopte u peterac, Belavić iskoristio neodlučnost domaće obrane i doveo goste u vodstvo. Primljeni pogodak dodatno je otežao situaciju za Mraclin, koji je do kraja prvog dijela ostao bez ozbiljnije prilike za izjednačenje.
Nedostajalo je protočnosti u veznom redu i konkretnosti u završnici, pa gostujući vratar nije bio pod većim pritiskom. U nastavku susreta domaći trener Pancirov pokušao je promijeniti tijek utakmice izmjenama, no slika na terenu nije se bitnije promijenila. Mraclin je imao više inicijative nego u prvom dijelu, ali bez jasnih i izrađenih prilika.
S druge strane, Naftaš je kontrolirao igru i čekao priliku za potvrdu pobjede. Najveća šansa za goste stigla je u 80. minuti kada je dosuđen kazneni udarac, no vratar Zagorac pročitao je namjeru Džolana i obranio udarac s bijele točke, zadržavši nadu domaćinu. Ipak, do kraja susreta Mraclin nije uspio ozbiljnije zaprijetiti, pa su gosti mirno priveli utakmicu kraju. Mraclin tako ostaje bez bodova u susretu u kojem je nedostajalo ideje i konkretnosti u napadu, dok će u sljedećim kolima morati pronaći bolja rješenja kako bi se vratio na bodovni učinak.
IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B , 19. kolo
MRACLIN – NAFTAŠ IVANIĆ 0:1
Stadion Nova graba. Gledatelja 100.
Sudac: Šoufek (Novska). Pomoćnici: Lalić i Križe.
STRIJELAC: 0:1 – Belavić (22).
MRACLIN: Zagorac, Marjanović, J. Domitrović, Smolković (od 46. Borovac), Rajić, Brdek, Tokić (od 65. Đurašić), Rakas (od 87. Jančić), Krilić (od 75. I. Kos), N. Kos (od 46. Kaurin), Hajduk. TRENER: Marko Pancirov.
NAFTAŠ IVANIĆ: Platužić, Petković, Ivanković (od 68. Šepak), Marić, Starčić, Džolan (od 90. Spudić), Krsnik (od 68. Hadaš), Belavić, Ćalić, Čuni, Vrdoljak (od 88. Kirin). TRENER: Ivica Blažević.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Sport Zagrebačke županije’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
Judo klub osoba s invaliditetom “Fuji” iz Velike Gorice imao je vrlo uspješan nastup na Ishi adapted kupu održanom u Samoboru.
Na turniru su zlatne medalje osvojili Leon Vlašić, Milena Vujević, Ivano Rajković, Dorotea Margetić i Gabrijela Briševac.
Srebro je pripalo Miji Mićanović, Mateju Maleševiću, Toniju Pemperu, Ivanu Pejiću, Josipu Novoselcu i Sari Pereković, koja je medalju osvojila nastupajući u muškoj konkurenciji.
Brončane medalje osvojili su Lana Mićanović, Tvrtko Matanović i Nikola Nestorović.
Osim pojedinačnih uspjeha, ekipa Fujija ostvarila je i odličan rezultat u ukupnom ekipnom poretku klubova, gdje je zauzela drugo mjesto.
Hrvački klub Velika Gorica 1991 sudjelovao je na Regionalnom prvenstvu Središnje regije održanom u subotu u Petrinji, pod vodstvom trenera Anrija Targuša, Frana Haramusteka i Gabriela Đukića. U konkurenciji 166 natjecatelja iz sedam klubova, gorički klub nastupio je s 25 hrvačica i hrvača te osvojio ukupno 18 medalja, kao i pehar za najuspješniju ekipu u kategoriji djevojčica početnica.
Zlatne medalje osvojili su Mihael Šoljić (33 kg), Jakov Gašparac (65 kg), Gabriel Ivatović (59 kg), Fran Josić (48 kg), Jakov Noršić (85 kg), Katarina Ivatović (40 kg) i Ema Šestak (36 kg).
Srebrna odličja pripala su Egonu Boriloviću (36 kg), Marku Šoljiću (44 kg), Mati Margitu (30 kg) i Mateju Turkoviću (100 kg).
Brončane medalje oko vrata su stavili Šimun Hranilović (30 kg), Jurica Dvorneković (49 kg), Tin Počuća (65 kg), Matej Ivelj (59 kg), Vanja Grgić (49 kg), Alexandar Hrženjak (60 kg) i Josip Kirinčić (54 kg).
Osim osvajača medalja, klub ističe i nastupe Marka Ivelja, Jana Petkovića, Tonija Vidaka, Josipa Orlovca, Marka Šumanovića, Vite Rucića i Marka Grgića, koji su u Petrinji odradili zapažene borbe i prikupili važno natjecateljsko iskustvo.
Na stadionu u Zagrebu, u subotu 28. ožujka, održano je Pojedinačno prvenstvo Hrvatske u hodanju na 10.000 metara, na kojem su nastupili i članovi Atletskog kluba Maraton Velika Gorica.
Najbolji rezultat ostvario je Berislav Devčić, koji je u seniorskoj konkurenciji osvojio treće mjesto i brončanu medalju s vremenom 1:08:49,8.
Vrlo blizu medalje bila je i Jasminka Zvonar, koja je utrku završila na četvrtoj poziciji s rezultatom 1:07:45,7. Do postolja joj je nedostajalo malo, no njezin nastup pokazao je da se ravnopravno nosi s najboljim hrvatskim hodačicama.