Povežite se s nama

Vijesti

‘Nekad smo se bavili stokom, danas kućnim ljubimcima’

Cijeli svoj radni vijek proveo je u Veterinarskoj stanici Velika Gorica, koja je već 70 godina u samom vrhu  hrvatskog veterinarstva

Objavljeno

na

Veterinarska stanica Velika Gorica ove godine slavi veliki jubilej. Već 70 godina pomažu životinjama na području Turopolja, Posavine i Vukomeričkih gorica. Osnovana je davne 1949. godine i imala je šest područnih ambulanti. Ambulanta u Pokupskom pripojena joj je 1962. godine. U to doba ambulantu su imala naselja Mraclin, Vrbovo Posavsko, Šćitarjevo, Dubranec, Pokupsko, Kravarsko i Velika Gorica.

– Turopolje je u to vrijeme bilo poznato kao stočarski kraj. Prvo simentalsko govedo koje je došlo u bivšu Jugoslaviju, došlo je upravo na ovaj teren. Križalo se s našim domaćim autohtonim govedom i tako smo dobili križanog simentalca. S umjetnim osjemenjivanjem stoke počeli smo već 1952. godine. Velika Gorica je tada imala vrlo jak stručni kadar. Vodila se briga o educiranju kadrova različitih profila: farmakologija, peradarstvo, svinjogojstvo…. Ja sam magistar znanosti iz područja higijene tehnologije živežnih namirnica. Mladi ljudi su se tada redovito educirali. Nismo zaostajali u europskim trendovima što se tiče dijagnostike, preventive, kurative, dijagnostike i kirurgije – rekao nam je Josip Kozačinski, umirovljeni veterinar. Većinu svog radnog vijeka proveo je upravo u ovoj veterinarskoj stanici.

Danas se profil pacijenata uvelike promijenio, stoku su zamijenili kućni ljubimci. U goričkoj Veterinarskoj stanici i dalje se trude zadržati kvalitetu usluge pa se tako uložilo u infrastrukturu, a konstantno se potiče educiranje djelatnika.

Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

– U protekle tri godine uložena su velika sredstva u rekonstrukciju zgrade i interijera, a nabavili smo i novu opremu. Pružamo gotovo sve zdravstvene usluge za male i velike životinje. Veterinarska stanica Velika Gorica danas je u samom vrhu veterine u Hrvatskoj. Osim u opremu, ulažemo i edukacije naših djelatnika. Imamo zaposleno 15 doktora veterinarske medicine, od kojih je pet magistara znanosti, šest tehničara i pomoćno osoblje, sve ukupno 31 zaposlenika. Cilj nam je i u idućim godinama zadržati nivo usluga koje pružamo – istaknuo je Marko Morić,  direktor Veterinarske stanice.

NESTALE AMBULANTE U SELIMA

Od nekadašnjih sedam ambulanti opstale su samo četiri: Velika Gorica, Kravarsko, Pokupsko i Vrbovo Posavsko. Ambulanta Dubranec ugašena je 1994. godine, Šćitarjevo 2000., a Mraclin 2008. godine. Sve mu tome kumovalo je snaženje uvoznog lobija, koji je 80-tih godina počeo uzimati maha. Kraj 60-tih, 70-te i do početka osamdesetih godina bilo je zlatno doba stočarstva u Turopolju.

– 1975. godine Veterinarska stanica u vlastitom tovu imala je između 15 i 17 tisuća komada junaca te tri tisuće komada svinja. Vodili smo nadzor o zdravlju junadi i svinja na farmama na našem području. Od 1963. godine nadgledali smo mliječne farme u Vukovini i Petrovini, riječ je bila o farmama s nekoliko stotina komada istočnog frizijskog goveda. U Kušancu, Okujama i Buševcu  uzgajali su svinje. Čitav ovaj teren bio je pokriven s tovom junadi i svinja. Posavina je bila poznata po uzgoju konja. U jesen bi dolazili Talijani s kamionima i otkupljivali ždrjebad i konje. Sve se promijenilo otvaranjem prvih trgovačkih lanaca, to je označilo početak enormnog uvoza junetine, svinjetine, govedine i mlijeka što je osiromašilo ovaj kraj i dovelo do propadanja sela. Mlađi ljudi su odlazili u Veliku Goricu ili Zagreb, stariji ljudi koliko su još mogli raditi radili su. Uglavnom, stoke više nije bilo – objasnio je Kozačinski.

NIŠTA BEZ ŽIGA ILI PLOMBE

Veterinarska stanica nekada je vršila nadzor nad klanjem stoke, prometom mesa i mesnih prerađevina, mlijeka i jaja na području Velike Gorice i susjednih općina. Krajem 80-tih ukinuta je veterinarska inspekcija te se više nije moglo kontrolirati promet mesa u trgovačkim lancima i mesnicama. Sve to bilo je prepušteno sanitarnoj inspekciji ili samim potrošačima, koji su mogli sami odlučiti hoće li prijaviti nepravilnost.

Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

– Mi smo mjesečno vršili kontrolu jaja, krvi, fecesa i hrane na farmi pilića. Nije se moglo dogoditi da bi jaja iz farme otišla, a da nisu imala veterinarsku potvrdu. Isto tako, nije se moglo dogoditi da meso ili mesne prerađevine iz klaonice otiđu bez veterinarske potvrde. Na svakom komadu mesa morao je biti žig, na kobasicama markica ili plomba, bila je rigorozna kontrola – naglasio je naš sugovornik.

Sve to dovelo je do novog problema. Meso koje se može pronaći na policama trgovačkih lanaca uglavnom je iz uvoza. Često je teško pratiti njegovo porijeklo, a nerijetko meso u frižiderima stoji i više od godine dana. To u konačnici loše utječe kako na njegove nutritivne vrijednosti, tako i na ukus.

– Jednom sam naišao na meso peradi koja je bila uvezena i duboko smrznuta godinu dana. Vjerujem da je ona u trenutku smrzavanja bila bakteriološki ispravna, ali to meso je tijekom stajanja sigurno izgubilo svoje nutritivne vrijednosti. Meso svinjske pasmine pietren zna biti vodenasto. Stavite šnicl peći, a ono vam se digne kao đon. To se događa kada je meso puno vode, a kad ona izađe ono postane tvrdo i suho. Problem je u tome što to meso nije zrelo, a životinje su bile držane u zatvorenom prostoru s minimalno slobode kretanja. To meso zato nema kvalitetu – priča nam Josip, pa objašnjava o kavim se tu razlikama radi.

BEZ MASNOĆE NEMA FINOĆE

– Perad vam se sada kolje s napunjeni 42 do 46 dana, a nekada se pile na selu tovilo pet do šest mjeseci i bilo pušteno da vani hoda. Kad se peklo meso domaće svinje, ne samo da je mirisalo dvorište kuće u kojoj se peklo, nego deseti susjed osjetio je miomirise pečenja.  Prva Gavrilovićeva zimska salama pravljena je od turopoljske svinje. Ona je bila ukusna zbog mesa koje ima sitne miofibrile protkane s masnoćom. Vi kad pečete to meso ili radite suhomesnate proizvode ono je ukusno jer uz mišić ima i masnoću – istaknuo je umirovljeni veterinar.

Dodao je kako naša teletina završava u Italiji. Šunka i šnicl ostaju u ostaju kod njih, dok nam vračaju lopaticu i flam, a to naši sugrađani kupuju po trgovačkim lancima. Naš ‘baby beef’ se ne može kupiti kod nas, sve što se proizvede ide u inozemstvo. Još 1988. godine bjelovarsko i turopoljsko područje, proglašeno je regijom s najboljim baby beef-om u Europi. Osim mesa loše kvalitete, građani sve češće , a da ni ne znaju, konzumiraju supstance koje ostavljaju neizbrisiv trag na njihovom zdravlju.

Foto: Facebook/Cow Lovers

– Pogledajte koliko djece danas ima probleme s raznim vrstama alergija. Zabrinjavajuć je i broj mladih žena koje boluju od karcinoma dojke, jajnika i uterusa. Od kuda sve to? Hormoni. Sedamdesetih godina u Europi su se masovno primjenjivali hormoni rasta u tovu junadi i peradi. Prvi takvi slučajevi otkriveni su u Sloveniji, a poslije i u Hrvatskoj. Ne smijem imenovati proizvođače, ali iznenadio sam se kad sam vidio koja je velika farmaceutska tvrtka proizvodila te hormone. Od tog trenutka, gdje sam god mogao izbjegavao sam upotrebu njihovih proizvoda – otkrio nam je Kozačinski.

TELETOM SE PLAĆAO POREZ ILI KUPOVALA DRVA ZA OGRJEV

Dok je selo još bilo selo, a domaćini su ponosno uzgajali svoje blago i od toga živjeli, veterinar je uvijek bio drag gost. Uz liječnika i župnika, veterinar je bio jedan od najvažnijih aktera u životu sela. On je vodio brigu o blagu svake obitelji, a tako i o njihovoj egzistenciji. Ljudi su bili siromašni i njihova kravica bila im je sve. Seljak je unaprijed znao kamo će s teletom. Njegovom prodajom moglo se platiti porez ili kupiti drva. Odnos između veterinara i seljaka bio je blizak, a radilo se i na kredit. Usluga liječenja naplaćivala se kad bi se prodalo tele, odojak ili ždrijebe. Često je bilo i komičnih situacija.

– Kako sam visokog rasta i imam duge ruke često sam išao na ždrijebljenje kobila. Do glave ili noge ždrijebeta nije bilo lako doći, trebalo je imati jako dugu ruku i biti visok. Kolega me je tako jedanput zamolio da umjesto njega odem na ždrijebljenje. Poznavao sam gazdu i gazdaricu. Kad sam došao kobila je bila zbilja visoka, jahača kobila. Ustanovio sam da je ždrijebe krivo okrenuto i trebalo ga je izvući van. Stao sam na prste i gurnuo ruku najdublje što sam mogao u kobilu. Lice mi se nalazilo blizu vagine, a gazdarica me je upitala: – Buš joj pusu dal?-. Prvo mi je bilo malo nelagodno, a onda sam joj odgovorio kao iz topa: ‘Čuj bolje njoj nego tebi’. Svi koji su se tu našli pukli su od smijeha, a zgodna gazdarica, nakon što me je pošpotala, i sama se nasmijala mojoj dosjetci – otkrio nam je Josip.

Obrazovanje

Klinci iz Kvaternika osvojili županiju: Nitko ne igra graničar bolje od njih!

Velikogorička škola prava je sila u graničaru za učenike četvrtih razreda. Dominacija uspostavljena prethodnih godina potvrđena je i ovoga puta, kad je OŠ Eugena Kvaternika još jedanput izborila državno natjecanje

Objavljeno

na

Ekipa OŠ Eugena Kvaternika u graničaru treći put u posljednje četiri godine, a drugi put uzastopno, osvojila je prvo mjesto na županijskom natjecanju Zagrebačke županije. Turnir za učenike osnovnih škola (za učenike do četvrtog razreda) održano je u OŠ Rude, koja je bila organizator natjecanja.

Uz školu domaćina sudjelovalo je još šest osnovnih škola: OŠ Marije Jurić Zagorke iz Vrbovca, OŠ Ljube Babića iz Jastrebarskog, OŠ Ljudevita Gaja iz Zaprešića, OŠ Sv. Martin pod Okićem, OŠ Ivana Benkovića iz Dugog Sela i OŠ Eugena Kvaternika iz Velike Gorice.

Ekipe su bile podijeljene u dvije skupine sa po četiri, odnosno tri ekipe. U skupini B natjecala se i OŠ Eugena Kvaternika, koja je s dvije pobjede po 2-0 pobijedila ekipe iz Dugog Sela i Vrbovca te se tako plasirala u finale, gdje je također 2-0 savladala ekipu OŠ Ljube Babića. Na taj način je ekipa iz Kvaternika obranila prošlogodišnji naslov i opet se plasirala na državno natjecanje!

U borbi za treće mjesto ekipa iz Dugog Sela bila je sa 2-0 uspješnija od ekipe iz Svetog Martina pod Okićem.

Za pobjedničku ekipu OŠ Eugena Kvaternika nastupili su: Grgur Zuanović 4.a, Dora Ćosić 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Matea Pavunčec 4.b, Katja Ćavar 4.b, Una Komosar, 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Borna Piličić 4.a, Paula Jzranović 4.a i Maya Orozović 4.a.

Trener i voditelje ekipe je profesor Ivica Herceg.

Nastavite čitati

Obrazovanje

“Vrtko” krenuo uz podgutnicu: Udarnik dovodi rukomet u naše vrtiće

U ime Grada Velike Gorice sporazum o ulasku ŽRK Udarnika u projekt “Vrtko”, kojim će se rukomet približavati najmlađima, potpisao je prikladno odjeveni predsjednik Udarnika Josip Mučnjak

Objavljeno

na

Velika Gorica postala je dio projekta europske rukometne federacije (EHF) i nacionalnog saveza (HRS) pod nazivom “Rukomet u vrtićima – Vrtko”, kojim se rukomet približava djeci u dobi od pet do sedam godina kroz igru, kretanje i druženje.

Iako gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar zbog održavanja svečane sjednice povodom Dana Grada nije mogao prisustvovati potpisivanju sporazuma, Grad Veliku Goricu dostojno je predstavio Josip Mučnjak, predsjednik ŽRK Udarnik. Posebnu pažnju privukla je pogutnica s motivima Velike Gorice, dar gradonačelnika, kojom je predsjednik na simboličan način istaknuo pripadnost, tradiciju i identitet grada.

Na događanju su sudjelovale i Sandra Crnić, ravnateljica Dječjeg vrtića Žirek, te Martina Vugrinović, voditeljica projekta. Projekt “Rukomet u vrtićima – Vrtko” besplatan je za sve sudionike te ima za cilj razvoj zdravih navika, motoričkih vještina i ljubavi prema sportu od najranije dobi.

Uz naš Udarnik, u projektu sudjeluju još četiri kluba iz cijele Hrvatske: RK Nexe, RK Sisak, ŽRK Prelog i RK Vodice.

Nastavite čitati

Sport

Peti put za Jenkija: Sjećanje na prijatelja i promocija košarke u jednom

U subotu i nedjelju u Gradskoj dvorani će se igrati Memorijalni turnir Silvije Jenkač Jenki, u čast dugogodišnjeg trenera mladih velikogoričkih košarkaša. Turnir će imati i međunarodni karakter…

Objavljeno

na

Gradskom dvoranom ovog će vikenda odjekivati zvuk lopte koja udara u parket. Košarkaške lopte, jer upravo je košarkom cijelog svog života bio inficiran Silvije Jenkač Jenki. Gorički purger, sportski odgajatelj brojnih generacija mladih košarkaša u ovom gradu, nekoć trener Medije, a u posljednjem razdoblju ključni čovjek projekta Velgor, nije s nama već više od pet godina, ali sjećanje itekako živi.

Živjet će u punom smislu ovog vikenda, kad je na rasporedu peti Memorijalni turnir Silvije Jenkač Jenki. Nadmetat će se kadeti, mladi košarkaši rođeni 2011. godine i kasnije, a sudjelovat će šest momčadi. Uz domaćine Memorijala KK Goricu i KK Velgor, na popisu sudionika su još i KK Sisak, KK Varaždin i KK Đakovo, dok međunarodni karakter turniru donosi slovenska KK Ilirija iz Ljubljane.

Bogat košarkaški program razvući će se na dva prijepodneva, pa će se tako utakmice po skupinama igrati u subotu, a polufinala i razigravanje za konačni plasman u nedjelju. Ukupno će se odigrati deset utakmica, a pobjednika petog Jenkijevog memorijala dobit ćemo u nedjelju nešto prije 15 sati.

– Ovim turnirom čuvamo sjećanje na našeg prijatelja Jenkija, a ujedno promoviramo sport i košarku. Osim nagrada za najbolje ekipe, protokolom su predviđene aktivnosti kojima ćemo prigodnim darovima zahvaliti prijateljima i obitelji Jenkač. Pozivamo sve ljubitelje košarke da nam se pridruže i uveličaju ovaj događaj – kaže Hani Istanbuli, predsjednik KK Velgora i idejni začetnik memorijala posvećenog njegovu mentoru, ali i prijatelju.

Dubok trag ostavio je i na svoje igrače…

Nastavite čitati

Sport

Još Rijeka pa – kreće tržnica: Gorica bi mogla ostati bez cijelog veznog reda?!

Nakon što u nedjelju u 17.45 sati odigraju svoju posljednju utakmicu u ovoj godini, nogometaši Gorice otići će na odmor, a stvari će se zakuhati u uredima i na telefonskim linijama. Priče i pričice već su krenule…

Objavljeno

na

Objavio/la

Još samo 90 minuta nogometa ostalo je igračima Gorice u ovoj kalendarskoj godini, ali tih posljednjih 90 minuta bit će ozbiljan izazov. Goričani, naime, u nedjelju u 17.45 sati, gostuju kod prvaka Rijeke na Rujevici i bit će to ne samo posljednja utakmica godine za igrače obje momčadi, nego i u kompletnom svijetu HNL-a.

A kad nogomet utihne, kreće tržnica. Tako to ide u nogometu, pauze između dvije polusezonu u pravilu služe za pripremanje igrača i momčadi, ali i promjene u kadru. One su, jasno, uvijek dvosmjerne, nema tog prijelaznog roka i toga kluba koji će nekoga dovesti, a s nekima se rastati, pa će to vrijediti i za Goricu u prvim danima 2026. godine.

Pojačanja je realno očekivati, poneku prinovu još realnije, ali u tom smjeru zasad nema priča i najava. Sportski sektor kluba ne komunicira svoje planove prema javnosti, to je odabir koji vrijedi već neko vrijeme, pa ćemo morati pričekati da vidimo kakvi će se potezi povlačiti u ovom smjeru. Potreba za pojačanjima uvijek postoji, navijači i simpatizeri kluba, svi oni koji malo pažljivije prate Goricu, vjerojatno bi i sami mogli navesti poziciju ili dvije na kojima bi se stvari mogle unaprijeđivati, ali odlučivat će oni koji su za to zaduženi.

Pritom će, kao i uvijek, puno ovisiti i o prometu u suprotnom smjeru. Odlazaka će također neminovno biti i jedino je pitanje koliko će ih biti i kakvog će biti profila. Odlazit će oni koji su nezadovoljni minutažom i/li statusom, ali i oni koji su zanimljivi tržištu. U ovom prvoj skupini mogli bi biti neki mlađi igrači, koji će minute možda tražiti i na posudbama, a minutažom i ulogom teško mogu biti zadovoljni i igrači poput jako malo korištenog Ante Ercega, još manje korištenog Vanje Pelka, možda i Jakova Gurilice…

S druge strane, iz većih i moćnijih klubova postoji i ozbiljan interes za igrače Gorice, pogotovo one koji su nosili klupske ambicije tijekom ove jeseni. Pojavljuju se tako kuloarske priče koje spominju moguće odluke praktički cijelog veznog reda koji je iznio ovu polusezonu. Riječ je o trojici igrača koji su i zabijali, i gradili, i branili, a to su karakteristike koje se traže, pogotovo s obzirom na to da su sva trojica u prvoj polovici dvadesetih ili su u te godine tek ušli.

Kapetan Jurica Pršir, po mnogim procjenama najbolji igrač Gorice, jedan je od ozbiljnih kandidata za odlazak. Ne samo zato što je svojim igrama pokazao da apsolutno može funkcionirati i na višim razinama nogometa, nego i zbog – ugovora. Naime, Jura je s Goricom vezan do ljeta, što znači da će na kraju sezone moći birati klub kao slobodan igrač. Posljednja šansa da klub barem nešto uprihodi na svom najboljem igraču je ova zima, a interesa ima.

Priča se na sve strane o želji Hajduka da oplemeni svoj vezni red takvim igračem, ali iz drugih se izvora može doznati i da ta kombinacija nije jedina aktualna. Splićani su definitivno zainteresirani, trener Gonzalo Garcia ima jako dobro mišljenje o desetki “ponosa grada”, ali priliku ovdje vide i drugi klubovi iz HNL-a, kao i nekolicina njih iz inozemstva. Prema svemu sudeći, u ovom je trenutku izvjesno jedino da Pršir neće produžiti ugovor s Goricom i da će potražiti novi izazov. Ove zime ili na ljeto, doznat ćemo tijekom siječnja.

Ozbiljne opcije navodno ima i Ante Kavelj, 20-godišnji veznjak koji je od prve sekunde ove sezone čvrsto zgrabio svoje mjesto u prvih 11 i pokazao da dobre partije u dresu Šibenika prošle sezone definitivno nisu bile slučajnost. Štoviše, Kavelj je u ovoj sezoni dodatno iskoračio, nizao je kilometre, ulazio u duele, ali i zabijao golove, što ga je dovelo i do U-21 reprezentacije. Kako tvrde neki izvori, sve viđeno posebno je zapelo za oko jednom francuskom prvoligašu, pa nije nemoguće da i mladi Splićanin nakon samo pola sezone završi svoju goričku eru.

Ante Kavelj i Iker Pozo s Juricom Prširom čine standardni vezni red, a sva trojica su i zanimljiva tržištu… Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Iz Šibenika je ovog ljeta u Goricu stigao i Iker Pozo, još jedan igrač koji bi se vrlo lako mogao naći u izlogu. Španjolcu je 25 godina, baš kao i Prširu, više ne spada među mlade igrače, ali iza njega je fenomenalna polusezona. O tome će najviše reći podatak da je po bodovanju SofaScore treći najbolji igrač HNL-a, odmah iza Adriana Jagušića i Tonija Fruka! Zanimljiv potencijal pokazivao je u svojim šibenskim godinama, a konačna potvrda vrijednosti stigla je ove jeseni u Turopolju, što skauti većih klubova jako dobro znaju.

Tko će od njih otići, hoće li itko, pitanje je od milijun dolara, ali čim priče krenu… Za Goricu bi, naravno, bilo jako loše da odu sva trojica, jer to bi značilo da treba graditi potpuno novi vezni red, koji je i temelj ove momčadi, no tu će važan detalj biti i cifre koje će se eventualno zavrtjeti. Bude li nula dovoljno, moglo bi biti i transfera…

Prije svega toga, naravno, idemo odraditi to gostovanje na Rujevici. I uzeti nešto, za još mirniji zimski san.

Nastavite čitati

Vijesti

Duh Božića u “IgraJonici”: Počastili svoje male slavljenike – Djedom Mrazom!

Rođendaonica IgraJonica oduševila je svoje male slavljenike na besplatno druženje s Djedom Mrazom, s kojeg su otišli sretni, zadovoljni i – s poklonom! Zadovoljni su, naravno, i roditelji…

Objavljeno

na

Blagdani se bliže, sve snažnije osjeća se i blagdanski duh, a tome u prilog ide i primjer kojeg nam je dojavila naša čitateljica.

“Voljela bih javno pohvaliti rođendaonicu IgraJonica u Velikoj Gorici! U vremenima kad ništa nije besplatno, jako su nas iznenadili s pozivom da dođemo sa svojim djetetom na druženje s Djedom Mrazom. Ne samo da ništa nismo morali platiti, nego su još i djeca dobila svatko svoj poklon od Djedice… Jako lijepa gesta”, poruka je s kojom nam se obratila zadovoljna mama.

Zadovoljni su i klinci, budući da kratki izvještaj sa druženje s Djedom Mrazom kažu da je sve skupa bilo dovoljno kratko i – jako slatko! Djedica je do IgraJonice došao sa svojim posebnim čarobnim vozilom i oduševio dječicu koja su ga nestrpljivo čekala. Poziv je vrijedio za sve djevojčice i dječake koji su svoje rođendane proslavili u ovom rođendaonici, a odazvalo ih se taman dovoljno da Djedica stigne sve odraditi prije nego što je otišao dalje, razveseljavati i drugu djecu.

A ova djeca, koja su se okupila u IgraJonici, uživala su u igri u neobično atraktivnom prostoru ove relativno nove goričke rođendanice, a s Djedom Mrazom su i razgovarali, i pjevali, i… Dočekali svoje šarene paketiće! Slatkiši, lizalice, božićne čarapice i – djeca sretna i zadovoljna! Kao i roditelji, koji su s nama podijelili i nekoliko fotografija s ovog lijepog i veselog božićnog druženja.

 

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno