Poveži se s nama

Sport

Nije Gorica (još) ni Everton ni Newcastle, ali i ovo je izlazak u Europu…

Što, zapravo, znači 290. mjesto na IFFHS-ovoj listi najbolji svjetskih nogometnih klubova? Možda ne znači da je Gorica već u ovom trenutku na razini velikih i bogatih klubova iz moćnih liga, ali definitivno govori o rastu jednog maloga kluba s velikim snovima…

Objavljeno

Prvi Liverpool, druga Barcelona, treći Manchester City, jedanaesti Dinamo, a na 290. mjestu – HNK Gorica! Tako izgleda ljestvica najboljih svjetskih klubova koja je stigla iz međunarodnog nogometnog instituta (IFFHS), što je samo po sebi velik doseg za hrvatskog prvaka, ali i za perjanicu turopoljskog nogometa. Gorica je, naime, u odnosu na prošlu godinu napredovala za čak 723 mjesta, ugurala se u Top 300 i to je definitivno razlog za ponos.

Pogotovo s obzirom na društvo u kojem se Gorica u ovom mjerenju uspjeha našla. Na diobi tog 290. mjesta s Goričanima su i jako dobro poznati klubovi – engleski Everton i Newcastle, brazilski Goias i Vasco da Gama, kolumbijski Envigado, iranski Esteghal, poljski Piast Gliwice, latvijski Rigas te Al Wahda iz UAE-a. Svih tih deset kluba ima 74 boda zarađena po IFFHS-ovim kriterijima. Više nego, recimo, Rapid Beč, Monaco, Levante, Cagliari, Bordeaux, Eibar, Southampton, West Ham, Parma, Udinese, Anderlecht… Svi oni su iza Gorice!

Dobro, sportska logika reći će da ovakav način kategoriziranja možda i nije najtočniji na svijetu, ali koga briga… Gorica je u uglednom društvu, pa ćemo ovom prilikom zanemariti i neke prilično očito “felere” ovakvog sustava. U kojem je, recimo, Dinamo šest mjesta ispred Juventusa i deset ispred Real Madrida. Budemo li do kraja pošteni, jednako je nezgrapno reći da je naša Gorica kategorija klubova poput Evertona ili Newcastlea, u kojima jedan igrač u sezoni zaradi cijeli gorički godišnji budžet, ali opet… Koga briga!

Nije ovo stvar koje se treba slijepo držati, ali kako god gledali na ovu listu, zaključak je isti – Gorica leti prema gore. Korak po korak napreduje u svakom smislu, pa neka tako bude i u ovom, nogometno-znanstvenom smislu. Možda je najbolje mjerilo uspoređivati Goricu s ostalim hrvatskim prvoligašima, a po tome je Gorica peti klub u Hrvatskoj. Rijeka je na 108. mjestu, Osijek dijeli 200. mjesto, a na broju 187 je Hajduk. Iza Gorice je još i 340. Lokomotiva, čime se zaključuje lista naših klubova u 400 najboljih.

Dakle, poanta je jasna. Gorica nije ni Everton ni Newcastle, ne može ni biti, nije ni iznad West Hama ili Udinesea, ali Gorica je peti nogometni klub u državi. Godinu i pol dana nakon ulaska u prvu ligu, godinu i pol dana nakon što su joj mnogi predviđali samo jedno prvoligaško ljeto… Nije se dogodilo, ni približno. Baš naprotiv, Gorica je u domaćim okvirima danas već etablirana kvaliteta, a sad je vrijeme da je upozna i nogometna Europa. Za početak kroz ovakve liste, a onda i na mnoge druge načine.

– Dosta mi je više priča o Europi, popele su mi se na vrh glave. Želim da tu Europu igramo!

Tako je trener Sergej Jakirović govorio pred svojim igračima uoči prvog treninga na zimskim pripremama. Koji trenutak ranije u novinarske je mikrofone kazao kako je njemu i njegovoj momčadi cilj četvrto mjesto, ono koje sigurno vodi u europska natjecanja. Tamo gdje je momčadi koja je u Top 300 svjetskih klubova i mjesto.

Sport

Gorica i Radnik simboli Velike Gorice i Turopolja

Danas slavimo pobjedu Gorice nad Dinamom 3:2, a slavio je i Radnik istim rezultatom 1982. godine

Objavljeno

on

Istinske ljubitelje nogometa u Velikoj Gorici i Turopolju razveselila je subotnja (23. svibnja 2020.) pobjeda HNK Gorice 3:2 u Maksimiru nad Dinamom!! Prva u povijesti Gorice od 2009. godine!! Čestitka igračima, struci i ljudima koji vode klub na čelu s predsjednikom Nenom Črnko. Kompetentni kroničari ovih dana pišu o tome i za povijest, a mi smo se prisjetili 1982. godine kad je i naš velikogorički Radnik još u legendarnoj Kolarevoj pred tri tisuće gledatelja slavio istim rezultatom. Igralo se 17. veljače u sklopu zimskih priprema za čuvenu sezonu kad je Dinamo 1982. godine nakon puno godina osvojio prvenstvo. Time je pobjeda Radnika bilo još vrednija i snažnije je odjeknula.

Za Radnik su igrali: Bronić, Košković, Kuten, Benšak, Stević, Graber, Danilović, Svečnjak (Cvetnić), Deželić, Đukić, Mladen Župetić. Za šampionski Dinamo igrali su: Vlak, Bračun, Bručić, Hadžić (Braun), Zajec, Bošnjak, Hohnjec, Cerin, Zlatko Kranjčar (Dumbović), Mlinarić, Deverić. Za Radnik su zabili Mladen Župetić, Stević i Deželić a Dinamo Cerin i Čalasan.

Odlaskom na današnji stadion, Kolareva je što se Radnika tiče otišla u povijest. Radnikovci su 1992. godine postali također prvoligaši, nažalost tek dvije sezone. Gorica će to nadmašiti i to u ligi desetorice.

Nastavi čitati

Sport

Valdas: Lijepo je dobiti Dinamo, ali mi smo tek na početku našeg puta…

Još je jako, jako puno posla pred nama, ali naravno da mi je drago što je reakcija igrača na sve što radimo ovoga puta bila dobra, što smo zabili i ta tri gola…, rekao je trener HNK Gorice Valdas Dambrauskas nakon pobjede 3-2 protiv Dinama u Maksimiru

Objavljeno

on

Kad je sve bilo gotovo, nakon što je odigrano 99 minuta nogometa na travnjaku, u utrobi maksimirskog stadiona trenera Gorice Valdasa Dambrauskasa dočekala je konstatacija:

– Sedam puta smo dosad igrali s Dinamom, svih sedam izgubili, evo konačno i pobjede!

Blaga euforija pojavila se u krvotoku goričkih navijača nakon što je u pripremnom ogledu s 3-2 pao aktualni prvak države na njegovu terenu, nakon što su odgledali ovu zanimljivu, sadržajnu utakmicu, ali trener se nije dao navući. Valdas, jednostavno, nije tip od euforije.

– Ma neee, nije ozbiljno o tome pričati na taj način, ovo je bila samo prijateljska utakmica. Nije to isto kao prava, službena, zato nema smisla pričati o tome – odbacio je odmah sve priče o prekidu crnog niza u sudarima s Dinamom.

Rezultat, naravno, u ovakvim utakmicama nije presudan. Nije bio ni ovoga puta, ni Dambrauskasu ni kolegi mu Igoru Jovićeviću, ali opet je bilo lijepo vidjeti semafor na kraju… “Dinamo 2, Gorica 3”. Jednako kao što je bilo lijepo gledati način na koji je Gorica igrala. Hrabro, čvrsto, ali i kombinatorno, s puno kratkih dodavanja koja otvaraju prostor, s jasnim planom igre, a pritom još i efikasno. Lako bi se čovjek mogao i naviknuti na takvu Goricu…

– Polako, vidjet ćemo… Naravno da imamo ambicije, zato i radimo sve ovo, da stalno rastemo. Kao momčad, ali i svaki igrač individualno, kao osoba i kao nogometaš. Želimo stalno napredovati – ponavio je svoju redovnu mantru trener Dambrauskas.

Njegova ruka vidi se u igri Gorice, stil je kudikamo drukčiji nego za mandata Sergeja Jakirovića, no Litavac će brzo istaknuti da je to još prilično daleko od onoga što želi od svoje momčadi. Za početak, ovo je bilo jako, jako dobro.

– Tek smo na početku našega puta, imamo još jako, jako puno posla. Dobro, sretan sam što smo imali dobrih trenutaka, ali i što smo zabili tri gola. Kad sam dolazio u Goricu, problem je bio to što momčad ne zabija golove, što nije zabila nekoliko utakmica u nizu. Čini se da po tom pitanju polako napredujemo, da počinjemo dolaziti u bolje pozicije za ubacivanja ili udarce na gol – razmišlja Dambrauskas.

Trener Valdas Dambrauskas ne dozvolja bilo kakvu euforiju nakon pobjede u prijateljskoj utakmici… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Neće govoriti o igračima pojedinačno, nema toga u njegovu rječniku, ali interno mora biti zadovoljan s onime što su mnogi pokazali u Maksimiru. Kahlina čak i nije imao puno posla, obrambena četvorka (Musa, Steenvoorden, Krizmanić, Čabraja) djelovala je jako dobro, Babec, Kalik i Suk gradili su u sredini, Dvorneković je bio razigran lijevo, Hamad igra kao preporođen, a Cherif je napravio ono što se od njega i očekuje, zabio…

Zadovoljilo je i društvo koje je ušlo u nastavku, ni za koga se ne može reći da je podbacio, daleko od toga, a sve to govori da priča ide u smjeru u kojem Dambrauskas želi. Igrači se dižu, tehnički i tjelesno djeluju vrlo dobro, a nameću se i neki novi klinci, kadar se proširuje… Kadar u kojem zasad još nema Špikića i Čanađije, ali ni Kristijana Lovrića.

Gorica u nastavak prvenstva kreću gostovanjem u Koprivnici kod Slaven Belupa u subotu, 6. lipnja… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Najbolji gorički strijelac trebao ni na teren protiv Varaždina sljedeće subote, prvi put nakon korone, no dobra je vijest što Gorica zabija i bez njega. Dvaput Istri, sad triput Dinamu, uz promašeni penal… I to zapravo i jest ideja.

– Da, imamo u kadru Lovrića, koji zabija puno golova, ali ne smijemo se oslanjati samo na jednog igrača. Svi se moraju dizati, individualno i momčadski. Naporno radimo, a reakcija igrača na sve to ovoga je puta bila jako dobra. Pokazali su što su u stanju izvesti, ali opet ću ponoviti da je ovo samo početak našega puta. Potencijal postoji, no pred nama je još jako puno posla – zaključio je Valdas Dambrauskas.

Ponedjeljak će za igrače biti slobodan, nema treninga, a onda kreće nastavak. Finalizacija, zadnji tjedan uoči početka prvenstva. U subotu će se igrati dvije utakmice protiv Varaždina, kako bi što više igrača dobilo maksimalnu minutažu, a zatim počinje priprema za Slaven Belupo na otvaranju nastavka prvenstva (6. lipnja).

Nastavi čitati

Sport

Valdasova Gorica – odlična! Kombinirali, zabijali i pobijedili Dinamo na Maksimiru

Nogometaši Gorice pobijedili su Dinamo u Maksimiru 3-2 u prijateljskoj utakmici, golovima Joeya Suka, Cherifa Ndiayea i Pauliusa Golubickasa. Promašili su Goričani i jedanaesterac, stvorili još nekoliko jako lijepih situacija, a ukupan dojam je jako, jako dobar…

Objavljeno

on

Sedam puta Gorica je igrala protiv Dinama u službenim utakmicama, sedam puta izgubila. Bila je i opasno blizu pod trenerom Jakirovićem, u više navrata, ali nekako je uvijek ostajala kratkih rukava. A u prvoj prijateljskoj Gorica je – pobijedila! Je, utakmica je samo prijateljska, ništa drugo, rezultat nije presudan, ali opet… Lijepo je! Baš lijepo.

Igralo se nešto manje od stotinu minuta, po dogovoru trenera, kako bi što više igrača dobilo što više minuta, a sastavi su bili kombinirani. Gorica bez Lovrića, Čanađije, Špikića i Periše, Dinamo također bez jednog dijela prvotimaca, ali na kraju se pamti samo konačni dojam. A on kaže da je ova Gorica – jako, jako dobra! OK, nije prijateljska utakmica idealno mjerilo, no definitivno je jako dobar pokazatelj. U ovom slučaju pokazuje da taj litavski strateg Valdas Dambrauskas ima ideju i viziju, da zna kakvu Goricu želi, a na prvi dojam djeluje da su i igrači shvatili poantu…

Krenuo je trener Gorice na Maksimiru s tribine, iz boljega kuta želio je vidjeti kako će to izgledati u prvom poluvremenu, a na teren je za početak poslao ovu postavu: Kahlina – Musa, Steenvoorden, Krizmanić, Čabraja – Kalik, Babec – Hamad, Suk, Dvorneković – Ndiaye. S druge strane bili su oni koji nisu imali veliku minutažu dan prije protiv Osijeka, među njima i Petković, Leovac, Moro, Majer, Ivanušec, Moharrami, Hajrović, Marin…

Prva prilika na utakmici bila je Dinamova, i to stopostotna, jer Bruno Petković je sam išao na Kahlinu, zaobišao ga, a onda se – spotaknuo. Bilo je to nakon šest minuta igre, a u desetoj je sjajnu priliku složila Gorica. Hamad je naišao s desne strane, vratio za Suka, no on je loptu poslao preko gola, iz vrlo, vrlo izgledne pozicije. Međutim, gol je prvi zabio Dinamo… Igrala se 20. minuta kad je Dinamo dobio jedan slobodan udarac na idealnoj poziciji za ljevaka, a takvog “modri” imaju u liku Lovre Majera. Lijepo je plavokosi veznjak prebacio zid i zatresao mrežu za vodstvo domaćina.

Uzvratila je Gorica još jednom lijepom prilikom, ovoga puta Cherif Ndiaye je imao loptu na glavi na vrhu peterca, no pobjegla je preko čela. Stisnuo je Dinamo nakon toga, napravio određeni pritisak, no Gorica se s time nosila bez većih problema. A nakon svega i – izjednačila. U tijeku je bila 39. minuta, kapetan Kahlina je poslao dugu loptu i “u trepavicu” pogodio Čabraju, duboko u protivničkoj polovici. On je odmah proslijedio do Dvornekovića, koji je vratio u sredinu za Joeya Suka i za izjednačenje, 1-1!

Goričani su odigrali čvrstu, borbenu i vrlo kvalitetnu utakmicu u Maksimiru… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

I nakon predaha na teren su se vratile identične postave, a u prvih 15 minuta nastavka gazda je na njemu bila – Gorica! Prvo je u 51. minuti Dvorneković nadmudrio Moharramija i sudac Pajač je pokazao na bijelu točku. Loptu je uzeo Cherif Ndiaye, pucao je Senegalac nisko i samo solidno, a golman Dinama Josipović obranio je to odlično. I prilika za vodstvo je propala. Srećom, samo u toj situaciji…

Nastavila je Gorica lijepo kombinirati, nametati se Dinamu, a najljepša kombinacija utakmice dogodila se u 61. minuti, taman prije nego što će masovno ući društvo s klupe. Nekoliko je igrača sudjelovalo u “tika-taka akciji” koja je počela na centru, otišla lijevo, a završila Hamadovom asistencijom i snažnim udarcem Cherifa Ndiayea s vrha šesnaesterca. Gorica vodi na Maksimiru, i to zasluženo!

Nepunu minutu kasnije iz igre su izašli Steenvoorden, Krizmanić, Suk, Hamad, Ndiaye, ušli Jovičić, Ćelić, Šroler, Golubickas i Mudrinski, a malo kasnije na predah su mogli i Dvorneković i Kalik, koji su mjesta prepustili Gadži i Maslowskom. Mijenjao je i Dinamo, dodatno podmladio momčad, a u takvom odnosu snaga slijedio je nastavak nogometnog uživanja. U igri Gorice, u ideji koja definitivno postoji, u govoru tijela igrača u crnom… I zato čak nikoga nije ni iznenadilo kad je Gorica povela i 3-1!

Igrala se 79. minuta kad je krenula još jedna tečna i lijepa akcija, koji trenutak nakon što je Martin Šroler opasno zagrijao rukavice Dinamova mladog golmana… Završila je ta akcija na desnoj strani šesanesterca, kod Ognjena Mudrinskog, koji je dao povratno za Litavca Pauliusa Golubickasa, a on je spretno proslijedio u mrežu. Prijateljska je utakmica, sve u redu, ali zaista je lijepo bilo vidjeti rezultat na Maksimiru: Dinamo 1, Gorica 3!

Krenuo je mlađahni Dinamo svim silama po popravljanje dojma nakon toga, a rezultati tog truda pojavili su se već u 83. minuti, vrlo brzo… Povukao je Dinamo jednu polukontru, a cijelu priču je golom za 3-2 završio Mario Ćuže. Značilo je to da će neizvjesnost još potrajati, budući da se igralu u ovom produženom izdanju.

Nastavio je Dinamo napadati sve do kraja, više držati loptu u nogama, no ne može se baš reći da je imao prave, izrazite šanse. Organizirano se Gorica branila, pokušavala i izaći u protunapad, ali zapravo je u ofenzivnom smislu do kraja utakmice malo toga napravila. Uostalom, zabiti tri gola na Maksimiru, uz to promašiti i penal, ali i složiti još nekoliko lijepih situacija, itekako je zadovoljavajući učinak…

Sad je pred Goričanima, osokoljenima i ohrabrenima, još jedan tjedan jakih, zahtjevnih treninga, a u subotu će se igrati dva puta po 90 minuta. Protivnik će biti Varaždin, jedna postava igrat će od 15 sati, a druga od 17. Poslužit će to i kao svojevrsna “generalka” za start nastavka prvenstva, koji će uslijediti tjedan dana poslije.

Nastavi čitati

Reporter 393 - 21.05.2020.

Facebook

Izdvojeno