Sport

Nije Gorica (još) ni Everton ni Newcastle, ali i ovo je izlazak u Europu…

Što, zapravo, znači 290. mjesto na IFFHS-ovoj listi najbolji svjetskih nogometnih klubova? Možda ne znači da je Gorica već u ovom trenutku na razini velikih i bogatih klubova iz moćnih liga, ali definitivno govori o rastu jednog maloga kluba s velikim snovima…

Objavljeno

prije 6 godina

22. siječnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Prvi Liverpool, druga Barcelona, treći Manchester City, jedanaesti Dinamo, a na 290. mjestu – HNK Gorica! Tako izgleda ljestvica najboljih svjetskih klubova koja je stigla iz međunarodnog nogometnog instituta (IFFHS), što je samo po sebi velik doseg za hrvatskog prvaka, ali i za perjanicu turopoljskog nogometa. Gorica je, naime, u odnosu na prošlu godinu napredovala za čak 723 mjesta, ugurala se u Top 300 i to je definitivno razlog za ponos.

Pogotovo s obzirom na društvo u kojem se Gorica u ovom mjerenju uspjeha našla. Na diobi tog 290. mjesta s Goričanima su i jako dobro poznati klubovi – engleski Everton i Newcastle, brazilski Goias i Vasco da Gama, kolumbijski Envigado, iranski Esteghal, poljski Piast Gliwice, latvijski Rigas te Al Wahda iz UAE-a. Svih tih deset kluba ima 74 boda zarađena po IFFHS-ovim kriterijima. Više nego, recimo, Rapid Beč, Monaco, Levante, Cagliari, Bordeaux, Eibar, Southampton, West Ham, Parma, Udinese, Anderlecht… Svi oni su iza Gorice!

Dobro, sportska logika reći će da ovakav način kategoriziranja možda i nije najtočniji na svijetu, ali koga briga… Gorica je u uglednom društvu, pa ćemo ovom prilikom zanemariti i neke prilično očito “felere” ovakvog sustava. U kojem je, recimo, Dinamo šest mjesta ispred Juventusa i deset ispred Real Madrida. Budemo li do kraja pošteni, jednako je nezgrapno reći da je naša Gorica kategorija klubova poput Evertona ili Newcastlea, u kojima jedan igrač u sezoni zaradi cijeli gorički godišnji budžet, ali opet… Koga briga!

Nije ovo stvar koje se treba slijepo držati, ali kako god gledali na ovu listu, zaključak je isti – Gorica leti prema gore. Korak po korak napreduje u svakom smislu, pa neka tako bude i u ovom, nogometno-znanstvenom smislu. Možda je najbolje mjerilo uspoređivati Goricu s ostalim hrvatskim prvoligašima, a po tome je Gorica peti klub u Hrvatskoj. Rijeka je na 108. mjestu, Osijek dijeli 200. mjesto, a na broju 187 je Hajduk. Iza Gorice je još i 340. Lokomotiva, čime se zaključuje lista naših klubova u 400 najboljih.

Dakle, poanta je jasna. Gorica nije ni Everton ni Newcastle, ne može ni biti, nije ni iznad West Hama ili Udinesea, ali Gorica je peti nogometni klub u državi. Godinu i pol dana nakon ulaska u prvu ligu, godinu i pol dana nakon što su joj mnogi predviđali samo jedno prvoligaško ljeto… Nije se dogodilo, ni približno. Baš naprotiv, Gorica je u domaćim okvirima danas već etablirana kvaliteta, a sad je vrijeme da je upozna i nogometna Europa. Za početak kroz ovakve liste, a onda i na mnoge druge načine.

– Dosta mi je više priča o Europi, popele su mi se na vrh glave. Želim da tu Europu igramo!

Tako je trener Sergej Jakirović govorio pred svojim igračima uoči prvog treninga na zimskim pripremama. Koji trenutak ranije u novinarske je mikrofone kazao kako je njemu i njegovoj momčadi cilj četvrto mjesto, ono koje sigurno vodi u europska natjecanja. Tamo gdje je momčadi koja je u Top 300 svjetskih klubova i mjesto.

Povezane teme:HNK GORICA hotnews iffhs najbolji klubovi svijeta

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 6 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 9 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 11 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.