ktc
Povežite se s nama

Vijesti

Nekada su bile strah i trepet Turopolja

Od njihovih vradžbina krave su skakale poput antilopi

Objavljeno

na

Čovjekova potreba za mističnim od davnine je bila njegov pokretač i potreba, a neki su je platili i glavom. Progon vještica bio je omiljen ‘sport’ diljem ‘starog’ kontinenta pa tako i u hrvatskim zemljama sve do početka vladavine Marije Terezije i Prosvjetiteljstva. Zanimljivo je kako se zadnje suđenje kojim se propitao status neke osobe kao vještice u našoj zemlji održao u drugoj polovici 90-tih godina prošlog stoljeća. Štefica iz podravskog sela Kunovec Breg prokazana je od skidača uroka i ‘proroka’ Franje kao glavna coprnica u svom kraju. Na teret joj je stavio da izaziva bolesti kod djece te čini razne štete po selu. Mještani su počeli vršiti razne oblike nasilja nad ženom, javno su spaljivali stvari koje im je poklonila, djeca su je pljuvala, a susjedi bježali od nje. U atmosferi progona i straha posegnula je za pravosuđem i pokrenula sudsku parnicu kojom je u svibnju 1996. godine zakonski dokazala da nije vještica. Više o ovoj tematici porazgovarali smo s Nikolom Pejakom, sakupljačem usmene predaje i Margaretom Biškupić Čurla, ravnateljicom Muzeja Turopolja i pokretačicom Perunfesta.

Iako su progoni vještica sada već davna prošlost, još uvijek postoje ljudi koji se bave magijom i čarobnjaštvom.

– Nekada je bilo normalno da nedjeljom odeš na misu i moliš krunicu, a onda navečer bacaš ugljen u vodu. Vjerska stvar uzimala se zdravo za gotovo, kad većina na prostoru na kojem živim prakticira neku vjeru i ja ću je prakticirati, a sa strane ću prakticirati okultno. Ljudi ne samo da vjeruju u to, nego i danas postoje ljudi koji se bave s time. Osobno ih nikad nisam susreo, ali sam upoznao čovjeka iz Gustelnice koji tvrdi da ga je začarala coprnica dok se kao mladić vračao s blagom s ispaše. Coprnica ga je pogledala ‘urokljivim okom’ pa su se on i stoka poslije toga osjećali stalno umorno. Pomoć je zatražio kod druge coprnice i ona mu je dala savjet da preljeva vodu s tri različita izvora. Kako to nije pomoglo, na kraju je otišao kod svećenika koji mu je dao injekcije u vrat – rekao nam je Nikola.

 

Priče o coprnicama, vilama, kugama i ostalim mitskim bićima iz vatre, mraka i vode nisu nepoznanica u Turopolju. Usmenom predajom neke su se uspjele zadržati do danas, a neke će zauvijek ostati nepoznate.

– Svaki kraj ima te priče. Problem je što su one sa suvremenim tehnologijama gotovo nestale, jer nekad je to bio jedini vid zabave. Uz svjetlo svijeće često su se pričale i prepričavale priče o mitskim bićima. Sve to svoje korijenje vuče još iz staroslavenske mitologije i poganskih vremena. Problem je što ljudi ne vole pričati o tome. Kad kažem ljudi, mislim na kazivače. Problem je što se to u njihovim glavama kosi s vjerom, koja negira takve stvari i zapravo želi riješiti ljude straha od takvih stvari – objasnila je ravnateljica.

Prvi tko te zamoli za uslugu nakon što si spalio predmet vradžbine, taj ju je i postavio

Teško je doći do kazivača, a kada se i odluče progovoriti o tim stvarima to zna ponekad teško pasti i najiskusnijim slušateljima. Nikola nam je otkrio da ga je par puta znao uhvatiti strah slušajući osobna iskustva ljudi, a kao jedno od zanimljivijih istaknuo je priču iz sela Gračanica.

– Zabilježio sam priču jednog kazivača o slučaju koji se dogodio u jednom selu prekoputa Kupe i Pokupskog. Muškarac je svjedočio da je starica za koju se znalo da je vještica, jer prije je u svakom selu bilo osoba koje su se bavile takvim stvarima, bacila vradžbinu kad je prolazila kraj njihovog dvorišta. Naime, sutradan ujutro kad je krenuo izvesti blago na pašu, krave su postale nemirne i krenule preskakati ogradu poput antilopi. Mama kazivača preko puta ceste u koprivama je pronašla zavežljaj u kojem su bile kosti, komadi metala i kosa. Preplašena žena to je polila sa svetom vodom, izmolila se i na kraju zapalila. Nakon toga dotična baba došla je do nje i zatražila od nje aspirin za glavobolju, a to je bio znak da je upravo ona bacila vradžbinu. Prema vjerovanju kad spališ predmet kojim ti je netko napravio vradžbinu, tko te idući dan prvi dođe tražiti neku uslugu taj ti je to i napravio – ispričao nam je Pejak.

Ilustracija

Turopoljke nekada nisu zazirale od gatara

Ljudi su oduvijek voljeli znati što ih očekuje kako bi se pripremili na sve nedaće, pa je to dovelo do razvoja gatanja i svih mogućih načina proricanja sudbine. Od davnine su proročice i proroci proricali ljudske sudbine. Taj običaj također je duboko pustio svoje korijenje i u Turopolju i okolici.

– Ženska narodna nošnja iz Lukinić Brda ima specifični ukras na sebi. Primijetili smo da na nekim nošnjama dio tog ukrasa nedostaje. Na nekima ga ima, a na nekima ne. Postavili smo si pitanje zašto je tome tako i saznali da su te male ukrasne trake sa fertuna nekada koristile za gatanje pa su ih žene jednostavno skidale kad su išle kod gatare. Bilo kakva priča o tome izazivala je veliki otpor kod naših sugovornica. Najčešći odgovor bio je ‘Ja to nikad nisam radila, samo sam čula da su neke to radile’. Iako je bilo zabranjeno, ljudi su to radile iz zabave. No, niti jedna nije htjela potvrditi da je bila kod gatare – otkrila nam je Biškupić Čurla.

Ilustracija

Coprnjak iz Hotnje dokazao da može biti nevidljiv

Iako su u povijesti žene najčešće bile optuživane za vještičarenje, ne treba zaboraviti i coprnjake koji su najčešće imali dužnost duhovnih vođa u svijetu coprnica. Oni bi okupljali coprnice na seminarima, a što se točno tamo događalo do danas je ostalo nepoznato, možemo samo nagađati. Coprnjaki su navodno bili jako moćni.

– Jedan moj kazivač govorio mi je o slučaju iz 1997. ili 98. u Hotnji. Stariji muškarac koji se predstavljao kao coprnjak i imao knjigu s čarolijama, uspio je postati nevidljiv. Na očigled mlađeg muškarca, coprnjak je ušao u štalu svog susjeda i pomuzao kravu, a da ga susjed ni nitko od ukućana koji su bili u dvorištu i ulazili u štalu nije vidio – prepričao nam je Pejak.

Objasnio nam je kako se ‘zanat’ uvijek prenosio po majčinoj liniji.

– Zanimljivo je da se taj zanat uvijek prenosio po ženskoj liniji u obitelji. Više puta sam zabilježio da se vještičarenje prenosilo s bake na mamu, s mame na kćer, s kćeri na unuku, a nikada da se netko sa stane samoinicijativno počeo baviti time. To je uvije bila obiteljska stvar – dodao je.

Ilustracija

Pojavljivale su se s prvim zrakama sunca

Kako smo doznali coprnice i coprnjaki nisu jedine zvijezde turopoljskog mističnog svijeta. Izvori te korita rijeka i potoka njihova su prirodna staništa.

– Kazivači mi često pričaju o vilama. U načelu one su dobre, a znaju biti nestašne i ukrasti stoku iz štala. Neki tvrde da ih mogu vidjeti samo dobri i neiskvareni ljudi, a najčešće su viđene uz korita rijeka i potoka kako se peru, uređuju i pjevaju. Ponekad tamo dolaze s prvim zrakama sunca i lebde, drže se za ruke i plešu. Kada ih čovjek vidi najčešće nestaju u vodi, ali bilo je slučajeva da su vile prilazile ljudima i upozoravale ih na nešto poput toga da ne rade nedjeljom ili blagdanom. Pored bijelih ili dobrih vila, postoje i crne ili zle. Najčešće su u pratnji vraga i demona, ali to je rijetkost, do sada sam zabilježio samo dva takva slučaja – ispričao nam je sakupljač priča.

Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine

Pa ipak, sve ove priče treba uzeti s rezervom jer ponekad stvari nisu onakve kave nam se čine.

– Dosta toga ima stvarnu podlogu, pogotovo kad ti ljudi iz prve ruke pričaju svoje doživljaje. Po njihovim reakcijama imam osjećaj da me nisu lagali. Ti vidiš po čovjeku da mu je možda malo neugodno i počne se malo preznojavati. No, uvijek postoji mogućnost da mu se nešto pričinilo. Mislim da se kod nijednog kazivača ne radi o obliku mentalne bolesti. Može biti da je netko bio pijan i takve stvari moraš uzeti u obzir. Prije se često pio tudum, koji ima halucinogena svojstva – naglasio je Nikola.

Dobra prilika za zaradu

Priče o coprnicama, vilama, kugama i ostalim mitskim bićima iz vatre, mraka i vode dobra su podloga za razvoj turističke priče. Perunfest je najbolji pokazatelj da postoji publika zainteresirana za tu tematiku. Riječ je o projektu iza kojeg stoji Muzej Turopolja.

– Neki vole cosplay i kostimiranje, kao što drugi vole folklor, ići na aerobik ili teretanu. Najbolji je primjer Red Čuvara grada Zagreba, viteška udruga čiji su članovi poslovni i obiteljski ljudi, a kroz svoj hobi čuvaju našu tradiciju. Tako da postoji velik interes za tu tematiku. Perunfest je od prve godine napravio bum, ja sam sigurna da se oko njega otvori neki kamp da bi on bio pun. Od 1. travnja na našoj Facebook stranici krenu upiti za festival, a većina tih ljudi nije s goričkog područja. Postali smo prva manifestacija koja je uspjela privući ljude na naše područje. Vjerujem da je velikim djelom za to zaslužan o Zdenko Bašić, umjetnik koji je nadaleko poznat. Primijetili smo da nam se posjetitelji vračaju, što znači da radimo dobar posao – pohvalila se ravnateljica Muzeja Turopolja.

Prilika je tu samo je treba znati iskoristiti. Muzej Turopolja je Perunfestom je odškrinuo vrata, a sada je red na drugima da prepoznaju potencijal i pokušaju komercijalizirati bogatu kulturnu baštinu Turopolja.

Sport

Matirani u jednom potezu: Livaja zabio za odluku, Pršir dobio ‘neviđeni’ žuti…

Nogometaši Gorice poraženi su 1-0 na gostovanju kod Hajduka na Poljudu, a potez odluke povukao je Marko Livaja u četvrtoj minuti. Gorica nije imala snage da odgovori, pa će bodove tražiti u petak s Lokomotivom…

Objavljeno

na

Objavio/la

Jedan trenutak nepažnje, jedan duel u kojeg je nešto “labavije” ušao Jakov Filipović, igrač kod kojeg u pravilu nema labavo, i jedan udarac kojeg Matijaš nije mogao zaustaviti… Ta su tri detalja pretvorena u odlučujući trenutak ogleda Hajduka i Gorice na Poljudu, a gol za uvodnih, ali i konačnih 1-0 postigao je Marko Livaja. Dogodilo se to već u četvrtoj minuti, a sve nakon toga bila je – kamilica.

Generalno gledajući, bila je to slaba nogometna predstava na zatvaranju kola u HNL-u. Hajduk je u tom jednom potezu svoje napravio i ništa više nije morao forsirati, a Gorica nije imala dovoljno snage, energije, vjerojatno i kvalitete da bi napravila nešto više prema naprijed i zaprijetila tom minimalnom vodstvu Hajduka. Nekoliko pokušaja izlazaka prema naprijed je zabilježeno, u prvoj fazi drugog poluvremena imali su Goričani i terensku inicijativu, više su držali loptu, no pravog udarca na domaći gol nije bilo.

Trener Mario Carević na Hajduk je krenuo bez ozlijeđenih Poza i Ercega, a na klupi su ostali Čabraja i Pršir, pa su od prve minute priliku dobili Mateo Leš na lijevoj strani obrane, Ognjen Bakić u sredini te Theo Epailly i Wisdom Sule u ofenzivi. Ovaj posljednji navedeni, Nigerijac Sule, isticao se po nervozi, zbog odgurivanja Šarlije dobio je i jedini žuti karton u prvom poluvremenu, pa ga je trener Carević očekivano izvukao iz igre na poluvremenu.

Kad smo već kod žutih kartona, recimo i da je Jurica Pršir dobio jedan od nevjerojatnijih žutih koje ste ikad vidjeli, iako bi “prekršaj” koji se dogodio bilo  točnije opisati kao – neviđen! Iako je Pršir bio najmanje pola metra od protivničkog igrača, sudac Vukančić se oglasio, a o kako se bizarnoj odluci radi svjedoči i detalj koji je slijedio. Jura je, naime, poludio! Svi koji ga poznaju, jako dobro znaju da je riječ o najboljem dečku na svijetu, mirnom i smirenom, pametnom i staloženom… Kad je on tako reagirao, sve je zapravo jasno.

Dobio je Pršir i jedan ozbiljan udarac u 75. minuti, u blizini centra igrališta, ali taj start Brajkovića na prvu nije okarakteriziran kao prekršaj. Koju sekundu potom Perić je srušio Rebića u kaznenom prostoru, da bi na konce priče VAR pomogao da sudac Vukančić shvati kako je ono što se dogodilo u duelu Pršira i Brajkovića ipak prekršaj igrača Hajduka… Heureka.

– Odigrali smo dva različita poluvremena. Bojao sam se ove utakmice zbog polufinala protiv Dinama u srijedu, nakon kojeg smo imali nekoliko ozljeda. Zbog toga smo morali igrati drugačije, nismo imali Pozu. Pokušali smo kontrolirati Pukštasa s dvije radne “šestice”, ali smo bili prazni energetski – analizirao je trener Mario Carević pa nastavio:

– U drugom poluvremenu bili smo življi, bolji u pritisku, ali nismo znali iskoristiti prilike. Hajduk je bio opasan jer smo se otvorili i izašli u pritisak, kao i mi, ali eto. Imali smo ideju u prvom poluvremenu kako bismo uštedjeli malo energije, ulaskom Pršira smo dobili na kreaciji. Sule je bio malo nervozan i imao je žuti karton pa smo kemijali s Bogojevićem u vrhu napada. Erceg neće biti spreman za iduće kolo, kao ni Pozo, ali naći ćemo neko rješenje.

U tom idućem kolu Goricu čeka važna utakmica, sudar s Lokomotivom na domaćem travnjaku.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Održan paraatletski miting – na stadion stiglo više od 140 natjecatelja iz cijele Hrvatske

Miting u sklopu Hrvatske paraatletske lige okupio je sportaše iz 16 klubova, a domaćini iz PAK Uspon poručuju da paraatletika raste iz godine u godinu.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Gianna Kotroman/Cityportal

Razgovarala: Gianna Kotroman

Danas je održan paraatletski miting u sklopu 2. kola Hrvatske paraatletske lige, koji je na Radnikovom stadionu okupio 144 natjecatelja iz cijele Hrvatske. Natjecanje je organizirao Paraatletski klub Uspon, a uz sportaše, trenere, asistente i suce na stadionu se okupilo ukupno oko 200 do 250 ljudi.

Predsjednik PAK Uspon i hrvatski paraolimpijac Velimir Šandor istaknuo je kako je zadovoljan odazivom, ali i uvjetima koje imaju.

“Sretan sam kad vidim ovoliko ljudi, parasportaša, znam da radimo izuzetno dobre stvari jer počeli smo s tridesetak sportaša, a došli smo do brojke od 150 natjecatelja. Imamo izvrsne bacačke uvjete, sretan sam da možemo tolike ljudi ugostiti. Zahvalan sam Gradu Velikoj Gorici koji nas podržava, ŠRC-u koji nam daju odlične uvjete, stadion je stalno pokošen, otvoreno je 0-24 pa možemo doći bilo kad trenirati. Imali smo 155 prijava, ali došlo je 144 natjecatelja, plus prateće osoblje, treneri, asistenti, suci, dakle brojka je oko 200-250 ljudi”, poručio je Šandor.

Naglasio je i da je u Velikoj Gorici nastupila kompletna postava bacačke paraatletske reprezentacije, te da je Uspon posljednjih godina među tri najbolja kluba u Hrvatskoj, a taj plasman žele zadržati i ove sezone.

Na stadionu je bio i predsjednik Gradskog vijeća Darko Bekić, koji je poručio kako je Velikoj Gorici čast ugostiti natjecanje ovakvog značaja.

“Čast nam je i ove godine ugostiti ovaj turnir na našem gradskom stadionu. Došlo je oko 150 natjecatelja iz cijele Hrvatske. Od Slavonije pa sve do Dalmacije. Mi kao sugrađani možemo biti ponosni na naš Paraatletski klub Uspon, način na koji to rade, način na koji se bore u cijeloj ovoj sportskoj priči i mogu naglasiti kako su nam jedna velika inspiracija. Ta njihova nepokolebljiva volja zaista je inspiracija svima nama. Hvala im i hvala gospodinu Šandoru što se još jedne godine potrudio oko organizacije ovog turnira”, rekao je Bekić.

Među sudionicima bila je i Jelena Vuković, dopredsjednica PAK Pula i trenerica, koja je u Veliku Goricu stigla s ekipom od 16 sportaša, koja je i sama postigla impresivna postignuća.

“Inače sam paraolimpijka, nastupila sam na četiri paraolimpijade, od toga u Ateni 2004. osvojila broncu u bacanju diska, svjetska i europska prvakinja, dvaput sam rušila svjetske rekorde, jednom u bacanju diska, a drugi put kugle. Inače dolazim iz sportske obitelji. Moja prva ljubav je bila košarka, nakon toga sam počela vozit utrke u kolicima. Jedan dan sam došla na stadion, počela sam bacati te su mi rekli da sam rođena za bacanje kugle i diska, da imam sve predispozicije. I tako danas slavim 30 godina od svog prvog nastupa, dakle davne 1996”.

Mitingu su se pridružili i parasportaši iz PAK Agram iz Zagreba, kako njihov predsjednik Branko Omazić objašnjava, najviše je onih u kolicima.

“Ovdje imamo 13 atletičara u raznim kategorijama, najviše onih u kolicima. To je neki trend u Zagrebu, nitko ih neće uzeti u svoj klub, ali mi hoćemo, kod nas su oni uvijek dobrodošli. Dosta smo dobro uspjeli s tim projektom, išli smo u kamp u Medulin, Pulu i imamo dosta solidne rezultate. Dosta su uporni”.

Podsjetio se i na same početke Uspona.

“Mi smo prijateljski klub s Usponom, mi smo ga i osnovali, donijeli smo rekvizite i opremu, napravili smo statut, a uključili smo i Šandora koji je već bio reprezentativac. Gledajući kako Uspon radi, mislim da nismo pogriješili. Imaju jedno veliko razumijevanje koji mi nemamo u Zagrebu”, govori Omazić.

Šandor je na kraju poručio kako sezonu Hrvatske paraatletske lige nastavljaju još četiri kola, a za građane ima jednu posebnu molbu.

“Do kraja kola nas čekaju još četiri kola Hrvatske paraatletske lige, s tim da na dva kola (Zagreb i Pula) idu samo natjecatelji koji osvajaju više od 100 razreda bodova. Vinkovci i Split su dva natjecanja na koja bi voljeli odvesti sve svoje članove u punom broju. Za to bi molili ako bi ljudi moglo dobrovoljno donirati da to omogućimo. Nekom je to malo, ali nama to stvarno puno znači”, rekao je Šandor.

Kod za IBAN donosimo u nastavku.

Foto: Gianna Kotroman/Cityportal

Nastavite čitati

Crna kronika

Dvostruka tragedija – žena skočila sa zgrade, u stanu pronađeno tijelo maloljetnice

Objavljeno

na

Danas, 12. travnja oko 10.50 sati, žena se bacila sa stambene zgrade u neposrednoj blizini Policijske postaje Velika Gorica, izvijestila je policija.

Kako doznajemo, radi se o sveučilišnoj profesorici.

Nakon toga, u stanu je pronađeno tijelo maloljetne ženske osobe, a sumnja se da je smrt nastupila kao posljedica nasilne smrti.

Na mjestu događaja u tijeku je očevid, kao i kriminalističko istraživanje kojim će se utvrditi sve okolnosti ove tragedije.

Nastavite čitati

Moja županija

Zagrebačka županija među vodećima po broju novih doktora znanosti – evo kako stoji u odnosu na ostatak Hrvatske

Najviše doktorata i dalje dolazi sa Sveučilišta u Zagrebu, a žene čine gotovo 58 % svih novih doktora znanosti.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Tirachard Kumtanom/pexels.com

Zagrebačka županija našla se među pet najuspješnijih u Hrvatskoj po broju novih doktora znanosti. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2025. godini u Zagrebačkoj županiji doktoriralo je 48 osoba, što je sedam više nego godinu ranije, odnosno rast od 17,1 %.

Kako prenosi Župan.hr, kada se gleda odnos prema broju stanovnika, Zagrebačka županija ima 0,15 doktora znanosti na 1.000 stanovnika. Najviše ih u tom omjeru ima Primorsko-goranska županija s 0,30, dok Splitsko-dalmatinska bilježi 0,23. Najveći dio doktorata i dalje se stječe na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je doktoriralo 64,9 % svih novih doktora znanosti u Hrvatskoj.

Žene i dalje čine većinu među novim doktorima znanosti, od ukupno 800 doktorata, 463 su ostvarile žene, što je 57,9 %.

Najviše doktorskih radova napisano je iz područja biomedicine i zdravstva (27,9 %), zatim iz tehničkih znanosti (21,1 %) te društvenih znanosti (17,7 %). Najviše novih doktora znanosti bilo je u dobnoj skupini od 30 do 34 godine.

Najveći broj doktora znanosti zaposlen je u obrazovanju (42,4 %), a slijede zdravstvena zaštita i socijalna skrb s 17 %. Doktorski studij u najvećem broju slučajeva financirao je poslodavac (42 %), dok je 37,4 % doktoranada troškove podmirilo samostalno.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji s Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Gorica na Poljudu: ‘Hajduk je sve bolji, ali i mi smo jako motivirani…’

Nogometaši Gorice u nedjelju od 18.30 sati gostuju kod Hajduka na Poljudu, u utakmici u kojoj bi “ponos grada” mogao biti značajno oslabljen neigranjem nekoliko ključnih igrača

Objavljeno

na

Objavio/la

Spektakularna utakmica u polufinalu Kupa u srijedu i poraz 6-3 od Dinama ostao je iza nogometaša Gorice, ali ostale su iza te utakmice i posljedice. Nekoliko igrača je ozlijeđeno, nekoliko upitno, a novi izazov nije ništa jednostavniji nego onaj prethodni – u nedjelju od 18.30 sati vrijeme je za gostovanje kod Hajduka na Poljudu.

– S obzirom na to da smo u srijedu imali zahtjevnu i iscrpljujuću kup utakmicu s Dinamom, drugačija je priprema za gostovanje u Splitu. Imamo i neke probleme s ozljedama, nemamo puni tjedan za pripremu, ali igrači koji će biti u kadru će odgovoriti zahtjevima. Nadam se da ćemo odigrati dobru utakmicu, iako je Hajduk na Poljudu favorit. Nas veseli igrati u takvoj atmosferi, a mislim da će i igrači biti iznimno motivirani i željni dobre izvedbe – rekao je trener Gorice Mario Carević.

Ozbiljan udarac za Goricu je izostanak iskusnog Ante Ercega, a još ozbiljniji bio bi neigranje Ikera Poza, koji je u najmanju ruku upitan. Ne bude li ni kapetana Jurice Pršira, što je također vrlo izvjesno, mogli bi Goričani desetkovani istrčati na Poljud. Međutim, alibiji se neće tražiti, Carević će pokušati složiti što konkurentniji kadar, koji će imati pravo nadati se nečemu na splitskom nogometnom zdanju.

– Mi smo u dobrom nizu jer u zadnjih devet utakmica imamo samo dva poraza od Dinama. Ako želimo rasti kao momčad, nevezano uz rezultat, moramo biti stabilni u svakoj utakmici i napredovati u stvarima u kojima nismo bili dobri te popravljati one koje mogu biti još bolje. Najviše inzistiram da budemo obrambeno stabilni. Protiv Dinama, koji je dosta bolji i kvalitetniji, bili smo u egalu do 60. minute, a onda upali u nekakvu ‘crnu rupu‘, a to je ono što se ne bi smjelo događati, bez obzira na kvalitetu suparnika – govori Carević.

I da, Gorica je u doista dobroj formi, izgleda posloženo i raspoloženo, ali sve bolji je u zadnjih nekoliko tjedana i Hajduk.

– Hajduk je u nekoliko zadnjih kola rasterećen i automatski mu je i izvedba značajno bolja. Kad je tenzija veća i kad si blizu borbe za nešto, onda izvedba može patiti. To je tako. Sad Splićani pokazuju baš ogromnu kvalitetu. Znamo da vole kontrolu posjeda, znamo da žele kontrolirati utakmicu, da imaju dosta jako dobrih pojedinaca, ali u takvoj atmosferi ćemo i mi biti motivirani. I možemo sigurno odigrati dobru utakmicu – uvjeren je trener Gorice.

Bitka za Europu i dalje nije izgubljena, Gorica je na šest bodova od te četvrte pozicije, ali trebat će našim nogometašima pravi pothvat da bi do toga cilja i došli. U tu kategoriju definitivno upada i eventualna pobjeda kod Hajduka, što se dogodilo dvaput u ovih nepunih osam prvoligaških godina. U prvom dolasku na Poljud, još tamo u ljeto 2018., Gorica je slavila 2-0, a pobjeda 4-2 upisana je krajem 2020. godine, u posljednjoj utakmici u kojoj je Goricu vodio Valdas Dambrauskas. I nakon koje je upravo u Hajduk otišao Mindaugas Nikoličius, tadašnji sportski direktor Gorice.

Ove nedjelje Goričane će kao igrači Hajduka dočekati Adrion Pajaziti i Anthony Kalik, ima i u goričkom kadru bivših igrača Hajduka, a malo prije 20.30 sati doznat ćemo tko će se ovoga puta veseliti…

MOGUĆIH PRVIH 11 GORICE
Matijaš – Perić, Filipović, Čabraja – Trontelj, Bakić, Kavelj, Bogojević – Pavičić, Epailly – Sule

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno