Poveži se s nama

Vijesti

Nekada su bile strah i trepet Turopolja

Od njihovih vradžbina krave su skakale poput antilopi

Objavljeno

Čovjekova potreba za mističnim od davnine je bila njegov pokretač i potreba, a neki su je platili i glavom. Progon vještica bio je omiljen ‘sport’ diljem ‘starog’ kontinenta pa tako i u hrvatskim zemljama sve do početka vladavine Marije Terezije i Prosvjetiteljstva. Zanimljivo je kako se zadnje suđenje kojim se propitao status neke osobe kao vještice u našoj zemlji održao u drugoj polovici 90-tih godina prošlog stoljeća. Štefica iz podravskog sela Kunovec Breg prokazana je od skidača uroka i ‘proroka’ Franje kao glavna coprnica u svom kraju. Na teret joj je stavio da izaziva bolesti kod djece te čini razne štete po selu. Mještani su počeli vršiti razne oblike nasilja nad ženom, javno su spaljivali stvari koje im je poklonila, djeca su je pljuvala, a susjedi bježali od nje. U atmosferi progona i straha posegnula je za pravosuđem i pokrenula sudsku parnicu kojom je u svibnju 1996. godine zakonski dokazala da nije vještica. Više o ovoj tematici porazgovarali smo s Nikolom Pejakom, sakupljačem usmene predaje i Margaretom Biškupić Čurla, ravnateljicom Muzeja Turopolja i pokretačicom Perunfesta.

Iako su progoni vještica sada već davna prošlost, još uvijek postoje ljudi koji se bave magijom i čarobnjaštvom.

– Nekada je bilo normalno da nedjeljom odeš na misu i moliš krunicu, a onda navečer bacaš ugljen u vodu. Vjerska stvar uzimala se zdravo za gotovo, kad većina na prostoru na kojem živim prakticira neku vjeru i ja ću je prakticirati, a sa strane ću prakticirati okultno. Ljudi ne samo da vjeruju u to, nego i danas postoje ljudi koji se bave s time. Osobno ih nikad nisam susreo, ali sam upoznao čovjeka iz Gustelnice koji tvrdi da ga je začarala coprnica dok se kao mladić vračao s blagom s ispaše. Coprnica ga je pogledala ‘urokljivim okom’ pa su se on i stoka poslije toga osjećali stalno umorno. Pomoć je zatražio kod druge coprnice i ona mu je dala savjet da preljeva vodu s tri različita izvora. Kako to nije pomoglo, na kraju je otišao kod svećenika koji mu je dao injekcije u vrat – rekao nam je Nikola.

 

Priče o coprnicama, vilama, kugama i ostalim mitskim bićima iz vatre, mraka i vode nisu nepoznanica u Turopolju. Usmenom predajom neke su se uspjele zadržati do danas, a neke će zauvijek ostati nepoznate.

– Svaki kraj ima te priče. Problem je što su one sa suvremenim tehnologijama gotovo nestale, jer nekad je to bio jedini vid zabave. Uz svjetlo svijeće često su se pričale i prepričavale priče o mitskim bićima. Sve to svoje korijenje vuče još iz staroslavenske mitologije i poganskih vremena. Problem je što ljudi ne vole pričati o tome. Kad kažem ljudi, mislim na kazivače. Problem je što se to u njihovim glavama kosi s vjerom, koja negira takve stvari i zapravo želi riješiti ljude straha od takvih stvari – objasnila je ravnateljica.

Prvi tko te zamoli za uslugu nakon što si spalio predmet vradžbine, taj ju je i postavio

Teško je doći do kazivača, a kada se i odluče progovoriti o tim stvarima to zna ponekad teško pasti i najiskusnijim slušateljima. Nikola nam je otkrio da ga je par puta znao uhvatiti strah slušajući osobna iskustva ljudi, a kao jedno od zanimljivijih istaknuo je priču iz sela Gračanica.

– Zabilježio sam priču jednog kazivača o slučaju koji se dogodio u jednom selu prekoputa Kupe i Pokupskog. Muškarac je svjedočio da je starica za koju se znalo da je vještica, jer prije je u svakom selu bilo osoba koje su se bavile takvim stvarima, bacila vradžbinu kad je prolazila kraj njihovog dvorišta. Naime, sutradan ujutro kad je krenuo izvesti blago na pašu, krave su postale nemirne i krenule preskakati ogradu poput antilopi. Mama kazivača preko puta ceste u koprivama je pronašla zavežljaj u kojem su bile kosti, komadi metala i kosa. Preplašena žena to je polila sa svetom vodom, izmolila se i na kraju zapalila. Nakon toga dotična baba došla je do nje i zatražila od nje aspirin za glavobolju, a to je bio znak da je upravo ona bacila vradžbinu. Prema vjerovanju kad spališ predmet kojim ti je netko napravio vradžbinu, tko te idući dan prvi dođe tražiti neku uslugu taj ti je to i napravio – ispričao nam je Pejak.

Ilustracija

Turopoljke nekada nisu zazirale od gatara

Ljudi su oduvijek voljeli znati što ih očekuje kako bi se pripremili na sve nedaće, pa je to dovelo do razvoja gatanja i svih mogućih načina proricanja sudbine. Od davnine su proročice i proroci proricali ljudske sudbine. Taj običaj također je duboko pustio svoje korijenje i u Turopolju i okolici.

– Ženska narodna nošnja iz Lukinić Brda ima specifični ukras na sebi. Primijetili smo da na nekim nošnjama dio tog ukrasa nedostaje. Na nekima ga ima, a na nekima ne. Postavili smo si pitanje zašto je tome tako i saznali da su te male ukrasne trake sa fertuna nekada koristile za gatanje pa su ih žene jednostavno skidale kad su išle kod gatare. Bilo kakva priča o tome izazivala je veliki otpor kod naših sugovornica. Najčešći odgovor bio je ‘Ja to nikad nisam radila, samo sam čula da su neke to radile’. Iako je bilo zabranjeno, ljudi su to radile iz zabave. No, niti jedna nije htjela potvrditi da je bila kod gatare – otkrila nam je Biškupić Čurla.

Ilustracija

Coprnjak iz Hotnje dokazao da može biti nevidljiv

Iako su u povijesti žene najčešće bile optuživane za vještičarenje, ne treba zaboraviti i coprnjake koji su najčešće imali dužnost duhovnih vođa u svijetu coprnica. Oni bi okupljali coprnice na seminarima, a što se točno tamo događalo do danas je ostalo nepoznato, možemo samo nagađati. Coprnjaki su navodno bili jako moćni.

– Jedan moj kazivač govorio mi je o slučaju iz 1997. ili 98. u Hotnji. Stariji muškarac koji se predstavljao kao coprnjak i imao knjigu s čarolijama, uspio je postati nevidljiv. Na očigled mlađeg muškarca, coprnjak je ušao u štalu svog susjeda i pomuzao kravu, a da ga susjed ni nitko od ukućana koji su bili u dvorištu i ulazili u štalu nije vidio – prepričao nam je Pejak.

Objasnio nam je kako se ‘zanat’ uvijek prenosio po majčinoj liniji.

– Zanimljivo je da se taj zanat uvijek prenosio po ženskoj liniji u obitelji. Više puta sam zabilježio da se vještičarenje prenosilo s bake na mamu, s mame na kćer, s kćeri na unuku, a nikada da se netko sa stane samoinicijativno počeo baviti time. To je uvije bila obiteljska stvar – dodao je.

Ilustracija

Pojavljivale su se s prvim zrakama sunca

Kako smo doznali coprnice i coprnjaki nisu jedine zvijezde turopoljskog mističnog svijeta. Izvori te korita rijeka i potoka njihova su prirodna staništa.

– Kazivači mi često pričaju o vilama. U načelu one su dobre, a znaju biti nestašne i ukrasti stoku iz štala. Neki tvrde da ih mogu vidjeti samo dobri i neiskvareni ljudi, a najčešće su viđene uz korita rijeka i potoka kako se peru, uređuju i pjevaju. Ponekad tamo dolaze s prvim zrakama sunca i lebde, drže se za ruke i plešu. Kada ih čovjek vidi najčešće nestaju u vodi, ali bilo je slučajeva da su vile prilazile ljudima i upozoravale ih na nešto poput toga da ne rade nedjeljom ili blagdanom. Pored bijelih ili dobrih vila, postoje i crne ili zle. Najčešće su u pratnji vraga i demona, ali to je rijetkost, do sada sam zabilježio samo dva takva slučaja – ispričao nam je sakupljač priča.

Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine

Pa ipak, sve ove priče treba uzeti s rezervom jer ponekad stvari nisu onakve kave nam se čine.

– Dosta toga ima stvarnu podlogu, pogotovo kad ti ljudi iz prve ruke pričaju svoje doživljaje. Po njihovim reakcijama imam osjećaj da me nisu lagali. Ti vidiš po čovjeku da mu je možda malo neugodno i počne se malo preznojavati. No, uvijek postoji mogućnost da mu se nešto pričinilo. Mislim da se kod nijednog kazivača ne radi o obliku mentalne bolesti. Može biti da je netko bio pijan i takve stvari moraš uzeti u obzir. Prije se često pio tudum, koji ima halucinogena svojstva – naglasio je Nikola.

Dobra prilika za zaradu

Priče o coprnicama, vilama, kugama i ostalim mitskim bićima iz vatre, mraka i vode dobra su podloga za razvoj turističke priče. Perunfest je najbolji pokazatelj da postoji publika zainteresirana za tu tematiku. Riječ je o projektu iza kojeg stoji Muzej Turopolja.

– Neki vole cosplay i kostimiranje, kao što drugi vole folklor, ići na aerobik ili teretanu. Najbolji je primjer Red Čuvara grada Zagreba, viteška udruga čiji su članovi poslovni i obiteljski ljudi, a kroz svoj hobi čuvaju našu tradiciju. Tako da postoji velik interes za tu tematiku. Perunfest je od prve godine napravio bum, ja sam sigurna da se oko njega otvori neki kamp da bi on bio pun. Od 1. travnja na našoj Facebook stranici krenu upiti za festival, a većina tih ljudi nije s goričkog područja. Postali smo prva manifestacija koja je uspjela privući ljude na naše područje. Vjerujem da je velikim djelom za to zaslužan o Zdenko Bašić, umjetnik koji je nadaleko poznat. Primijetili smo da nam se posjetitelji vračaju, što znači da radimo dobar posao – pohvalila se ravnateljica Muzeja Turopolja.

Prilika je tu samo je treba znati iskoristiti. Muzej Turopolja je Perunfestom je odškrinuo vrata, a sada je red na drugima da prepoznaju potencijal i pokušaju komercijalizirati bogatu kulturnu baštinu Turopolja.

Kultura

‘Ispod radara’ u Gorici: Dokumentarni film o stvaranju Hrvatskog ratnog zrakoplovstva

Ulaz se ne naplaćuje

Objavljeno

on

Dokumentarni film “Ispod radara” svoju velikogoričku promociju imat će 20. veljače u Pučkom otvorenom učilištu. Film govori o pilotima koji su bez navigacijskih uređaja letjeli noću, prevozili ranjenike i izviđali neprijateljske položaje, priča o aviomehaničarima koji su pripremali poljoprivredne avione za napade na neprijateljske položaje, padobrancima koji su spuštali pomoć za Vukovarsku bolnicu, radio amaterima koji su izmislili kripto zaštitu za neometanu komunikaciju sa zapovjedništvom u Vukovaru, o tehničarima koji su u gotovo kućnoj radinosti izrađivali inicijalne bombe od plinskih boca – tzv. „bojler“ bombe.

– Film je posebno vezan za Veliku Goricu jer danas “Zrakoplovna baza Pleso” nosi upravo ime po pukovniku Marku Živkoviću, pilotu poginulom u Vukovaru, koji je jedan od glavnih protagonista filma – objasnio je Juraj Odrčić, organizator promocije filma “Ispod radara”.

Projekcija filma je besplatna.

Nastavi čitati

Kultura

FOTO Izložba ‘Kolaž Luke Jančića’

Objavljeno

on

14.02.2020. Velika Gorica. Izložba ‘Kolaž Luke Jančića’ u Pučkom otvorenom učilištu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Izložba mladog  slikara Luke Jančića otvorena je sinoć u izložbenom prostoru Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica u organizaciji ULIKUM-a Velika Gorica. Uvodnu riječ imao je slikar i likovni kritičar mr. Ante Živković Fošar, koji je, između ostalog kazao: ”Luka Jančić je slikar koji tehnikom kolaža gradi poseban izraz koji predstavlja polje geometrijske i kolorističke apstrakcije. Jančić preko svojih motiva, imaginarnim zemljovidima gradi priče u kojima je naracija tek naznačena, kao moguć umjetnikov svijet utopije.

14.02.2020. Velika Gorica. Izložba ‘Kolaž Luke Jančića’ u Pučkom otvorenom učilištu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ono što njegovim djelima daje ozbiljnost i uvjerljivost jest činjenica kako je napravio sklad između apstraktne morfologije i realističkog predloška motiva, gdje se ne može zanijekati meditativno duhovna dimenzija umjetnika.”

14.02.2020. Velika Gorica. Izložba ‘Kolaž Luke Jančića’ u Pučkom otvorenom učilištu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Posjetiteljima izložbe kratko su se obratili slikar i tajnik ULIKUM-a Josip Benjak te autor izložbenih eksponata Jančić, kojem je to premijerna izložba. Glazbeni program izveli su pjevač Boris Ćiro Gašparac i maestro sa harmonikom Željko Puntijar Valentino. Nakon otvorenja izložbe druženje je nastavljeno uz prigodni domjenak.

Luka Jančić (1990.) rođen je u Zagrebu, nije studirao likovnu umjetnost, samouk je. Za ovu izložbu pripremao se intenzivno godinu dana. Izložba ostaje otvorena do 28. veljače 2020. godine.

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Kultura

FOTO LiDraNo – parada talenta, znanja i scenskog nastupa goričkih srednjoškolaca

Objavljeno

on

12.02.2020. Velika Gorica. Gradski LiDraNo srednjih škola. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Učenici Gimnazije Velika Gorica, Ekonomske škole Velika Gorica, Zrakoplovne tehničke škole Rudolf Perešin i Srednje strukovne škole Velika Gorica demonstrirali su u ovom tjednu (srijeda, 12. veljače) svoje umijeće na LiDraNu – smotri literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva, u maloj sportskoj dvorani Srednjoškolskog centra. Nakon državne himne koju su je izveo Djevojački zbor Gimnazije (dirigentica Ivana Petravić, prof.) LiDraNo je otvorila Brankica Žugaj, prof., ravnateljica Gimnazije, koja je bila domaćin popularnog učeničkog natjecanja. U glazbenom dijelu sudjelovali su još Lovro Počepan i Leon Marijan. Voditeljice su bile Kristina Karačić i Marta Grgurev (obje 1.a razred Gimnazije).

12.02.2020. Velika Gorica. Gradski LiDraNo srednjih škola. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prema ocjeni Prosudbenih povjerenstava na županijsko natjecanje plasirali su se slijedeći učenici s mentoricama: Lovro Počepan (ZTŠ, mentorica Melita Jakopović, prof.) i Roberta Tomičić (Ekonomska škola, mentorica Ivančica Kovačić, prof.) – novinarski izraz; Valentino Martinec i Marko Peseki (ZTŠ R.Perešina, mentorica Nina Selman Hrvatić, prof.) – radijska emisija;

12.02.2020. Velika Gorica. Gradski LiDraNo srednjih škola. Foto: David Jolić/cityportal.hr

12.02.2020. Velika Gorica. Gradski LiDraNo srednjih škola. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Klara Đurđević (Ekonomska, mentorica Ivančica Kovačić, prof.), Ivana Debelić (GVG, mentorica Gordana Vlašić, prof.), Lea Jozić (Ekonomska, mentorica Sanja Mirenić, prof.) – literarni izraz; Roberta Malnar (ZTŠ R.Perešina, mentorica Nina Selman Hrvatić, prof.), Marijan Tomić (GVG, mentorica Dubravka Cundeković, prof.) – dramsko-scenski izraz (pojedinačni nastupi), Monika Cumbaj, Stjepan Banić Gregurek, Josip Bogdanović, Patrik Novački, Antonio Kaiser, Dino Abazović i Mirna Debeljak (SSŠ VG, mentorica Sanja Cmrečnjak, prof.), Monika Jerbić i Helena Jerbić (GVG, mentorica Dubravka Cundeković) – dramsko-scenski izraz (skupni nastupi).

12.02.2020. Velika Gorica. Gradski LiDraNo srednjih škola. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sudionicima su uručene Zahvalnice za sudjelovanje na LiDraNu, a za sve sudionike smotre organiziran je zajednički ručak u prostoru Gimnazije.

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Reporter 389 - 19.12.2019.

Facebook

Izdvojeno