Povežite se s nama

Vijesti

‘Nekad smo se bavili stokom, danas kućnim ljubimcima’

Cijeli svoj radni vijek proveo je u Veterinarskoj stanici Velika Gorica, koja je već 70 godina u samom vrhu  hrvatskog veterinarstva

Objavljeno

na

Veterinarska stanica Velika Gorica ove godine slavi veliki jubilej. Već 70 godina pomažu životinjama na području Turopolja, Posavine i Vukomeričkih gorica. Osnovana je davne 1949. godine i imala je šest područnih ambulanti. Ambulanta u Pokupskom pripojena joj je 1962. godine. U to doba ambulantu su imala naselja Mraclin, Vrbovo Posavsko, Šćitarjevo, Dubranec, Pokupsko, Kravarsko i Velika Gorica.

– Turopolje je u to vrijeme bilo poznato kao stočarski kraj. Prvo simentalsko govedo koje je došlo u bivšu Jugoslaviju, došlo je upravo na ovaj teren. Križalo se s našim domaćim autohtonim govedom i tako smo dobili križanog simentalca. S umjetnim osjemenjivanjem stoke počeli smo već 1952. godine. Velika Gorica je tada imala vrlo jak stručni kadar. Vodila se briga o educiranju kadrova različitih profila: farmakologija, peradarstvo, svinjogojstvo…. Ja sam magistar znanosti iz područja higijene tehnologije živežnih namirnica. Mladi ljudi su se tada redovito educirali. Nismo zaostajali u europskim trendovima što se tiče dijagnostike, preventive, kurative, dijagnostike i kirurgije – rekao nam je Josip Kozačinski, umirovljeni veterinar. Većinu svog radnog vijeka proveo je upravo u ovoj veterinarskoj stanici.

Danas se profil pacijenata uvelike promijenio, stoku su zamijenili kućni ljubimci. U goričkoj Veterinarskoj stanici i dalje se trude zadržati kvalitetu usluge pa se tako uložilo u infrastrukturu, a konstantno se potiče educiranje djelatnika.

Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

– U protekle tri godine uložena su velika sredstva u rekonstrukciju zgrade i interijera, a nabavili smo i novu opremu. Pružamo gotovo sve zdravstvene usluge za male i velike životinje. Veterinarska stanica Velika Gorica danas je u samom vrhu veterine u Hrvatskoj. Osim u opremu, ulažemo i edukacije naših djelatnika. Imamo zaposleno 15 doktora veterinarske medicine, od kojih je pet magistara znanosti, šest tehničara i pomoćno osoblje, sve ukupno 31 zaposlenika. Cilj nam je i u idućim godinama zadržati nivo usluga koje pružamo – istaknuo je Marko Morić,  direktor Veterinarske stanice.

NESTALE AMBULANTE U SELIMA

Od nekadašnjih sedam ambulanti opstale su samo četiri: Velika Gorica, Kravarsko, Pokupsko i Vrbovo Posavsko. Ambulanta Dubranec ugašena je 1994. godine, Šćitarjevo 2000., a Mraclin 2008. godine. Sve mu tome kumovalo je snaženje uvoznog lobija, koji je 80-tih godina počeo uzimati maha. Kraj 60-tih, 70-te i do početka osamdesetih godina bilo je zlatno doba stočarstva u Turopolju.

– 1975. godine Veterinarska stanica u vlastitom tovu imala je između 15 i 17 tisuća komada junaca te tri tisuće komada svinja. Vodili smo nadzor o zdravlju junadi i svinja na farmama na našem području. Od 1963. godine nadgledali smo mliječne farme u Vukovini i Petrovini, riječ je bila o farmama s nekoliko stotina komada istočnog frizijskog goveda. U Kušancu, Okujama i Buševcu  uzgajali su svinje. Čitav ovaj teren bio je pokriven s tovom junadi i svinja. Posavina je bila poznata po uzgoju konja. U jesen bi dolazili Talijani s kamionima i otkupljivali ždrjebad i konje. Sve se promijenilo otvaranjem prvih trgovačkih lanaca, to je označilo početak enormnog uvoza junetine, svinjetine, govedine i mlijeka što je osiromašilo ovaj kraj i dovelo do propadanja sela. Mlađi ljudi su odlazili u Veliku Goricu ili Zagreb, stariji ljudi koliko su još mogli raditi radili su. Uglavnom, stoke više nije bilo – objasnio je Kozačinski.

NIŠTA BEZ ŽIGA ILI PLOMBE

Veterinarska stanica nekada je vršila nadzor nad klanjem stoke, prometom mesa i mesnih prerađevina, mlijeka i jaja na području Velike Gorice i susjednih općina. Krajem 80-tih ukinuta je veterinarska inspekcija te se više nije moglo kontrolirati promet mesa u trgovačkim lancima i mesnicama. Sve to bilo je prepušteno sanitarnoj inspekciji ili samim potrošačima, koji su mogli sami odlučiti hoće li prijaviti nepravilnost.

Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

– Mi smo mjesečno vršili kontrolu jaja, krvi, fecesa i hrane na farmi pilića. Nije se moglo dogoditi da bi jaja iz farme otišla, a da nisu imala veterinarsku potvrdu. Isto tako, nije se moglo dogoditi da meso ili mesne prerađevine iz klaonice otiđu bez veterinarske potvrde. Na svakom komadu mesa morao je biti žig, na kobasicama markica ili plomba, bila je rigorozna kontrola – naglasio je naš sugovornik.

Sve to dovelo je do novog problema. Meso koje se može pronaći na policama trgovačkih lanaca uglavnom je iz uvoza. Često je teško pratiti njegovo porijeklo, a nerijetko meso u frižiderima stoji i više od godine dana. To u konačnici loše utječe kako na njegove nutritivne vrijednosti, tako i na ukus.

– Jednom sam naišao na meso peradi koja je bila uvezena i duboko smrznuta godinu dana. Vjerujem da je ona u trenutku smrzavanja bila bakteriološki ispravna, ali to meso je tijekom stajanja sigurno izgubilo svoje nutritivne vrijednosti. Meso svinjske pasmine pietren zna biti vodenasto. Stavite šnicl peći, a ono vam se digne kao đon. To se događa kada je meso puno vode, a kad ona izađe ono postane tvrdo i suho. Problem je u tome što to meso nije zrelo, a životinje su bile držane u zatvorenom prostoru s minimalno slobode kretanja. To meso zato nema kvalitetu – priča nam Josip, pa objašnjava o kavim se tu razlikama radi.

BEZ MASNOĆE NEMA FINOĆE

– Perad vam se sada kolje s napunjeni 42 do 46 dana, a nekada se pile na selu tovilo pet do šest mjeseci i bilo pušteno da vani hoda. Kad se peklo meso domaće svinje, ne samo da je mirisalo dvorište kuće u kojoj se peklo, nego deseti susjed osjetio je miomirise pečenja.  Prva Gavrilovićeva zimska salama pravljena je od turopoljske svinje. Ona je bila ukusna zbog mesa koje ima sitne miofibrile protkane s masnoćom. Vi kad pečete to meso ili radite suhomesnate proizvode ono je ukusno jer uz mišić ima i masnoću – istaknuo je umirovljeni veterinar.

Dodao je kako naša teletina završava u Italiji. Šunka i šnicl ostaju u ostaju kod njih, dok nam vračaju lopaticu i flam, a to naši sugrađani kupuju po trgovačkim lancima. Naš ‘baby beef’ se ne može kupiti kod nas, sve što se proizvede ide u inozemstvo. Još 1988. godine bjelovarsko i turopoljsko područje, proglašeno je regijom s najboljim baby beef-om u Europi. Osim mesa loše kvalitete, građani sve češće , a da ni ne znaju, konzumiraju supstance koje ostavljaju neizbrisiv trag na njihovom zdravlju.

Foto: Facebook/Cow Lovers

– Pogledajte koliko djece danas ima probleme s raznim vrstama alergija. Zabrinjavajuć je i broj mladih žena koje boluju od karcinoma dojke, jajnika i uterusa. Od kuda sve to? Hormoni. Sedamdesetih godina u Europi su se masovno primjenjivali hormoni rasta u tovu junadi i peradi. Prvi takvi slučajevi otkriveni su u Sloveniji, a poslije i u Hrvatskoj. Ne smijem imenovati proizvođače, ali iznenadio sam se kad sam vidio koja je velika farmaceutska tvrtka proizvodila te hormone. Od tog trenutka, gdje sam god mogao izbjegavao sam upotrebu njihovih proizvoda – otkrio nam je Kozačinski.

TELETOM SE PLAĆAO POREZ ILI KUPOVALA DRVA ZA OGRJEV

Dok je selo još bilo selo, a domaćini su ponosno uzgajali svoje blago i od toga živjeli, veterinar je uvijek bio drag gost. Uz liječnika i župnika, veterinar je bio jedan od najvažnijih aktera u životu sela. On je vodio brigu o blagu svake obitelji, a tako i o njihovoj egzistenciji. Ljudi su bili siromašni i njihova kravica bila im je sve. Seljak je unaprijed znao kamo će s teletom. Njegovom prodajom moglo se platiti porez ili kupiti drva. Odnos između veterinara i seljaka bio je blizak, a radilo se i na kredit. Usluga liječenja naplaćivala se kad bi se prodalo tele, odojak ili ždrijebe. Često je bilo i komičnih situacija.

– Kako sam visokog rasta i imam duge ruke često sam išao na ždrijebljenje kobila. Do glave ili noge ždrijebeta nije bilo lako doći, trebalo je imati jako dugu ruku i biti visok. Kolega me je tako jedanput zamolio da umjesto njega odem na ždrijebljenje. Poznavao sam gazdu i gazdaricu. Kad sam došao kobila je bila zbilja visoka, jahača kobila. Ustanovio sam da je ždrijebe krivo okrenuto i trebalo ga je izvući van. Stao sam na prste i gurnuo ruku najdublje što sam mogao u kobilu. Lice mi se nalazilo blizu vagine, a gazdarica me je upitala: – Buš joj pusu dal?-. Prvo mi je bilo malo nelagodno, a onda sam joj odgovorio kao iz topa: ‘Čuj bolje njoj nego tebi’. Svi koji su se tu našli pukli su od smijeha, a zgodna gazdarica, nakon što me je pošpotala, i sama se nasmijala mojoj dosjetci – otkrio nam je Josip.

Vijesti

Stiglo Betlehemsko svjetlo mira u Vukovinu, krštena i mala Lucija

Posebno svečano bilo je na današnjoj Svetoj misi u Crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini.

Objavljeno

na

Na treću nedjelju Došašća izviđači Turopoljske udruge skauta Tur donijeli su Betlehemsko svjetlo mira na Svetu misu u Crkvu Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini, a koje su župljani mogli upaliti na svojim lampionima i ponijeti kućama. 

Foto: Gianna Kotroman

A poseban dan imala je obitelj Pejić. Pod svetom misom sakrament svetoga krštenja primila je malena Lucija, kćerkica Maja i Ilije Pejić iz Starog Čiča. 

Lucija je treće dijete u ovoj mladoj obitelji, a ime je dobila po zaštitnici Turopolja i Velike Gorice – Svetoj Luciji, čiji je spomandan bio jučer. 

Foto: Katarina Ceković

-Zato smo danas i odabrali krštenje, s obzirom da je jučer bio blagdan Svete Lucije kojoj su krsni kumovi Katarina i Robert Lončar doputovali iz Zadra. Drago nam je da je naše krštenje uveličalo i dolazak Bethlehemskog svjetla. Tako da, eto, puni smo radosti – ispričala je mama Maja. 

Dodajmo kako se treća nedjelja Došašća i naziva radosnom nedjeljom jer palimo treću adventsku svijeću – radosti, kao podsjetnik da je radost Božića bliže nego što mislimo. 

Nastavite čitati

Vijesti

Velika Gorica među gradovima koji najviše izdvajaju za božićnice! Pola milijuna eura za najugroženije građane

Dok božićnice ove godine isplaćuje rekordnih 113 hrvatskih gradova, Velika Gorica se izdvaja po ukupnom iznosu, povećanom cenzusu i širem krugu korisnika.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Lukasz Radziejewski/pexels.com

Velika Gorica će uoči Božića 2025. godine za božićnice izdvojiti ukupno 500.000 eura, čime se svrstala među gradove s najvećim izdvajanjima u Hrvatskoj. Božićnice će dobiti umirovljenici, korisnici nacionalne naknade i inkluzivnog dodatka, u iznosima od 40 do 120 eura, ovisno o visini primanja. Maksimalni cenzus povećan je na 720 eura, što znači da će pravo na ovu pomoć ostvariti veći broj građana nego prošle godine.

Prema istraživanju portala Gradonačelnik.hr, božićnice ove godine isplaćuje čak 113 hrvatskih gradova, što je dosad najveći obuhvat ovog oblika lokalne socijalne pomoći. Ukupno je za tu namjenu izdvojeno više od 13,3 milijuna eura, a prosječna božićnica iznosi oko 75 eura.

Velika Gorica se, uz Zagreb, Osijek, Split i Poreč, nalazi u samom vrhu po ukupnom iznosu izdvojenih sredstava. S pola milijuna eura grad je među deset vodećih u državi, a ujedno bilježi i jedan od većih nominalnih porasta u odnosu na prošlu godinu, točnije čak 250.000 eura više nego lani. Osim povećanja ukupnog proračuna, Grad je dodatno korigirao i dohodovni cenzus. On je podignut za 320 eura, što Veliku Goricu svrstava među gradove s najznačajnijim povećanjima tog praga. Time se božićnica otvara širem krugu umirovljenika, ali i drugih korisnika socijalnih prava.

Trend rasta božićnica vidljiv je u trećini hrvatskih gradova, a uz povećanje iznosa, sve je više onih koji podižu cenzuse ili šire kategorije primatelja, svjesni rasta troškova života i inflacije koja najviše pogađa građane s nižim primanjima.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Go Grand Prix: Velika Gorica – kolijevka kraljevske misaone igre Go

Glavni operativni organizator je 17-godišnji Karlo Vlahović koji je samostalno kontaktirao igrače iz 17 zemalja

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon vrlo uspješnog prošlogodišnjeg međunarodnog Go turnira, u Osnovnoj školi Nikole Hribara održava se 9.turnir EGF Grand Prix Bonus C turnir povodom Dana grada Velike Gorice a okupio je 80-ak igrača iz čak 17 zemalja, čime je Velika Gorica potvrđena kao važno međunarodno središte misaonog sporta go.  

Riječ je o najvećem i najjačem go turniru u regiji u posljednjih 20 godina, dok je u Hrvatskoj najveći i najjači ikada održan upravo u Velikoj Gorici.  

Turnir je dio programa obilježavanja Dana grada te povezuje vrhunske profesionalne i amaterske igrače, potičući međunarodnu sportsku i kulturnu suradnju.

Foto: Hrvatski go savez

Organizator turnira je Go klub Velika Gorica, suorganizator Grad Velika Gorica, dok je glavni operativni organizator bio je 17-godišnji Karlo Vlahović koji je samostalno kontaktirao igrače iz 17 zemalja, osiguravao smještaj sudionicima, vodio kompletnu komunikaciju na engleskom jeziku te dizajnirao promotivne materijale, uključujući majice i objave na Instagramu – bravo! 

Na taj način se Velika Gorica kao kolijevka razvoja Goa u Hrvatskoj uspješno probija na europsku i svjetsku Go pozornicu kao uzoran organizator i veliki popularizator ove “kraljevske igre” (“king of mindsports”). 

Foto: Hrvatski go savez

Turnir je je uvršten u službeni kalendar Europske Go federacije kao Bonus C turnir. 

-Zahvaljujemo Gradu Velikoj Gorici na pokroviteljstvu i velikoj pomoći Go klubu Velika Gorica oko organizacije ovog vrhunskog sportskog događaja, jedinstvenog Go natjecanja na kraju kojeg svi sudionici i gosti dijele ukusnu rođendansku tortu povodom Dana Grada Velike Gorice – poručili su iz Hrvatskog Go saveza.   


  • Posebnu draž natjecanju daje sudjelovanje trojice europskih profesionalnih igrača: Mateusz Surma, profesionalni igrač 3. dana je ovogodišnji prvak Europe i trener na 7. Ljetnom go kampu održanom u Zaostrogu u kolovozu ove godine, Ali Jabarin, profesionalni igrač 3. dana, je jedan od dva igrača koji su profesionalci postali još 2014. godine an 1. kvalifikacijskom turniru, Benjamin Drean-Guenaizia, je pobijedio na kvalifikacijskom turniru održanom ove godine u Beču. Uz njih treba još izdvojiti Lukaša Podperu, (vele)majstora 7. dana, koji je ove godine pobijedio na jako puno turnira i ima drugi najveći rejting na ovom natjecanju. Na turniru igra i Vsevolod Ovsieenko, 6. dan, višestruki juniorski prvak Europe, koji je svoju kadetsku titulu osvojio u jeku pandemije na 25. Europskom prvenstvu za kadete, mlađe juniore i juniore, održanom u Stubičkim Toplicama. 
  • Naravno, to je sjajna prigoda za mlade igrače iz Hrvatske: Stjepan Medak je u nedjelju postao prvi (vele)majstor 6. dana, a na ovom turniru ima prigodu plasirati se na Grand Prix Finale gdje će snage odmjeriti 16 igrača koji su na nizu turnira osvajali kvalifikacijske bodove. Stjepan trenutačno ima 4 boda osvojena na Grand Prix turniru u Pisi. U top grupi na turniru je i Roko Crvelin, odnedavno majstor 4. dana, standardna treća ploča hrvatske seniorske reprezentacije, u kojoj je – kao i Stjepan i prvak Hrvatske Matej Zakanj – postigao tri pobjede u tri kola. Prošlogodišnji izazivač u meču za prvaka Hrvatske Petar Tadej Tukara, majstor 3. dana je također spreman za borbu za visok plasman na ovom turniru. Tu su još i Teo Sladetić, Oliver Skočić Karlo Vlahović, mladi majstori 2. dana, kojima će 5 partija na ovom turniru sigurno biti velika škola i prigoda za skok na rejting listi. Od ostalih mladih reprezentativaca treba istaknuti Velikogoričanina Jakova Sičića, 1kyu, koji je prije godinu dana baš na ovom turniru postigao pet pobjeda iz pet partija. 

Foto: Hrvatski go savez

  • Go je najstarija misaona igra koja se već 4000 godine igra prema jednostavnim nepromijenjenim pravilima. Go je nastao u Kini gdje se naziva “weiqi”, a u 6. stoljeću se proširio u Japan (gdje se još zove “igo”). U Japanu je Go stekao status dvorske vještine i prije 100 godina je utemeljeno prvo udruženje profesionalnih igrača Nihon ki-in. U Hrvatsku je Go donio časnik Austrougarske mornarice Artur Jonak von Freyenwald, koji je u Puli utemeljio tada najveći go klub u Europi, s oko 200 članova. Zoran Mutabžija je krajem 60-ih godina dominirao europskom go scenom i dva puta je bio prvak Europe: 1967. i 1971. godine. Godine 1997. utemeljio je Hrvatsku igo udrugu, koja i danas uspješno provodi edukacijske projekte u brojnim školama i knjižnicama, te na fakultetima. Zoran je bio i prvi predsjednik Hrvatskog go saveza, koji je 2020. primljen u privremeno članstvo Hrvatskog olimpijskog odbora. Predani rad u danas 6 go klubova rezultirao je činjenicom da Hrvatska ima najmlađu seniorsku reprezentaciju koja je nakon dugogodišnje borbe za opstanak u C-ligi postala favorit za ulazak u prestižnu A-ligu Europskog ekipnog prvenstva. Hrvatska mlada reprezentacija je osvojila brončanu medalju na 2. Europskom juniorskom ekipnom prvenstvu i već je dva puta predstavljala Europu na Svjetskom juniorskom ekipnom prvenstvu. 

Nastavite čitati

Sport

Gorica među elitom: Čistih deset razlike u Trogiru za plasman u Ligu za prvaka!

Rukoemtaši Gorice pobijedili su Trogir u gostima 32-22 u najvažnijoj utakmici ove jeseni. Na krilima sjajnog Marka Grubišića Goričani su uzeli bodove koji su ih doveli do ostvarenja cilja

Objavljeno

na

Objavio/la

Situacija je djelovala gotovo dramatično uoči posljednjega kola prvog dijela prvenstva, pogotovo s obzirom na traume iz prošle sezone, ali i ime protivnika u tih zadnjih 60 minuta borbe za Ligu za prvaka. Rukometaši Gorice gostovali su u Trogiru, kod momčadi koja ih je na njihovu terenu prilično uvjerljivo pobijedila, no postojala je u svemu tome i jedna dobra okolnost.

– Oni su svoje već napravili, plasirali su se u Ligu za prvaka, samim time vjerujem da ćemo mi imati puno veći motiv u ovoj utakmici – najavio je trener Gorice Matej Mišković, a upravo to se i dogodilo.

Trogir je, zadovoljan učinjenim, došao odraditi zadnju utakmicu Lige A, a Goričani su stigli u Dalmaciju silno motivirani, spremni “pojesti parket” za pobjedu koja bi dovela do ostvarenja cilja. I tako su se ponašali od prve minute utakmice, što je dovelo do jedne vrste rukometne rapsodije u dvorani u Trogiru.

Goričani su već u ranoj fazi utakmice preuzeli vodstvo i zadržali ga do kraja. Za razliku od domaćina, zabijali su u serijama i dizali i svoje samopouzdanje, ali i razliku. Najveća prednost u prvom dijelu bila je plus sedam (16-9), a na poluvremenu je ona iznosila pet pogodaka viška (16-11).

Ništa se dramatičnije nije promijenilo u nastavku. Gosti iz Turopolja ostali su maksimalno koncentrirani i fokusirani, znajući koliko je velik ulog i koliko im znači ova utakmica. I mudro su čuvali svoju prednost, čak i u trenucima kada su se Trogirani približili na minus tri (14:17).

Do sredine drugog poluvremena bila je to igra pogodak za pogodaka, a onda je stigla jedna lijepa serija Gorice od četiri pogotka za redom i pobjednik je bio odlučen. Imala je naša momčad na kraju čak 11 pogodaka viška, a završilo je s lijepih okruglih plus deset (32-22). Pritom je sjajnu utakmicu odigrao Marko Grubišić, koji je zabio čak deset komada, a po šest golova dodali su Marko Karaula i Andro Lopac. Na to je svojih 13 obrana dodao Marin Sorić, što se pokazalo dovoljnim za najvažniju pobjedu ove sezone.

Foto: MRK Trogir/Facebook

Završila je tako Gorica tamo gdje je željela završiti, u društvu najboljih momčadi u državi, zajedno s Trogirom i Zagrebom i svoje te Nexeom, Sesvetama i Dugim Selom iz druge skupine. Imat ćemo tako županijski derbi u Ligi za prvaka, imat ćemo Goricu u eliti, a to je velik i važan uspjeh za naše rukometaše.

Bravo za igrače, bravo za trenera, bravo za cijeli klub! Idemo dalje…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Priroda

TUROPOLJSKI LUG Tvorci zelenije budućnosti posadili 800 sadnica hrasta lužnjaka

Učenici velikogoričkih osnovnih škola vraćaju Lugu izgubljenu hrastovinu

Objavljeno

na

Članovi Turopoljske udruge skauta “Tur” kroz projekt Šumoborci i uz financijsku potporu Grada Velike Gorice, proveli su još jednu akciju pošumljavanja u Turopoljskom lugu. 

Kod Lugarnice Čardak okupili su se učenici velikogoričkih osnovnih škola, i to s jednim ciljem – stvoriti zeleniju budućnost!

Kroz trosatnu akciju mladi su uspjeli zasaditi 800 sadnica hrasta lužnjaka, dok su početkom prosinca tijekom akcije pošumljavanja već zasadili 1.500 sadnica. Tako je u kratkom vremenu Turopoljski Lug postao dom za 2.300 hrastovih mladica. 

 

Inače, Šumoborci su program edukacije i sadnje stabala s ciljem edukacije djece i mladih kroz aktivno učenje i praktično djelovanje – pošumljavanje. 

Dodajmo kako projekt provode Hrvatske šume, Savez izviđača Hrvatske i tvrtka Hearth, inače nagrađena za projekt Boranka. 

 

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno