Poveži se s nama

Sport

Nije Gorica (još) ni Everton ni Newcastle, ali i ovo je izlazak u Europu…

Što, zapravo, znači 290. mjesto na IFFHS-ovoj listi najbolji svjetskih nogometnih klubova? Možda ne znači da je Gorica već u ovom trenutku na razini velikih i bogatih klubova iz moćnih liga, ali definitivno govori o rastu jednog maloga kluba s velikim snovima…

Objavljeno

Prvi Liverpool, druga Barcelona, treći Manchester City, jedanaesti Dinamo, a na 290. mjestu – HNK Gorica! Tako izgleda ljestvica najboljih svjetskih klubova koja je stigla iz međunarodnog nogometnog instituta (IFFHS), što je samo po sebi velik doseg za hrvatskog prvaka, ali i za perjanicu turopoljskog nogometa. Gorica je, naime, u odnosu na prošlu godinu napredovala za čak 723 mjesta, ugurala se u Top 300 i to je definitivno razlog za ponos.

Pogotovo s obzirom na društvo u kojem se Gorica u ovom mjerenju uspjeha našla. Na diobi tog 290. mjesta s Goričanima su i jako dobro poznati klubovi – engleski Everton i Newcastle, brazilski Goias i Vasco da Gama, kolumbijski Envigado, iranski Esteghal, poljski Piast Gliwice, latvijski Rigas te Al Wahda iz UAE-a. Svih tih deset kluba ima 74 boda zarađena po IFFHS-ovim kriterijima. Više nego, recimo, Rapid Beč, Monaco, Levante, Cagliari, Bordeaux, Eibar, Southampton, West Ham, Parma, Udinese, Anderlecht… Svi oni su iza Gorice!

Dobro, sportska logika reći će da ovakav način kategoriziranja možda i nije najtočniji na svijetu, ali koga briga… Gorica je u uglednom društvu, pa ćemo ovom prilikom zanemariti i neke prilično očito “felere” ovakvog sustava. U kojem je, recimo, Dinamo šest mjesta ispred Juventusa i deset ispred Real Madrida. Budemo li do kraja pošteni, jednako je nezgrapno reći da je naša Gorica kategorija klubova poput Evertona ili Newcastlea, u kojima jedan igrač u sezoni zaradi cijeli gorički godišnji budžet, ali opet… Koga briga!

Nije ovo stvar koje se treba slijepo držati, ali kako god gledali na ovu listu, zaključak je isti – Gorica leti prema gore. Korak po korak napreduje u svakom smislu, pa neka tako bude i u ovom, nogometno-znanstvenom smislu. Možda je najbolje mjerilo uspoređivati Goricu s ostalim hrvatskim prvoligašima, a po tome je Gorica peti klub u Hrvatskoj. Rijeka je na 108. mjestu, Osijek dijeli 200. mjesto, a na broju 187 je Hajduk. Iza Gorice je još i 340. Lokomotiva, čime se zaključuje lista naših klubova u 400 najboljih.

Dakle, poanta je jasna. Gorica nije ni Everton ni Newcastle, ne može ni biti, nije ni iznad West Hama ili Udinesea, ali Gorica je peti nogometni klub u državi. Godinu i pol dana nakon ulaska u prvu ligu, godinu i pol dana nakon što su joj mnogi predviđali samo jedno prvoligaško ljeto… Nije se dogodilo, ni približno. Baš naprotiv, Gorica je u domaćim okvirima danas već etablirana kvaliteta, a sad je vrijeme da je upozna i nogometna Europa. Za početak kroz ovakve liste, a onda i na mnoge druge načine.

– Dosta mi je više priča o Europi, popele su mi se na vrh glave. Želim da tu Europu igramo!

Tako je trener Sergej Jakirović govorio pred svojim igračima uoči prvog treninga na zimskim pripremama. Koji trenutak ranije u novinarske je mikrofone kazao kako je njemu i njegovoj momčadi cilj četvrto mjesto, ono koje sigurno vodi u europska natjecanja. Tamo gdje je momčadi koja je u Top 300 svjetskih klubova i mjesto.

Sport

Gorica oživljava slavni Zrinjevac i gradi vlastitu budućnost!

Košarkaši Gorice dogovorili su suradnju s KK Zrinjevcem, za koji će igrati juniori goričkoga kluba, ponovno okupljena generacija 2002., koja je u mlađekadetskom uzrastu bila druga u državi. Radovi na toj momčadi su u tijeku…

Objavljeno

on

Ok, prvu momčad smo riješili, igrat ćemo ABA ligu 2, biti bolji nego prošle sezone, koja je bila najbolja u klupskoj povijesti, a sad treba podići rad s mladima na odgovarajuću razinu. Hani, preuzmi to na sebe!

Tako je nekako, u dvije rečenice, izgledao prvi korak u projektu povratka jedne sjajne generacije mladih velikogoričkih košarkaša tamo gdje im je i mjesto, u velikogoričku košarku! Ideja je bilo nekoliko, a zaživjela je ona o suradnji s KK Zrinjevcem. Hani je, naravno, Hani Istanbuli, čovjek koji je tu generaciju igrača rođenih 2002. i stvarao.

– Ta je generacija, sjetit će se mnogi, u uzrastu U-12 bila treća u Hrvatskoj, a u mlađekadetskom uzrastu druga. Iz raznoraznih razloga, da se sad ne vraćamo na sve te situacije, ta djeca su nam se u međuvremenu razišla i otišla u razne zagrebačke klubove. Ja sam dobio zadatak pokušati vratiti sve te dečke u Goricu i posložiti juniorsku momčad – objašnjava osnovnu ideju Istanbuli, koji je prve korake po tom pitanju već napravio.

Povratak je već dogovoren s Hrvojem Majcunićem, mlađim bratom prvotimca Ivana, koji je posljednje četiri godine proveo u Ciboni, a želja je vratiti i Franu Miloložu te Jakova Jacovića iz Cedevite, kao i Nikolu Ivanetića, koji je protekle četiri godine proveo u Ciboni i u KK Zapadu, priključiti im lanjske povratnike iz Cedevite Marija Lacića i Patrika Trefila… I stvoriti temelj momčadi za koju u klubu vjeruju kako može biti u vrhu hrvatske juniorske košarke.

Uz to, igrat će i seniorsku košarku, to je dio priče u kojem se pojavljuje KK Zrinjevac, najstariji košarkaški klub u Hrvatskoj, početkom 90-ih drugi klub u državi.

– Budući da se ovdje radi gotovo u pravilu o dečkima koji su izlazni juniori, željeli smo im omogućiti da igraju i seniorsku košarku. Na taj bi im se način omogućio što uspješniji prelazak u seniore, budući da vjerujemo kako bi petorica ili šestorica iz ove generacije u budućnosti mogli participirati i u našoj seniorskoj momčadi – kaže Istanbuli.

Generacija goričkih košarkaša rođenih 2002. godine bila je prvo treća u Hrvatskoj, a zatim i druga…

I to je, zapravo, ključni detalj. Danas se u Velikoj Gorici igra najbolja košarka u povijesti ovoga grada, ali u toj momčadi – nema Goričana. Nema domaćih igrača, nema onih klinaca koji će u dvoranu dovesti cijelo svoje društvo, rodbinu, učiniti cijelu priču malo više lokalnom. Posljednjih godina nije se dobro radilo s mladima, svjesni su toga i u klubu, ne bježe od te činjenice, zato je cijela ova priča i krenula.

– Najveći dio Zrinjevca, koji igra A-2 ligu, činili bi igrači iz te naše juniorske momčadi, a kao pomoć bi im došli neki stariji igrači, možda i neki koji su donedavno igrali za Goricu. Razgovaramo s Ivanom Papcem, dugogodišnjim kapetanom Gorice, a nešto se nudi i sportski direktor Ljubo Prgomet – kroz smijeh kaže Istanbuli i dodaje:

– Ostat će sigurno i nekoliko aktualnih igrača Zrinjevca, a rezultatski cilj bit će izbjeći borbu za ostanak. I, naravno, razvijati igrače.

Za odgovor na pitanja hoće li Gorica doista uspjeti okupiti željenu juniorsku momčad, hoće li svi ti igrači pristati vratiti se kući, ključna će biti, pogađate, sljedeća dva tjedna. Pomagat će u radu s mladima i Ivan Skenderović, novo trenersko pojačanje Gorice u radu s mladima, a još jedino nije poznato hoće li Zrinjevac na gorički pogon i dalje igrati u Kutiji šibica ili će se preseliti u Veliku Goricu.

Bit će ovo tako suradnja ovih dvaju klubova drugi put u posljednja dva i pol desetljeća, jer gorički košarkaški krugovi pamte razdoblje nakon izlaska tvrtke Media iz kluba, na prijelazu stoljeća, kad je Gorica bila neka vrsta filijale Zrinjevca. Danas, 20 i nešto godina poslije, priča se okrenula naglavačke. Gorica će razvijati igrače u Zrinjevcu, pomoći legendarnom klubu da “živne”, a pritom pomoći i sebi, kao i svim tim klincima.

Ideja odlična, čeka se i definitivna realizacija.

Nastavi čitati

Sport

FOTO ‘Prijatelji’ pobjednici 6. Memorijala Nikole Gmižića u Poljani Čičkoj

Objavljeno

on

11.07.2020. Poljana Čička. 6. memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Udruga za sport i rekreaciju ”Frajer” iz Čičke Poljane organizirala je 6. Memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića na kojem je sudjelovalo 14 ekipa. Sudili su suci Nogometnog saveza Velika Gorica Matej Mrkoci i Luka Kelihar. Prije susreta za 3. mjesto u  revijalnoj utakmici sastali su se veteranske momčadi Poljane Čičke i Kuča.

11.07.2020. Poljana Čička. 6. memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Tri prvoplasirane momčadi nagrađene su peharima, a najboljim pojedincima uručene su statue nogometaša. Nagrade su uručivali Ljubica Gmižić, majka tragično preminulog Nikole i njen drugi sin Marko, a ceremonijal proglašenja vodio je Mladen Matanović, tajnik Udruge USR Frajer.

11.07.2020. Poljana Čička. 6. memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kiša je proglašenje pobjednika i najboljih pojedinaca ‘preselila’ s igrališta u Vatrogasni dom u Poljani Čičkoj, u kojem se Exotic band svirkom i pjesmom pobrinuo za dobro raspoloženje posjetitelja.

Galerija fotografija

6.Memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića

Četvrtfinale Gmiža&Ekipa – Žujeki 1:2, Prijatelji – Skretnica d.o.o. 1:0, VG Street Team – CB Vuglec Matičević 2:0, Grale Inžinjering – Auto Glazure 1:1, 3:1-7m

Polufinale Žujeki – Prijatelji 1:3, VG Street Team – Grale Inžinjering 1:0.

Za 3. mjesto: Žujeki – Grale Inžinjering.

Finale  Prijatelji – VG Street Team.

Redoslijed: 1. Prijatelji, 2. VG Street Team, 3. Grale Inžinjering, 4. Žujeki.

Najbolji igrač: Stjepan Martinić (Prijatelji).

Najbolji vratar: Josip Božić (VG Street Team).

Najbolji strijelac: Stjepan Martinić (Prijatelji).

Nastavi čitati

Sport

Bizaran poraz Gorice: Jedan od dana kad ništa ne ide kako treba…

Nogometaši Gorice izgubili su 1-0 od Varaždina u 34. kolu HT Prve lige u utakmici u kojoj je gostima dosuđen penal nakon intervencije VAR-a, Gorici poništen na isti način, a usput je Gorica pogodila i dvije prečke. I na kraju, eto, ipak ostala bez bodova

Objavljeno

on

Na prilično neobičan, gotovo bizaran način nogometaši Gorice izgubili su od Varaždina na domaćem terenu i time su dvije stvari postale sasvim izvjesne – Gorica ove sezone neće izboriti izlazak u Europu, a Varaždin neće ispasti iz lige. Sve drugo kao da je ostalo negdje u magli, jer prilično je teško objasniti kako je Gorica ovo izgubila, jednako kao što gosti vjerojatno ni jutro poslije sami sebi ne mogu objasniti kako su ovo dobili…

Nije bilo Kristijana Lovrića, zbog manjih zdravstvenih problema s klupe je startao i Cherif i Ndiaye, a u posljednji trenutak, nakon što je pokušao odraditi zagrijavanje, otpao je i Matthew Steenvoorden. Morao je trener Valdas Dambrauskas kombinirati, priliku su dobili Moro i Mudrinski, Hamad je zauzeo Lovrićevu poziciju… I dobro je to izgledalo, aktivna je bila Gorica u prvoj fazi utakmice, uzvraćao je i Varaždin, svatko je imao svoje prilike, pri čemu je Gorica u prvih 45 minuta ipak pokazala kudikamo više, imala i prečku Hrvoja Babeca, bolje prilike.

U nastavak je Varaždin krenuo nešto ambicioznije, ali i drugo je poluvrijeme dobrim dijelom prolazilo uz scene u kojima je Gorica napadala sa svih 11 igrača, držala Varaždin praktički u njihovih 30 metara, dojam je bio da gol visi u zraku. Međutim, gol se na kraju dogodio na drugoj strani, lopta je bizarnim raspletom situacije završila u goričkoj mreži…

Išlo je jedno nabacivanje s lijeve varaždinske strane, lopta je putem pogodila Joeya Suka u ruku, odbila se prema lijevoj strani šesnaesterca, gdje su u duelu bili Marijan Čabraja i veznjak Varaždina Ivan Posavec. U trenutku kad je lopta dolazila do njih, sudac Župan označio je prekid akcije, a već u sljedećoj sekundi lopta je pogodila Čabraju u ruku. Sudac je vratio akciju na trenutak kad je pogodila Suka, jer zato je i zaustavio akciju, već su se svi krenuli namještati za izvođenje slobodnog udarca, da bi se javila VAR soba.

Trajalo je to sve dugo i predugo, valjda deset minuta se Župan konzultirao s VAR-om, pa išao sam pogledati, gledao i razmišljao, a na kraju presudio – penal! Matija Dvorneković s klupe je dobio žuti karton, poludjeli su svi u domaćem taboru, pokušavali objasniti da je akcija prekinuta ranije, ali ništa se tu nije moglo promijeniti. Domagoj Drožđek je uzeo loptu i sigurno zabio za vodstvo Varaždina.

I nakon toga je Gorica mogla vratiti se u utakmicu, možda i okrenuti, ali nije ovo bila takva večer. Prvo je Nasiru Moro pogodio još jednu prečku, ponovno se Varaždin spašavao, a onda je jedanaesterac dosuđen i za Goricu. Pao je Cherif Ndiaye, no evo opet VAR-a… Opet gledanje, razmišljanje i promišljanje, pa na kraju odluka – nema penala! Takva je to bila večer, jedna od onih kad apsolutno ništa ne ide po planu.

I ostala je Gorica bez matematičke šanse za Europe, ostale su Gorici još dvije utakmice do kraja sezone, ostaje i nada da će sljedeće sezone od početka sve krenuti onako kako želimo, da će se ukazati nova šansa za europski iskorak. A ovaj petak navečer i teško objašnjiv poraz od Varaždina treba što prije zaboraviti.

 

Nastavi čitati

Reporter 393 - 21.05.2020.

Facebook

Izdvojeno