Povežite se s nama

Vijesti

Nekada su bile strah i trepet Turopolja

Od njihovih vradžbina krave su skakale poput antilopi

Objavljeno

na

Čovjekova potreba za mističnim od davnine je bila njegov pokretač i potreba, a neki su je platili i glavom. Progon vještica bio je omiljen ‘sport’ diljem ‘starog’ kontinenta pa tako i u hrvatskim zemljama sve do početka vladavine Marije Terezije i Prosvjetiteljstva. Zanimljivo je kako se zadnje suđenje kojim se propitao status neke osobe kao vještice u našoj zemlji održao u drugoj polovici 90-tih godina prošlog stoljeća. Štefica iz podravskog sela Kunovec Breg prokazana je od skidača uroka i ‘proroka’ Franje kao glavna coprnica u svom kraju. Na teret joj je stavio da izaziva bolesti kod djece te čini razne štete po selu. Mještani su počeli vršiti razne oblike nasilja nad ženom, javno su spaljivali stvari koje im je poklonila, djeca su je pljuvala, a susjedi bježali od nje. U atmosferi progona i straha posegnula je za pravosuđem i pokrenula sudsku parnicu kojom je u svibnju 1996. godine zakonski dokazala da nije vještica. Više o ovoj tematici porazgovarali smo s Nikolom Pejakom, sakupljačem usmene predaje i Margaretom Biškupić Čurla, ravnateljicom Muzeja Turopolja i pokretačicom Perunfesta.

Iako su progoni vještica sada već davna prošlost, još uvijek postoje ljudi koji se bave magijom i čarobnjaštvom.

– Nekada je bilo normalno da nedjeljom odeš na misu i moliš krunicu, a onda navečer bacaš ugljen u vodu. Vjerska stvar uzimala se zdravo za gotovo, kad većina na prostoru na kojem živim prakticira neku vjeru i ja ću je prakticirati, a sa strane ću prakticirati okultno. Ljudi ne samo da vjeruju u to, nego i danas postoje ljudi koji se bave s time. Osobno ih nikad nisam susreo, ali sam upoznao čovjeka iz Gustelnice koji tvrdi da ga je začarala coprnica dok se kao mladić vračao s blagom s ispaše. Coprnica ga je pogledala ‘urokljivim okom’ pa su se on i stoka poslije toga osjećali stalno umorno. Pomoć je zatražio kod druge coprnice i ona mu je dala savjet da preljeva vodu s tri različita izvora. Kako to nije pomoglo, na kraju je otišao kod svećenika koji mu je dao injekcije u vrat – rekao nam je Nikola.

 

Priče o coprnicama, vilama, kugama i ostalim mitskim bićima iz vatre, mraka i vode nisu nepoznanica u Turopolju. Usmenom predajom neke su se uspjele zadržati do danas, a neke će zauvijek ostati nepoznate.

– Svaki kraj ima te priče. Problem je što su one sa suvremenim tehnologijama gotovo nestale, jer nekad je to bio jedini vid zabave. Uz svjetlo svijeće često su se pričale i prepričavale priče o mitskim bićima. Sve to svoje korijenje vuče još iz staroslavenske mitologije i poganskih vremena. Problem je što ljudi ne vole pričati o tome. Kad kažem ljudi, mislim na kazivače. Problem je što se to u njihovim glavama kosi s vjerom, koja negira takve stvari i zapravo želi riješiti ljude straha od takvih stvari – objasnila je ravnateljica.

Prvi tko te zamoli za uslugu nakon što si spalio predmet vradžbine, taj ju je i postavio

Teško je doći do kazivača, a kada se i odluče progovoriti o tim stvarima to zna ponekad teško pasti i najiskusnijim slušateljima. Nikola nam je otkrio da ga je par puta znao uhvatiti strah slušajući osobna iskustva ljudi, a kao jedno od zanimljivijih istaknuo je priču iz sela Gračanica.

– Zabilježio sam priču jednog kazivača o slučaju koji se dogodio u jednom selu prekoputa Kupe i Pokupskog. Muškarac je svjedočio da je starica za koju se znalo da je vještica, jer prije je u svakom selu bilo osoba koje su se bavile takvim stvarima, bacila vradžbinu kad je prolazila kraj njihovog dvorišta. Naime, sutradan ujutro kad je krenuo izvesti blago na pašu, krave su postale nemirne i krenule preskakati ogradu poput antilopi. Mama kazivača preko puta ceste u koprivama je pronašla zavežljaj u kojem su bile kosti, komadi metala i kosa. Preplašena žena to je polila sa svetom vodom, izmolila se i na kraju zapalila. Nakon toga dotična baba došla je do nje i zatražila od nje aspirin za glavobolju, a to je bio znak da je upravo ona bacila vradžbinu. Prema vjerovanju kad spališ predmet kojim ti je netko napravio vradžbinu, tko te idući dan prvi dođe tražiti neku uslugu taj ti je to i napravio – ispričao nam je Pejak.

Ilustracija

Turopoljke nekada nisu zazirale od gatara

Ljudi su oduvijek voljeli znati što ih očekuje kako bi se pripremili na sve nedaće, pa je to dovelo do razvoja gatanja i svih mogućih načina proricanja sudbine. Od davnine su proročice i proroci proricali ljudske sudbine. Taj običaj također je duboko pustio svoje korijenje i u Turopolju i okolici.

– Ženska narodna nošnja iz Lukinić Brda ima specifični ukras na sebi. Primijetili smo da na nekim nošnjama dio tog ukrasa nedostaje. Na nekima ga ima, a na nekima ne. Postavili smo si pitanje zašto je tome tako i saznali da su te male ukrasne trake sa fertuna nekada koristile za gatanje pa su ih žene jednostavno skidale kad su išle kod gatare. Bilo kakva priča o tome izazivala je veliki otpor kod naših sugovornica. Najčešći odgovor bio je ‘Ja to nikad nisam radila, samo sam čula da su neke to radile’. Iako je bilo zabranjeno, ljudi su to radile iz zabave. No, niti jedna nije htjela potvrditi da je bila kod gatare – otkrila nam je Biškupić Čurla.

Ilustracija

Coprnjak iz Hotnje dokazao da može biti nevidljiv

Iako su u povijesti žene najčešće bile optuživane za vještičarenje, ne treba zaboraviti i coprnjake koji su najčešće imali dužnost duhovnih vođa u svijetu coprnica. Oni bi okupljali coprnice na seminarima, a što se točno tamo događalo do danas je ostalo nepoznato, možemo samo nagađati. Coprnjaki su navodno bili jako moćni.

– Jedan moj kazivač govorio mi je o slučaju iz 1997. ili 98. u Hotnji. Stariji muškarac koji se predstavljao kao coprnjak i imao knjigu s čarolijama, uspio je postati nevidljiv. Na očigled mlađeg muškarca, coprnjak je ušao u štalu svog susjeda i pomuzao kravu, a da ga susjed ni nitko od ukućana koji su bili u dvorištu i ulazili u štalu nije vidio – prepričao nam je Pejak.

Objasnio nam je kako se ‘zanat’ uvijek prenosio po majčinoj liniji.

– Zanimljivo je da se taj zanat uvijek prenosio po ženskoj liniji u obitelji. Više puta sam zabilježio da se vještičarenje prenosilo s bake na mamu, s mame na kćer, s kćeri na unuku, a nikada da se netko sa stane samoinicijativno počeo baviti time. To je uvije bila obiteljska stvar – dodao je.

Ilustracija

Pojavljivale su se s prvim zrakama sunca

Kako smo doznali coprnice i coprnjaki nisu jedine zvijezde turopoljskog mističnog svijeta. Izvori te korita rijeka i potoka njihova su prirodna staništa.

– Kazivači mi često pričaju o vilama. U načelu one su dobre, a znaju biti nestašne i ukrasti stoku iz štala. Neki tvrde da ih mogu vidjeti samo dobri i neiskvareni ljudi, a najčešće su viđene uz korita rijeka i potoka kako se peru, uređuju i pjevaju. Ponekad tamo dolaze s prvim zrakama sunca i lebde, drže se za ruke i plešu. Kada ih čovjek vidi najčešće nestaju u vodi, ali bilo je slučajeva da su vile prilazile ljudima i upozoravale ih na nešto poput toga da ne rade nedjeljom ili blagdanom. Pored bijelih ili dobrih vila, postoje i crne ili zle. Najčešće su u pratnji vraga i demona, ali to je rijetkost, do sada sam zabilježio samo dva takva slučaja – ispričao nam je sakupljač priča.

Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine

Pa ipak, sve ove priče treba uzeti s rezervom jer ponekad stvari nisu onakve kave nam se čine.

– Dosta toga ima stvarnu podlogu, pogotovo kad ti ljudi iz prve ruke pričaju svoje doživljaje. Po njihovim reakcijama imam osjećaj da me nisu lagali. Ti vidiš po čovjeku da mu je možda malo neugodno i počne se malo preznojavati. No, uvijek postoji mogućnost da mu se nešto pričinilo. Mislim da se kod nijednog kazivača ne radi o obliku mentalne bolesti. Može biti da je netko bio pijan i takve stvari moraš uzeti u obzir. Prije se često pio tudum, koji ima halucinogena svojstva – naglasio je Nikola.

Dobra prilika za zaradu

Priče o coprnicama, vilama, kugama i ostalim mitskim bićima iz vatre, mraka i vode dobra su podloga za razvoj turističke priče. Perunfest je najbolji pokazatelj da postoji publika zainteresirana za tu tematiku. Riječ je o projektu iza kojeg stoji Muzej Turopolja.

– Neki vole cosplay i kostimiranje, kao što drugi vole folklor, ići na aerobik ili teretanu. Najbolji je primjer Red Čuvara grada Zagreba, viteška udruga čiji su članovi poslovni i obiteljski ljudi, a kroz svoj hobi čuvaju našu tradiciju. Tako da postoji velik interes za tu tematiku. Perunfest je od prve godine napravio bum, ja sam sigurna da se oko njega otvori neki kamp da bi on bio pun. Od 1. travnja na našoj Facebook stranici krenu upiti za festival, a većina tih ljudi nije s goričkog područja. Postali smo prva manifestacija koja je uspjela privući ljude na naše područje. Vjerujem da je velikim djelom za to zaslužan o Zdenko Bašić, umjetnik koji je nadaleko poznat. Primijetili smo da nam se posjetitelji vračaju, što znači da radimo dobar posao – pohvalila se ravnateljica Muzeja Turopolja.

Prilika je tu samo je treba znati iskoristiti. Muzej Turopolja je Perunfestom je odškrinuo vrata, a sada je red na drugima da prepoznaju potencijal i pokušaju komercijalizirati bogatu kulturnu baštinu Turopolja.

Sport

AK Maraton VG u dva dana skupio 11 medalja na HALS ligi

Velikogorički atletičari nastupili su na dva kola HALS lige s 14 natjecatelja.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: AK Maraton VG/FB

Atletičari AK Maraton Velika Gorica imali su pun natjecateljski vikend 2. i 3. svibnja, nastupivši na dva kola HALS lige, u Zagrebu i Varaždinu. Na stazi se pojavilo 14 članova kluba, a završni saldo govori sam za sebe: 11 osvojenih medalja (šest zlatnih, tri srebrne i dvije brončane) te nekoliko osobnih rekorda.

Najviše medalja stiglo je iz Varaždina. Nelli Komljenović uzela je dva zlata, na 60 metara (8:75) i u skoku u dalj (4,64). Dvostruki pobjednik bio je i Patrik Buntak, najbrži na 200 metara (32:00) i najbolji u bacanju vorteksa (37,14).

Zlatnu medalju u skoku u dalj osvojio je Luka Nikšić (3,41), a odličan nastup zaokružila je i štafeta 4×60 metara u sastavu Šimek–Adamović–Nikšić–Buntak, koja je također završila na prvom mjestu. Uz to, Maxim Šimek osvojio je broncu na 200 metara (34:70), dok je Nikšić dodao i srebro na istoj dionici (33:70).

Dan ranije, u Zagrebu, članovi kluba natjecali su se u starijim kategorijama. Najbolji rezultat ostvarila je Iva Jurić, koja je na 2000 metara sa zaprekama bila druga s vremenom 9:34. U istoj disciplini Katarina Jurić osvojila je treće mjesto (11:49), dok je Ana Trčak do srebra došla u bacanju vorteksa s rezultatom 46,52 metra.

Od osobnih rekorda istaknule su se Tia Stojković na 100 metara (14:05) i Vita Plepelić na 1500 metara (5:50).

Nastavite čitati

Sport

Kako sam osvojio Grčku: ‘Uspjeh za povijest proslavili smo s 50.000 ljudi!’

Krešimir Krizmanić kraju privodi svoju prvu sezonu u inozemstvu, u dresu grčkoga kluba OFI Kreta, koji je osvojio Kup i tako donio u grad Heraklion prvi trofej nakon 39 godina. Uz puni doprinos našeg Krizme…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dugo je prošlog ljeta Krešimir Krizmanić tražio novu destinaciju, klub u kojem će nastaviti graditi svoju nogometnu priču. Bio je simbol svog matičnoga kluba, u HNK Goricu došao je kao dječak, u njoj je odrastao, a zatim i odigrao čak sedam seniorskih sezona, ali došao je trenutak za sljedeći korak. Kombinacija je bilo nekoliko, opcije su se nudile, a Krizma je na kraju odabrao Grčku. I pogodio. Nepunu sezonu kasnije ima otprilike milijun razloga za zadovoljstvo.

– Jesam, baš sam jako zadovoljan. Odabrao sam dobar klub, sredinu u kojoj ljudi obožavaju nogomet, mjesto na kojem je lijepo živjeti i ligu koja je vrlo, vrlo kvalitetna – javio se Krešo koji dan nakon najvećeg uspjeha u njegovoj karijeri.

OFI sa Krete, naime, osvojio je grčki kup, prvi trofej nakon 39 godina, što su navijači burno i strastveno proslavili.

– Bilo je zaista nezaboravno. Finale protiv PAOK-a igralo se u Volosu, koji baš i nije blizu našim navijačima, ali svejedno ih je došlo valjda 20 tisuća na utakmicu. Ljudi su putovali devet sati do Atene, pa još četiri do Volosa, da bi se nakon utakmice istim putem vratili natrag?! Nevjerojatno je koliko vole klub, koliko im je stalo… Usporedio bih to s Hajdukovim navijačima kod nas, tu vlada teška depresija nakon svakog našeg poraza, ali i velika sreća i zadovoljstvo nakon svake pobjede – prepričava Krešo.

Uvjeti su to “malo” drukčiji nego u njegovoj Velikoj Gorici, u kojoj je uživao u toplini doma, u miru i tišini, lišen bilo kakvog pritiska. Ovo je nešto sasvim novo, ali snašao se Krizma…

– Po povratku kući imali smo i proslavu s navijačima, prošli smo kroz grad na onom otvorenom autobusu, a ljudi je bilo stvarno nevjerojatno puno. Kažu da se skupilo više od 50 tisuća ljudi na toj fešti, a to dovoljno govori koliko ljudima sve ovo znači. Kako mi se čini, sva naša imena bit će itekako zapamćena u povijesti kluba, jer ovakvo nešto zaista se ne događa često. I pitanje je kad će se opet ponoviti, kad će se opet dogoditi da neki trofej uzme klub koji dolazi izvan velike četvorke grčkog nogometa – uživa u trenutku Krizmanić.

U velikoj četvorci su, naravno, Olympiacos, Panathinaikos, PAOK i AEK, odreda sjajne momčadi, pune dobrih igrača i zvučnih imena.

– Liga je općenito jako dobra. Ta četiri kluba su svijet za sebe, rekao bih čak i da naš Dinamo u takvoj konkurenciji ne bi bio u ozbiljnoj borbi za naslov, ali i sve druge momčadi su dobre. Svatko ima barem nekoliko vrlo ozbiljnih igrača, s respektabilnim karijerama, a uspoređujemo li to s HNL-om, svi ulažu neusporedivo više, plaćaju igrače puno bolje. Uz to, na svakom stadionu tribine su lijepo popunjene, atmosfera je uvijek dobra – kaže Krešo.

Stigao je u klub sredinom kolovoza, desetak dana prije prve utakmice u prvenstvu, i odmah je upao u početnu postavu, iz koje više nije izlazio. Malo je reći da igra standardno, jer Krizma ima najviše odigranih minuta od svih igrača u svome klubu, a u vrhu je i gledajući cijelu ligu. Lijeva noga, čvrstina, razumijevanje igre… Sve to otišlo je na novu razinu, sve to cijenila su i željela koristiti oba trenera ove sezone.

– Krenuli smo malo lošije u sezonu, u prvih sedam kola ulovili smo samo dvije pobjede i nakon toga je došlo do promjene trenera. Dotadašnji trener je otišao, a klupu je preuzeo Grk Christos Kontis, zaista odličan trener, s kojim je krenulo na bolje. Trenutačno držimo šesto mjesto i zapravo smo osvajanjem Kupa završili sezonu. U posljednje četiri utakmice nema nikakvog imperativa, mirno ćemo završiti sezonu koja će se pamtiti – ističe Krizma.

Nogometno gledajući, dakle, stvari su se posložile fenomenalno u njegovoj prvoj inozemnoj sezoni. Životno gledano, također nije loše… Usred sezone Krešo se uspio i oženiti, njegova Larisa postala je gospođa Krizmanić, a udvoje je sve ipak lakše. I prilagoditi se, i naviknuti se, i udomaćiti se… Iako, bajkoviti otok Kreta jedno je od mjesta na ovoj planeti na koja se nije teško naviknuti.

– Grad se zove Heraklion, ima nešto više od 200.000 stanovnika, a turisti se broje u milijunima. Zato smo i odlučili malo se maknuti iz grada, smjestili smo se u stan na nekih 15-ak minuta vožnje od centra grada i zaista uživamo. Imam i dvojicu suigrača s naših prostora, jednog Srbina i jednog Crnogorca, s njima se najviše i družimo, ali općenito su Grci jako pristupačni i gostoljubivi ljudi, tako da čovjek ovdje stvarno može uživati – govori Krešo.

Nakon što OFI odradi i te posljednje četiri utakmice, bračni par Krizmanić vratit će se kući, posvetiti uređenju svoga doma na ovim meridijanima, ali i planirati sljedeće korake. Interesa za igrača poput Krizme svakako će biti, spominju se grčki velikani, kao i neki klubovi iz drugih ozbiljnih liga, ali dojam je da ni ostanak na Kreti nije nimalo loša opcija…

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Petek na Gorice donosi BBQ Hot Yard i mirise pravog roštilja

Ponuda je osmišljena kao klasičan street food format, uz izraženu aromu roštilja i neformalnu atmosferu.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Turistička zajednica Velike Gorice

Centar grada u petak, 8. svibnja, dobiva dodatni večernji gastronomski sadržaj u sklopu manifestacije Petek na Gorice, gdje će fokus nakon jutarnjeg programa biti prebačen na ponudu hrane s roštilja i street food koncept.

Od 17:00 sati program preuzima BBQ Hot Yard, koji u sklopu događanja postavlja svoj burger corner. Posjetitelji će ondje moći degustirati i kupiti različita jela i burgere s naglaskom na dimljene BBQ okuse i svježe pripremljene roštilj proizvode.

Ponuda je osmišljena kao klasičan street food format, uz izraženu aromu roštilja i neformalnu atmosferu. Riječ je o proširenju uobičajenog sadržaja Petka na Gorice, koji i dalje uključuje standardni jutarnji dio, dok se poslijepodne usmjerava prema gastronomskom segmentu i većem okupljanju posjetitelja u centru grada.

Cijeli program ovog Petka na Gorice:

Nastavite čitati

Vijesti

Kako ukrasiti dječju sobu pomoću inkjet pisača?

Ulaganje u kvalitetnu tintu je ulaganje u trajnost vaše dekoracije i pouzdanost uređaja.

Objavljeno

na

Uređenje dječje sobe ne mora biti skupo ni komplicirano. S malo mašte, nekoliko listova papira i dobrim inkjet pisačem možete stvoriti personaliziranu, šarenu i jedinstvenu atmosferu koja će oduševiti vaše dijete.

U ovom članku donosimo konkretne ideje kako ukrasti dječju sobu uz pomoć inkjet pisača, i kako cijeli proces pretvoriti u zabavnu obiteljsku aktivnost.

Zašto je inkjet pisač idealan za ukrašavanje dječje sobe?

Ako ste ikad držali u rukama ispis s inkjet pisača i usporedili ga s laserskim, razlika je odmah vidljiva. Inkjet tehnologija nanosi tintu u sitnim kapljicama direktno na papir, pa boje ispadnu žive, prijelazi glatki, a detalji oštri, baš onako kako treba kad tiskate ilustracije pune boja ili fotografije za dječju sobu.

Uz to, inkjet pisači nisu ni skupi za nabavu ni za održavanje. Uz razumno korištenje i kvalitetnu tintu, cijena po ispisu ostaje sasvim prihvatljiva. Epson je tu već godinama pouzdano ime, njihovi pisači poznati su po konzistentnoj kvaliteti ispisa i dugom vijeku trajanja, što ih čini dobrim izborom za ovakve projekte.

6 kreativnih ideja za ukrašavanje dječje sobe pomoću pisača

1. Personalizirani posteri i ilustracije

Ispišite omiljene likove vašeg djeteta, junake iz bajki, životinje, svemirske prizore ili apstraktne uzorke. Datoteke za ispis možete pronaći besplatno na stranicama poput Freepik ili Canva, a dijete može sudjelovati u odabiru motiva. Ispis na mat fotografskom papiru daje efekt profesionalnog postera. Za što življe boje, bit će vam potrebna tinta za Epson pisač koja vam donosi kvalitetu ispisa koje je odmah vidljiva.

Savjet: Napravite galerijsku stijenu s nizom postavljenih postera različitih veličina. Djeca obožavaju vidjeti svoje omiljene motive.

2. Naljepnice za zid (wall stickers) od tiskanih motiva

Ispisom na poseban papir za naljepnice dobivate jeftinu, lako zamjenjivu dekoraciju. Možete isprintati zvijezde, oblake, dinosaure, slova abecede ili cvjetove, i prilijepiti ih direktno na zid. Takve naljepnice ne oštećuju površinu i lako se uklanjaju kada dijete odraste ili poželi promjenu.

Uključivanje djeteta: Neka dijete samo odabere gdje će zalijepiti svaku naljepnicu. Taj osjećaj kontrole nad vlastitim prostorom djeci puno znači.

3. Abeceda i edukativni paneli

Ispisom slova, brojeva, nota ili geografske karte stvorite zid koji istovremeno ukrašava i uči. Svako slovo može biti ispisano u drugoj boji ili s ilustracijom životinje čije ime počinje tim slovom. Ovakav edukativni kut savršen je za djecu predškolske i rane školske dobi.

Ispisni materijal: Koristite deblji papir (200+ g/m²) ili karton kako bi paneli bili stabilni i dugotrajni.

4. Personalizirani natpisi i citati

Ispišite ime djeteta u velikom, dekorativnom fontu, i uokvirite ga ili objesite direktno na zid. Možete dodati i motivirajuće poruke, stihove iz omiljenih pjesmica ili jednostavno “Dobrodošao/la u sobu [ime]”. Canva nudi stotine besplatnih fontova i predložaka koje možete prilagoditi u minutama.

Uključivanje djeteta: Starija djeca mogu sama odabrati font i boju teksta, a mlađa mogu “bojati” papir bojicama ili vodenim bojama nakon ispisa za jedinstven personalizirani efekt.

5. Mobilni ukrasi i girlande

Ispisom geometrijskih oblika, zvijezda, srca, oblaka ili životinja na čvrsti papir dobivate elemente za izradu girlandi ili mobilnih ukrasa koji se vješaju iznad krevetića ili prozora. Dijete može sudjelovati u rezanju, bojenju i slaganju.

Korak po korak:

· Isprintajte motive na papir 160–200 g/m²

· Zajedno izrežite oblike (mlađa djeca s tupim škarama, starija sama)

· Probušite rupicu i nanizajte ih na konac ili vrpcu

· Objesite iznad kreveta, prozora ili polica

6. Foto zid s obiteljskim uspomenama

Ispisom obiteljskih fotografija u različitim formatima i rasporedima na zidu stvarate topao i personaliziran kutak koji djetetu pruža osjećaj sigurnosti i pripadnosti. Fotografije možete ispisati u boji ili crno-bijelo, te ih kombinirati s ilustracijama i natpisima.

Za vrhunski rezultat: Koristite Epsonov fotografski papir i originalne tinte, boje će ostati živahne godinama, bez blijeđenja ili promjene tona.

Zašto su kvalitetne tinte važne?

Mnogi roditelji pokušavaju uštediti koristeći jeftine zamjenske tinte, no to se može pokazati skupim u dužem roku. Nekvalitetna tinta može začepiti ispisne glave, smanjiti kvalitetu boja i skratiti vijek trajanja pisača. Kod dječjih dekoracija posebno je važno da boje budu precizne i živahne — jer nijansa razlike može biti presudna.

Originalne tinte za Epson pisač su razvijene u suradnji s inženjerima pisača i garantiraju:

· Točnu reprodukciju boja — boje izgledaju onako kako ste zamislili

· Dugotrajnost ispisa — dekoracije neće blijediti godinama

· Zaštitu pisača — smanjuje rizik od začepljenja i kvara

· Konzistentnost — svaki ispis identičan je prethodnom

Ulaganje u kvalitetnu tintu je ulaganje u trajnost vaše dekoracije i pouzdanost uređaja.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Beč u proljeće: Spark obilježio jubilarnu pjesničku smotru

Na festivalu sudjelovale su Marina Maras, Nadica Kološa, Marica Mihac i Zdenka Mlinar. One su se publici predstavile pjesmama na standardnom hrvatskom jeziku, ali i kajkavskom narječju.

Objavljeno

na

Objavio/la

U Beču je 24. i 25. travnja održano peto izdanje poetskog festivala „Beč u proljeće“, koji organizira Hrvatska zajednica umjetnika Austrije (HZUA), a među sudionicima ponovno su bile i članice Udruge umjetnika „Spark“.

Ovogodišnje izdanje obilježeno je i posebnom obljetnicom – pet godina djelovanja zajednice – što je programu dalo naglašeniji svečani karakter te dodatni fokus na dosadašnje rezultate i buduće planove.

Jubilarnom izdanju prethodila objava zbornika

U povodu obljetnice predstavljen je i zbornik poetskih radova „Beč u proljeće – zbornik radova 2026.“, koji okuplja autore sudionike festivala i predstavlja svojevrsnu sintezu petogodišnjeg stvaralačkog kontinuiteta HZUA-e. Organizatori su ga označili kao važnu točku u razvoju projekta, ali i poticaj za nastavak kulturnog povezivanja i novih susreta.

Središte programa u bečkim podrumima

Festival je otvoren u prostoru Schlumberger Kellerwelten, poznatim bečkim vinskim podrumima prepoznatljivog arhitektonskog ambijenta. Svečanost su predvodili predsjednica i pjesnikinja HZUA Ana Vrcić Oršolić te pjesnik Zoran Jakuc, dok je glazbeni okvir događaja oblikovao violinist Niko Lerner, koji je svojim nastupom pratio pjesničke izvedbe i dodatno naglasio atmosferu otvorenja. Događaju je prisustvovao i konzul Mate Bačić, čija je prisutnost, kako je istaknuto, potvrdila institucionalno prepoznavanje kulturnog djelovanja hrvatske zajednice u Austriji.

Ukupno je festival okupio 24 pjesnika te više od 70 gostiju na otvorenju.

Književne promocije i raznoliki autorski glasovi

U sklopu festivalskog programa predstavljene su tri knjige: uz zbornik HZUA-e, publici su približeni naslovi Vlade Domazeta „Dječak s obale rijeke Save“ te Josipa Petrlića Pjera „Između Buđenja i Mašte“. Posebno mjesto u zborniku zauzimaju i članice „Sparka“, njih ukupno osam, dok su na samom festivalu sudjelovale Marina Maras, Nadica Kološa, Marica Mihac i Zdenka Mlinar. One su se publici predstavile pjesmama na standardnom hrvatskom jeziku, ali i kajkavskom narječju, što je dodatno istaknulo jezičnu raznolikost nastupa te im donijelo posebna priznanja i zahvalnice organizatora.

Organizacija i poruke s festivala

U završnom dijelu programa istaknuta je uloga organizatorice Ane Vrcić Oršolić, o kojoj je urednik portala „TV Wien“ Zoran Cindrić zapisao: “Posebna i velika zahvala pripada Ani Vrcić Oršolić, osnivačici i organizatorici Hrvatskog pjesničkog festivala “Beč u proljeće”, osobi koja je ideju pretvorila u stvaran, prepoznatljiv i živ kulturni susret. Njezina uloga ne može se svesti samo na organizaciju programa, jer iza festivala stoji mnogo više od rasporeda, poziva i tehničke pripreme. Ana Vrcić Oršolić u ovaj je festival utkala ono najvažnije: strpljenje, vjeru u ljude, ljubav prema hrvatskoj riječi i sposobnost da različite pjesničke glasove poveže u jednu zajedničku priču.”

Sudionici festivala naglašavali su važnost susreta, razmjene iskustava i kulturnog povezivanja, uz dojam da manifestacija prerasta u stabilnu platformu za promociju hrvatske poezije u inozemstvu. Zdenka Mlinar u osvrtu je istaknula da im je “bila čast i zadovoljstvo biti sudionicama ove petogodišnje poetske čarolije i biti s onima koji umjetnošću krase životnu svakodnevicu, koji spajaju, a ne razdvajaju, koji znaju razlikovati dobro od zla, pokazati emocije i koji se trude biti bolji sutra nego što su danas.”

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno