Sport

Niko: Želimo transferima zaraditi novac koji će Goricu učiniti boljim klubom

Profit od izlaznih transfera može se reinvestirati u razvoj kluba, u infrastrukturu, momčad, način pripreme… Stabilan smo klub, ali želimo još rasti, razvijati se, kaže Mindaugas Nikoličius, Litavac koji se u HNK Gorici bavi sportskom politikom

Objavljeno

prije 7 godina

16. lipnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, sad je stvarno krenulo! Ne samo da su nogometaši Gorice počeli s pripremama, nego su već stigli i odigrati prvu utakmicu, upisati prvu pobjedu. Prvi trening u petak, prva utakmica u subotu, prvi malo lakši dan u nedjelju. Tako je izgledao početak priprema Gorice za drugu prvoligašku sezonu, a mjesto radnje te utakmice, i pobjede, bilo je Kutjevo. To je onaj klub za koji igra aktualni gradonačelnik, klub koji je ušao u 3. HNL, klub koji je to poželio proslaviti ogled s Goričanima, koji su prošle sezone oborili s nogu domaću nogometnu javnost…

Završilo je 8-0, dva komada zabio je Cherif Ndiaye, po jedan Lovrić i Maslowski, a ostatak posla odradili su igrači koji su u Gorici na probi. Krenula je Gorica u postavi Kahlina – Čurek, Čelić, Jovičić, Špičić – Marina, Maslowski – Dvorneković, Deaconu, Lovrić – Ndiaye, a ušli su još Debijađi, Blagojević, Moro, Ljubisavljević, Krizmanić, Babec, Gagulić, Šroler, Spudić, Slunjski, Mathieu, Dubravac i Haman. Golove su zabili Igor Blagojević, Patrik Dubravac, Hrvoje Babec i Jacques Haman, 24-godišnji kamerunski napadač koji je lani mreže tresao u drugoj portugalskoj ligi, što znači da je potencijal tu. Zanimljivu priču ima i Babec, 19-godišnji veznjak koji je prošao i francuski Metz i mlade hrvatske reprezentacije, pa sad stigao krenuti prema vrhu preko Gorice. Vidjet ćemo tko će se sve uspjeti dokazati, pokazati da može biti pojačanje.

Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

A tu dolazimo do “resora” kojim se u klubu bavi jedan poseban lik. Litavac, 35-godišnjak, iznimno uspješan u onome što radi. Mindaugas Nikoličius, po gorički Niko, u posljednjih 18 mjeseci više je puta dokazao da je u stanju raditi ono što je u nogometu najteže – pronalaziti kvalitetu za malo novca. Atiemwen je došao i u lukrativnom transferu otišao, a na sličnom putu su i Lovrić, Zwolinski, Kahlina… A kad (ili ako?) oni odu, Niko će imati spremne zamjene, to je sasvim sigurno. I puno mu je, kaže, lakše raditi danas nego prije godinu dana. Prošlog ljeta ipak je vladala neizvjesnost, nedoumice, razlike su ogromne.

– Prije svega, puno smo mirniji. Znamo gdje smo, znamo što možemo očekivati, a kad je tako, sve je nekako puno lakše i ljepše. Prošle godine u ovo vrijeme gotovo svim ljudima u klubu bilo je to prvo iskustvo na takvoj razini, nitko nije znao što očekivati od te prve sezone. Maštaš, planiraš i sanjaš, ali realnost je bila neizvjesna. Sad smo u puno boljoj poziciji, nakon svega što smo prošli u posljednjih 12 mjeseci. Krećemo s momčadi kojoj od prošle sezone nedostaje, rekao bih, jedan i pol igrač – slikovito je kazao Niko.

Foto: Jurica Galoić/PIXSELL

Taj “jedan i pol igrač” zapravo je figura, osvrt na igračku važnost koju su za momčad imali dojučerašnji kapetan Čagalj, Gruzijac Mčedlišvili, Nigerijac Oboabona i treći golman Veriga. Svi ostali su tu, ili će se priključiti ovih dana.

– Imamo temelj momčadi od prošle sezone, što je jako važno za sve daljnje planove. Znamo da, želimo li barem ponoviti ono što smo napravili prošle godine, moramo dovesti neke nova, svježa lica. Moramo podići konkurenciju u momčadi, jer prošla sezona pokazala nam je da imamo jako puno prostora za napredak – rekao je Niko i nastavio:

– U ovom trenutku želimo još četiri nova igrača, važna igrača, koja bi se borila za svoje mjesto u prvih 11. Dobro će nam doći i poneki mladi, razvojni igrač, jer želimo što veći roster. U ovom trenutku računamo na sve igrače koji su pod ugovorom, ali ljetni prijelazni rok tek je počeo i neki igrači će vrlo vjerojatno otići. Ako netko ode, tražit ćemo mu zamjenu, ali to i dalje ne mijenja činjenicu da želimo još četiri nova igrača.

Pravo je pitanje, zapravo, kad će netko otići, jer za očekivati je da će ovo ljeto donijeto poneki izlazni transfer, a imena koja su naistaknutija u goričkom izlogu više-manje su poznata.

– Uvijek ima poziva sa svim strana, pojavljuju se razne priče, ali to je i normalno u nogometnoj zemlji poput Hrvatske. Nije tajna da imamo dobre igrače u rosteru, pitanje je jedino je li to dobar trenutak, prava cijena, prava država… U transfer su uvijek uključene tri strane, oba kluba i sam igrač, koji mora u tom transferu prepoznati pravi put za sebe. Imamo petoricu igrača koji su posebno zanimljivi tržištu, ali naravno da ne želimo ostati bez svih petorice – istaknuo je Nikoličius, pa dodatno naglasio:

– OK smo s financijama, stabilan smo klub, ali tu se više radi o razvoju kluba. Ako prodaš igrača, možeš novac reinvestirati u nešto drugo, napraviti klub većim i boljim, uložiti u infrastrukturu, u bolji način pripreme…

Foto: Jurica Galoić/PIXSELL

Dugo i toplo ljeto je pred njim, jer sezona počinje domaćim ogledom s Interom tamo negdje oko 19. srpnja, a prijelazni rok završava tek posljednjeg dana kolovoza. Do tad će biti i definirano kako će Gorica izgledati ove sezone. I koliko će biti ambiciozna.

– Što je cilj? Dokazati ljudima da se ono prošle sezone nije dogodilo slučajno, nego je rezultat našeg dobrog rada. Sasvim konkretno ćemo o ambicijama kluba govoriti na konferenciji za novinare neposredno uoči početka sezone, sredinom srpnja. Naravno, zbog činjenice da sljedeće sezone pet klubova ide u europska natjecanja, uz to što smo prošle sezone bili peti, pametno bi bilo reći da nam je želja opet biti u tom društvu. Dobro, prvi cilj je ostati u ligi, normalno da je, ali pravi cilj nam je pokazati da smo dobar klub. Raspravit ćemo još o tome u klubu, a onda izaći s konkretnim ciljevima u javnost. I to sigurno neće biti manje od petog mjesta – zaključio je Niko.

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 7 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 7 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 10 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.