Sport

Nogometna fešta ‘made in VG’ u finalu: ‘Ispalo je baš nekako filmski…’

S mislima na ogled s Istrom 1961 u nedjelju, s nekoliko juniora u sastavu, HNK Gorica nije uspjela uzeti Kup NSZŽ-a, koji je otišao bratskom klubu iz Kurilovca. Junak je golman Kurilovca, tragičar branič Gorice, a posebnu posvetu ima trener pobjednika…

Objavljeno

prije 7 godina

22. kolovoza 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nije ljudima iz Gorice najbolje sjeo poraz u finalu županijskoga Kupa od Kurilovca nakon penala (2-2, 7-6), nikad nije ugodno izgubiti utakmicu, pogotovo kad je s druge strane trećeligaš, ali na kraju dana zapravo je bilo puno više razloga za zadovoljstvo. Susrele su se dvije najbolje turopoljske momčadi, na obje strane predstavila se cijela plejada domaćih mladih igrača, domaća je bila i sudačka postava, pa još kad su se upalili reflektori… I rasplet je bio uzbudljiv, neizvjestan, dramatičan, a sve skupa stvorilo je sliku u koju se idealno uklapa pljesak i za jedne i za druge.

– Uh, baš je na kraju ispalo, onako, nekako filmski… – uzdahnuo je Perica Vidak, trener pod ugovorom s Goricom i sa zadatkom da u filijali iz Kurilovca stvara igrače za Goricu.

– Dugo Gorica i Kurilovec, odnosno nekad Radnik i Udarnik, nisu odigrali utakmicu s rezultatskim značajem, a ovoga puta zaista je sve bilo jako lijepo. Lijep ambijent, lijep broj gledatelja na tribinama, pri čemu me veseli što su ljudi pljeskali i jednima i drugima, utakmica bez nepotrebnih tenzija… Kažem, lijepa utakmica, lijepa za gledati, a našim dečkima nakon svega ostaje jedan veliki motiv za dalje, da još više vjerujemo u ono što radimo, u to da smo na dobrom putu – dodao je ponosni Vidak, koji je porukom na svom profilu na Facebooku trofej posvetio pokojnom ocu:

“Pošto je prvi pravi seniorski trofej… Stari, za tebe je!”

Lijepa je bila akcija za vodeći gol Kurilovca, u kojoj su kombinirali i iskombinirali Spudić i Slunjski, dečki koji su dio priprema prošli s Goricom, lijepi su bili i golovi domaćina, Cherifov naklon glavom i Lovrićeva “specijalka” s lijeve strane šesnaesterca, a posebno lijep bio je gol Marina Matoša za izjednačenje s 20-ak metara. A uz to je bilo i još šansi na obje strane, lijepih proigravanja i odigravanja.

– Je, utakmica je obostrano bila dosta otvorena, s puno šansi i s jedne i s druge strane, i mislim da su gledatelji tu najviše profitirali. Nažalost po nas, dečki iz Kurilovca su na kraju bili sretniji u tom ruletu jedanaesteraca i zasluženo su osvojili Kup – priznao je Goričanin Matija Špičić, dečko iz Mičevca koji je u drugom poluvremenu nosio kapetansku traku, što je još jedan domaći detalj u ovoj lijepoj nogometnoj priči.

– U svakom slučaju, bio je ovo jedan lijep događaj. Znali smo da Kurilovec ima mlade, potentne, vrlo nezgodne igrače, koje i mi u klubu većinom dobro poznajemo. Iz ovog su podneblja, mnogi od njih prošli su i kroz našu svlačionicu, a svoju kvalitetu pokazali su i ovoga puta, dokazavši da mogu parirati i nama prvoligašima. Iskreno, u ovoj se utakmici nije vidjela prevelika razlika, teško je bilo reći tko je prvoligaš, a tko trećeligaš – opet će iskreno Špičić.

U prvom poluvremenu za Goricu je debitirao Jiloan Hamad, u drugom Dario Čanađija, a uz Cherifa i Lovrića, tu su bili još i Marina, Mathieu, Babec… U prvih 11 startao je stoper Ćosić, dečko iz juniorske momčad, a u nastavku su ušli još i Zorica, Kaurin, Krznarić… Ulaskom goričkih juniora značajno je olakšan posao Kurilovcu, no namjerno da to neće baciti preveliku sjenu na veličinu uspjeha našeg trećeligaša.

– Ja bih čak rekao da je Gorica u prvom poluvremenu bila u jako dobrom sastavu. I, ruku na srce, dok su bili u tom jačem sastavu imali su i dominaciju, pogađali prečke, imali šanse, ali kasnije smo se mi malo prilagodili, oni su ušli u rotacije i to smo iskoristili. Mislim da smo mogli čak i u regularnom dijelu sve riješiti, s obzirom na to da smo imali četiri, pet izrazitih šansi, no treba priznati i da je Bogović sjajno obranio Lovrićevu šansu. Kad se podvuče crta, mislim da je ovo zaslužena pobjeda Kurilovca – rekao je kurilovečki strateg Vidak.

Izvođenje jedanaesteraca teklo je bez pogreške sve do desetog izvođača. Sve do udarca Nemanje Ljubisavljevića i obrane 20-godišnjeg golmana Kurilovca Luke Bogovića, koji je ulogom junaka obilježio svoj službeni debi za novu momčad, u koju je stigao iz Vinogradara.

– Da, ovo je moj prvi službeni nastup za Kurilovec i jako sam sretan i ponosan na sebe, ali i na cijelu momčad. Čestitam svim svojim suigračima, ali i Gorici, koja je također bila odlična, ali eto, ovoga puta odlučili su jedanaesterci – skromno je kazao Bogović i dodao:

– Ovo nam je samo dodatni motiv, podstrek da i dalje naporno radimo. I u prvenstvu želimo pobjeđivati, bez obzira na ime suparnika, važan nam je samo naš napredak.

Kako se čini, riječ je o vrlo dobrom mladom golmanu, dečku koji je dva penala imao “na ruci” prije nego što je Ljubisavljevića pretvorio u tragičara. Svaki trenutak te serije Bogović je intenzivno proživljavao…

– Gledam zadnji korak igrača i prema tome biram na koju ću stranu ići – otkrio je Bogović.

– Prvi penal sam ostao na sredini, drugi sam pročitao, ali mi je lopta pobjegla. Sudac me upozorio da sam kod tog udarca izašao s crte, što je zabranjeno, pa sam bio malo nesiguran u sljedećem udarcu, ali kod petog sam rekao: ‘Ok, ovog moram obraniti!’ I to je bilo to – sa širokim smiješkom zaključio je Bogović.

Gorica se sad okreće utakmici protiv Istre 1961 u nedjelju, zbog koje je u drugi ili treći plan i bacila ovo finale županijskoga Kupa, jer svi prvenstveni izazovi su teški i zahtjevni, a Kurilovec će dan prije, u subotu u 17.30 sati, započeti svoju novu trećeligašku kampanju. Na ŠRC-u Udarnik u prvom kolu gostuju Ponikve.

– Ambicija je kao i prošle godine. Rezultatski nemamo imperativ, želimo prije svega izbaciti još nekoliko mladih igrača, jer i ovoga puta smo predstavili nekoliko njih od 18 godina. Želimo ih isprofilirati, pri čemu ćemo u svaku utakmicu ulaziti i sa željom da pobijedimo. Svjesni smo da smo jako uspješnim drugim dijelom prošle sezone, ali i igrama u pripremnom periodu, poslali svima poruku koliko smo dobri i kvalitetni, zbog čega će nas sigurno protivnici drukčije gledati. Ali to je super za nas, morat ćemo iz tekme u tekme pokazivati sve više, tražiti neka nova rješenja, što je za ove dečke fenomenalna stvar. Međutim, prije svega se držimo onoga da je trening važniji od utakmice, da tekma dođe kao nagrada na kraju tjedna. Moramo još zapeti, jako puno raditi i bit će sve ok – uvjeren je trener Vidak.

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 2 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 5 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 8 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.