Poveži se s nama

HOTNEWS

Nekad se živjelo za, a ne od športa

Objavljeno

INTERVJU: Davor ŠTUBAN, tajnik Zajednice športskih udruga grada Velike Gorice

Tajnik Zajednice športskih udruga grada Velike Gorice i ja pijemo jutarnju kavicu pa gotovo svako jutro. On pije s hladnim, ja sa toplim mlijekom, ja na istu nadodam dvije-tri pljuge, on odnedavno ne dodaje ništa, prestao je. Svako jutro teme su iste, ili vatrogasci ili nogomet. Ovo smo jutro o sportu.
– Pred nama je 2019.godina, velikogorički sport je na vrhuncu, kako dalje?
ŠTUBAN: ‘Vjerojatno jesmo na vrhuncu, iako ne treba zaboraviti da je bilo uspješnijih godina, barem kada su medalje i uspjesi na svjetskim natjecanjima u pitanju. Mjerilo velikogoričkog športa nisu samo nogomet, rukomet i košarka, mislim da je on u cjelini sjajno posložen, a čemu svakako doprinosi i ozbiljnost koju već godinama traži i prezentira Zajednica. Dalje svakako ovisi o visini gradskog proračuna, nas i inače krasi fakat da se ‘pokrivamo koliko je poplun širok’ i da se znamo dobro pokriti. Sve su to zasluge vrijednih športskih djelatnika, možemo ih nazvati i vizionarima, jer zaista, a posebno u vrijeme današnje, rijetki će se htjeti posvetiti športu i prionuti za dobrobit i opće dobro.’

– Često te čujem kako si pun hvale za volontere u sportu, ali danas sve više već prekaljenih i iskusnih djelatnika odlazi, a mladi i ne pokazuju želju za radom na duže staze…
ŠTUBAN: Točno. Dijelom je i zbog tog razloga sve manje kvalitete u športu, sve manje strasti i sve manje je šport način življenja. Jednim dijelom, razloga je znatno više. S vremenom ljudi su počeli shvaćati da bez stanovite nadoknade nitko više ne želi raditi u klubovima, čast i izuzetak su nogometni klubovi. U njima se, osim u onim većima, ništa ne plaća – niti članarina za djecu, niti itko od volontera dobiva kunu nadoknade, niti ima uposlenih. Neki su, s pravom i razlogom, od športa napravili posao i to je legitimno. Ipak, tamo gdje su volonteri na djelu, tamo gdje nema plaćanja i gdje je, nažalost, danas sve pretežito očuvanje tradicije i očuvanje objekta koji su u nogometu na visokoj razini kvalitete i standarda, na to i takve pojedince i udruge moramo gledati drukčije. Kako, odlučit ćemo zajednički, ali držim da moramo imati poštovanja i prema ljudima i prema tradiciji. Nije samo u ruralnim područjima problematično, nemojmo se zavarivati ni u gradovima situacija nije puno bolja, uzmemo li nekakve prosjeke i sagledamo li što u športu zapravo stvaramo. Zadnjih godina živjeli smo na animozitetima, onim tradicionalnim, Radnik-Udarnik, u rukometu Udarnik-Gorica, umjesto da smo djecu i mlade učili i ‘ubrizgali’ im u vene šport, a ne animozitete i rivalstva.

–  U kojoj si mjeri zadovoljan suradnjom sa gradskim strukturama, ima li naznaka da bi moglo biti još bolje, još više sredstava, još više sportskih objekata?
ŠTUBAN: U ovom trenutku još nemamo saznanja o visini proračuna za šport u 2019.godini. O tome svakako ne ovisi moguća daljnja izgradnja ili dogradnja objekata, poboljšanje na postojećim. Svjedoci smo da Grad ulaže mimo proračuna za šport, nedavno su nemala sredstva uložena u rasvjetu na stadionu i u izgradnju bazena. To svakako treba pozdraviti. Sigurno je da smo zadovoljni suradnjom sa gradskim čelnicima, ulaganja ponajprije u infrastrukturu posljednjih godina stvaraju uvjete da Velika Gorica postane grad športa. Ona to danas nije, mi smo nekakav hrvatski prosjek i premalo se ljudi bavi ili veže uz šport, čak i bivši športaši ili njihova djeca ne ostaju uz šport, što nije dobro. Ne znam zašto je tome tako, gdje smo i jesmo li negdje griješili, napose danas je sve u našem gradu besplatno; Grad daje na korištenje i stadion i dvoranu i kuglanu, plaćaju se režije nogometnim klubovima, a ipak mladi ne ostaju u športu. Bez uvjeta, bez dvorana ili bazena nema športa; nekada je bilo športa u izobilju, ljudi su bili istinski športaši ‘za posao, pivicu i kotlovinu’, a tada znamo i nije bilo uvjeta. Danas su uvjeti vrlo dobri, biti će i bolji, ali su nažalost mladi dosta inferiorni prema športu. Danas se cijene Messi, LeBron, Nadal ili Hirscher i svi bi htjeli biti najbolji ili se barem dobro prodati i od športa živjeti. Nekad se živjelo za šport.

–  Suradnja sa lepoglavskom Zajednicom sportskih udruga ide dalje, nedavno ste zajednički održali Europski tjedan sporta, koji su idući koraci?
ŠTUBAN: Središnji državni ured za šport je sa gotovo 100.000 kuna odobrio realizaciju zajedničkog projekta Lepoglave i Velike Gorice. Glavna tema kampanje ‘Tjedna športa’ bila je ‘#BeActive’ s jasnim ciljem poticanja javnosti, u ovom slučaju osnovnoškolske djece, na tjelesnu aktivnost i to ne samo u tom tjednu, već napose tijekom cijele godine. Naravno da nastavljamo i dalje suradnju, nadamo se na obostrano zadovoljstvo. U Lepoglavi i tamošnjim športskim djelatnicima smo pronašli sjajne saveznike, vrijedne i kvalitetne ljude i uvijek kada se sretnemo nanovo nam je zadovoljstvo i uvijek je kvalitetna razmjena iskustava i športskih priča.

– Ne viđam te na tribinama našeg najvećeg stadiona, znam da te više zanimaju Juventus, Liverpool i Barcelona, ali vrijedilo bi navratiti, ipak je to odličan projekt.
ŠTUBAN: Spremam se. Ja sam odmah u startu rekao Neni i Blažu da ovo nije moja priča i da ne trebam nikakve godišnje ili VIP ulaznice. Nije moja priča i točka. Apsolutno mi je drago, i zbog ove dvojice između ostalog, i zbog ljudi koji ipak mogu pogledati prvoligaški nogomet u Velikoj Gorici, a to je priča koju smo sanjali i o kojoj se govorilo desetljećima. Sigurno je Gorica u elitnom nogometnom rangu iznimna promocija Grada. Sigurno. Tek što je utakmica završila već se vrte golovi u centralnom Dnevniku, već se priča o Velikoj Gorici, pa u Velikoj Gorici srušen trener Rijeke, ali čuje se i najbolji igrač Poljak, Ganac… Ja imam odmak od ovakvih priča u hrvatskom športu, slično ću reći i kada je u pitanju velikogorička košarka. Uzmeš jednog čovjeka i eto mogućih problema. Ode litavski ulagač – mogući problemi. Ode Josip Sesar – mogući problemi. Možda griješim, ali ja sam odrastao na Stefanović, Sabljak, Cvitanović, Ćubrić, Grlić, Župetić…. i dalje ne znam. To je naprosto to. Da li su ulaganja na stadionu zalog za budućnost, da li su opravdana i koliko će dugo trajati prvoligaški pir – vidjet ćemo. U okolici Velike Gorice napravili smo sjajne uvjete, a danas nema djece, nema tko puniti igrališta. Svi znamo razloge, ne treba ih ponavljati. Nema interesa, šport više nije toliko in, mislim u smislu da se športska priča završi i da dijete ostane u športu, nogomet se još drži. Mladi idu u vatrogasce i KUD-ove. Za to vrijeme umire nam amaterski, kako ga volimo nazivati ,selski’ nogomet, što će reći da vječno crpilište igrača za ovaj naš klub, ili ova naša dva kluba koji su prvi vrhu, više ne treba i više ne postoji. A nogometa je u osnovi ionako previše, sigurno je bolje pogledati Juventus i Barcelonu, Liverpoolov napadački nogomet, a za naš najveći stadion ne ostaje mi puno vremena.

– Nedavno je izašla Monografija o 20 godina Zajednice športskih udruga grada Velike Gorice i velikogoričkog sporta, najavio si i otvaranje, možebitno otvaranje Muzeja sporta, ima li i kakvih drugih izdavačkih planova?
ŠTUBAN: Ovih dana namjeravam posjetiti čelne ljude Grada vezano uz Muzej športa; ako je njima to interesantno dobro, ako nije i ako ne možemo pronaći adekvatan prostor potražit ću ga negdje drugdje, izvan Velike Gorice. Načelno je gradonačelnik Barišić suglasan, vidjet ćemo. Što se tiče izdavačkih planova držim da će ih biti. Trenutno radim športske priloge budućem Leksikonu Turopolja, kojeg je izdati Leksikografski zavod Miroslav Krleža i čiji je izlazak planiran negdje 2020.godine, ako sam točno zapamtio. Ja sam i prije priče o tom leksikonu krenuo s radom na Velikogoričkom športskom leksikonu, zasad on ima radni naslov ‘Tko je tko’. U odnosu na Leksikon Turopolja, koji prema kriterijima obuhvaća samo najznačajnije športaše i športske djelatnike, one koji su ostavili izniman gradski ‘trag’, ali koji su ponajprije općepoznati na državnoj razini, ovaj gradski će biti kudikamo opsežniji i nastojat ću kroz njega istaknuti sve koji su dali iole opipljiviji obol razvoju i promociju velikogoričkog i turopoljskog športa unatrag nekakvih 50 godina, možda i koju više. Projekata i ideja ima, moguće je da će i Zajednica športskih udruga i saveza Zagrebačke županije krenuti u projekt monografije ili slično. Očekuju se i monografije Košarkaškog kluba Gorica i Ženskog rukometnog kluba Udarnik. Povijest treba pisati, a ne je isključivo pamtiti i prepričavati.

– Poruka za kraj, pred nama je Sportaš 2018.?
ŠTUBAN: Pred nama je Športaš godine 2018.. Velikogorički šport je iza sebe opet ostavio godinu puno uspjeha, razvojnih planova i ambicija, prepunu pobjeda, posrtanja i ‘startova u niskom letu’. Najbolji su najbolji, tu je teško bilo pogriješiti, dođite na Športaša u četvrtak, 20.prosinca u 19 sati u POU Velika Gorica. Svim športašima i športskim djelatnicima želim blagoslovljen Božić i uspješnu i zdravu 2019.godinu.

 

Nastavi čitati

CityLIGHTS

FOTO VIJEST:U šetnji vukovinskim proštenjem

Danas je Vukovina posebno zasjala, kao što to priliči jednom od najstarijih marijanskih naselja u Hrvatskoj. Kao i svake godine, mnoštvo je proštenjačkih sadržaja. Ako Vas put odvede nogostupom kod vukovinske crkve, zasigurno će atmosfera mnoge podsjetiti na djetinjstvo kada ste jedva dočekali da odete na proštenje, stoga se nemojte dugo premišljati i pravac na Gospu u Vukovinu!

Objavljeno

on

Prošetali smo se proštenjem, privučeni šarenilom i veselim ozračjem koje vlada danas u Vukovini. Kao i svake godine, tu su ‘kramari’, razni ringišpili i vrtuljci… Probali smo nove okuse sladoleda koje u ponudi ima naš izvrsni slastičar i veliki gospodin Memy, s novom recepturom koja je stigla čak iz Italije! Gorički medičari Saraga u ponudi imaju bio gverc i odlične medenjake, a posvuda se osjeti miris pečenja, roštilja, kotlovine, te ostalih prigodnih sajamsko-turopoljskih delicija. Nemojte se iznenaditi kad u šetnji zateknete i turopoljske banderijalce u divnim odorama koje pričaju povijesnu priču.

Sa svirkom lagano kreću Pirati i Vikinzi, Sjaj i Skitnice, a ako Vas muči prijevoz kući, dečki iz Taxipro-a spremno dežuraju, i tu su po prvi puta u Vukovini. Nemojte se puno premišljati, pogledajte našu fotogaleriju, i pravac Vukovina na proštenje!

GALERIJA FOTOGRAFIJA

 

Nastavi čitati

HOTNEWS

Otkriven točan uzrok jučerašnjeg nestanka struje!

Gradske službe su vrlo brzo izašle na teren, kako bi Goricu lišile ‘mraka’. Struja nam se vratila u 23.08 sati, a iz HOPS-a ističu da ovaj prekid isporuke električne energije nije bio povezan s HEP-om, objašnjavajući kako su riješili ovaj problem na terenu

Objavljeno

on

Donosimo službene informacije nastavno na jučerašnji razlog nestanka električne energije! Podsjetimo, sinoć je u 21.14 sati oko 60 tisuća naših sugrađana provelo oko dva sata u mraku, kako smo izvijestili u jučerašnjoj objavi.

Iz  Grada su reagirali slanjem nadležnih službi na teren, a sve kako bi se problem riješio u najkraćem mogućem roku.

– Sazvan je krizni stožer nakon nestanka struje i prestanka rada semafora zbog navedenog problema te su sve nadležne službe na terenu. Policija i DVD-ovi su na velikogoričkim prometnicama i reguliraju promet radi sigurnosti – napisao je jučer zamjenik gradonačelnika, Krešimir Ačkar, na svom facebook profilu.

Kako je nadalje izvijestio HOPS, zbog kvara na visokonaponskoj opremi Hrvatskog operatora prijenosnog sustava (HOPS) na njihovoj trafostanici u Mraclinu došlo je prekida napajanja radijalno priključenih trafostanica: TS Velika Gorica, TS Petrinja i TS Glina. Odmah po nastanku kvara, dežurne specijalističke službe HOPS-a u najkraćem su vremenu intervenirale i izolirale mjesto kvara u TS Mraclin te vratile 110 kV napon na sabirnice TS Velika Gorica, TS Petrinja i TS Glina u 23:08 sati. U opisanom događaju došlo je do loma izolatora prekidne komore visokonaponskog prekidača (VN) polja 110 kV Siscia u TS Mraclin i nemogućnosti prekidanja struje kvara od strane ovog prekidača.

Iz HOPS-a ističu da ovaj prekid isporuke električne energije nije bio povezan s HEP-om, objašnjavajući kako su riješili ovaj problem na terenu.

– Kvar je otklonjen djelovanjem sustava zaštite od zatajenja prekidača i posljedično isključenjem kompletnog 110 kV postrojenja TS Mraclin. Nikakvi drugi poremećaji u elektroenergetskom sustavu nisu zabilježeni. TS Petrinja i TS Glina trenutno se radijalno napajaju iz TS Mraclin zbog radova na rekonstrukciji 110 kV postrojenja TS Pračno. Tijekom dana specijalističke ekipa HOPS-a ce izvršiti popravak prekidača polja 110 kV Siscia čime će se uspostaviti puna funkcionalnost 110 kV postrojenja TS Mraclin.

Nastavi čitati

HOTNEWS

Nakon 34 godine susrela se generacija

Susret je bio nabijen emocijama, prošlo je puno godina, a nismo se vidjeli. Ima nas po cijeloj Hrvatskoj i inozemstvu

Objavljeno

on

Nekad davno Osnovna škola Eugena Kumičića zvala se Osnovna škola Veljko Vlahović. Upravo u tu školu išla je i generacija 1970. godišta.

Nakon dugih 34 godine od završetka osmog razreda po prvi puta su se našli tamo gdje su se i upoznali,ispred škole. Susret je inicirao upravo onaj dečko, za kojeg vjerojatno nikad ne bi rekli jer je za vrijeme školovanja bio najnestašniji, a danas živi u Irskoj.

-Susret je bio nabijen emocijama, prošlo je puno godina, a nismo se vidjeli. Ima nas po cijeloj Hrvatskoj i inozemstvu od Njemačke, Engleske, Slovenije, Srbije pa do Irske. Kada smo se našli svi smo se izgrlili i izljubili te malo ispričali na koje nas je strane život odnio te čime se bavimo. Od nas 34 jučer nas se skupilo 22- rekla je učiteljica Dubravka

Davnih 70-tih još su se igrali u školskom dvorištu, cure su igrale skrivača, a dečki nogomet, a danas su to sve doktori, ekonomisti, učitelji ,trgovci, frizeri…

Jedna od njih je i Dubravka, koja je danas učiteljica u školi koju je i sama pohađala. Vjerujemo da u njezinom odabiru životnog zvanja prste ima i njezina prva učiteljica gospođa Marija Karanović. Ona je bila i gost iznenađenja te su se svi razveselili vidjevši ju.

Učiteljice Dubravka i Marija

-Naša prva učiteljica dobro nas se svih sjeća i u lijepoj smo joj uspomeni , te se prisjetila raznih dogodovština koje je s nama proživjela- nastavila je učiteljica Dubravka

Dečki su bili posebno kreativni, valjda zato da se iskupe za sve nepodopštine koje su curama priređivali za vrijeme osnovnjaka. Tako je jedan svakoj poklonio bombonijeru i lavandu, a drugi je rekao svakoj da izabere unikatan nakit koji radi prijateljica iz razreda koja živi i time se bavi na otoku Ižu.

-Dogovor je pao, nakon ovog prvog puta nalazit ćemo se češće jer jučer smo se našli popodne kod škole pa išli na večeru u Pivnicu Turopolje te na kraju završili u ‘Park Caffeu’ do sitnih noćnih sati jer se nikako nismo mogli rastati. Ovim putem pozivamo ako se netko nađe na fotografiji da nam se javi jer za neke jednostavno ne znamo gdje su- zaključila je Dubravka

 

 

 

Nastavi čitati

Reporter 384 - 25.07.2019.

Facebook

Izdvojeno