Povežite se s nama

Vijesti

Nekada su bile strah i trepet Turopolja

Od njihovih vradžbina krave su skakale poput antilopi

Objavljeno

na

Čovjekova potreba za mističnim od davnine je bila njegov pokretač i potreba, a neki su je platili i glavom. Progon vještica bio je omiljen ‘sport’ diljem ‘starog’ kontinenta pa tako i u hrvatskim zemljama sve do početka vladavine Marije Terezije i Prosvjetiteljstva. Zanimljivo je kako se zadnje suđenje kojim se propitao status neke osobe kao vještice u našoj zemlji održao u drugoj polovici 90-tih godina prošlog stoljeća. Štefica iz podravskog sela Kunovec Breg prokazana je od skidača uroka i ‘proroka’ Franje kao glavna coprnica u svom kraju. Na teret joj je stavio da izaziva bolesti kod djece te čini razne štete po selu. Mještani su počeli vršiti razne oblike nasilja nad ženom, javno su spaljivali stvari koje im je poklonila, djeca su je pljuvala, a susjedi bježali od nje. U atmosferi progona i straha posegnula je za pravosuđem i pokrenula sudsku parnicu kojom je u svibnju 1996. godine zakonski dokazala da nije vještica. Više o ovoj tematici porazgovarali smo s Nikolom Pejakom, sakupljačem usmene predaje i Margaretom Biškupić Čurla, ravnateljicom Muzeja Turopolja i pokretačicom Perunfesta.

Iako su progoni vještica sada već davna prošlost, još uvijek postoje ljudi koji se bave magijom i čarobnjaštvom.

– Nekada je bilo normalno da nedjeljom odeš na misu i moliš krunicu, a onda navečer bacaš ugljen u vodu. Vjerska stvar uzimala se zdravo za gotovo, kad većina na prostoru na kojem živim prakticira neku vjeru i ja ću je prakticirati, a sa strane ću prakticirati okultno. Ljudi ne samo da vjeruju u to, nego i danas postoje ljudi koji se bave s time. Osobno ih nikad nisam susreo, ali sam upoznao čovjeka iz Gustelnice koji tvrdi da ga je začarala coprnica dok se kao mladić vračao s blagom s ispaše. Coprnica ga je pogledala ‘urokljivim okom’ pa su se on i stoka poslije toga osjećali stalno umorno. Pomoć je zatražio kod druge coprnice i ona mu je dala savjet da preljeva vodu s tri različita izvora. Kako to nije pomoglo, na kraju je otišao kod svećenika koji mu je dao injekcije u vrat – rekao nam je Nikola.

 

Priče o coprnicama, vilama, kugama i ostalim mitskim bićima iz vatre, mraka i vode nisu nepoznanica u Turopolju. Usmenom predajom neke su se uspjele zadržati do danas, a neke će zauvijek ostati nepoznate.

– Svaki kraj ima te priče. Problem je što su one sa suvremenim tehnologijama gotovo nestale, jer nekad je to bio jedini vid zabave. Uz svjetlo svijeće često su se pričale i prepričavale priče o mitskim bićima. Sve to svoje korijenje vuče još iz staroslavenske mitologije i poganskih vremena. Problem je što ljudi ne vole pričati o tome. Kad kažem ljudi, mislim na kazivače. Problem je što se to u njihovim glavama kosi s vjerom, koja negira takve stvari i zapravo želi riješiti ljude straha od takvih stvari – objasnila je ravnateljica.

Prvi tko te zamoli za uslugu nakon što si spalio predmet vradžbine, taj ju je i postavio

Teško je doći do kazivača, a kada se i odluče progovoriti o tim stvarima to zna ponekad teško pasti i najiskusnijim slušateljima. Nikola nam je otkrio da ga je par puta znao uhvatiti strah slušajući osobna iskustva ljudi, a kao jedno od zanimljivijih istaknuo je priču iz sela Gračanica.

– Zabilježio sam priču jednog kazivača o slučaju koji se dogodio u jednom selu prekoputa Kupe i Pokupskog. Muškarac je svjedočio da je starica za koju se znalo da je vještica, jer prije je u svakom selu bilo osoba koje su se bavile takvim stvarima, bacila vradžbinu kad je prolazila kraj njihovog dvorišta. Naime, sutradan ujutro kad je krenuo izvesti blago na pašu, krave su postale nemirne i krenule preskakati ogradu poput antilopi. Mama kazivača preko puta ceste u koprivama je pronašla zavežljaj u kojem su bile kosti, komadi metala i kosa. Preplašena žena to je polila sa svetom vodom, izmolila se i na kraju zapalila. Nakon toga dotična baba došla je do nje i zatražila od nje aspirin za glavobolju, a to je bio znak da je upravo ona bacila vradžbinu. Prema vjerovanju kad spališ predmet kojim ti je netko napravio vradžbinu, tko te idući dan prvi dođe tražiti neku uslugu taj ti je to i napravio – ispričao nam je Pejak.

Ilustracija

Turopoljke nekada nisu zazirale od gatara

Ljudi su oduvijek voljeli znati što ih očekuje kako bi se pripremili na sve nedaće, pa je to dovelo do razvoja gatanja i svih mogućih načina proricanja sudbine. Od davnine su proročice i proroci proricali ljudske sudbine. Taj običaj također je duboko pustio svoje korijenje i u Turopolju i okolici.

– Ženska narodna nošnja iz Lukinić Brda ima specifični ukras na sebi. Primijetili smo da na nekim nošnjama dio tog ukrasa nedostaje. Na nekima ga ima, a na nekima ne. Postavili smo si pitanje zašto je tome tako i saznali da su te male ukrasne trake sa fertuna nekada koristile za gatanje pa su ih žene jednostavno skidale kad su išle kod gatare. Bilo kakva priča o tome izazivala je veliki otpor kod naših sugovornica. Najčešći odgovor bio je ‘Ja to nikad nisam radila, samo sam čula da su neke to radile’. Iako je bilo zabranjeno, ljudi su to radile iz zabave. No, niti jedna nije htjela potvrditi da je bila kod gatare – otkrila nam je Biškupić Čurla.

Ilustracija

Coprnjak iz Hotnje dokazao da može biti nevidljiv

Iako su u povijesti žene najčešće bile optuživane za vještičarenje, ne treba zaboraviti i coprnjake koji su najčešće imali dužnost duhovnih vođa u svijetu coprnica. Oni bi okupljali coprnice na seminarima, a što se točno tamo događalo do danas je ostalo nepoznato, možemo samo nagađati. Coprnjaki su navodno bili jako moćni.

– Jedan moj kazivač govorio mi je o slučaju iz 1997. ili 98. u Hotnji. Stariji muškarac koji se predstavljao kao coprnjak i imao knjigu s čarolijama, uspio je postati nevidljiv. Na očigled mlađeg muškarca, coprnjak je ušao u štalu svog susjeda i pomuzao kravu, a da ga susjed ni nitko od ukućana koji su bili u dvorištu i ulazili u štalu nije vidio – prepričao nam je Pejak.

Objasnio nam je kako se ‘zanat’ uvijek prenosio po majčinoj liniji.

– Zanimljivo je da se taj zanat uvijek prenosio po ženskoj liniji u obitelji. Više puta sam zabilježio da se vještičarenje prenosilo s bake na mamu, s mame na kćer, s kćeri na unuku, a nikada da se netko sa stane samoinicijativno počeo baviti time. To je uvije bila obiteljska stvar – dodao je.

Ilustracija

Pojavljivale su se s prvim zrakama sunca

Kako smo doznali coprnice i coprnjaki nisu jedine zvijezde turopoljskog mističnog svijeta. Izvori te korita rijeka i potoka njihova su prirodna staništa.

– Kazivači mi često pričaju o vilama. U načelu one su dobre, a znaju biti nestašne i ukrasti stoku iz štala. Neki tvrde da ih mogu vidjeti samo dobri i neiskvareni ljudi, a najčešće su viđene uz korita rijeka i potoka kako se peru, uređuju i pjevaju. Ponekad tamo dolaze s prvim zrakama sunca i lebde, drže se za ruke i plešu. Kada ih čovjek vidi najčešće nestaju u vodi, ali bilo je slučajeva da su vile prilazile ljudima i upozoravale ih na nešto poput toga da ne rade nedjeljom ili blagdanom. Pored bijelih ili dobrih vila, postoje i crne ili zle. Najčešće su u pratnji vraga i demona, ali to je rijetkost, do sada sam zabilježio samo dva takva slučaja – ispričao nam je sakupljač priča.

Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine

Pa ipak, sve ove priče treba uzeti s rezervom jer ponekad stvari nisu onakve kave nam se čine.

– Dosta toga ima stvarnu podlogu, pogotovo kad ti ljudi iz prve ruke pričaju svoje doživljaje. Po njihovim reakcijama imam osjećaj da me nisu lagali. Ti vidiš po čovjeku da mu je možda malo neugodno i počne se malo preznojavati. No, uvijek postoji mogućnost da mu se nešto pričinilo. Mislim da se kod nijednog kazivača ne radi o obliku mentalne bolesti. Može biti da je netko bio pijan i takve stvari moraš uzeti u obzir. Prije se često pio tudum, koji ima halucinogena svojstva – naglasio je Nikola.

Dobra prilika za zaradu

Priče o coprnicama, vilama, kugama i ostalim mitskim bićima iz vatre, mraka i vode dobra su podloga za razvoj turističke priče. Perunfest je najbolji pokazatelj da postoji publika zainteresirana za tu tematiku. Riječ je o projektu iza kojeg stoji Muzej Turopolja.

– Neki vole cosplay i kostimiranje, kao što drugi vole folklor, ići na aerobik ili teretanu. Najbolji je primjer Red Čuvara grada Zagreba, viteška udruga čiji su članovi poslovni i obiteljski ljudi, a kroz svoj hobi čuvaju našu tradiciju. Tako da postoji velik interes za tu tematiku. Perunfest je od prve godine napravio bum, ja sam sigurna da se oko njega otvori neki kamp da bi on bio pun. Od 1. travnja na našoj Facebook stranici krenu upiti za festival, a većina tih ljudi nije s goričkog područja. Postali smo prva manifestacija koja je uspjela privući ljude na naše područje. Vjerujem da je velikim djelom za to zaslužan o Zdenko Bašić, umjetnik koji je nadaleko poznat. Primijetili smo da nam se posjetitelji vračaju, što znači da radimo dobar posao – pohvalila se ravnateljica Muzeja Turopolja.

Prilika je tu samo je treba znati iskoristiti. Muzej Turopolja je Perunfestom je odškrinuo vrata, a sada je red na drugima da prepoznaju potencijal i pokušaju komercijalizirati bogatu kulturnu baštinu Turopolja.

Sport

Prvi poraz Kurilovca: Perica se vratio na Udarnik i odnio bodove u Zagorje

Nogometaši Kurilovca izgubili su 3-2 na svom terenu od Zagorca iz Krapine, kojeg vodi bivši trener Kurilovca Perica Vidak. Gledatelji su mogli uživati u dobrom nogometu, ali ne i u konačnom rezultatu…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dobra, kvalitetna, zanimljiva i dramatična utakmica odigrana je ove subote na Udarniku, s ishodom koji nije mogao razveseliti domaće navijače. Na poznato mjesto stigao je bivši trener Kurilovca Perica Vidak, koji je u svoj grad doveo svoju aktualnu momčad, Zagorec iz Krapine. I odnio puni plijen. Iskoristili su gosti iz Zagorja sve trenutačne slabosti Kurilovčana, pokazali da su ozbiljna momčad i nanijeli domaćinu prvi poraz u sezoni.

– Bila je to utakmica jako lijepog tempa, s puno dobrih poteza. Gosti su pokazali da su u ovom trenutku bolji, rekao bih da su bili frekfentiji i fokusiraniji, i čestitam im na zasluženoj pobjedi! Međutim, pohvalio bih i sve aktere utakmice, uključujući i moje igrače. Idemo dalje, nema druge – rekao je trener Kurilovca Senad Harambašić nakon poraza 3-2.

I doista, bila je to prilično sadržajna utakmica, ne samo zbog pet golova. Kurilovec je ovaj ogled dočekao umoran od ogled s Oriolikom u kupu tri dana ranije, s posljedicama napornog ritma na otvaranju sezone, a možda je baš zato Zagorec djelovao nekako življe, dinamičnije. Bili su gosti, realno gledajući, bolji za taj jedan gol, iako nije bilo daleko ni od toga da Kurilovec u završnici dođe do boda.

Zagorcu su pripala otvaranja oba poluvremena, a na samom početku susreta, već u trećoj minuti, pogodio je gostujući igrač Pavlinić. Vratio se Kurilovec u 19. minuti preko Sedlačeka, koji je pogodio glavom nakon lijepog ubacivanja Novaka s desnog boka, da bi se do kraja prvog dijela igrala ravnopravna utakmica bez novih uzbuđenja u smislu novih golova.

Početkom drugog dijela ponovila se slična priča kao s početka prvog, Nigerijac Akimen vratio je vodstvo na stranu momčadi iz Krapine, a isti igrač iskoristio je novu šansu u 74. minuti. Ubacivanje iz kornera nije uspio izbiti Šarić, lopta je u prsa pogodila Novaka, pa se odbila točno pred spretnog i sretnog Nigerijca… Mogao je Zagorec ubrzo otići i na nedostižnih 4-1, no spriječio je to Leon Išek, skinuvši čisti zicer, a Kurilovec se u igru vratio ipak malo prekasno. U 88. minuti sjajno je s više od 20 metara pogodio Mateo Pršir, ali za povratak u egal više nije bilo dovoljno vremena ni energije.

Ostali su tako Kurilovčani na četiri boda, a ono što ih čeka nije nimalo jednostavno. Počevši od sljedećeg vikenda, kad će Kurilovec gostovati kod Trešnjevke, slijedi pet utakmica u 14 dana, pa će u ovom trenutku najvažnije biti zaliječiti ozljede i bolesti koje su napale svlačionicu…

A onda, kako kaže i trener Senad, idemo dalje!

Nastavite čitati

Vijesti

Velika Gorica u Forbesu! Ačkar – Gradimo grad u kojem rast, kvaliteta života i održivost idu ruku pod ruku

Prepoznata na svjetskoj razini, Velika Gorica našla se u uglednom magazinu Forbes.

Objavljeno

na

Objavio/la

Gradonačelnik Krešimir Ačkar je dao intervju za ugledni časopis Forbes u kojem je predstavio glavne projekte i razvojne smjernice Velike Gorice, koja je ujedno i najveći grad Zagrebačke županije i šesti grad po veličini u Hrvatskoj. Forbes je Veliku Goricu opisao kao grad koji raste, ali pritom vodi računa o održivosti i standardu svojih građana.

Među ključnim stvarima izdvojeni su besplatni vrtići, stipendije za učenike i studente, ulaganja u obrazovanje, sport i kulturu te veliki infrastrukturni projekti. Grad je dosad u LED tehnologiju prebacio gotovo 10.000 rasvjetnih tijela, a u tijeku je i geotermalni projekt vrijedan 15 milijuna eura, kojim bi grijanje trebalo postati jedno od najpovoljnijih u zemlji.

Velika Gorica trenutačno broji više od 60.000 stanovnika i 3.000 poduzeća, a strateška prednost grada je neposredna blizina Zagreba i međunarodne zračne luke. Prema gradonačelniku Ačkaru, sve veći broj ljudi odlučuje se ovdje živjeti i raditi, a grad aktivno razvija poslovne zone koje bi trebale otvoriti tisuće novih radnih mjesta. “Gradimo grad u kojem rast, kvaliteta života i održivost idu ruku pod ruku”, rekao je Ačkar.

Forbes je posebno istaknuo i društveni aspekt grada, od Centra za djecu, mlade i obitelji s besplatnom psihološkom podrškom, do ulaganja u sport, gdje je registrirano više od 7.600 sportaša. Istaknute su i kulturne manifestacije te turistički potencijal Turopolja, uključujući Stari grad Lukavec, Muzej Turopolja i biciklističke staze, što dodatno pozicionira grad kao destinaciju u usponu.

U planu su i novi projekti poput nogometnog kampa Hrvatskog nogometnog saveza, novih zdravstvenih i obrazovnih kapaciteta te širenje zelenih površina, koje već sada zauzimaju više od trećine urbanog prostora. Velika Gorica se, prema Forbesu, nameće kao primjer grada koji uspješno balansira između gospodarskog rasta i kvalitete života, s jasnim ciljem da postane mjesto prilika za mlade, obitelji i poduzetnike.

“Velika Gorica raste, ali ne na štetu okoliša ni društvene kohezije. To je grad koji želi biti primjer kako se može razvijati brzo, ali i pametno”, dodao je gradonačelnik.

Forbesov članak o Velikoj Gorici potvrđuje ono što građani već dugo osjećaju, da grad više nije samo “spavaonica” Zagreba, već samostalno urbano središte s jasnom vizijom. Fokus na ljude, održivi razvoj i otvaranje novih prilika smješta Goricu na kartu gradova koji ne rastu stihijski, nego promišljeno i dugoročno.

Nastavite čitati

Sport

Jeste li znali? Seniori nisu jedini Goričani koji su srušili Dinamo ovog vikenda!

Nedjelja navečer donijela je HNK Gorici veliku pobjedu na Maksimiru, ali nešto slično dogodilo se i u nedjelju ujutro, kad su na teren izašli kadeti II Gorice i Dinama. Završilo je 2-0 za Goricu, vodeću momčad lige…

Objavljeno

na

Objavio/la

Pobjeda prve momčadi Gorice na Maksimiru odjeknula je očekivano glasno, sportska javnost je iznenađena, gotovo šokirana prvom pobjedom protiv Dinama u gostima, ali u pozadini te nedjeljne raspodije ovog se vikenda događalo još puno toga u svijetu HNK Gorice. Cijeli niz mlađih kategorija također je odrađivao svoje obaveze, svatko na svojoj razini, u svom okruženju, a u svemu tome dogodila se i jedna utakmica koju valja istaknuti…

Mjesto radnje je naš Gradski stadion, igralište s umjetnom travom, a vrijeme radnje je također nedjelja, ali ujutro. Već u 9 sati počeo je ogled Gorice II i Dinama II u kadetskoj konkurenciji Prve NL Centar. Prve momčadi Gorice i Dinama natječu se u HNL-u, a “dvojke” su u prvom sljedećem rangu, u kojem je na vrhu – Gorica! Tri utakmice, tri pobjede, svih devet bodova, gol-razlika 8-1… I velika pobjeda u tom trećem kolu.

Trener Denis Banić u ruke je dobio vrlo zanimljivu generaciju dječaka rođenih 2010. godine, koja je svoj potencijal pokazala i u ogledu s vršnjacima iz Dinama. Bila je to utakmica u kojoj je Gorica sve riješila već u prvom poluvremenu i do kraja uspjela sačuvati dva gola viška te tako nanijeti Dinamu prvi poraz ove sezone.

Mladi Goričani poveli su već u devetoj minuti, i to golom Karla Zajeca, da bi posao dovršio Ivano Mišković u 38. minuti. Iako su u sastavu imali i nekoliko reprezentativaca, klinci iz Dinama više se nisu mogli vratiti iz takvog minusa i Gorica je upisala vrijednu pobjedu, koja će ovim dečkima dati dodatni vjetar u leđa uoči izazova koji im slijede.

GORICA – DINAMO 2-0
1-0 Karlo Zajec (9), 2-0 Ivano Mišković (38)
Gorica: Šušterić, Džepina-Bajić, Šabarić, Zajec (od 63. Sinković), Čale (od 90. Panižić), Denčev (od 63. Salihović), Vučinić (od 83. Abramovich), Vetma, Mišković (od 63. Mačković), Filipec, Jantol (od 90. Marić)

Što se ostalih selekcija tiče, dodajmo kako je Dinamo u jednoj utakmici uspio i pobijediti Goricu, završilo je 3-0 za “modre” u konkurenciji juniora II, dok su selekcije iz HNL-a ovog vikenda imale polovičan učinak. Pioniri su remizirali s Rijekom (0-0), kadeti su doživjeli poraz (1-3), a juniori su podijelili bodove sa Slaven Belupom (1-1).

Nastavite čitati

Najave

Kesteni vrući, vrući! Uskoro 12. Buševska kestenijada

Što je jesen bez mirisa pečenih kestena?

Objavljeno

na

Objavio/la

Udruga Moj Buševec i ove će nas godine počastiti jesenskom poslasticom na 12. Buševskoj kestenijadi koja će 5. listopada u Buševec privući posjetitelje željne druženja, raznih slastica od kestena i mošta.

U sklopu same kestenijade održat će se i 7. Tur Challenge – utrka traktorskih kosilica, a program počinje u 15 sati.

Nastavite čitati

Sport

Kad su Islanđani doma u Vodicama… Gorička promocija uz pobjedu!

Košarkaši Gorice u nedjelju su pobijedili islandskog prvoligaša Njardvik u prijateljskoj utakmici odigranoj u Vodicama. Samo dva dana nakon +94 u kupu otputovali su u Dalmaciju i pokazali sve što znaju…

Objavljeno

na

Za kraj trećeg tjedna priprema trener Damir Miljković odveo je košarkaše Gorce do Dalmacije, u Vodice, gdje ih je ugostio islandski prvoligaš Njardvik, koji se nalazi u Šibeniku na priprema. Posrednik u dolasku bio je Mario Matasović, koji je ostao u prijateljskim odnosima sa sadašnjim pomoćnim trenerom Gorice Matejem Buovcem, koji je ne tako davno igrao na Islandu.

Bolju igru tijekom svih 40 minuta gorički košarkaši naplatili su pobjedom 88-83, kojom su zaokružili iznimno naporan tjedan, u kojem su odigrali čak tri utakmice. U ovoj trećoj momčad trenera Miljkovića sjajno je odgovorila zahtjevima protiv renomiranog suparnika, kojeg su Goričani iznenadili sjajnom igrom u oba pravca.

– Jedno veliko iskustvo za nas. Momci su bili sjajni, kao i cijeli ovaj period od kad smo se skupili. Jedna sjajna ekipa s Islanda nas je pozvala u goste, momčad je to koja u svojim redovima ima nekoliko zaista dobrih individualaca. Međutim, mi smo ovaj susret na najbolji način iskoristili za svoju promociju. Momci su sjajno reagirali, pogotovo u prvom dijelu, u kojem su igrali odlično. U drugom smo malo pali, što je i očekivano, no sve u svemu jako sam zadovoljan – kazao je nakon utakmice trener Miljković, koji je dečkima odlučio dati slobodan ponedjeljak.

– Mi želimo i hoćemo dočekati sezonu spremni. Momci daju sve od sebe i neka tako samo nastave. Pred nama je u petak prijateljska utakmica protiv Škrljeva, nakon čega nas čeka jedan jako dobar turnir u Đakovu, kojeg se nadam da ćemo osvojiti – zaključio je trener Gorice.

U susretu s Islanđanima zbog obaveza s kadetskom ekipom u sastavu nije bilo kapetana Ante Mašića i još uvijek ozlijeđenog Gabrijela Kuzmića, tako da je minutažu podijelilo jedanaest igrača – Frano Miloloža, Matija Pavlic, Borna Dramalija, Pavao Turić, Roko Ivanković, Kristijan Validžić, Petar Gruja, Jakov Ninić, Rinaldo Bljaić, Kristijan Šutalo i Tvrtko Gluhak.

Nastavite čitati

Reporter 452 - 28.08.2025.

Facebook

Izdvojeno