Baš kao u slavnoj reklami, lakše se diše! Nakon što su se šesticom provozali kroz Rudeš, nogometaši Gorice u ponedjeljak navečer su dokazali da je kriza definitivno stvar prošlosti. Luda liga je taj HNL, sve se tu brzo okrene, ne treba poletjeti ni nakon ovih deset komada u dvije utakmice, ali definitivno je neusporedivo ljepše ići dalje nakon partije poput one u posljednjoj utakmici 12. kola HNL-a…

Mario Carević gradio je optimizam na tom raspucanom izdanju u osmini finala Kupa, iako svjestan da pet dana poslije slijedi potpuno drukčija utakmica, za nekoliko razina zahtjevnija. Tako je i pripremao momčad, pa na teren poslao Matijaša, ispred kojeg su bili Filipović, Leš i Čabraja. Trontelj i Vrzić držali su bokove, Pozo i Kavelj sredinu igrališta, a majstori Pršir i Fiolić nadirali su iza leđa isturenog Čuića.

Takva, nešto ofenzivnija varijanta, krenula se isplaćivati već u četvrtoj minuti. Iker Pozo oteo je jednu loptu Katiću na rubu kaznenog prostora, povukao metar naprijed i fenomenalno pogodio suprotnu malu mrežicu. Treći je to već gol u sezoni za sjajnog Španjolca, ponajveće pojačanje Gorice ove sezone.

Fešta među navijačima Gorice još se nije ni stišala, a dogodila se – povijest! Aleks Stojaković naumio je poslati loptu prema svome golmanu Josipu Posavcu, učinio je to sa svoje polovice, a učinio je to i prejako. Lopta je zaokružila golmana Lokomotive i završila u mreži, a mladi Slovenac Stojaković postao je igrač koji je zabio autogol iz najveće daljine u povijesti HNL-a. A i većine drugih liga diljem svijeta, jer bilo je tu više od 50 metara udaljenosti…

Međutim, tu ludilu nije bio kraj, jer samo dvije minute poslije, cijele četiri nakon Pozova gola, Stojaković je zabio i na drugoj strani! Ubacivanje je došlo s desne strane, u skoku su bili Stojaković i Filipović, lopta je odsjela na prečki, a onda se od leđa Davora Matijaša odbila u mrežu. Gol je upisan kao autogol Matijaša, što možda i nije najlogičnije, ali je po pravilima.

U svakom slučaju, Gorica je nakon nepunih osam minuta imala vodstvo 2-1 i dobar kapital za nastavak utakmice koja, naravno, nije mogla ići dalje u ovakvom ritmu. Veliku priliku imao je ponovno izvrsni Jurica Pršir u 18. minuti, no Posavec je obranio, a onda je krenula sasvim drukčija serija. Naime, do kraja poluvremena treneri su morali mijenjati čak trojicu igrača zbog ozljeda, počevši od promjene Perić za Leša u 20. minuti, dok je Jelavić morao mijenjati čak dvojicu do kraja poluvremena.

A do kraja poluvremena Gorica je i povećala svoju prednost. Tek smo ušli u 33. minutu kad je Žan Trontelj probio desni bok i poslao loptu u sredinu, gdje je glavom to ubacivanje dočekao kapetan Pršir. Jednostavno je loptu zakucao u mrežu i učinio goričku prednost kudikamo komfornijom. Šteta što Ivan Fiolić nije bolje zahvatio loptu pet minuta poslije, nakon bravure mladog Luke Vrzića, lijepo bi to zaokružilo jedno vrlo sadržajno poluvrijeme.

Jurica Pršir zabio je gol, asistirao, ali i dominirao travnjaku u dobrom dijelu utakmice… Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Lokomotiva je u nastavku išla spasiti što se spasiti da, ali nisu Zagrepčani mogli ozbiljno zaprijetiti Gorici. Koja je sve riješila u 77. minuti, nakon još jedne bravure iz majstorske radionice Jurice Pršira. Lopta koju je poslao za Ognjena Bakića nogometna je poezija, a dobro je došlo i to što je Crnogorac u goričkim redovima loptu poslao u mrežu za konačnih 4-1.

I sve se, eto, brzo okrenulo. Praktički do jučer Lokomotiva je bila sjajna treća u prvenstvu, a Gorica nakon četiri uzastopna poraza u zabrinjavajućoj situaciji, bod od samoga dna. Danas, kako to već ide u svijetu HNL-a, Gorica je na samo dva boda do Lokomotive, na samo tri boda od trećega mjesta i na sigurnoj udaljenosti od slavonskog dvojca na dnu.

Na samome dnu je i dalje Vukovar, koji već u petak stiže u Veliku Goricu. Neće biti puno vremena za odmor, ali možda je tako i bolje. Možda će s novom utakmicom već za četiri dana i ovaj aktualni momentum ostati otprilike isti, pa da krenemo u novi, puno ljepši niz, taman prije reprezentativne stanke…

Nije trebalo tako završiti, svi nogometni zakoni govorili su da Kurilovec to ne može izgubiti, ali zato je nogomet ono što jest… Kurilovec je, dakle, izgubio prvenstvu utakmicu u Odranskom Obrežu, ostao bez bodova nakon 90 minuta u kojima smo vidjeli tri gola, od toga dva u mreži Leona Išeka, pravi mali festival kurilovečkih promašaja, ali i poneki poništeni gol.

Dobro je otvorio Kurilovec, krenuo hrabro prema naprijed i – kreirao. Da je do te 18. minute bilo 2-0, možda i 3-0 za Kurilovec, ne bi bilo nerealno, jer velike su prilike propuštene prije nego što je stigla dupla kazna. Borna Cerjak prvo je, nakon nepunih 18 minuta igre, poslao prvu loptu u kurilovečku mrežu, a Antonio Crnković to je ponovio iz drugog ozbiljnog dolaska pred gol, sedam minuta poslije. Praktički još nisu stigli ni prežaliti svoje šanse, a dečki s Udarnika gubili su 2-0!

Nastavili su momci trener Harambašića u istom ritmu i do kraja poluvremena, a ništa se nije bitno mijenjalo ni u nastavku. Kurilovec bolji, na trenutke i dominantan, uz osjećaj da bi jedan gol u mreži domaćeg Dinama puno toga promijenio. Jedan priznati gol, jer čak dvaput su Kurilovčani zabijali, ali sudac Sven Pintarić oba je puta te golove poništavao.

Uzalud se tako na trenutak poveselio Fran Vujnović, ali i Mateo Pršir, koji se ovom prilikom vratio kući. Dečko iz Obreža, zajedno sa svojim bratom Davidom, prvi je put s Kurilovcem gostovao u svom selu, šteta što to nije obilježio golom koji bi bio priznat. I koji je mogao biti priznat, budući da ovo definitivno nije bila predstavavna koju će sudac Pintarić moći biti ponosan…

Kad već nije uspio Mateo, zabio je David Pršir, no dogodilo se to ipak malo prekasno. Tek u prvoj minuti sudačke nadoknade Kurilovec je uspio smanjiti svoj zaostatak, a na tome je i ostalo. Nakon Samobora doma, povezao je tako Kurilovec i drugi poraz u prvenstvu, a sve to događa se u predvečerje utakmice sezone.

– Nismo bili dobri u Obrežu, treba to priznati, kao i reći da mi nismo bili jedini akteri utakmice koji nisu bili na razini… Nevjerojatno je što promašujemo, koliko toga propuštamo, čak i u situacijama koje su potpuno čiste. Nadam se samo da smo ispucali sve promašaje uoči Istre – sa smiješkom kaže trener Senad Harambašić.

A tako i treba biti. Unatoč kraćem postu od bodova, vedrina i optimizam nisu napustili nogometni Kurilovec. Dapače, već od ponedjeljka su Kurilovčani ulovili pravi zalet, jer u srijedu u 14 sati na redu je ogled s Istrom 1961 u osmini finala Kupa. Dva izvrsna izdanja u prethodna dva kola dovela su “udarnike” do prilike da peti put u recentnoj prošlosti zaigraju s klubom iz HNL-a. U osmini finala dosad su ispadali od Osijeka, Slaven Belupa i Gorice, ali i upravo Istre, kojoj su u jesen 2019. za prolazak bili potrebni produžeci.

– Budući da smo u Obrežu igrali u nedjelju, da se tek oporavljamo od te utakmice, dečki gotovo da nisu stigli biti “nabrijani” na Istru, ali naravno da je ovo posebna utakmica za sve nas. Drukčije su i pripreme, cijela organizacija, jer dolaze i televizijske kamere, za goste pripremamo i ručak, a očekujemo i dolazak gostujućih navijača. Prema informacijama iz Pule, trebalo bi ih doći 40-50. Ali dobro, imat ćemo i mi svoje navijače, naše “Red Boyse”, jedine navijače koji se u poluvremenu krijepe grickalicama – govori Senad, misleći na simpatične klince iz omladinskog pogona, koji su redovni na utakmicama seniora.

Ukratko, u srijedu od 14 sati, uz izravni televizijski prijenos, igra se utakmica za pamćenje.

– Naravno da se veselimo toj utakmici i da ćemo dati sve od sebe da se prezentiramo na što bolji način. Da, proći će samo tri dana od utakmice u Obrežu, ali ovo je utakmica u kojoj “ne mogu” ne postoji. Idemo uživati u svemu što nas čeka i pokušati napraviti što bolji rezultat – zaključio je trener Harambašić.

Nikad još Kurilovec nije uspio proći ovu stepenicu, iako je nekoliko puta bilo gusto za protivnike, ali zato nove prilike i postoje. Kurilovcu nova prilika stiže ove srijede… Vidimo se na Udarniku!

Meštrica je u 12. kolu Jedinstvene 1.ŽNL izgubila od Turopolja rezultatom 1:2 i to je bio njen 11. poraz u 12 odigranih utakmica.

Gornja Lomnica,02.11.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL – 12. kolo: Meštrica – Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje je došlo do prednosti nakon ubačaja i gužve u šesnaestercu najbolje se snašao Mario Kos i zatresao mrežu za 0:1. Obrana domaćih teško se branila od brzih bočnih akcija i u 33. minuti Antonio Lozić je pogodio donji kuta za povećanje vodstva – 0:2. Domaći su imali nekoliko obećavajućih situacija, ali bili su neprecizni i nisu do odlaska na odmor uspjeli smanjiti prednost gostujuće momčadi.

Gornja Lomnica, 02.11.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL – 12. kolo: Meštrica – Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gornja Lomnica, 02.11.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL – 12. kolo: Meštrica – Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Početkom drugog poluvremena Meštrica je djelovala sigurnije i svoju bolju igru potvrdila je golom Maria Šimunovića u 54. minuti za 1:2. Izjednačenje je spriječio vratar Stjepan Sučić, koji je u 68. minuti paradom izbacio loptu ispod grede u korner.

Turopolje (12 5 4 3 24:19 19) je s 19 bodova na 7. mjestu prvenstvene ljestvice.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL 2025./2026., 12. kolo

NK Meštrica – NK Turopolje 1:2 (0:2)

Gornja Lomnica. ŠRC Gornja Lomnica. Gledatelja 40. Nedjelja, 02.11.2025., 18 sati. Sudac: Tihomir Čunčić. Pomoćni suci: Matej Mrkoci i Tihomir Bratković (svi iz Velike Gorice). Delegat: Zlatko Petrac (Velika Buna). Strijelci: 0:1 – Kos (10), 0:2 – Lozić (33), 1:2 – Šimunović (54).

MEŠTRICA: Đivanović, Košutić, Rimac, Prigorac, N.Šebek, Štuban, Jurina, Šimunović, Čorak, S.Šebek, Tretinjak. Trener: Romano Župetić.

TUROPOLJE: Sučić, Kapović, Ceković (od 25. Križanac), Jurić, Karlović, Perić (Jurišić od 44.), Lozić, Šutalo (od 90. Josić), Kos, Matošević (od 77. Zdunić), T.Lučić. Trener: Goran Smolčić.

Realno, bila je ovo jedna od rijetkih utakmica u kojima je konačni ishod bio unaprijed poznat. Točnije, pobjednik je bio poznat, jer u Veliku Goricu stigli su košarkaši Vrijednosnica Osijek. Prošle sezone taj je klub bio član Premijer lige, iz koje je ispao nakon odluke da završni dio sezone odradi s juniorima i kadetima. S istim kadrom krenuli su Osječani i u novu sezonu, u kojoj su u prva tri kola gubili prosječno 43 koša razlike.

Sve drugo osim sličnog ishoda u Turopolju bilo bi veliko iznenađenje, koje se na kraju nije dogodilo. Otišli su Goričani na kraju do okruglih 40 koševa razlike, pri čemu je mladi osječki sastav parirao našim košarkašima samo do isteka prve osmine utakmice…

U početnih pet minuta, naime, držali su gosti rezultatski egal, nakon čega je do izražaja došla kvaliteta momčadi koju vodi Damir Cici Miljković. Goričani su do isteka prve četvrtine stekli prednost od 13 koševa (29-16), a u istom ritmu nastavili su i u drugoj i trećoj četvrtini. Nakon 30 minuta košarke imala je tako Gorica 42 koša viška (79-37), da bi posljednji period igre pripao gostujućoj momčadi, koja je posljednjih deset minuta dobila s 22-20 i pokazala kako u osječkoj mladosti ima i kvalitete.

– Čestitke Osijeku, to su odreda mladi momci koji stječu iskustvo i treba im dati podršku. Nije lako kad gubite velikom razlikom i vraćate se doma. Velika podrška treneru Budimiru i dečkima, neka samo izguraju sezonu. Pobjeda izgleda lagano, no nisam zadovoljan pristupom i igrom. Najbitnija su dva boda i sad se okrećemo Crikvenici – kazao je nakon utakmice trener Damir Miljković.

Prvi strijelac u našim redovima bio je novopridošli debitant Niko Rimac, koji je ubacio 15 poena i ugrabio sedam skokova, a dvocifreni su bili i Pavao Turić sa 14, Borna Dramalija 12 i Rinaldo Bljaić 11 koševa. Dodajmo i kako je Roko Ivanković bio najbolji gorički skakač sa čak 14 skokova. Za Vrijednosnice Osijek Frano Pranjić je ubacio 13, a Josip Pleša 10 koševa.

Šest lakih komada u gostima kod Rudeša u osmini finala Kupa došlo je kao melem na bolnu ranu nastalu kroz četiri prethodna poraza u prvenstvu. Gorica je na zapadu metropole bila fokusirana, energična, razigrana i efikasna, što će tih teniskih 6-0 i najbolje opisati, ali već nakon te utakmice, tijekom prvih trenutaka zadovoljstva, trener Mario Carević je apelirao na što brži okret prema Lokomotivi.

– To je za nas još važnija utakmica od ove!

U njoj, prema svemu sudeći, Gorica neće biti kompletna.

– Imamo par izostanaka, nekoliko ozljeda… – rekao je trener Carević u najavi dolaska “lokosa”, koji će koplja s Goričanima ukrstiti u ponedjeljak od 18 sati, u posljednjoj utakmici 12. kola HNL-a.

Nije precizirao, možda nije ni želio protivniku otkrivati tko je sve među odsutnima, ali svjestan je Carević da će oni koji istrče na travnjak Gradskog stadiona u šestoj uzastopnoj domaćoj prvenstvenoj utakmici morati biti – ti! Situacija na tablici kroz ova posljednja četiri poraza od jako lijepe se pretvorila u problematičnu, uzimajući u obzir i ono što je Gorica propustila i ono što su rivali uspjeli odraditi. Gorica je, naime, u ovom trenutku jedan bod ispred posljednjeg Vukovara, na deset bodova je i Osijek, pa su bodovi ovog ponedjeljka prijeko potrebni.

– Trebala nam je ta pobjeda u Kupu da malo vratimo samopouzdanje. Moram naglasiti da je momčad od prve minute te utakmice bila unutra, a kad smo takvi, pokazujemo da imamo kvalitetu i da se možemo nadigravati sa svima. To me veseli, iako sam svjestan da nas u ponedjeljak čeka puno teža utakmica. Međutim, imam punu vjeru u moje igrače, vjerujem da ćemo ponuditi dobru predstavu, a nadam se i dobrom rezultatu – rekao je trener Carević i dodao:

– Nekad ti treba ta jedna utakmica, da bude prekretnica, a ja se nadam da će tako i biti. S druge strane, Rudeš smo već arhivirali, zaboravili, i sav fokus je isključivo na Lokomotivi.

U prvom ovosezonskom međusobnom ogledu Gorica je pobijedila Lokomotivu 3-1 na Maksimiru, bila je to ona utakmica u kojoj su pala tri fenomenalna gola, jer takvi su bili i Prširov i Pozov i Ercegov, ali ovdje se uspomene neće brojati. Lokomotiva je na petome mjestu, na bod od trećega, a Gorica sa samo pet bodova manje ima tek bod više od posljednje momčadi lige… Stvari se u svijetu HNL-a brzo mijenjaju i zato je posebno važno iskoristiti taj momentum nakon drugog protivnika iz Zagreba zaredom.

– Lokomotiva igra stvarno dobar nogomet, to sugerira i tablica. Imaju sasvim sigurno i nedostataka, koje ćemo mi pokušati iskoristiti. Dosta su motorična momčad, dosta dobra u tranziciji, a otraga stabilni, s tri dobra stopera, koji su dobri i u prekidima. Jako su dobro izbalansirana momčad, ali mi znamo i koje stvari možda nisu bolje i to ćemo pokušati pretvoriti u svoju prednost. I, ponavljam, u dobar rezultat – zaključio je Carević.

MOGUĆIH PRVIH 11 GORICE:
Matijaš – Perić, Filipović, Leš – Trontelj, Pozo, Kavelj, Čabraja – Pršir, Pavičić – Čuić