Sport

Nakon Dinama i Hajduka, Goričanin u Gorici: ‘Sretan sam što sam doma!’

Dario Špikić (20) odrastao je u Kurilovcu, čak 11 godina proveo je u omladinskoj školi Dinama, a posljednjih godinu i pol bio je u Hajduku. Hitro krilo odsad će biti igrač HNK Gorice, odabrao je dres s brojem 17 i potpisao ugovor do ljeta 2024. godine

Objavljeno

prije 6 godina

18. siječnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

O njemu se pričalo kao o “novom Marku Pjaci”, novoj velikoj Dinamovoj nadi. Prošao je cijelu omladinsku školu u Maksimiru, čekao šansu u prvoj momčadi, ali Dario Špikić (20) takvo nešto nikad nije i dočekao. Pa je, zajedno s Juricom Prširom, odlučio otići potražiti svoju sreću u redovima najvećeg rivala Hajduka. Od lipnja 2018. nosio je bijeli dres, gotovo isključivo kao dio B momčadi, usput se borio i s jednom teškom ozljedom, da bi u prvim danima 2020. stavio svoj potpis na ugovor s HNK Goricom. Čime se, zapravo, vratio kući.

Dario Špikić, naime, dečko je iz Kurilovca. Klinac koji je prve nogometne korake napravio u Udarniku, kratko bio i u Radniku, da bi već sa osam godina dospio od Dinama. Punih 12 godina poslije vraća se na Gradski stadion, ovaj put nosit će dres prvoligaša iz svoga grada.

– Presretan sam što sam se vratio kući. Kao dijete sam počeo na ovom stadionu, no već nakon nekoliko mjeseci otišao sam dalje. Sad se ukazala prilika da se vratim i hvala Bogu da se sve uspješno dogovorilo. Evo, opet sam doma, sad je na meni da se dokažem i pokažem – kazao je Dario.

Nije čovjek od velikih riječi, priznat će to i sam, puno mu je draže izražavati se na terenu, s loptom. Sve detalje u pregovorima prepustio je svojim zastupnicima, fokusiran je samo i jedino na nogomet. Prošao je dva najveća hrvatska kluba, Dinamo i Hajduk, cijelu dosadašnju karijeru proveo je na najvišoj razini domaćeg nogometa, ali kad se ukazala opcija s Goricom, nije previše dvojio.

– Ne, stvarno nisam, jer ipak je bilo puno lakše zato što je ipak ovo moj grad, sredina u kojoj sam odrastao – kaže Dario, opet kratko i sažeto, da bi zatim još kraće odgovorio na molbu da opiše sebe kao igrača.

– Ja sam krilni napadač… I ne volim puno govoriti o sebi, da ne ispadne da se hvalim. Više volim da drugi o tome govore – kazao je sramežljivo simpatični 20-godišnjak.

A kad je već tako, pokušat ćemo ga opisati mi… Špikić je prodorno krilo, s brzinom kao najvećom kvalitetom, ali igrač je to koji zna igrati, koji je tehnički potkovan, koji ima i završnicu. Ima, naravno, i svoje mane, no dojam je da će se igrač njegovih karakteristika jako dobro uklopiti u Jakirovićev sustav. Dolazi kao igrač s velikim potencijalom, jer i dalje je mlad i razvojan igrač, ali svi u klubu vjeruju da može puno toga donijeti i odmah.

Omiljena pozicija mu je ona na lijevom krilu, ali može i na desno, za koje direktor Niko i trener Jakir već neko vrijeme traže pravo rješenje. Tu su poziciju dosad pokrivali i Dvorneković, i Hamad, i Mathieu, ponekad je tu završavao i Čanađija, ali Špikić će priliku sigurno dobiti, za njega bi prostora moralo biti.

– Moji ciljevi u Gorici? Isti kao i klupski, izboriti Europu – kaže najnovije pojačanje, koje ovaj zimski prijelazni rok čini vrlo, vrlo zanimljivim iz goričke perspektive.

Stigao je 20-godišnji litavski reprezentativac Paulius Golubickas, kroz probno razdoblje nametnuo se 19-godišnji Gojko Gadže, a sad je stigao i 20-godišnjak s iskustvom iz Dinama i Hajduka, reprezentativac u svim mlađim uzrastima, a istovremeno i domaći dečko… Otišao je Špičić, došao Špikić.

– Ma razlika je samo u jednom slovu, to ti je palatalizacija na gorički način – našalio se član izvršnog odbora Kristijan Japec, jak na hrvatskom jeziku.

Čim su riješene sve formalnosti, Špikić se priključio suigračima na pripremama u Medulinu. Prvi put će u goričkom dresu s brojem 17 zaigrati u nekoj od utakmica Arena Cupa.

– Trenirao sam cijelo ovo vrijeme, ali u ovom trenutku nisam 100 posto spreman. Bit ću za deset dana, na vrijeme za sve što nas čeka – završio je Špikić.

Ugovor kaže da će igrač Gorice biti do ljeta 2024. godine. Pregovori oko njegova dolaska bili su dugi i iscrpljujući, puno se toga moralo poklopiti i dogovoriti, ali na kraju je sve završilo happy endom. Goričanin u Gorici… E, to se zove transfer!

Sport

Devet Goričana u hrvatskoj karate reprezentaciji – Katja Braica donijela srebro

Na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom u Rijeci, Hrvatska je osvojila srebro u ekipnom dijelu natjecanja, a važnu ulogu u tome imala je Velikogoričanka Katja Braica.

Objavljeno

prije 2 dana

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Karate klub Velika Gorica (Katja Braica- prva zdesna)

Velikogoričanka Katja Braica, članica Karate kluba Velika Gorica, osvojila je srebrnu medalju s hrvatskom juniorskom reprezentacijom na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom od 7. do 9. studenoga u Rijeci. Na natjecanju je sudjelovalo 1293 natjecatelja iz 13 zemalja, a Hrvatsku je predstavljalo devet boraca iz velikogoričkog kluba.

Balkansko prvenstvo okupilo je karatiste iz brojnih zemalja, a hrvatska reprezentacija ponovno je pokazala da može parirati najjačima. Karate klub Velika Gorica imao je čak devet reprezentativaca koji su izborili nastup kroz nacionalne kvalifikacije – Mia Čunčić, Franka Jerkin, Ema Jukić, Katja Braica, Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Nikola Huzjak.

U pojedinačnim nastupima Katja Braica i Franka Jerkin bile su najbliže medalji, obje osvojivši peta mjesta u svojim kategorijama. Katja je u juniorskoj konkurenciji -59 kg nizala pobjede protiv Turske, Rumunjske i Srbije, no nesretno je izgubila polufinale i borbu za broncu u zadnjim sekundama. Franka Jerkin, u kategoriji kadetkinja -54 kg, ostvarila je tri pobjede i dva tijesna poraza u konkurenciji od čak 53 natjecateljice.

Zapažen nastup imala je i Ema Jukić, koja je u prva dva kola slavila protiv predstavnica Rumunjske i Kosova, dok su Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Mia Čunčić također upisali vrijedne nastupe, ali bez plasmana na postolje.

Vrhunac je stigao posljednjeg dana natjecanja kada su održani ekipni mečevi. Hrvatsku su u juniorskim selekcijama predstavljali Katja Braica, Nikola Huzjak i Vito Hulina. Katja je u ženskoj ekipi nastupala u prvoj postavi i upisala sve pobjede u dvobojima protiv Cipra, Bugarske i Grčke, dok je u finalu od Bosne i Hercegovine poražena 0:2. Rezultat je Hrvatskoj donio srebro i naslov viceprvakinja Balkana.

U muškoj juniorskoj ekipi Nikola Huzjak nastupio je u prvoj postavi i otvorio pobjedom protiv Slovenije, dok su u konačnici hrvatski juniori zauzeli peto mjesto. Vito Hulina je u ekipnim mečevima bio zamjena.

Iako razloga za ponos ne nedostaje, vremena za odmor nema. Već idućeg vikenda velikogoričke karatiste očekuje međunarodni bodovni turnir u Osijeku, važan korak prema plasmanu na Europsko prvenstvo.

Nastavite čitati

Sport

Frajerčine s Udarnika! Lako za Istru, trebalo je izvući ovo s HAŠK-om…

Nogometaši Kurilovca samo 72 sata nakon najveće pobjede u klupskoj povijesti pobijedili HAŠK u prvenstvu 1-0, i to unatoč crvenom kartonu za Goziembaha već u četvrtoj minuti. Pobjeda je to i veća od najveće…

Objavljeno

prije 2 dana

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Uh, što bi tek Kurilovec napravio Dinamu…

Takvi su se komentari, logično i očekivano, krenuli gomilati po bespućima interneta nakon što je u nedjelju sastav iz Pule još malo približio otkazu dobrog čovjeka Marija Kovačevića, i to u režiji Salima Faga Lawala, Nigerijca koji je i četiri dana ranije startao u Kurilovcu. Kušec, Vujnović, Šarić, Banić i društvo uspjeli su ga zaustaviti, napraviti ono što nisu znali i mogli McKenna, Dominguez i ostatak ekipe iz Dinama, ali tu negdje možemo se i zaustaviti s usporedbama.

Iako, postoji još jedna poveznica… Istra je, naime, u nedjelju igrala protiv momčadi iz Maksimira, a Kurilovec je dan ranije na svom igralištu ugostio momčad iz Dinamova susjedstva, s obližnje Pešćenice. Samo 72 sata nakon prvog zvižduka suca Zdenka Lovrića iz Đakova, u već opjevanoj pobjedi u osmini finala Kupa, na istome je mjestu svojim zviždukom sudac Karlo Šaško iz Siska označio početak utakmice između Kurilovca i HAŠK-a.

I ne spominjemo mladog Šaška bez razloga, jer utakmica koja je označena posebno opasnom otvorena je upravo njegovom intervencijom. Već u četvrtoj minuti, naime, nakon gužve koja je nastala na terenu, sudac iz Siska pokazao je crveni karton Maku Goziembahu, kurilovečkom Nigerijcu, što je ionako zahtjevan posao pretvorilo u još težu misiju. Kurilovec je tako morao 86 i nešto minuta igrati s čovjekom manje, i to u susretu u kojem su mnogi strahovali da će “Senad Boysi” poletjeti, uljuljati se u nekakvu euforiju…

Srećom, ništa od toga! Možda baš i zahvaljujući toj nepredviđenoj komplikaciji na startu, Kurilovčani su odbacili krila i krenuli – giljati. I boriti se kao što su se borili i tri dana ranije, u potpuno drukčijem okruženju, pred TV kamerama i punim tribinama. Ovoga puta pozornost je bila puno manja, glamur se izgubio u maglovitoj suboti, ali Kurilovec je ponovno bio – briljantan! Samo pravi frajeri mogu nadići sve što su doživjeli tih prethodnih dana i krvavih koljena krenuti u borbu za prvenstvene bodove s čovjekom manje.

A kad je tako, kad frajeri od srijede u subotu postanu frajerčine, cijela ta priča i ne može završiti drukčije nego pozitivno, pobjednički, slavljenički. HAŠK je pokušao sve da bi spustio na zemlju “zvijezde iz Kurilovca”, a podršku su gosti imali i u liku mladića iz Siska spomenutog u gornjim redovima ovoga teksta, no sve to bilo je nedovoljno. Čak i s čovjekom manje na terenu Kurilovec je u prvom dijelu bio bolja momčad, Senadovi junaci imali su nekoliko jako dobrih prilika, ali na odmor se otišlo s nulom. Bez golova.

U svlačionici je Mourinho iz Gradića, poznatiji kao Senad Harambašić, još malo posložio stvari, još malo galvanizirao svoje momke, a oni su mu vratili na najbolji mogući način. Svi odreda, uključujući i golmana Leona Išeka, koji je u nastavku imao pune ruke posla. HAŠK je počeo koristiti nagomilani umor Kurilovčana, stvarao šanse, a Išek je uporno slao svoju poruku: “No passaran!” Nema gola, zaboravite na to!

S druge strane, stvarao je svoje prilike i Kurilovec, a potez odluke povučen je u 58. minuti. Sve bolji Dominik Furmek, autor drugoga gola protiv Istre, zatresao je mrežu HAŠK-a, svojim drugim prvenstvenim golom donio prednost Kurilovčanima, a to kraja je to “samo” trebalo sačuvati. Uspjeli su u tome momci u crveno-crnim dresovima u prvom redu zahvaljujući momčadskoj igri, zajedništvu i rijetko viđenoj borbenosti, pa na kraju cijele priče ostaje zaključak da je ova pobjeda i više nego zaslužena.

Ujedno, ona je na neki način možda i vrednija nego ona u srijedu. Protiv Istre je bilo spektakularno, protiv HAŠK-a je bilo fascinantno. Ali tako to izgleda kad se frajeri pretvore u frajerčine i pokažu da im ne pada napamet poletjeti u nepotrebne visine. Skromno, ponizno, zajednički i fajterski, Kurilovec je nastavio graditi svoju bajku. Šesta pobjeda u prvenstvu nije pomaknula Kurilovec sa šestoga mjesta, ali ostane li ova momčad i dalje u istom “modeu”, nema dvojbe da će i taj dio ići samo prema naprijed, prema gore.

U sljedećem kolu, na prvom sljedećem koraku, slijedi gostovanje kod Ponikvi…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopoljac izgubio bodove od Zrinskog u završnici utakmice

Objavljeno

prije 2 dana

10. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopoljac je u 15. kolu Premier lige na domaćem terenu izgubio rezultatom 1:2 od Zrinskog iz Farkaševca, iako je do 87. minute imao minimalno vodstvo. Iako je momčad domaćih u gornjem dijelu prvenstvene ljestvice, a gosti pri kraju poretka to se u prvom poluvremenu na terenu i nije osobito primjećivalo.