Istinske ljubitelje nogometa u Velikoj Gorici i Turopolju razveselila je subotnja (23. svibnja 2020.) pobjeda HNK Gorice 3:2 u Maksimiru nad Dinamom!! Prva u povijesti Gorice od 2009. godine!! Čestitka igračima, struci i ljudima koji vode klub na čelu s predsjednikom Nenom Črnko. Kompetentni kroničari ovih dana pišu o tome i za povijest, a mi smo se prisjetili 1982. godine kad je i naš velikogorički Radnik još u legendarnoj Kolarevoj pred tri tisuće gledatelja slavio istim rezultatom. Igralo se 17. veljače u sklopu zimskih priprema za čuvenu sezonu kad je Dinamo 1982. godine nakon puno godina osvojio prvenstvo. Time je pobjeda Radnika bilo još vrednija i snažnije je odjeknula.

Za Radnik su igrali: Bronić, Košković, Kuten, Benšak, Stević, Graber, Danilović, Svečnjak (Cvetnić), Deželić, Đukić, Mladen Župetić. Za šampionski Dinamo igrali su: Vlak, Bračun, Bručić, Hadžić (Braun), Zajec, Bošnjak, Hohnjec, Cerin, Zlatko Kranjčar (Dumbović), Mlinarić, Deverić. Za Radnik su zabili Mladen Župetić, Stević i Deželić a Dinamo Cerin i Čalasan.

Odlaskom na današnji stadion, Kolareva je što se Radnika tiče otišla u povijest. Radnikovci su 1992. godine postali također prvoligaši, nažalost tek dvije sezone. Gorica će to nadmašiti i to u ligi desetorice.

Kad je sve bilo gotovo, nakon što je odigrano 99 minuta nogometa na travnjaku, u utrobi maksimirskog stadiona trenera Gorice Valdasa Dambrauskasa dočekala je konstatacija:

– Sedam puta smo dosad igrali s Dinamom, svih sedam izgubili, evo konačno i pobjede!

Blaga euforija pojavila se u krvotoku goričkih navijača nakon što je u pripremnom ogledu s 3-2 pao aktualni prvak države na njegovu terenu, nakon što su odgledali ovu zanimljivu, sadržajnu utakmicu, ali trener se nije dao navući. Valdas, jednostavno, nije tip od euforije.

– Ma neee, nije ozbiljno o tome pričati na taj način, ovo je bila samo prijateljska utakmica. Nije to isto kao prava, službena, zato nema smisla pričati o tome – odbacio je odmah sve priče o prekidu crnog niza u sudarima s Dinamom.

Rezultat, naravno, u ovakvim utakmicama nije presudan. Nije bio ni ovoga puta, ni Dambrauskasu ni kolegi mu Igoru Jovićeviću, ali opet je bilo lijepo vidjeti semafor na kraju… “Dinamo 2, Gorica 3”. Jednako kao što je bilo lijepo gledati način na koji je Gorica igrala. Hrabro, čvrsto, ali i kombinatorno, s puno kratkih dodavanja koja otvaraju prostor, s jasnim planom igre, a pritom još i efikasno. Lako bi se čovjek mogao i naviknuti na takvu Goricu…

– Polako, vidjet ćemo… Naravno da imamo ambicije, zato i radimo sve ovo, da stalno rastemo. Kao momčad, ali i svaki igrač individualno, kao osoba i kao nogometaš. Želimo stalno napredovati – ponavio je svoju redovnu mantru trener Dambrauskas.

Njegova ruka vidi se u igri Gorice, stil je kudikamo drukčiji nego za mandata Sergeja Jakirovića, no Litavac će brzo istaknuti da je to još prilično daleko od onoga što želi od svoje momčadi. Za početak, ovo je bilo jako, jako dobro.

– Tek smo na početku našega puta, imamo još jako, jako puno posla. Dobro, sretan sam što smo imali dobrih trenutaka, ali i što smo zabili tri gola. Kad sam dolazio u Goricu, problem je bio to što momčad ne zabija golove, što nije zabila nekoliko utakmica u nizu. Čini se da po tom pitanju polako napredujemo, da počinjemo dolaziti u bolje pozicije za ubacivanja ili udarce na gol – razmišlja Dambrauskas.

Trener Valdas Dambrauskas ne dozvolja bilo kakvu euforiju nakon pobjede u prijateljskoj utakmici… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Neće govoriti o igračima pojedinačno, nema toga u njegovu rječniku, ali interno mora biti zadovoljan s onime što su mnogi pokazali u Maksimiru. Kahlina čak i nije imao puno posla, obrambena četvorka (Musa, Steenvoorden, Krizmanić, Čabraja) djelovala je jako dobro, Babec, Kalik i Suk gradili su u sredini, Dvorneković je bio razigran lijevo, Hamad igra kao preporođen, a Cherif je napravio ono što se od njega i očekuje, zabio…

Zadovoljilo je i društvo koje je ušlo u nastavku, ni za koga se ne može reći da je podbacio, daleko od toga, a sve to govori da priča ide u smjeru u kojem Dambrauskas želi. Igrači se dižu, tehnički i tjelesno djeluju vrlo dobro, a nameću se i neki novi klinci, kadar se proširuje… Kadar u kojem zasad još nema Špikića i Čanađije, ali ni Kristijana Lovrića.

Gorica u nastavak prvenstva kreću gostovanjem u Koprivnici kod Slaven Belupa u subotu, 6. lipnja… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Najbolji gorički strijelac trebao ni na teren protiv Varaždina sljedeće subote, prvi put nakon korone, no dobra je vijest što Gorica zabija i bez njega. Dvaput Istri, sad triput Dinamu, uz promašeni penal… I to zapravo i jest ideja.

– Da, imamo u kadru Lovrića, koji zabija puno golova, ali ne smijemo se oslanjati samo na jednog igrača. Svi se moraju dizati, individualno i momčadski. Naporno radimo, a reakcija igrača na sve to ovoga je puta bila jako dobra. Pokazali su što su u stanju izvesti, ali opet ću ponoviti da je ovo samo početak našega puta. Potencijal postoji, no pred nama je još jako puno posla – zaključio je Valdas Dambrauskas.

Ponedjeljak će za igrače biti slobodan, nema treninga, a onda kreće nastavak. Finalizacija, zadnji tjedan uoči početka prvenstva. U subotu će se igrati dvije utakmice protiv Varaždina, kako bi što više igrača dobilo maksimalnu minutažu, a zatim počinje priprema za Slaven Belupo na otvaranju nastavka prvenstva (6. lipnja).

Sedam puta Gorica je igrala protiv Dinama u službenim utakmicama, sedam puta izgubila. Bila je i opasno blizu pod trenerom Jakirovićem, u više navrata, ali nekako je uvijek ostajala kratkih rukava. A u prvoj prijateljskoj Gorica je – pobijedila! Je, utakmica je samo prijateljska, ništa drugo, rezultat nije presudan, ali opet… Lijepo je! Baš lijepo.

Igralo se nešto manje od stotinu minuta, po dogovoru trenera, kako bi što više igrača dobilo što više minuta, a sastavi su bili kombinirani. Gorica bez Lovrića, Čanađije, Špikića i Periše, Dinamo također bez jednog dijela prvotimaca, ali na kraju se pamti samo konačni dojam. A on kaže da je ova Gorica – jako, jako dobra! OK, nije prijateljska utakmica idealno mjerilo, no definitivno je jako dobar pokazatelj. U ovom slučaju pokazuje da taj litavski strateg Valdas Dambrauskas ima ideju i viziju, da zna kakvu Goricu želi, a na prvi dojam djeluje da su i igrači shvatili poantu…

Krenuo je trener Gorice na Maksimiru s tribine, iz boljega kuta želio je vidjeti kako će to izgledati u prvom poluvremenu, a na teren je za početak poslao ovu postavu: Kahlina – Musa, Steenvoorden, Krizmanić, Čabraja – Kalik, Babec – Hamad, Suk, Dvorneković – Ndiaye. S druge strane bili su oni koji nisu imali veliku minutažu dan prije protiv Osijeka, među njima i Petković, Leovac, Moro, Majer, Ivanušec, Moharrami, Hajrović, Marin…

Prva prilika na utakmici bila je Dinamova, i to stopostotna, jer Bruno Petković je sam išao na Kahlinu, zaobišao ga, a onda se – spotaknuo. Bilo je to nakon šest minuta igre, a u desetoj je sjajnu priliku složila Gorica. Hamad je naišao s desne strane, vratio za Suka, no on je loptu poslao preko gola, iz vrlo, vrlo izgledne pozicije. Međutim, gol je prvi zabio Dinamo… Igrala se 20. minuta kad je Dinamo dobio jedan slobodan udarac na idealnoj poziciji za ljevaka, a takvog “modri” imaju u liku Lovre Majera. Lijepo je plavokosi veznjak prebacio zid i zatresao mrežu za vodstvo domaćina.

Uzvratila je Gorica još jednom lijepom prilikom, ovoga puta Cherif Ndiaye je imao loptu na glavi na vrhu peterca, no pobjegla je preko čela. Stisnuo je Dinamo nakon toga, napravio određeni pritisak, no Gorica se s time nosila bez većih problema. A nakon svega i – izjednačila. U tijeku je bila 39. minuta, kapetan Kahlina je poslao dugu loptu i “u trepavicu” pogodio Čabraju, duboko u protivničkoj polovici. On je odmah proslijedio do Dvornekovića, koji je vratio u sredinu za Joeya Suka i za izjednačenje, 1-1!

Goričani su odigrali čvrstu, borbenu i vrlo kvalitetnu utakmicu u Maksimiru… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

I nakon predaha na teren su se vratile identične postave, a u prvih 15 minuta nastavka gazda je na njemu bila – Gorica! Prvo je u 51. minuti Dvorneković nadmudrio Moharramija i sudac Pajač je pokazao na bijelu točku. Loptu je uzeo Cherif Ndiaye, pucao je Senegalac nisko i samo solidno, a golman Dinama Josipović obranio je to odlično. I prilika za vodstvo je propala. Srećom, samo u toj situaciji…

Nastavila je Gorica lijepo kombinirati, nametati se Dinamu, a najljepša kombinacija utakmice dogodila se u 61. minuti, taman prije nego što će masovno ući društvo s klupe. Nekoliko je igrača sudjelovalo u “tika-taka akciji” koja je počela na centru, otišla lijevo, a završila Hamadovom asistencijom i snažnim udarcem Cherifa Ndiayea s vrha šesnaesterca. Gorica vodi na Maksimiru, i to zasluženo!

Nepunu minutu kasnije iz igre su izašli Steenvoorden, Krizmanić, Suk, Hamad, Ndiaye, ušli Jovičić, Ćelić, Šroler, Golubickas i Mudrinski, a malo kasnije na predah su mogli i Dvorneković i Kalik, koji su mjesta prepustili Gadži i Maslowskom. Mijenjao je i Dinamo, dodatno podmladio momčad, a u takvom odnosu snaga slijedio je nastavak nogometnog uživanja. U igri Gorice, u ideji koja definitivno postoji, u govoru tijela igrača u crnom… I zato čak nikoga nije ni iznenadilo kad je Gorica povela i 3-1!

Igrala se 79. minuta kad je krenula još jedna tečna i lijepa akcija, koji trenutak nakon što je Martin Šroler opasno zagrijao rukavice Dinamova mladog golmana… Završila je ta akcija na desnoj strani šesanesterca, kod Ognjena Mudrinskog, koji je dao povratno za Litavca Pauliusa Golubickasa, a on je spretno proslijedio u mrežu. Prijateljska je utakmica, sve u redu, ali zaista je lijepo bilo vidjeti rezultat na Maksimiru: Dinamo 1, Gorica 3!

Krenuo je mlađahni Dinamo svim silama po popravljanje dojma nakon toga, a rezultati tog truda pojavili su se već u 83. minuti, vrlo brzo… Povukao je Dinamo jednu polukontru, a cijelu priču je golom za 3-2 završio Mario Ćuže. Značilo je to da će neizvjesnost još potrajati, budući da se igralu u ovom produženom izdanju.

Nastavio je Dinamo napadati sve do kraja, više držati loptu u nogama, no ne može se baš reći da je imao prave, izrazite šanse. Organizirano se Gorica branila, pokušavala i izaći u protunapad, ali zapravo je u ofenzivnom smislu do kraja utakmice malo toga napravila. Uostalom, zabiti tri gola na Maksimiru, uz to promašiti i penal, ali i složiti još nekoliko lijepih situacija, itekako je zadovoljavajući učinak…

Sad je pred Goričanima, osokoljenima i ohrabrenima, još jedan tjedan jakih, zahtjevnih treninga, a u subotu će se igrati dva puta po 90 minuta. Protivnik će biti Varaždin, jedna postava igrat će od 15 sati, a druga od 17. Poslužit će to i kao svojevrsna “generalka” za start nastavka prvenstva, koji će uslijediti tjedan dana poslije.