Povežite se s nama

Vijesti

‘Nekad smo se bavili stokom, danas kućnim ljubimcima’

Cijeli svoj radni vijek proveo je u Veterinarskoj stanici Velika Gorica, koja je već 70 godina u samom vrhu  hrvatskog veterinarstva

Objavljeno

na

Veterinarska stanica Velika Gorica ove godine slavi veliki jubilej. Već 70 godina pomažu životinjama na području Turopolja, Posavine i Vukomeričkih gorica. Osnovana je davne 1949. godine i imala je šest područnih ambulanti. Ambulanta u Pokupskom pripojena joj je 1962. godine. U to doba ambulantu su imala naselja Mraclin, Vrbovo Posavsko, Šćitarjevo, Dubranec, Pokupsko, Kravarsko i Velika Gorica.

– Turopolje je u to vrijeme bilo poznato kao stočarski kraj. Prvo simentalsko govedo koje je došlo u bivšu Jugoslaviju, došlo je upravo na ovaj teren. Križalo se s našim domaćim autohtonim govedom i tako smo dobili križanog simentalca. S umjetnim osjemenjivanjem stoke počeli smo već 1952. godine. Velika Gorica je tada imala vrlo jak stručni kadar. Vodila se briga o educiranju kadrova različitih profila: farmakologija, peradarstvo, svinjogojstvo…. Ja sam magistar znanosti iz područja higijene tehnologije živežnih namirnica. Mladi ljudi su se tada redovito educirali. Nismo zaostajali u europskim trendovima što se tiče dijagnostike, preventive, kurative, dijagnostike i kirurgije – rekao nam je Josip Kozačinski, umirovljeni veterinar. Većinu svog radnog vijeka proveo je upravo u ovoj veterinarskoj stanici.

Danas se profil pacijenata uvelike promijenio, stoku su zamijenili kućni ljubimci. U goričkoj Veterinarskoj stanici i dalje se trude zadržati kvalitetu usluge pa se tako uložilo u infrastrukturu, a konstantno se potiče educiranje djelatnika.

Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

– U protekle tri godine uložena su velika sredstva u rekonstrukciju zgrade i interijera, a nabavili smo i novu opremu. Pružamo gotovo sve zdravstvene usluge za male i velike životinje. Veterinarska stanica Velika Gorica danas je u samom vrhu veterine u Hrvatskoj. Osim u opremu, ulažemo i edukacije naših djelatnika. Imamo zaposleno 15 doktora veterinarske medicine, od kojih je pet magistara znanosti, šest tehničara i pomoćno osoblje, sve ukupno 31 zaposlenika. Cilj nam je i u idućim godinama zadržati nivo usluga koje pružamo – istaknuo je Marko Morić,  direktor Veterinarske stanice.

NESTALE AMBULANTE U SELIMA

Od nekadašnjih sedam ambulanti opstale su samo četiri: Velika Gorica, Kravarsko, Pokupsko i Vrbovo Posavsko. Ambulanta Dubranec ugašena je 1994. godine, Šćitarjevo 2000., a Mraclin 2008. godine. Sve mu tome kumovalo je snaženje uvoznog lobija, koji je 80-tih godina počeo uzimati maha. Kraj 60-tih, 70-te i do početka osamdesetih godina bilo je zlatno doba stočarstva u Turopolju.

– 1975. godine Veterinarska stanica u vlastitom tovu imala je između 15 i 17 tisuća komada junaca te tri tisuće komada svinja. Vodili smo nadzor o zdravlju junadi i svinja na farmama na našem području. Od 1963. godine nadgledali smo mliječne farme u Vukovini i Petrovini, riječ je bila o farmama s nekoliko stotina komada istočnog frizijskog goveda. U Kušancu, Okujama i Buševcu  uzgajali su svinje. Čitav ovaj teren bio je pokriven s tovom junadi i svinja. Posavina je bila poznata po uzgoju konja. U jesen bi dolazili Talijani s kamionima i otkupljivali ždrjebad i konje. Sve se promijenilo otvaranjem prvih trgovačkih lanaca, to je označilo početak enormnog uvoza junetine, svinjetine, govedine i mlijeka što je osiromašilo ovaj kraj i dovelo do propadanja sela. Mlađi ljudi su odlazili u Veliku Goricu ili Zagreb, stariji ljudi koliko su još mogli raditi radili su. Uglavnom, stoke više nije bilo – objasnio je Kozačinski.

NIŠTA BEZ ŽIGA ILI PLOMBE

Veterinarska stanica nekada je vršila nadzor nad klanjem stoke, prometom mesa i mesnih prerađevina, mlijeka i jaja na području Velike Gorice i susjednih općina. Krajem 80-tih ukinuta je veterinarska inspekcija te se više nije moglo kontrolirati promet mesa u trgovačkim lancima i mesnicama. Sve to bilo je prepušteno sanitarnoj inspekciji ili samim potrošačima, koji su mogli sami odlučiti hoće li prijaviti nepravilnost.

Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

– Mi smo mjesečno vršili kontrolu jaja, krvi, fecesa i hrane na farmi pilića. Nije se moglo dogoditi da bi jaja iz farme otišla, a da nisu imala veterinarsku potvrdu. Isto tako, nije se moglo dogoditi da meso ili mesne prerađevine iz klaonice otiđu bez veterinarske potvrde. Na svakom komadu mesa morao je biti žig, na kobasicama markica ili plomba, bila je rigorozna kontrola – naglasio je naš sugovornik.

Sve to dovelo je do novog problema. Meso koje se može pronaći na policama trgovačkih lanaca uglavnom je iz uvoza. Često je teško pratiti njegovo porijeklo, a nerijetko meso u frižiderima stoji i više od godine dana. To u konačnici loše utječe kako na njegove nutritivne vrijednosti, tako i na ukus.

– Jednom sam naišao na meso peradi koja je bila uvezena i duboko smrznuta godinu dana. Vjerujem da je ona u trenutku smrzavanja bila bakteriološki ispravna, ali to meso je tijekom stajanja sigurno izgubilo svoje nutritivne vrijednosti. Meso svinjske pasmine pietren zna biti vodenasto. Stavite šnicl peći, a ono vam se digne kao đon. To se događa kada je meso puno vode, a kad ona izađe ono postane tvrdo i suho. Problem je u tome što to meso nije zrelo, a životinje su bile držane u zatvorenom prostoru s minimalno slobode kretanja. To meso zato nema kvalitetu – priča nam Josip, pa objašnjava o kavim se tu razlikama radi.

BEZ MASNOĆE NEMA FINOĆE

– Perad vam se sada kolje s napunjeni 42 do 46 dana, a nekada se pile na selu tovilo pet do šest mjeseci i bilo pušteno da vani hoda. Kad se peklo meso domaće svinje, ne samo da je mirisalo dvorište kuće u kojoj se peklo, nego deseti susjed osjetio je miomirise pečenja.  Prva Gavrilovićeva zimska salama pravljena je od turopoljske svinje. Ona je bila ukusna zbog mesa koje ima sitne miofibrile protkane s masnoćom. Vi kad pečete to meso ili radite suhomesnate proizvode ono je ukusno jer uz mišić ima i masnoću – istaknuo je umirovljeni veterinar.

Dodao je kako naša teletina završava u Italiji. Šunka i šnicl ostaju u ostaju kod njih, dok nam vračaju lopaticu i flam, a to naši sugrađani kupuju po trgovačkim lancima. Naš ‘baby beef’ se ne može kupiti kod nas, sve što se proizvede ide u inozemstvo. Još 1988. godine bjelovarsko i turopoljsko područje, proglašeno je regijom s najboljim baby beef-om u Europi. Osim mesa loše kvalitete, građani sve češće , a da ni ne znaju, konzumiraju supstance koje ostavljaju neizbrisiv trag na njihovom zdravlju.

Foto: Facebook/Cow Lovers

– Pogledajte koliko djece danas ima probleme s raznim vrstama alergija. Zabrinjavajuć je i broj mladih žena koje boluju od karcinoma dojke, jajnika i uterusa. Od kuda sve to? Hormoni. Sedamdesetih godina u Europi su se masovno primjenjivali hormoni rasta u tovu junadi i peradi. Prvi takvi slučajevi otkriveni su u Sloveniji, a poslije i u Hrvatskoj. Ne smijem imenovati proizvođače, ali iznenadio sam se kad sam vidio koja je velika farmaceutska tvrtka proizvodila te hormone. Od tog trenutka, gdje sam god mogao izbjegavao sam upotrebu njihovih proizvoda – otkrio nam je Kozačinski.

TELETOM SE PLAĆAO POREZ ILI KUPOVALA DRVA ZA OGRJEV

Dok je selo još bilo selo, a domaćini su ponosno uzgajali svoje blago i od toga živjeli, veterinar je uvijek bio drag gost. Uz liječnika i župnika, veterinar je bio jedan od najvažnijih aktera u životu sela. On je vodio brigu o blagu svake obitelji, a tako i o njihovoj egzistenciji. Ljudi su bili siromašni i njihova kravica bila im je sve. Seljak je unaprijed znao kamo će s teletom. Njegovom prodajom moglo se platiti porez ili kupiti drva. Odnos između veterinara i seljaka bio je blizak, a radilo se i na kredit. Usluga liječenja naplaćivala se kad bi se prodalo tele, odojak ili ždrijebe. Često je bilo i komičnih situacija.

– Kako sam visokog rasta i imam duge ruke često sam išao na ždrijebljenje kobila. Do glave ili noge ždrijebeta nije bilo lako doći, trebalo je imati jako dugu ruku i biti visok. Kolega me je tako jedanput zamolio da umjesto njega odem na ždrijebljenje. Poznavao sam gazdu i gazdaricu. Kad sam došao kobila je bila zbilja visoka, jahača kobila. Ustanovio sam da je ždrijebe krivo okrenuto i trebalo ga je izvući van. Stao sam na prste i gurnuo ruku najdublje što sam mogao u kobilu. Lice mi se nalazilo blizu vagine, a gazdarica me je upitala: – Buš joj pusu dal?-. Prvo mi je bilo malo nelagodno, a onda sam joj odgovorio kao iz topa: ‘Čuj bolje njoj nego tebi’. Svi koji su se tu našli pukli su od smijeha, a zgodna gazdarica, nakon što me je pošpotala, i sama se nasmijala mojoj dosjetci – otkrio nam je Josip.

Sport

Tržnica nogu ima nove cijene: Pršir predvodi Goricu, neki rasli, neki padali…

Specijalizirana nogometna stranica Transfermarkt ažurirala je vrijednosti igrača u HNL-u, u kojoj je najveći skok napravio napadač Lokomotive Aleks Stojaković. Što se tiče Gorice, promjena na vrhu nema, ali promjena ima…

Objavljeno

na

Objavio/la

U nedjelju je završila 2025. godina u SuperSport HNL-u, kao završni čin poslužio je poraz Gorice na Rujevici (1-0), a od tog trenutka postalo je kristalno jasno tko je gdje po pitanju klubova u HNL-u. Dinamo prvi, Hajduk drugi, a naša Gorica na sedmome mjestu, na pet bodova ispred posljednjeg Osijeka…

Dan poslije, kao poseban dodatak, stigle su i pojedinačne procjene učinjenog u prvoj polovici sezone u HNL-u. Naime, čuveni Transfermarkt, najmjerodavniji dostupan izvor po pitanju vrijednosti igrača na tržištu, objavio je nove cifre. One stare su ažurirane, u nekim slučajevima uvećane, u nekim drugim umanjene, a gledajući HNL u cjelini, odskočio je jedan igrač – Lokomotive!

Aleks Stojaković, slovenski napadač iz redova Lokosa, “skočio” je za ogromnih 620 posto, jer dosadašnja vrijednost bila mu je 125.000 €, a nakon ažuriranja je došao na 900.000 €.

Ogroman iskorak napravio je i mladi branič Hajduka, 18-godišnji Branimir Mlačić, kojeg se povezuje i s nekim velikim klubovima, u prvom redu s milanskim Interom. . Mlačić je prije ažuriranja vrijedio 800.000 eura, a sad mu je vrijednost procijenjena na četiri milijuna eura, što je skok od 400 posto.

Dinamov Ismael Bennacer bio je najvrjedniji igrač lige s vrijednošću od deset milijuna eura, ali on je u novom ažuriranju pao na devet milijuna, koliko vrijedi i Toni Fruk, najbolji igrač lige po izboru kapetana. Njegov suigrač iz Rijeke Niko Janković doživio je najveći pad, i to od tri milijuna eura…

Što se tiče Gorice, na vrhu liste ostao je Jurica Pršir, koji ulazi u posljednjih šest mjeseci ugovora, a možda mu baš zato vrijednost i nije narasla sa 1,5 milijuna eura. Na istoj razini ostao je i prvi sljedeći najvrjedniji igrač Gorice, Slovenac Žan Trontelj, koji je na 800.000 eura, a na trećemu mjestu je Iker Pozo. Sjajnu jesen Španjolac je iskoristio da mu vrijednost skoči sa 500.000 na 750.000 eura.

Na pola milijuna eura od rujna je bio i Filip Čuić, koji je sad također napredovao, ali nešto manje nego Pozo. Čuićeva procijenjena vrijednost sad je 650.000 eura, jednako kao i u slučaju Ante Kavelja, koji je ostvario najveći skok. U samo tri mjeseca “skočio” je za 400.000 eura!

Luka Vrzić također je napredovao, sad vrijedi 450.000 eura, što je skok u odnosu na dosadašnjih 300.000, a svoju vrijednost kroz posljednja su tri mjeseca povećali i Marijan Čabraja te Medin Gashi.

S druge strane, tu je i skupina onih čija je vrijednost išla prema dolje. Vanja Pelko tako više ne vrijedi 400.000 nego 300.000 eura, identičan pad zabilježio je i Jakov Gurlica, a Ivan Fiolić pao je s 300.000 na 200.000 eura. Vrijednost polako pada i 32-godišnjem Jakovu Filipoviću, ali samo u brojkama, jer na terenu i u svlačionici od neprocjenjive je važnosti, a godine su važan faktor i u slučaju Ante Ercegu. Starom majstoru u 37. godini vrijednost je procijenjena na 50.000 eura…

Gledajući klubove, Gorica je na pretposljedjem mjestu, s ukupnom vrijednošću od 8,6 milijuna eura.

Nastavite čitati

Najave

Župa Velika Mlaka priprema božićni koncert – “radujmo se zajedno”

Tradicionalni glazbeni program i božićni sajam nude priliku za druženje, zabavu i podršku uređenju crkve,

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Župa Velika Mlaka/FB

Župa Presvetog Srca Isusova iz Velike Mlake organizira tradicionalni božićni koncert u nedjelju, 28. prosinca, s početkom u 17 sati. Nakon koncerta, posjetitelji će moći sudjelovati na božićnom sajmu koji se ove godine održava u podrumu nove crkve.

Uz glazbeni program, posjetitelji sajma moći će uživati u toplim napicima, kobasicama i fritulama, dok čekaju izvlačenje dobitnika tombole s vrijednim nagradama. Svi dobrovoljni prilozi namijenjeni su uređenju nove crkve.

“Pozovite prijatelje, obitelj i susjede i radujmo se zajedno”, poručuju.

Nastavite čitati

Sport

Spartansko obaranje ruku: Vikinzi iz Gorice uzeli dvije medalje u Varšavskoj!

Velikogorički klub obaranja ruke Viking VG sudjelovao je na turniru u Zagrebu, na kojem je zlatnu medalju osvojio Dorian Azenić, a srebrnu Edi Šprajcer

Objavljeno

na

U moru sportskih udruga u našem gradu, svih vrsta i oblika, svoje je mjesto pronašao i KOR Viking VG. Ovo “KOR” skraćenica je za klub obaranja ruke, a iza ove priče krije se skupina Velikogoričana koja uživa u ovakvoj vrsti nadmetanja. Imaju i svoj prostor za treninge, sve su brojniji, a već imaju i neke lijepe rezultate iza sebe.

U tom smislu i s tim povodom oglasili su se iz ovog mladoga kluba nakon turnira u Zagrebu u nedjelju. U dvorani Osnovne škole Josipa Jurja Strossmayera u Varšavskoj ulici okupila se elita ovoga sporta u Hrvata, turnir je ponio ime “Spartanac”, a na njemu su i Velikogoričani imali što za reći.

– Odličan je turnir iza nas. Vikinzi su krenuli u napad, a na kraju se nešto i osvojilo – oglasili su se iz kluba.

– Čestitke Dorianu Azeniću na zlatnoj medalji na desnu ruku u kategoriji 85+, kao i Ediju Šprajceru na srebrnoj medalji u kategoriji do 85 kg. Čestitke i Maksimilijanu Pokupecu, Matku Štambuku i Andreju Azeniću na dobrim i uzbudljivim mečevima, iako su na kraju ostali bez medalje – dodali su “vikinzi” u svojoj objavi.

Obaranje ruke antička je sportska disciplina koja je oživljena u Kaliforniji tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća, a nacionalni savezi postoje u 82 zemlje svijeta. Uključujući i Hrvatsku, u kojoj su Velikogoričani sve aktivniji. Kako to otprilike izgleda u praksi, na turniru? Ovako nekako…

Sve u svemu, zanimljiva priča, lijepi rezultati… Samo naprijed!

Nastavite čitati

Vijesti

Društvo žena Buševec prvi put u školskoj humanitarnoj akciji: pomoć stigla na kućne pragove

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Društvo žena Buševec/FB

Društvo žena Buševec ove se godine prvi put uključilo u školsku humanitarnu akciju “Božićni valovi dobrote”, koju je Osnovna škola Vukovina provela u suradnji s Pučkom kuhinjom Velika Gorica, s ciljem prikupljanja prehrambenih i higijenskih potrepština za obitelji i pojedince kojima je pomoć najpotrebnija.

Zajedničkim angažmanom prikupljeni su paketi osnovnih potrepština, a dio njih članice Društva žena Buševec osobno su prevezle i uručile korisnicima.

Ova suradnja označila je prvi zajednički iskorak Društva žena Buševec u spomenutoj humanitarnoj akciji, a iz udruge poručuju kako je iskustvo bilo iznimno pozitivno. Posebno su istaknule dobru suradnju s Osnovnom školom Vukovina, koja je bila ključna u organizaciji i provedbi akcije.

“Zahvaljujemo se OŠ Vukovina na prekrasnoj suradnji. Nadamo se da ćemo ovu uspješnu i vrijednu suradnju nastaviti i iduće godine, na dobrobit svih kojima je pomoć najpotrebnija”, poručuju iz Udruge žena Buševec.

Nastavite čitati

Sport

Putuju li i Goričani u Amerike? Kratak vodič za navijače u kockastom…

Očekuje se između osam i deset tisuća navijača na svakoj od tri utakmice hrvatske reprezentaciji u skupini Svjetskog prvenstva 2026. Skupo je, daleko je, zahtjevno je, ali mnogi će krenuti u avanturu…

Objavljeno

na

Svjetsko prvenstvo 2026. bit će najveći nogometni turnir u povijesti, prvi s 48 reprezentacija i prvi koji se istodobno održava u tri države. Kanada, Meksiko i Sjedinjene Američke Države ugostit će nogometni spektakl koji će trajati više od mjesec dana, a navijači iz cijelog svijeta već mjesecima planiraju svoje putovanje. Hrvatski navijači posebno imaju razloga za uzbuđenje jer Vatrene očekuje izazovna, ali atraktivna skupina i putovanje kroz tri velika sjevernoamerička grada, a svemu tome razveselit će se i Velikogoričani koji vole i mogu pratiti hrvatsku reprezentaciju. Na svakom velikom natjecanju uoči utakmica mogu se sresti naši sugrađani, nema sumnje da će ih biti i preko oceana, koliko god to bilo zahtjevno i skupo..

Svjetsko prvenstvo traje od 11. lipnja do 19. srpnja 2026. Turnir će imati rekordnih 16 gradova domaćina, od čega 11 u Sjedinjenim Državama. Kanada će imati dva grada domaćina, dok će Meksiko ugostiti utakmice u tri velika nogometna središta. Očekuje se više od pet milijuna prodanih ulaznica, što će ovo Svjetsko prvenstvo učiniti logistički najzahtjevnijim u povijesti FIFA-e.

Hrvatska je smještena u skupinu L, a putovanje kroz grupnu fazu uključivat će tri grada u dvije države. Prvu utakmicu, protiv Engleske, Hrvatska igra 17. lipnja u Dallasu, u jednoj od najvećih američkih sportskih metropola. Nakon toga slijedi put u Kanadu, gdje će 24. lipnja protiv Paname igrati u Torontu, gradu poznatom po velikoj hrvatskoj zajednici koja će zasigurno stvoriti domaćinsku atmosferu.

Treća utakmica skupine, u kojoj se za bodove borimo s Ganom, igra se 27. lipnja u Philadelphiji, gradu s bogatom sportskom tradicijom i stadionom koji je već ugostio brojne međunarodne događaje. Takav raspored znači da će hrvatski navijači prijeći velik broj kilometara, ali i doživjeti raznoliku kombinaciju američke i kanadske sportske kulture.

– Očekujemo između osam i deset tisuća navijača iz Hrvatske na svakoj utakmici naše reprezentacije. No u taj broj ne ubrajamo dijasporu, tako da ćemo imati još brojniju podršku, veću nego na Svjetskom prvenstvu u Kataru – kaže Željko Bulić iz udruge Mi Hrvati.

Ako prođemo dalje kao prvi, igrat ćemo s jednom od drugoplasiranih ekipa iz ostalih skupina. Ako prođemo kao drugi, čeka nas netko od osvajača grupu.

Ulaznice za Svjetsko prvenstvo prodaju se u fazama, a za većinu navijača najvažnija je javna prodaja koju FIFA otvara nekoliko mjeseci prije početka turnira. Sustav prodaje funkcionira po principu prijave i ždrijeba, što znači da zainteresirani navijači trebaju imati registriran FIFA račun i biti spremni na brzu reakciju.

Postoji i kategorija ulaznica za neutralne navijače koje nisu vezane uz određenu reprezentaciju, a za one koji žele na sve tri utakmice grupe opcija su i paket ulaznica za cijelu skupinu. Cijene su više nego na prethodnim SP-ima (od 60 dolara), ali interes navijača pokazuje da će većina ulaznica rasprodati vrlo brzo.

Dvije početne faze već su gotove, a u tijeku je i treća faza prodaje, “Random Selection Draw”, koja traje od 11. prosinca do 13. siječnja. U ovoj fazi navijači koji su se registrirali mogu aplicirati za ulaznice za određene utakmice. Faza funkcionira po principu lota, što znači da će zainteresirani dobiti šansu za kupnju ulaznica prema nasumičnom odabiru. Sve informacije o ulaznicama dostupne su na službenim stranicama FIFA-e.

Kako doći na Svjetsko prvenstvo? Putovanje u Sjevernu Ameriku zahtijeva značajno planiranje. Letovi za Dallas, Toronto i Philadelphiju razlikuju se po cijeni, ali već sada je jasno da će ulaznice, smještaj i avionske karte zajedno predstavljati ozbiljan izdatak. Navijačima se preporučuje da smještaj rezerviraju što ranije jer bi cijene u tjednima oko utakmica hrvatske reprezentacije mogle drastično porasti. Dobro je provjeriti i opcije domaćeg prijevoza unutar SAD-a i Kanade jer letovi između gradova ponekad mogu biti jeftiniji od putovanja vlakom ili autobusom.

Procjene i izračuni kažu da bi odlazak na tri utakmice grupne faze mogao stajati između četiri i sedam tisuća eura, ovisno o afinitetima i komforu. Odlazak na jednu utakmicu, primjerice na Englesku u Dallas, stajat će negdje između 1600 i 2700 eura, a ako netko poželi ispratiti reprezentaciju sve do naslova svjetskog prvaka, za cijeli turnir trebat će izdvojiti, procjena je, između sedam i 12 tisuća eura. Pa tko voli, tko može…

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno