Vijesti
Nekada su bile strah i trepet Turopolja
Od njihovih vradžbina krave su skakale poput antilopi
Čovjekova potreba za mističnim od davnine je bila njegov pokretač i potreba, a neki su je platili i glavom. Progon vještica bio je omiljen ‘sport’ diljem ‘starog’ kontinenta pa tako i u hrvatskim zemljama sve do početka vladavine Marije Terezije i Prosvjetiteljstva. Zanimljivo je kako se zadnje suđenje kojim se propitao status neke osobe kao vještice u našoj zemlji održao u drugoj polovici 90-tih godina prošlog stoljeća. Štefica iz podravskog sela Kunovec Breg prokazana je od skidača uroka i ‘proroka’ Franje kao glavna coprnica u svom kraju. Na teret joj je stavio da izaziva bolesti kod djece te čini razne štete po selu. Mještani su počeli vršiti razne oblike nasilja nad ženom, javno su spaljivali stvari koje im je poklonila, djeca su je pljuvala, a susjedi bježali od nje. U atmosferi progona i straha posegnula je za pravosuđem i pokrenula sudsku parnicu kojom je u svibnju 1996. godine zakonski dokazala da nije vještica. Više o ovoj tematici porazgovarali smo s Nikolom Pejakom, sakupljačem usmene predaje i Margaretom Biškupić Čurla, ravnateljicom Muzeja Turopolja i pokretačicom Perunfesta.
Iako su progoni vještica sada već davna prošlost, još uvijek postoje ljudi koji se bave magijom i čarobnjaštvom.
– Nekada je bilo normalno da nedjeljom odeš na misu i moliš krunicu, a onda navečer bacaš ugljen u vodu. Vjerska stvar uzimala se zdravo za gotovo, kad većina na prostoru na kojem živim prakticira neku vjeru i ja ću je prakticirati, a sa strane ću prakticirati okultno. Ljudi ne samo da vjeruju u to, nego i danas postoje ljudi koji se bave s time. Osobno ih nikad nisam susreo, ali sam upoznao čovjeka iz Gustelnice koji tvrdi da ga je začarala coprnica dok se kao mladić vračao s blagom s ispaše. Coprnica ga je pogledala ‘urokljivim okom’ pa su se on i stoka poslije toga osjećali stalno umorno. Pomoć je zatražio kod druge coprnice i ona mu je dala savjet da preljeva vodu s tri različita izvora. Kako to nije pomoglo, na kraju je otišao kod svećenika koji mu je dao injekcije u vrat – rekao nam je Nikola.
Priče o coprnicama, vilama, kugama i ostalim mitskim bićima iz vatre, mraka i vode nisu nepoznanica u Turopolju. Usmenom predajom neke su se uspjele zadržati do danas, a neke će zauvijek ostati nepoznate.
– Svaki kraj ima te priče. Problem je što su one sa suvremenim tehnologijama gotovo nestale, jer nekad je to bio jedini vid zabave. Uz svjetlo svijeće često su se pričale i prepričavale priče o mitskim bićima. Sve to svoje korijenje vuče još iz staroslavenske mitologije i poganskih vremena. Problem je što ljudi ne vole pričati o tome. Kad kažem ljudi, mislim na kazivače. Problem je što se to u njihovim glavama kosi s vjerom, koja negira takve stvari i zapravo želi riješiti ljude straha od takvih stvari – objasnila je ravnateljica.
Prvi tko te zamoli za uslugu nakon što si spalio predmet vradžbine, taj ju je i postavio
Teško je doći do kazivača, a kada se i odluče progovoriti o tim stvarima to zna ponekad teško pasti i najiskusnijim slušateljima. Nikola nam je otkrio da ga je par puta znao uhvatiti strah slušajući osobna iskustva ljudi, a kao jedno od zanimljivijih istaknuo je priču iz sela Gračanica.
– Zabilježio sam priču jednog kazivača o slučaju koji se dogodio u jednom selu prekoputa Kupe i Pokupskog. Muškarac je svjedočio da je starica za koju se znalo da je vještica, jer prije je u svakom selu bilo osoba koje su se bavile takvim stvarima, bacila vradžbinu kad je prolazila kraj njihovog dvorišta. Naime, sutradan ujutro kad je krenuo izvesti blago na pašu, krave su postale nemirne i krenule preskakati ogradu poput antilopi. Mama kazivača preko puta ceste u koprivama je pronašla zavežljaj u kojem su bile kosti, komadi metala i kosa. Preplašena žena to je polila sa svetom vodom, izmolila se i na kraju zapalila. Nakon toga dotična baba došla je do nje i zatražila od nje aspirin za glavobolju, a to je bio znak da je upravo ona bacila vradžbinu. Prema vjerovanju kad spališ predmet kojim ti je netko napravio vradžbinu, tko te idući dan prvi dođe tražiti neku uslugu taj ti je to i napravio – ispričao nam je Pejak.
Ilustracija
Turopoljke nekada nisu zazirale od gatara
Ljudi su oduvijek voljeli znati što ih očekuje kako bi se pripremili na sve nedaće, pa je to dovelo do razvoja gatanja i svih mogućih načina proricanja sudbine. Od davnine su proročice i proroci proricali ljudske sudbine. Taj običaj također je duboko pustio svoje korijenje i u Turopolju i okolici.
– Ženska narodna nošnja iz Lukinić Brda ima specifični ukras na sebi. Primijetili smo da na nekim nošnjama dio tog ukrasa nedostaje. Na nekima ga ima, a na nekima ne. Postavili smo si pitanje zašto je tome tako i saznali da su te male ukrasne trake sa fertuna nekada koristile za gatanje pa su ih žene jednostavno skidale kad su išle kod gatare. Bilo kakva priča o tome izazivala je veliki otpor kod naših sugovornica. Najčešći odgovor bio je ‘Ja to nikad nisam radila, samo sam čula da su neke to radile’. Iako je bilo zabranjeno, ljudi su to radile iz zabave. No, niti jedna nije htjela potvrditi da je bila kod gatare – otkrila nam je Biškupić Čurla.
Ilustracija
Coprnjak iz Hotnje dokazao da može biti nevidljiv
Iako su u povijesti žene najčešće bile optuživane za vještičarenje, ne treba zaboraviti i coprnjake koji su najčešće imali dužnost duhovnih vođa u svijetu coprnica. Oni bi okupljali coprnice na seminarima, a što se točno tamo događalo do danas je ostalo nepoznato, možemo samo nagađati. Coprnjaki su navodno bili jako moćni.
– Jedan moj kazivač govorio mi je o slučaju iz 1997. ili 98. u Hotnji. Stariji muškarac koji se predstavljao kao coprnjak i imao knjigu s čarolijama, uspio je postati nevidljiv. Na očigled mlađeg muškarca, coprnjak je ušao u štalu svog susjeda i pomuzao kravu, a da ga susjed ni nitko od ukućana koji su bili u dvorištu i ulazili u štalu nije vidio – prepričao nam je Pejak.
Objasnio nam je kako se ‘zanat’ uvijek prenosio po majčinoj liniji.
– Zanimljivo je da se taj zanat uvijek prenosio po ženskoj liniji u obitelji. Više puta sam zabilježio da se vještičarenje prenosilo s bake na mamu, s mame na kćer, s kćeri na unuku, a nikada da se netko sa stane samoinicijativno počeo baviti time. To je uvije bila obiteljska stvar – dodao je.
Ilustracija
Pojavljivale su se s prvim zrakama sunca
Kako smo doznali coprnice i coprnjaki nisu jedine zvijezde turopoljskog mističnog svijeta. Izvori te korita rijeka i potoka njihova su prirodna staništa.
– Kazivači mi često pričaju o vilama. U načelu one su dobre, a znaju biti nestašne i ukrasti stoku iz štala. Neki tvrde da ih mogu vidjeti samo dobri i neiskvareni ljudi, a najčešće su viđene uz korita rijeka i potoka kako se peru, uređuju i pjevaju. Ponekad tamo dolaze s prvim zrakama sunca i lebde, drže se za ruke i plešu. Kada ih čovjek vidi najčešće nestaju u vodi, ali bilo je slučajeva da su vile prilazile ljudima i upozoravale ih na nešto poput toga da ne rade nedjeljom ili blagdanom. Pored bijelih ili dobrih vila, postoje i crne ili zle. Najčešće su u pratnji vraga i demona, ali to je rijetkost, do sada sam zabilježio samo dva takva slučaja – ispričao nam je sakupljač priča.
Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine
Pa ipak, sve ove priče treba uzeti s rezervom jer ponekad stvari nisu onakve kave nam se čine.
– Dosta toga ima stvarnu podlogu, pogotovo kad ti ljudi iz prve ruke pričaju svoje doživljaje. Po njihovim reakcijama imam osjećaj da me nisu lagali. Ti vidiš po čovjeku da mu je možda malo neugodno i počne se malo preznojavati. No, uvijek postoji mogućnost da mu se nešto pričinilo. Mislim da se kod nijednog kazivača ne radi o obliku mentalne bolesti. Može biti da je netko bio pijan i takve stvari moraš uzeti u obzir. Prije se često pio tudum, koji ima halucinogena svojstva – naglasio je Nikola.
Dobra prilika za zaradu
Priče o coprnicama, vilama, kugama i ostalim mitskim bićima iz vatre, mraka i vode dobra su podloga za razvoj turističke priče. Perunfest je najbolji pokazatelj da postoji publika zainteresirana za tu tematiku. Riječ je o projektu iza kojeg stoji Muzej Turopolja.
– Neki vole cosplay i kostimiranje, kao što drugi vole folklor, ići na aerobik ili teretanu. Najbolji je primjer Red Čuvara grada Zagreba, viteška udruga čiji su članovi poslovni i obiteljski ljudi, a kroz svoj hobi čuvaju našu tradiciju. Tako da postoji velik interes za tu tematiku. Perunfest je od prve godine napravio bum, ja sam sigurna da se oko njega otvori neki kamp da bi on bio pun. Od 1. travnja na našoj Facebook stranici krenu upiti za festival, a većina tih ljudi nije s goričkog područja. Postali smo prva manifestacija koja je uspjela privući ljude na naše područje. Vjerujem da je velikim djelom za to zaslužan o Zdenko Bašić, umjetnik koji je nadaleko poznat. Primijetili smo da nam se posjetitelji vračaju, što znači da radimo dobar posao – pohvalila se ravnateljica Muzeja Turopolja.
Prilika je tu samo je treba znati iskoristiti. Muzej Turopolja je Perunfestom je odškrinuo vrata, a sada je red na drugima da prepoznaju potencijal i pokušaju komercijalizirati bogatu kulturnu baštinu Turopolja.
HOTNEWS
Više od 50 tisuća eura za Crveni križ uz potporu Zagrebačke županije
U sklopu obilježavanja, u petak 8. svibnja na jezeru Jarun održat će se pokazna vježba spašavanja specijalističkih interventnih timova za spašavanje na vodi u otežanim uvjetima.
Moja županija
Turistička zajednica Zagrebačke županije pristupila UN Global Compactu
Zagrebačka županija ovim se potezom pridružila organizacijama koje nastoje graditi pravednije i odgovornije globalno tržište kroz transparentno poslovanje i održive prakse.
HOTNEWS
Mladi inovatori stižu na I3G u Ivanić-Grad
Službeno otvorenje predviđeno je za ponedjeljak, 19. svibnja u 11 sati, dok će izložba biti otvorena za posjetitelje oba dana od 10 do 19 sati.
HOTNEWS
Predstavljene braniteljskih udruga iz Velike Gorice: ‘Zadaća je da čuvamo i širimo povijesnu istinu’
To nije bila samo hrabrost, to je bila snaga, odlučnost, istinska i bezuvjetna ljubav prema domovini.
Okupljanjem u Spomen-parku 153. brigade Hrvatske vojske u Velikoj Buni javnosti je predstavljen rad braniteljskih udruga s područja Velike Gorice, a ujedno je najavljen i program ovogodišnjeg Dana branitelja grada Velike Gorice koji će biti obilježen u nedjelju, 10. svibnja.
Na događanju su se okupili predstavnici brojnih braniteljskih udruga, gradski dužnosnici te članovi lokalne zajednice. Cilj susreta bio je podsjetiti na ratni put hrvatskih branitelja, ali i predstaviti današnje aktivnosti udruga koje čuvaju uspomenu na Domovinski rat i njegove vrijednosti.
Emotivna svjedočanstva i poruke zahvalnosti hrvatskim braniteljima
Pročelnica za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Lana Krunić Lukinić istaknula je osobno sjećanje iz ratnog razdoblja: „Rođena sam 1991. godine i zaista se ne sjećam tih ratnih događanja u potpunosti, ali jedno sjećanje mi je ostalo. Kako sam kao mala djevojčica iz vrtića morala trčati u sklonište. Bila sam dijete, nesvjesna prave opasnosti, nesvjesna stvarnosti koja nas je okruživala. Danas, gledajući iz perspektive odrasle osobe, shvatila sam što ste vi sve prošli“, rekla je. Dodala je i kako žrtva branitelja nikada ne smije biti zaboravljena: „To nije bila samo hrabrost, to je bila snaga, odlučnost, istinska i bezuvjetna ljubav prema domovini. Mnogi su ostavili svoje žene, muževe i djecu kako bi branili ono najvrijednije. Svoj dom, svoju obitelj i svoju domovinu. To se nikada neće zaboraviti.“
Zamjenik gradonačelnika Neven Karas naglasio je kako je ovogodišnji fokus stavljen upravo na braniteljske udruge i njihov doprinos zajednici: „Naš cilj je ove godine dati naglasak upravo na vas koji ste tu, braniteljske udruge, jer o domovinskom ratu se puno govori, dosta se zna, iako nikad nije dovoljno. Zato je ovo danas zamišljeno da se uoči Dana branitelja Grada Velike Gorice uživa u društvu predstavnika svih braniteljskih udruga s područja našeg grada“, rekao je Karas. Predstavio je i program nedjeljnog obilježavanja Dana branitelja grada Velike Gorice: „U nedjelju ćemo se svi zajedno okupiti na misi u našoj centralnoj crkvi, u crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije u 9 sati. Zatim ćemo u 10.30 položiti vijence i odati počast našim poginulim kolegama, a nakon toga, od 11 sati nadalje, svi zajedno, podružit ćemo se u Društvenom domu Pleso uz prigodnu okrepu.“
Braniteljske udruge predstavile rad i aktivnosti uoči Dana branitelja
Nakon uvodnog dijela programa predstavnici udruga ukratko su predstavili svoj rad, projekte i aktivnosti.
Željko Klasnić rekao je kako njihova Udruga hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Velika Gorica, okuplja oko 700 članova iz različitih postrojbi, među kojima su pripadnici Gromova, Tigrova, vojne policije i dragovoljci. Kao jedan od najznačajnijih projekata izdvojio je maraton na relaciji Pokupsko – Velika Gorica.
Predsjednica Udruge udovica hrvatskih branitelja Domovinskog rata Grada Velike Gorice Biserka Stepanić podsjetila je da je njihova udruga osnovana 2000. godine te da je njezina glavna zadaća očuvanje uspomene na poginule, nestale i umrle branitelje.
O aktivnostima Nezavisnih dragovoljaca hrvatskih Zagrebačke županije – Podružnica Velika Gorica govorio je predsjednik Božidar Povoljnjak: „Manje-više, svi su naši članovi dragovoljci Domovinskog rata, koji su se uključili u ranijim danima, odnosno, 1991. godine u početku agresije na Hrvatsku. Imamo dosta aktivnosti, obilazimo ratišta naših poginulih kolega od Vukovara, Škabrnje do Banijskog ratišta. Imamo sportske aktivnosti. Ove godine ćemo imati 20. jubilarno kuglanje u čast i spomen na naše poginule branitelje“, rekao je.
Predsjednik Udruge veterana Domovinskog rata Velika Gorica Robert Stepanić istaknuo je kako je cilj njihove udruge očuvanje istine o Domovinskom ratu te pomoć socijalno ugroženim članovima. Posebno je naglasio uključivanje mladih kroz novoosnovanu mladež udruge koja trenutno broji dvanaest članova.
Od sportskih projekata do edukacije mladih: udruge nastavljaju čuvati istinu o Domovinskom ratu
Povijest i djelovanje Udruge ratnih veterana 2. gardijske brigade Gromovi predstavio je umirovljeni pukovnik Ivan Krupec: „2. gardijska brigada Gromovi oformljena je 15. svibnja 1991. godine. Temeljna zadaća upravo te prve godine bila je obrana Korduna i Banovine, onaj strateški trokut Zagreb-Sisak-Karlovac“, rekao je Krupec, dodavši kako je udruga posebno ponosna na europski projekt „Budimo zajedno“, kroz koji se pružala pomoć braniteljima u potrebi.
Predsjednik Udruge VG branitelji Vinko Cerovski, poručio je kako je glavna zadaća njihove udruge očuvanje sjećanja na poginule i preminule branitelje te zaštita istine o Domovinskom ratu. O radu Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata Zračne luke Zagreb govorio je predsjednik Neno Mirenić, istaknuvši kako udruga skrbi o starijim članovima i pomaže braniteljima kojima je potrebna zdravstvena i socijalna pomoć. Među mlađim udrugama predstavila se i Udruga djece hrvatskih branitelja Grada Velike Gorice, osnovana prije tri mjeseca. Predsjednica Tea Kunjas rekla je kako udruga trenutno okuplja 26 članova te radi na edukativnim i kulturnim programima kojima se mladim generacijama prenosi istina o Domovinskom ratu.
Na kraju predstavljanja predsjednik Udruge pripadnika 153. brigade Hrvatske vojske – Velika Gorica Ivan Zagorac najavio je ovogodišnje projekte udruge, među kojima su izrada monografije i spomen-obilježje u Slavonskom Brodu: „Zadaća svih nas je da čuvamo i širimo povijesnu istinu o domovinskom ratu, a posebno na naše poginule branitelje“, poručio je Zagorac.
Svoj dolazak na predstavljanje nisu bile u mogućnosti ostvariti Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH – Ogranak Velika Gorica, Klub hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Velika Gorica te Udruga veterana, vojnika i domoljuba, a među udrugama koje djeluju na području grada istaknuta je i Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata.
Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal
Sport
Bivši treneri, gdje ste? Hit Jakir, sjajni Valdas, malo TV-a, malo Tadžikistana…
Veličanstveni uspjesi Sergeja Jakirovića i Valdasa Dambrauskasa, koji blistaju na klupama engleskog Hull Cityja i azerbajdžanskog Sabaha, potaknuli su nas da provjerimo gdje su i što rade ostali bivši trener Gorice…
Nesretan, u velikoj mjeri i nezaslužen poraz od Dinama izbacio je nogometaše Gorice iz utrke za Europu, u koju će uz vodeće Dinamo i Hajduk otići još i dva kluba iz trojca Varaždin – Rijeka – Lokomotiva. Najbolje u toj priči stoje Varaždinci, Riječani do europskog iskoraka mogu i preko Kupa, jer ako ga osvoje, osigurat će plasman u Europsku ligu, a Lokomotiva bi ovog vikenda morala pobijediti u Varaždinu želi li zadržati ozbiljnu šansu…
Gorica će, pak, završnicu sezone odraditi u skladu s egidom “mir i dobro”, budući da je ostanak osiguran, a Europa nedostižna. Naravno, napravit će sve u našem prvoligašu da budu što bolje plasirani na kraju, postoje tu i sportski i financijski benefiti, tako da ima sasvim dovoljno razloga biti motiviran protiv Slaven Belupa, Rijeke i Osijeka, ali već sad je jasno da se povijesni plasman u Europu neće dogoditi.
Drugim riječima, Mario Carević ipak neće biti prvi trener koji će potpisati jedan takav uspjeh. Kao što to nije uspio niti jedan od njegovih prethodnika, među kojima ima vrlo aktualnih imena ovih dana… Sergej Jakirović i Valdas Dambrauskas, o njima je riječ, žive možda i najljepše dane svojih karijera, a upravo su njih dvojica bila i najbliže takvom dosegu.
Jakir je oduševio svjetsku sportsku javnost svime što je napravio na klupi Hull Cityja ove sezone, danas pričamo o treneru vrlo ozbiljne razine, čovjeku koji je s razlogom na radaru većih klubova, uključujući i one iz Premiershipa, ali koliko god danas otišao visoko, a sutra još više, uvijek ćemo Sergeja smatrati svojim. I sam će reći kako mu je 20-ak mjeseci u Gorici bilo jedno od najljepših razdoblja u životu, bio je i ostao miljenik navijača Gorice, kako zbog trenerskih, tako i zbog ljudskih kvaliteta, ali činjenica je da je odavno prerastao ovo okruženje… Prvo kroz neuspješnu epizodu u Mariboru, a onda i kroz seriju uspješnih u Zrinjskom, Rijeci, Dinamu, turskom Kayserisporu i danas u Hullu.
U jedinoj njegovoj cijeloj sezoni osvojio je peto mjesto, tri boda dijelila su ga od plasmana u Europu, a i sljedeće sezone ostavio je nasljedniku, Valdasu Dambrauskasu. U tom trenutku potpuno anonimnom Litavcu, kojeg je odnekud “izmislio” njegov sunarodnjak Mindaugas Nikoličius, čovjeku koji će se u sljedećih jedanaest mjeseci pretvoriti u trenera koji će masnim slovima biti upisan u povijesne knjige našega kluba.
Bilo je to vrijeme kad je Gorica znala prenoćiti i na prvome mjestu prvenstvene ljestvice, bila je to jesen u kojoj je Gorica najlošije plasirana bila kad je bila na trećemu mjestu (?!), ali rastanak je došao prebrzo za još veće dosege. Prvu polovicu mandata završio je sa šestim mjestom u sezoni u kojoj smo imali pet predstavnika u Europi, a nakon druge je otišao za Ludogorec. Nakon Bugarske, u HNL se vratio kroz mandat u Hajduku, pa nakon toga vodio grčki OFI, u kojem danas igra Krešo Krizmanić, a zatim i ciparsku Omoniju te mađarski Diosgyor.
Ovih dana Valdas uživa u osvajanju titule prvaka Azerbajdžana sa Sabahom, klubom koji je prilično uvjerljivo prekinuo dominaciju Qarabaga u toj zemlji. U Azerbajdžanu je još od početka 2025. godine, dobio je kontinuitet, a to je dovelo do prosječno 2,27 bodova osvojenih po utakmici, što je – spektakularno! I ne bi bilo iznenađenje da netko konačno shvati koliko je Dambrauskas dobar trener, pa da dobije priliku i na puno višoj razini…
U istom tom Sabahu nedavno je trener bio i Krunoslav Rendulić, četvrti treći trener Gorice u prvoligaškoj povijesti. Kruno je nakon Gorice uspješno vodio Zrinjski, u Azebrajdažnu je bio od ožujka do studenog 2024., danas vodi Emirates Club u UAE-u. Na svim tim postajama pratio ga je i prati ga naš Saša Sabljak, suradnik još iz goričkih dana.
Prije njega Goricu je vodio Siniša Oreščanin, koji će uskoro proslaviti tri godina na funkciji izbornika hrvatske U-19 reprezentacije, što mu je i prvi posao nakon odlaska iz Gorice. A nakon Rendulića stigao je Samir Toplak, koji je trenutačno trener bez angažmana i vrlo uspješan televizijski “pundit”. Samir je nakon Gorice vodio još i Kustošiju te Rudeš, a potraga za novim angažmanom je u tijeku…
Toplaka je u Gorici naslijedio Igor Angelovski, trener koji je došao s autoritetom bivšeg izbornika Makedonije, a izbornik je i danas! Naime, prije nešto više od tjedan dana imenovan je izbornikom Tadžikistana, 103. reprezentacije svijeta po FIFA-inu renkingu. Nakon odlaska iz Gorice vodio je kazahstanski Kaspiy Aktau i ciparski Ethnikos, a sad se smjestio u najmanjoj državi srednje Azije.
Nakon njegova odlaska situaciju je spašavao i na kraju spasio Željko Sopić, još jedan trener kojem je Gorica bila sjajna odskočna daska. Vodio je Rijeku u borbi za naslov prvaka, vodio je kratko i poljski Widzew Lodz, a kasnije iste sezone i Osijek. Trenutačno je bez angažmana što se trenerskog posla tiče, ali pojavi se i on na televiziji, budući da je u HTV-ovu studiju komentirao ogled Bayerna i PSG-a.
Bez angažmana je i Dinko Jeličić, njegov nasljednik na klupi Gorice, koji od odlaska iz Turopolja nigdje nije radio kao trener. Jeličić je godinama bio u Al Nassru, nova prilika u hrvatskom nogometu nije došla i Dinko se posvetio nekim drugim stvarima, uključujući i poneku partiju tenisa na terenima pokraj stadiona NK Rudeša.
U blizini, na igralištu NK Kustošije, svoje dane provodi Rajko Vidović, posljednji u nizu bivših trenera Gorice. Prošle sezone nije uspio spasiti Šibenik od ispadanja iz lige, a sad je praktički osigurao ulazak u viši rang s Kustošijom, trenutačno drugoplasiranom momčadi 2. NL.
Svi oni u ovom trenutku po broju utakmica na klupi Gorice gledaju u leđa Mariju Careviću, koji je trenutačno na 64 utakmice u ulozi trenera Gorice. Jakirović je ostao na 62, a prvi sljedeći bio je Dambrauskas sa 30…
-
HOTNEWSprije 2 danaFOTO Novi čelnik županijskih vatrogasaca: ‘Zapovjednici, glave skupa, idemo delati’
-
Vijestiprije 2 danaFOTO Kamion zapeo u križanju kod Petrola, stvorila se velika kolona
-
Vijestiprije 2 danaU petak ujutro dio Velike Gorice ostaje bez struje – evo gdje će se odvijati radovi
-
Priča iz kvartaprije 3 danaLegenda o RVG-u: ‘I najveće zvijezde radije su dolazile k nama nego na HRT…’