Povežite se s nama

Vijesti

‘Nekad smo se bavili stokom, danas kućnim ljubimcima’

Cijeli svoj radni vijek proveo je u Veterinarskoj stanici Velika Gorica, koja je već 70 godina u samom vrhu  hrvatskog veterinarstva

Objavljeno

na

Veterinarska stanica Velika Gorica ove godine slavi veliki jubilej. Već 70 godina pomažu životinjama na području Turopolja, Posavine i Vukomeričkih gorica. Osnovana je davne 1949. godine i imala je šest područnih ambulanti. Ambulanta u Pokupskom pripojena joj je 1962. godine. U to doba ambulantu su imala naselja Mraclin, Vrbovo Posavsko, Šćitarjevo, Dubranec, Pokupsko, Kravarsko i Velika Gorica.

– Turopolje je u to vrijeme bilo poznato kao stočarski kraj. Prvo simentalsko govedo koje je došlo u bivšu Jugoslaviju, došlo je upravo na ovaj teren. Križalo se s našim domaćim autohtonim govedom i tako smo dobili križanog simentalca. S umjetnim osjemenjivanjem stoke počeli smo već 1952. godine. Velika Gorica je tada imala vrlo jak stručni kadar. Vodila se briga o educiranju kadrova različitih profila: farmakologija, peradarstvo, svinjogojstvo…. Ja sam magistar znanosti iz područja higijene tehnologije živežnih namirnica. Mladi ljudi su se tada redovito educirali. Nismo zaostajali u europskim trendovima što se tiče dijagnostike, preventive, kurative, dijagnostike i kirurgije – rekao nam je Josip Kozačinski, umirovljeni veterinar. Većinu svog radnog vijeka proveo je upravo u ovoj veterinarskoj stanici.

Danas se profil pacijenata uvelike promijenio, stoku su zamijenili kućni ljubimci. U goričkoj Veterinarskoj stanici i dalje se trude zadržati kvalitetu usluge pa se tako uložilo u infrastrukturu, a konstantno se potiče educiranje djelatnika.

Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

– U protekle tri godine uložena su velika sredstva u rekonstrukciju zgrade i interijera, a nabavili smo i novu opremu. Pružamo gotovo sve zdravstvene usluge za male i velike životinje. Veterinarska stanica Velika Gorica danas je u samom vrhu veterine u Hrvatskoj. Osim u opremu, ulažemo i edukacije naših djelatnika. Imamo zaposleno 15 doktora veterinarske medicine, od kojih je pet magistara znanosti, šest tehničara i pomoćno osoblje, sve ukupno 31 zaposlenika. Cilj nam je i u idućim godinama zadržati nivo usluga koje pružamo – istaknuo je Marko Morić,  direktor Veterinarske stanice.

NESTALE AMBULANTE U SELIMA

Od nekadašnjih sedam ambulanti opstale su samo četiri: Velika Gorica, Kravarsko, Pokupsko i Vrbovo Posavsko. Ambulanta Dubranec ugašena je 1994. godine, Šćitarjevo 2000., a Mraclin 2008. godine. Sve mu tome kumovalo je snaženje uvoznog lobija, koji je 80-tih godina počeo uzimati maha. Kraj 60-tih, 70-te i do početka osamdesetih godina bilo je zlatno doba stočarstva u Turopolju.

– 1975. godine Veterinarska stanica u vlastitom tovu imala je između 15 i 17 tisuća komada junaca te tri tisuće komada svinja. Vodili smo nadzor o zdravlju junadi i svinja na farmama na našem području. Od 1963. godine nadgledali smo mliječne farme u Vukovini i Petrovini, riječ je bila o farmama s nekoliko stotina komada istočnog frizijskog goveda. U Kušancu, Okujama i Buševcu  uzgajali su svinje. Čitav ovaj teren bio je pokriven s tovom junadi i svinja. Posavina je bila poznata po uzgoju konja. U jesen bi dolazili Talijani s kamionima i otkupljivali ždrjebad i konje. Sve se promijenilo otvaranjem prvih trgovačkih lanaca, to je označilo početak enormnog uvoza junetine, svinjetine, govedine i mlijeka što je osiromašilo ovaj kraj i dovelo do propadanja sela. Mlađi ljudi su odlazili u Veliku Goricu ili Zagreb, stariji ljudi koliko su još mogli raditi radili su. Uglavnom, stoke više nije bilo – objasnio je Kozačinski.

NIŠTA BEZ ŽIGA ILI PLOMBE

Veterinarska stanica nekada je vršila nadzor nad klanjem stoke, prometom mesa i mesnih prerađevina, mlijeka i jaja na području Velike Gorice i susjednih općina. Krajem 80-tih ukinuta je veterinarska inspekcija te se više nije moglo kontrolirati promet mesa u trgovačkim lancima i mesnicama. Sve to bilo je prepušteno sanitarnoj inspekciji ili samim potrošačima, koji su mogli sami odlučiti hoće li prijaviti nepravilnost.

Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

– Mi smo mjesečno vršili kontrolu jaja, krvi, fecesa i hrane na farmi pilića. Nije se moglo dogoditi da bi jaja iz farme otišla, a da nisu imala veterinarsku potvrdu. Isto tako, nije se moglo dogoditi da meso ili mesne prerađevine iz klaonice otiđu bez veterinarske potvrde. Na svakom komadu mesa morao je biti žig, na kobasicama markica ili plomba, bila je rigorozna kontrola – naglasio je naš sugovornik.

Sve to dovelo je do novog problema. Meso koje se može pronaći na policama trgovačkih lanaca uglavnom je iz uvoza. Često je teško pratiti njegovo porijeklo, a nerijetko meso u frižiderima stoji i više od godine dana. To u konačnici loše utječe kako na njegove nutritivne vrijednosti, tako i na ukus.

– Jednom sam naišao na meso peradi koja je bila uvezena i duboko smrznuta godinu dana. Vjerujem da je ona u trenutku smrzavanja bila bakteriološki ispravna, ali to meso je tijekom stajanja sigurno izgubilo svoje nutritivne vrijednosti. Meso svinjske pasmine pietren zna biti vodenasto. Stavite šnicl peći, a ono vam se digne kao đon. To se događa kada je meso puno vode, a kad ona izađe ono postane tvrdo i suho. Problem je u tome što to meso nije zrelo, a životinje su bile držane u zatvorenom prostoru s minimalno slobode kretanja. To meso zato nema kvalitetu – priča nam Josip, pa objašnjava o kavim se tu razlikama radi.

BEZ MASNOĆE NEMA FINOĆE

– Perad vam se sada kolje s napunjeni 42 do 46 dana, a nekada se pile na selu tovilo pet do šest mjeseci i bilo pušteno da vani hoda. Kad se peklo meso domaće svinje, ne samo da je mirisalo dvorište kuće u kojoj se peklo, nego deseti susjed osjetio je miomirise pečenja.  Prva Gavrilovićeva zimska salama pravljena je od turopoljske svinje. Ona je bila ukusna zbog mesa koje ima sitne miofibrile protkane s masnoćom. Vi kad pečete to meso ili radite suhomesnate proizvode ono je ukusno jer uz mišić ima i masnoću – istaknuo je umirovljeni veterinar.

Dodao je kako naša teletina završava u Italiji. Šunka i šnicl ostaju u ostaju kod njih, dok nam vračaju lopaticu i flam, a to naši sugrađani kupuju po trgovačkim lancima. Naš ‘baby beef’ se ne može kupiti kod nas, sve što se proizvede ide u inozemstvo. Još 1988. godine bjelovarsko i turopoljsko područje, proglašeno je regijom s najboljim baby beef-om u Europi. Osim mesa loše kvalitete, građani sve češće , a da ni ne znaju, konzumiraju supstance koje ostavljaju neizbrisiv trag na njihovom zdravlju.

Foto: Facebook/Cow Lovers

– Pogledajte koliko djece danas ima probleme s raznim vrstama alergija. Zabrinjavajuć je i broj mladih žena koje boluju od karcinoma dojke, jajnika i uterusa. Od kuda sve to? Hormoni. Sedamdesetih godina u Europi su se masovno primjenjivali hormoni rasta u tovu junadi i peradi. Prvi takvi slučajevi otkriveni su u Sloveniji, a poslije i u Hrvatskoj. Ne smijem imenovati proizvođače, ali iznenadio sam se kad sam vidio koja je velika farmaceutska tvrtka proizvodila te hormone. Od tog trenutka, gdje sam god mogao izbjegavao sam upotrebu njihovih proizvoda – otkrio nam je Kozačinski.

TELETOM SE PLAĆAO POREZ ILI KUPOVALA DRVA ZA OGRJEV

Dok je selo još bilo selo, a domaćini su ponosno uzgajali svoje blago i od toga živjeli, veterinar je uvijek bio drag gost. Uz liječnika i župnika, veterinar je bio jedan od najvažnijih aktera u životu sela. On je vodio brigu o blagu svake obitelji, a tako i o njihovoj egzistenciji. Ljudi su bili siromašni i njihova kravica bila im je sve. Seljak je unaprijed znao kamo će s teletom. Njegovom prodajom moglo se platiti porez ili kupiti drva. Odnos između veterinara i seljaka bio je blizak, a radilo se i na kredit. Usluga liječenja naplaćivala se kad bi se prodalo tele, odojak ili ždrijebe. Često je bilo i komičnih situacija.

– Kako sam visokog rasta i imam duge ruke često sam išao na ždrijebljenje kobila. Do glave ili noge ždrijebeta nije bilo lako doći, trebalo je imati jako dugu ruku i biti visok. Kolega me je tako jedanput zamolio da umjesto njega odem na ždrijebljenje. Poznavao sam gazdu i gazdaricu. Kad sam došao kobila je bila zbilja visoka, jahača kobila. Ustanovio sam da je ždrijebe krivo okrenuto i trebalo ga je izvući van. Stao sam na prste i gurnuo ruku najdublje što sam mogao u kobilu. Lice mi se nalazilo blizu vagine, a gazdarica me je upitala: – Buš joj pusu dal?-. Prvo mi je bilo malo nelagodno, a onda sam joj odgovorio kao iz topa: ‘Čuj bolje njoj nego tebi’. Svi koji su se tu našli pukli su od smijeha, a zgodna gazdarica, nakon što me je pošpotala, i sama se nasmijala mojoj dosjetci – otkrio nam je Josip.

Vijesti

Započeo vojni rok! Danas 800 ročnika ulazi u tri vojarne

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSEL

Prema podacima Ministarstva obrane, nakon upućenih 1200 poziva, u Kninu, Slunju i Požegi započinje vojna obuka 800 ročnika.

Nakon 17 godina, prvi ročnici su stigli na temeljno vojno osposobljavanje (TVO). Među njima je 446 dragovoljaca, od kojih su čak 82 žene, a  s njima će boraviti 80 instruktora.

Sve o načinu izvođenja obuke, trajanju i elementima te „što poslije?“objasnio je Ivan Jušić, ravnatelj Uprave za ljudske potencijale Ministarstva obrane (MORH).

– Čeka ih dva mjeseca organizirane obuke koja se sastoji od teorijskog znanja i praktičnog obučavanja. Prvo će se upoznati s odredbama Zakona o službi i ostalim pravilima i obvezama. U prvih sedam dana zadužit će i oružje. Nakon toga polažu svečanu prisegu – rekao je Jušić.

Na pitanje o rukovanju novim tehnologijama, Jušić je izjavio kako će svi ročnici bit će obučeni za specijalnost strijelca u pješaštvu, a bit će upoznati i sa svim složenim borbenim sustavima kao što su topništvo, sredstva za protuoklopnu borbu, tenkovi, dronovi, kibernetička sigurnost i informacijska kultura.

Također je izrazio zadovoljstvo prema izraženom interesu dragovoljaca, koji čine više od 50% svih pristiglih, a posebno što se tiče broja dragovoljnih ročnica.

Više informacija saznajte OVDJE.

Nastavite čitati

Vijesti

Dio Velike Gorice ostaje bez vode – provjerite je li vaša ulica na popisu

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Nithin Pa/Pexels.com

U utorak, 10. ožujka, zbog radova na vodoopskrbnom sustavu, bez vode će biti stanovnici Ulice Bratstvo I, Ulice Eugena Kvaternika i Ulice Željka Sabola, kao i dio Zagrebačke ulice na kućnim brojevima od 71 do 75 te Ulice kneza Ljudevita Posavskog na broju 24.

Kako bi građani ipak imali pristup pitkoj vodi, tijekom radova bit će postavljena cisterna kod igrališta.

Opskrba vodom, poručuju iz vodoopskrbe, trebala bi biti ponovno uspostavljena u najkraćem mogućem roku nakon završetka radova.

Nastavite čitati

Moja županija

Održana sjednica Županijske skupštine Zagrebačke županije

Objavljeno

na

Objavio/la

Danas je u hotelu International s početkom u 10.00 održana sjednica Županijske skupštine Zagrebačke županije.

Na sjednici je prihvaćeno Izvješće o radu župana za drugu polovicu 2025. godine, a istaknuto je kako je Zagrebačka županija iz NPOO-a do sada ugovorila 91 milijun eura za izgradnju i dogradnju 18 školskih objekata za prelazak na jednosmjensku nastavu.

Predsjednik Županijske skupštine je pohvalio Rugvicu “koja je prošli tjedan otvorila radove na proširenju škole i stečeni su uvjeti za jednosmjensku nastavu”, a župan Stjepan Kožić je rekao da očekuje “kako će Zagrebačka županija uspješno realizirati čak 27 školskih projekata”.

Javna ustanova Zeleni prsten Zagrebačke županije osigurala je iz EU fondova do sada najveći iznos bespovratnih sredstava i to 2 milijuna eura za projekt „ReNatura u Zagrebačkoj županiji“ kojim će biti obuhvaćena restauracija Creta Dubravica, zatim staništa ribe crnke u šumi Žutica, skloništa za šišmiše u Turopoljskom lugu, kao i travnjačkih staništa Odranskog polja. Ravnateljica, Tatjana Masten Milek rekla je kako se radi o tome da će radti na revitalizaciji staništa i očuvanju i staništa i ciljnih vrsta u zaštiti prirode: “Radit ćemo interesantne stvari, radit ćemo na tome da poboljšamo stanje jer svi znate da klimatske promjene danas predstavljaju jako velik problem.”

Na aktualnom satu vezano uz županijske natječaje, vijećnike je zanimalo kada će biti raspisani natječaji i koliko je sredstava osigurano za poduzetnike, poljoprivrednike, gradove i općine, kao i eko projekte škola i vrtića. Iz sfere školstva pitanja su se odnosila na imenovanje školskih odbora, najam sportske dvorane u Rakitju te potpisivanje aneksa ugovora za stipendiste nastavljače. Iz sfere prometa pitanja su se odnosila na sanaciju cesta na području Vrbovca, mogućnost izgradnje nogostupa i autobusnog stajališta u Svetoj Nedelji te plan radova Županijske uprave za ceste na području Dugog Sela. Ostala vijećnička pitanja odnosila su se na obnovu zgrada javne namjene oštećenih u potresu, gospodarenje otpadom i divlje deponije, početak radova na energetskoj obnovi Doma zdravlja Zagrebačke županije – Ispostava Velika Gorica, sanaciju grijanja u zdravstvenom objektu „Zaprešić-sjever”, izgradnju pogona za preradu mesa u Klinča Selima, visinu prihoda koju Županija ostvaruje od prodaje državnih nekretnina te sufinanciranje rada trenera u sportovima s loptom.

 

Nastavite čitati

Sport

Na Udarniku zbrojili dojmove: ‘Hvala svima, a dečkima Bistru nećemo zamjeriti”

Nogometaši Kurilovca vratili su se u stvarnost nes(p)retnim porazom od Bistre 1-0 na svom Udarniku, a dva dana poslije iz kluba su odlučili prigodnim tekstom zaključiti povijesnu epizodu iza nas…

Objavljeno

na

Objavio/la

Prošlo je pet dana i pet noći od utakmice za povijest, od sudara s Dinamom, a u nogometnom Kurilovcu i dalje se zbrajaju dojmovi. Svi oni uobličeni su u priopćenje s potpisom predsjednika kluba Dražena Vujnovića, naslovljenom “Hvala vam na danima koji vraćaju vjeru u nogomet i u ljude”. Tekst priopćenja prenosimo u cijelosti:

“Cijeneći onu staru narodnu izreku po kojoj je jutro uvijek pametnije od noći, posegnuo sam za predahom od nekoliko dana, kako bi se u ime Izvršnog odbora kluba široj javnosti obratio predmetnim priopćenjem. Velike sportske i ljudske strasti i emocije vezane uz ovu utakmicu, s kakvima se u novijoj povijesti kluba nismo susretali, napokon su doživjele svoj smiraj te nam tako omogućile trezveniji i realniji pristup (pr)ocjeni svih okolnosti, kako prije, tako i poslije same utakmice, a nadasve tijekom njenog odigravanja.

Stoga ću uvodno zahvaliti svim članovima IO kluba na desetodnevnom dežurstvu kako bi se utakmica s našeg aspekta organizirala na primjeren način, vezano uz kontakte sa nadležnim osobama iz GNK Dinamo, distribuciju ulaznica, narudžbu i plasman spomen dresova, organizaciju prijevoza…. Ocjenjujem da smo prilično uspješno odradili ovaj izazov.

Odaziv i razumijevanje donatora i sponzora kluba razlog je novom i velikom zadovoljstvu pa ne zamjerite na prezentaciji svih ljudi dobre volje koji su nam izašli u susret: Damir Golubić i Damir Suša (dresovi), gospoda Nestić, Lučić i Banić (reklame na dresovima), obitelj Jančić (ručak na dan utakmice), Goran Kurjak (prigodne majice), Tomislav Prahir (sponzorstvo)… Hvala gospodinu Filipu što je prihvatio naš poziv i pridružio nam se kao navijač našeg kluba, ali i našim igračkim legendama Jančiću, Radočaju i Jurčeviću što su blagodati maksimirske lože podijelili s nama.

Veliku zahvalu zaslužuju svi članovi i kibici kluba, a svakako posebnu roditelji (djeca se podrazumijevaju) iz naše NŠM-i, koji su prihvatili donatorski odnos vezan uz nabavku ulaznica i spomen dresova te svojim velikim odazivom ispunili južnu tribinu i učinili nas dodatno ponosnima. Uistinu smo ponosni na privrženost klubu svih naših “klinaca”, koja se očitovala kroz neumorni nastup sada već poznate navijačke skupine “Red Boys”, što je najvećim dijelom zasluga roditeljskog pristupa i odgoja, ali i napora i utjecaja trenera iz naše škole. Veliko i iskreno hvala svima!

Prema GNK Dinamo Zagreb očitovali smo se posebnim pismom zahvale iz kojeg izdvajamo tek dvije rečenice: “Iskreno hvala svima u klubu što ste nas počastili tretmanom kakvog se ne bi posramio ni madridski Real, što ste nas ‘prisilili’ da našem Dinamu uz epitet građanski dodamo i onaj ‘gospodski’ nogometni klub. Hvala Vam što ste, naročito nas nešto starije ljubitelje nogometne igre, bar na trenutak podsjetili na davna i divna romantičarska vremena čiste purgerske gospoštine, kako nogometne, tako i svakodnevne građanske…”, istaknuto je u priopćenju.

Zahvalili su iz kluba i medijima na podršci i prostoru koji su Kurilovčani dobili, a ono najvažnije ostalo je za kraj.

“Dakako, završno i konačno priznanje i zahvala upućeni su igračima i stručnom stožeru seniorske momčadi čija nas je prezentacija tijekom utakmice uistinu oduševila te na najljepši mogući način promovirala ne samo NK Kurilovec, nego i Grad Veliku Goricu i cijelo naše Turopolje.

Zaključujem da su iza nas povijesni dani, dani radosti, ponosa i slave, čak što više dani koji vraćaju vjeru, kako u nogomet, tako i u – ljude. Stoga još jednom veliko i iskreno hvala svima i baš svakom pojedincu koji je dao svoj doprinos toj vjeri i takvom uvjerenju!

P. S. Senadu i dečkima tek poruka da potpuno razumijemo domaće rezultatsko posrtanje kontra Bistre, u kojem volja i htijenje naših igrača ni jednog trenutka nisu bili upitni, ali tijela jednostavno nisu mogla, nisu dala… Predsjednik i nazočni članovi uprave NK Bistre nisu, dakako, skrivali svoju radost zbog neočekivane pobjede, potvrđujući da se uistinu ne sjećaju kad su zadnji put slavili u Kurilovcu… Zajednička večera igrača i uprave oba kluba, uz odličan gulaš dvojca Fila – Robi, još je jedna skica i crtica koja dodatno vraća vjeru i u nogomet i u ljude…

Veliko HVALA i iskreno poštovanje svima”, stoji u priopćenju s potpisom predsjednika kluba.

Spomenuta je tu, eto, i utakmica protiv Bistre, odnosno povratak u stvarnost. Gosti su više sretno nego spretno došli do pobjede 1-0 na Udarniku, golom Nigerijca Odeha na otvaranju drugog poluvremena, jer Kurilovčani su se pošteno napromašivali.

– Imao sam dobar osjećaj uoči utakmice, dobro sam se osjećao, ali eto, dogodila se ta jedna situacija, taj jedan njihov ozbiljniji prelazak centra i baš je ta lopta završila u golu… Na kraju je tako i završilo, budući da lopta doslovno nije željela ući u njihov gol – rekao je vratar Kurilovca Leon Išek, pa nastavio:

– Ali dobro, okrećemo se onome što slijedi, puno je još utakmica pred nama, nećemo žaliti za prolivenim mlijekom, jer nemamo ni vremena za to, budući da već u petak igramo sa Zagorcem. Idemo to odraditi na najbolji mogući način i pokušati se vratiti u pobjednički ritam.

Nastavite čitati

Sport

Obrana od granita za okruglu pobjedu: Sjajni Goričani “preletjeli” Trogir!

Rukometaši Gorice pobijedili su Trogir 29-19 na svom parketu, a u sljedećem kolu igrače trenera Mateja Miškovića čeka teško gostovanje u Sesvetama, koje će puno toga reći o aktualnom trenutku…

Objavljeno

na

Objavio/la

U Ligi za prvaka, u društvu šest najboljih klubova u države, sasvim je logično, laganih utakmica – nema! Osim ako sam ne učiniš određenu utakmicu upravo takvom, u čemu su ove subote uspjeli rukometaši Gorice. Tjedan dana ozbiljnog rukometnog fajta s Dugim Selom (27-27), u grad je stigao Trogir, novi izazovan i zahtjevan protivnik, s kojim je Gorica već imala dobra iskustva. Doduše, Trogirani su ove sezone već slavili u Velikoj Gorici, i to prilično uvjerljivo, no upravo preko Trogira, tom prilikom u gostima, Gorica je izborila Ligu za prvaka.

Sjajna je bila Gorica u toj utakmici, dobila je čak deset razlike, ali s obzirom na okolnosti, na činjenicu da je Gorica morala pobijediti, a Trogir je već kolo ranije osigurao plasman u Ligu za prvaka, malo je bilo onih koji su vjerovali da se takvo nešto može ponoviti. Srećom po Goričane, ponovilo se…

Nije, doduše, tako izgledalo na samom otvaranju, jer Trogir je dobro krenuo, poveo 3-1 nakon nepunih pet minuta, no tu su negdje gosti i stali. A Gorica je krenula. Ceković, Neralić, Neralić, Lopac, Komljenović, opet Neralić, triput zaredom Mlakar, jednom i Starčević… I eto Gorice na lijepih 11-5 na isteku 18. minute utakmice! Narasla je ta prednost i do sedam razlike, Ceković je pogodio za 15-8, a golom Mlakara iz sedmerca nakon isteka vremena Gorica i na predah odlazi sa sedam golova viška (18-11).

Obrana je već u tom razdoblju napravila fenomenalan posao, napad je funkcionirao jako dobro, da bi se u drugom poluvremenu nastavilo istim ritmom. Prvi put osam razlike donosi opet Ceković u 41. minuti, a mladi Lucas Pitt u 48. je pogodio za okruglih deset razlike (25-15). Obrana je i dalje bila briljantna, Trogirani su morali “iskrvariti” za svaki gol, pa je u dva navrata bilo i 11 razlike, da bi se sve skupa završilo na deset. Samo 19 primljenih golova impresivna je brojka, a pobjeda je čista da čišća ne može biti…

Sedam golova zabio je kapetan Hrvoje Ceković, pet puta pogađao je Jakov Neralić, a po četiri komada utrpali su Bruno Mlakar, Lucas Pitt i Matej Komljenović. Uz ovakvu obranu, bilo je to i više nego dovoljno.

Gorica je tako zadržala svoju treću poziciju na tablici, iza Zagreba i Sesveta, a ispred Nexea, Dugog Sela i Trogira, a sljedeće kolo donijet će zatvaranje prvoga kruga Lige za prvaka. Protivnik će biti Sesvete, igrat će se u Jelkovcu, a Gorica će, dojam je, i tu imati što za reći…

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno