HOTNEWS

Nenad Črnko NSZŽ: Potpora Šukeru je odluka našeg Izvršnog odbora i logična je obzirom na stanje u središtu Zagreb kojem pripadamo

Objavljeno

prije 8 godina

1. prosinca 2017.

Objavio/la

Večeras smo kontaktirali Nenada Črnka nedavno izabranog predsjednika Nogometnog saveza Zagrebačke županije te ga pitali koga podupire nogometni savez Zagrebačke županije. “Mi smo na sjednici Izvršnog odbora donijeli odluku da ćemo imati zajednički stav sa regionalnom cjelinom Središta Zagreb kojem pripadamo zajedno sa Zagrebačkim nogometnim savezom, te nogometnim savezima Krapinsko zagorske, Sisačko moslavačke i Karlovačke županije. Nakon zajedničkih konzultacija svih predsjednika navedenih tijela naš IO je donio odluku da zajedno sa ostalim županijama podupremo kandidaturu Davora Šukera za novi mandat, ali i da potpora kandidaturi ne mora značiti i obavezan glas. Kada se istaknu i verificiraju sve kandidature mi ćemo vrlo rado saslušati programe svih kandidata nakon čega će IO na zatvorenoj sjednici donijeti stav kome ćemo dati svoj glas na skupštini 22. prosinca. Zasad je Šuker jedini kojeg je kandidirao neki ŽNS koliko nam je poznato i logično da nismo imali ni druge opcije za potporu.” – rekao nam je Črnko u uvodu.

Jeste li zadovoljni sa odnosnom sa HNS-om?

“Ovaj odgovor mogu podijeliti u dva dijela. Nisam previše pratio dosadašnje aktivnosti našeg ŽNS-a u kreiranju tih odnosa pa ne mogu suditi, ali po prvim informacijama moglo je biti i bolje, što mislim da uvelike ovisi i o vodstvu saveza. Nas ne zanima ni novac ni trgovine koje mediji žele nametnuti, nas zanima boljitak Hrvatskog nogometa i na tome ćemo ustrajati. Novac dolazi na temelju projekata i ako ćemo ih kvalitetno pripremiti i kandidirati za iste siguran sam da ćemo imati kvalitetan odnos. To ne govorim paušalno već kao predsjednik kluba koji ima iskustva u ovakvim situacijama. Gorica već dugi niz godina kvalitetno surađuje sa HNS-om i prihvaćeni su gotovo svi naši projekti koji su u provedbi donijeli i kvalitetna financijska praćenja što se vidi i iz infrastrukture na našem stadionu u koju stalno ulažemo i velikim dijelom zahvaljujući suradnji sa HNS-om.”

Da li to znači da u HNS-u ne treba ništa mijenjati?

“Nikako i bez obzira tko došao na mjesto predsjednika novi mandat mora donijeti mnogo promjena. Prvenstveno tu mislim na klubove svih liga i strategiju pristupa. Iskreno, obzirom da poznajem način funkcioniranja u klubovima teško će to biti provesti kao jedinstveni projekt, bez obzira radilo se o novcu za infrastrukturu ili nekim drugim aktivnostima. Da bi se krenulo u ulaganja moraju se uključiti i lokalne zajednice jer lako je napraviti novi moderni teren ili stadion, ali je pitanje koliko će trajati ako ga nema tko održavati ili sudjelovati sa dijelom vlastitog proračuna u investicijama. Protiv sam da Savez bilo što financira u punom iznosu jer ne sudjelujemo li sami barem u dijelu takvih investicija najčešće to ne znamo cijeniti pa sve vrlo brzo propada. Smatram da mnogo ovisi o novom sazivu Izvršnog odbora HNS-a i ukoliko tu bude logike i zdrave pameti predsjednik i nije toliko važna figura u funkcioniranju.”

Javnost se jako uključila u ovu kampanju?

“Mediji kreiraju mišljenje javnosti pa onda neke stvari postaju napuhani a kasnije ispuhani baloni. Da je javnost baš tako zainteresirana vjerujem da bi me netko o tome nešto i pitao, no zasad jedine pozive dobivam od raznih medija. Znam što sve i na koji način mogu prividno stvoriti mediji pa je tako i sa izborom predsjednika HNS-a i to samo zbog toga jer je interesnim skupinama sa svih strana stalo da se to pumpa. Nažalost, Hrvatska ima svu silu drugih problema i da smo baren pola novaca potrošili u humanitarne svrhe umjesto u promidžbe kandidata neka djeca bi imala sretniji Božić. Isto tako sam uvjerenja da oni koji dijele savjete a da nisu ni primirisali u baze i klubove gdje pojedinci krvare za uspjehe Hrvatskog sporta nisu dobronamjerni ni dobrodošli u ovakvim situacijama. Sa svojih 30 godina u sportu gdje sam predsjednik kluba bio još davne 1987. godine, a u drugom navratu od 1999. do danas doveo svoj klub od sedme pred vrata I HNL, mislim da imam puno pravo na temelju osobnih iskustava izreći svoje mišljenje.”

Šuker ili Šimić – tko je bolji?

“Ne želim suditi, obojicu osobno poznajem, Davor vodi Savez, Dario je pokazao želju da ga vodi. Ono što znam da se sa imenima i prezimenima i jednog i drugog ne trebamo “loptati” jer su nam obojica donijela toliko sportskih radosti u naše domove i imaju svoje vrijednosti koje bismo trebali kapitalizirati. Kad nešto radiš to ima i dobrih i loših strana, kad s druge strane ideš kao protukandidat naravno da ističeš samo one loše strane svog protivnika. Ja samo znam da je nacija bila itekako pozitivna kad je Davor dolazio, isto kao što je bila pozitivna kad je npr. Janica Kostelić dolazila u državni ured za sport. I u jednom i u drugom primjeru možemo potvrditi da je javnost ubrzo postala prema njima negativno nastrojena a to mogu i dokazati kroz različite medije koji su diskreditirali obje pozicije i ljudske vrijednosti i jedne i druge osobe. Rekao sam to i Dariu neki dan, kako je danas on u medijima i javnosti velika pozitiva nogometa u Hrvatskoj a dobije li izbore već za koji mjesec će mu mast vaditi na slamku. Jednostavno mi smo takav narod i to nam je u krvi i jako se volimo baviti drugima a ne sobom. I ono što je najvažnije i sa čime ja nemam problema je da čim smo se odlučili za potporu Davoru nazvao sam Daria i to mu osobno rekao ne želeći da to dozna iz medija. Jednostavno želim da zadržimo isti odnos prema svima i ukoliko će Dario i službeno postati kandidat ja ću mu prvi otvoriti vrata naše županije da nam predstavi svoj program. Iako po meni takav pristup je skroz pogrešan, programe bi trebali stvarati mi u bazi, a predsjednik i savez bi iste trebali samo provoditi.”

Hoće li županija imati svoje mjesto u Izvšnom odboru HNS-a što u posljednjih osam godina nije bio slučaj, a radi se o vrlo važnoj poziciji i tko će biti naš kandidat?

“Slažem se da je mjesto u Izvršnom odboru HNS-a ključna pozicija za sudjelovanje u kreiranju politike HNS-a prema pozitivnom razvoju i napretku i nogometa i Saveza. Naša županija je druga po veličini u nogometnoj Hrvatskoj i smatram da imamo i ugled i sposobnosti, ali i vrijednosti da participiramo u tom tijelu. Tko će to biti znat ćemo u srijedu nakon naše skupštine.”

Povezane teme:HNS Nenad Črnko NSZŽ

HOTNEWS

PONOS HRVATSKE U rukama goričkog Spidermana Maxa prestižna nagrada za hrabrost!

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutačno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“ – ponosno priznaje Max, inače vatrogasac u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Velike Gorice.

Objavljeno

prije 13 sati

18. ožujka 2026.

Objavio/la

Morena Martinović

Foto: Privatni album

Voditeljski dvojac Gianna i Matko u jutarnjem programu City radija ugostio je danas posebnog gosta – Velikogoričanina Maximiliana Bindernagela Vujnovića, ovogodišnjeg dobitnika nagrade Ponos Hrvatske, koji je javnosti poznatiji kao “gorički Spiderman”.

Riječ je o priznanju koje se dodjeljuje pojedincima koji svojim djelima, hrabrošću i humanošću ostavljaju snažan trag u zajednici, a Maximilian priznaje kako ga je sama nominacija, a potom i nagrada – iznenadila.

„Nisam mislio da to zaslužujem. Ima tamo ljudi koji rade nevjerojatne stvari, pomažu bolesnoj djeci, a ja obučem tajice i malo visim. Ali očito i male stvari koje nekoga usreće imaju veću vrijednost nego što sam mislio“, rekao je Max.

Dodjela nagrade za njega je bila posebno iskustvo koje je, u svom stilu, obilježio i simboličnim detaljima. U Hrvatski sabor stigao je u odijelu, ali sa Spiderman maskom, dok je za svečanu večer odabrao tematski sako.

Od Njemačke do Velike Gorice

Iza neobičnog imena krije se i životna priča obilježena promjenama. Maximilian, punog imena Maximilijan Ralf Nikola Bindernagel Vujnović, je u Hrvatsku stigao kao desetogodišnjak.

„Došao sam prije 20 godina iz Njemačke. Htjeli smo se maknuti od jedne situacije, a majka ima hrvatske korijene. Ovdje sam odrastao i ljudi su me prihvatili“, ispričao je pa nastavio: „Lijepo je u Hrvatskoj, jer smo tu ljetovali. I evo, nakon toliko godina zaljubio sam se jednostavno u našu Hrvatsku”. Odrastanje u Velikoj Gorici Max opisuje s toplinom i zahvalnošću. Pohađao je Osnovnu školu Nikole Hribara, koju pamti kao posebno iskustvo, a spominje i svoju bivšu razrednicu: „Ako sluša, Jasna Odrčić – bila si legenda.“ Srednju školu završio je u našoj gimnaziji Velika Gorica, gdje je, kako kaže, učio važne životne i društvene lekcije.

Unatoč tome što već dva desetljeća živi u Hrvatskoj, tragovi njemačkog podrijetla i danas se mogu prepoznati u njegovu govoru. I sam priznaje kako još uvijek „vuče“ određeni naglasak, a kroz šalu otkriva i gdje najčešće griješi.

Kako kaže, na to ga je upozorila njegova djevojka koja podučava strance hrvatskom jeziku.

„Kaže da me genitiv zeza, a i slovo ‘R’“, ispričao je kroz smijeh, pokazujući da mu ni jezične sitnice nisu problem – dapače, prihvaća ih s dozom humora.

Privikavanje na novu sredinu i jezik, nakon dolaska iz Njemačke, nije bilo jednostavno. Hrvatski jezik mu je u početku stvarao poteškoće, a socijalna dinamika škole zahtijevala prilagodbu. „Jako teško. Hrvatski nije lagan jezik, a bilo je i zezanja, što je sasvim normalno odrastanje. Kad dođeš u novu sredinu, malo će te zezati, ali to ti gradi otpornost i hrabrost da izlaziš u javnost“, objašnjava.

Iskustvo života u Hrvatskoj, kaže, znatno se razlikuje od Njemačke. „Tu kod nas je puno opuštenije, ogromna je razlika u količini zezancije i opuštenosti. Ljudi ovdje su stvarno dobri iznutra i pomažu čim vide da nekome treba pomoć. To je razlog zašto sam ostao ovdje. Lako je otići u Njemačku, ali ovdje ti je život – tu su tvoji ljudi, to nema cijene“, zaključuje.

Vatrogasac bez maske – heroj u stvarnom životu

Iako ga javnost prepoznaje po kostimu superheroja, njegova svakodnevica daleko je ozbiljnija. Kao profesionalni vatrogasac, Max sudjeluje u intervencijama koje često nose visok rizik.

„Na početku imaš strah, sve ti je novo, ali s vremenom se navikneš. Moraš biti smiren jer donosiš brze odluke. Najvažnije je povjerenje – kolege su kao obitelj“, naglašava.

Put do tog zanimanja nije bio trenutačna odluka iz djetinjstva, iako su mu, kako kaže, vatrogasci oduvijek bili zanimljivi. Pravu strast prema tom pozivu razvio je nešto kasnije, pod utjecajem obitelji. Kako ističe, ključnu ulogu imao je njegov očuh, koji je radio kao voditelj smjene.

„Kad sam vidio kakav je to život, da stalno ima nešto novo i da nisi zatvoren u uredu osam sati dnevno – znao sam da je to za mene“, ispričao je. Govoreći o najzahtjevnijim intervencijama, ističe kako je teško izdvojiti samo jednu situaciju, jer je svaka priča za sebe. Ipak, posebno opasnima smatra požare u zatvorenim prostorima, poput podruma.

„Sve je zadimljeno, ne vidiš ruku pred sobom, a kamoli kolegu. Imaš osjećaj kao da si u labirintu, ne znaš što je oko tebe, a znaš da možda negdje ima i plinska boca“. U takvim trenucima, dodaje, presudni su smirenost i povjerenje u tim: „Moraš se pouzdati u kolege i biti samouvjeren. Nisi tu da bi odustao i izašao van“, zaključuje.

Zašto baš Spiderman?

Njegova druga, vedrija strana priče počinje još u djetinjstvu. Upravo ga je taj superheroj, kaže, najviše oblikovao.

„Spiderman je bio običan klinac koji je dobio moć i odlučio pomoći drugima. Mislim da svako dijete to ima duboko u sebi da ako može nešto napraviti, da napravi nešto dobro. Samo ja od toga nisam odustao“, objašnjava.

Iako je svojom pričom i angažmanom postao prepoznatljiv, ne smatra da ima „ekskluzivno pravo“ na ulogu Spidermana. Dapače, primjećuje kako se sve više ljudi odlučuje na slične inicijative.

„Spiderman nije moj izum, svatko to može raditi. Ali primijetio sam da ih ima sve više otkad sam krenuo“, kaže. Kroz smijeh se prisjetio i neobične situacije kada ga je jedan umirovljenik, također poznat po penjanju i nazivan „Spidermanom“, pozvao na svojevrsni dvoboj.

„Legenda od čovjeka, stvarno. Već smo se čuli, jako pristojan gospodin“, ističe. Do susreta ipak nije došlo zbog brojnih obveza, no ideja o zajedničkom druženju i dalje postoji govoreći da ga je htio „pozvati na penjanje, malo se podružiti i dati mu jedan svoj kostim, ali čovjek je visok 190 centimetara pa mu nije odgovarao“. Dodaje i kako bi mu rado pomogao nabaviti kvalitetniju opremu: „Kad sam vidio kakav kostim ima, baš sam poželio kupiti mu novi. Zaslužio je. Da se ja u tim godinama penjem po planinama – svaka čast, stvarno mu se divim“, zaključuje.

Visine, oprema i sigurnost

Njegovi nastupi često uključuju spuštanje s velikih visina no iza atraktivnih scena stoji ozbiljna priprema i oprema.

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“, kaže.

Iza takvih pothvata stoji i ozbiljna fizička priprema. Kako ističe, kondicija je nužna kako za vatrogasni posao, tako i za akrobacije koje izvodi navodeći da ide “svaki drugi dan na penjanje jer tu razvijaš snagu hvata, a to ti daje samopouzdanje kad si na visinama“. Iako kroz šalu napominje da uvijek može bolje, priznaje da je upravo u tom segmentu najjači. Dodaje da možda nije “najjači u svemu, ali da je definitivno najbolji penjač“. Što se tiče kostima, dodaje, ne traju dugo zbog zahtjevnih uvjeta, no nedavno su mu građani donacijom omogućili novi, kvalitetniji koji koristi isključivo za humanitarne akcije.

Podrška i planovi za dalje

Uz sve obveze, veliku podršku ima u privatnom životu.

„Imam curu koja me prati i pomaže. Bez nje to ne bi išlo“, iskreno priznaje. Iako mu je velika podrška, navodi kako zabrinutost ipak postoji – iako se o tome ne govori uvijek otvoreno.

„Mislim da se brine, ali ne želi to baš priznati“, kaže kroz osmijeh. Dodaje kako je na početku njihove veze ta zabrinutost bila izraženija, no s vremenom se smanjila, ponajviše zato što je njegova djevojka od početka bila svjesna kakav život vodi. i kako kaže Max: „Znala je kakva sam osoba i da sam već skakao padobranom više puta“, objašnjava.

Kada je riječ o budućim planovima, njegova želja ostaje jasna – nastaviti s humanitarnim akcijama, ali uz što više službenih dozvola govoreći da bi „volio dobiti više dozvola za spuštanja jer je to jako teško organizirati legalno, ali cilj mu je sve povezati s humanitarnim udrugama i razveseliti ljude posebno u Velikoj Gorici“, ističe, uz poruku: „Ako netko to čuje – dajte mi neki visoki neboder.“ Prisjetio se i jednog od zapaženijih pothvata – spuštanja s Hendrixovog mosta koje je privuklo velik broj građana. Iako prvotno nije planirao ići do kraja, odaziv publike promijenio je odluku.

„Mislio sam da će doći deset ljudi, a kad sam vidio koliko ih je zapravo došlo, rekao sam – sad se moram spustiti“, prepričava te naglašava kako je sigurnost uvijek prioritet.

„Uvijek sam osiguran na tri točke. I da jedna zakaže, oprema i dalje drži – može izdržati i do tri tone“, objašnjava. Ipak, priznaje da ponekad stvari ne idu potpuno po pravilima: „Za Hendrix sam si rekao – bolje tražiti oprost nego dozvolu“, kaže kroz smijeh, dodajući kako je nakon toga ipak dobio upozorenje da takve situacije ubuduće pokušava izbjeći.

Priča Maximiliana Bindernagela Vujnovića podsjetnik je da se heroji ne kriju samo u stripovima. Ponekad nose vatrogasnu opremu, ponekad kostim Spidermana, ali uvijek imaju istu želju – pomoći drugima.

Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2025.

Objavljeno

prije 20 sati

18. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Novi 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. predstavljen je jučer (utorak, 17.03.2026., početak u 19 sati) u posve ispunjenoj Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta. Na 270 stranica Ljetopisa 2025 predstavljen je bogati presjek života Grada Velike Gorice, kao što su 30 godina Grada Velike Gorice, 800 godina Plemenite općine turopoljske, kao i mnoge druge obljetnice udruga i društava Grada. Veliko bogatstvo života Grada prezentirano je kratkim podsjetnikom od početka do danas.