Crna serija u životima nogometaša Kurilovca nastavila se i ovoga vikenda, na gostovanju koje teško da je moglo biti teže. Brojimo iz vikenda u vikend trajanje “kanala” u koji su Kurilovčani upali nakon povijesne utakmice s Dinamom u Maksimiru, a gostujući sudar s liderom Vrapčem od starta je djelovao kao vrlo realna nova epizoda iste priče…

Kurilovčani su ovoga puta službeno bili predvođeni trenerom Antom Radošem, budući da je Senad Harambašić kolo ranije dobio crveni karton zbog kojega nije mogao biti na klupi. Bio je, međutim, u blizini, dovoljno blizu da utječe na zbivanja u ovoj utakmici koju su prisutni gledatelji opisali “ludom”. I koja je još jedanput otišla na krivu stranu, na stranu protivnika.

Bio je Kurilovec jako dobar u Vrapču, u prvom poluvremenu čak je i dominirao, držao ligaškog lidera pod pritiskom, no špranca se u posljednjih nekoliko utakmica ponavlja – svaki put kad protivnik prvi put pređe centar, zatrese se kurilovečka mreža. Bilo je tako i ovoga puta, izašlo je Vrapče u 24. minuti po desnoj strani, povratna lopta došla je na rub kaznenog prostora, snažan udarac Leon Išek je obranio, ali odbijena lopta pogodila je Mateja Ćosića, koji je ni kriv ni dužan doveo domaćina u vodstvo.

Kurilovec je u prvom poluvremenu imao tri do četiri jako dobre situacije, ali lopta nikako nije htjela u gol, pa se na odmor otišlo s tih 1-0 u korist Vrapča. Na predahu su odrađene neke korekcije, ušao je u igru David Pršir, da bi početak nastavka protekao u ravnopravnoj igri. U 58. minuti konačno je nešto ušlo i Kurilovcu, a strijelac je bio upravo svježi Pršir, i to na dodavanje Antonija Novaka slijeva.

Sve do 75. minute izgledalo je da će ovo biti klasična “iks” utakmica, u kojoj je svatko zaslužio po bod, no tad se dogodio možda i ključan trenutak. Jakov Caganić napravio je prekršaj koji nije ni za prvi, a pogotovo za drugi žuti karton, no to nije spriječilo suca da uvede Kurilovčane u deficit, ostavi ih s desetoricom na terenu.

Unatoč tome, imao je Luka Sedlaček još jednu veliku priliku, najbolju moguću, jer išao je sam na protivničkog vratara, no “Haalanda iz Kurilovca” posljednjih tjedana gol nikako neće… Kad je već tako, bili su spremni Kurilovčani prihvatiti i taj jedan bod, no bogovi nogometa imali su neke druge planove. Dobro, nisu bogovi nogometa odlučili da se igra četiri minute nadoknade, pa to produžili za još jednu minutu, učinio je to sudac, no na kraju je to i manje važno…

Uglavnom, igrala se 95. minuta, Kurilovčani su se branili, izbijali loptu iz opasne zone i gledali prema sucu, očekivali taj posljednji zvižduk, koji je na kraju dogodio sekundu ili dvije prekasno. Sekundu ili dvije nakon što je mladi Ukrajinac Levitski uklizao na jednu odbijenu loptu i poslao je u malu mrežicu kurilovečkoga gola za konačnih 2-1. Kad se to dogodilo, ispunjeni su svi uvjeti da sudac svira kraj.

Četvrti je to uzastopni poraz Kurilovca, osma je to utakmica Kurilovca bez pobjede u prvenstvu, ali podloge za optimizam definitivno ima. Razdoblje koje je iza društva s Udarnika definitivno nije dobro, ali prikazana igra u svim tim utakmicama jasno ukazuje na to da je potreban samo jedan “klik” da stvari krenu u drugom smjeru. Možda se to dogodi već na Uskrsni ponedjeljak, kad na Udarnik stiže Inker iz Zaprešića…

Međunarodna zračna luka Zagreb nagrađena je na IX. Regionalnom summitu poduzetnika Srednje i Jugoistočne Europe „300 NAJBOLJIH“, koji se održao u Splitu od 26. do 28. ožujka. Priznanja su dodijeljena u sklopu Međunarodne konferencije o gospodarskoj održivosti posvećene ESG politikama i dugoročnom razvoju.

Osvojili su srebrnu nagradu i priznanje „Regionalni ESG lider“ u kategoriji odgovornog upravljanja, za izvrsnost u primjeni ESG smjernica u 2025. godini. Osim toga, dodijeljeno je i posebno priznanje „Najbolji komunikator“, koje je pripalo Gabrijeli Abramović, direktorici Službe integriranog sustava upravljanja, održivog razvoja i upravljanja rizicima.

“Ova priznanja potvrđuju da Međunarodna zračna luka Zagreb dosljedno primjenjuje visoke standarde transparentnosti, etičnog poslovanja i odgovornog donošenja odluka”, poručuju iz Zračne luke.

U prvom kolu Lige za prvaka rukometaši Gorice su ispisali povijest, prvi put pobijedili našički Nexe, što je dovelo i do promjene na klupi “gromova”. Bila je to utakmica za rukometne udžbenike, ali i utakmica koju Našičani nisu zaboravili. Dočekali su tako otvaranje druge polovice Lige za prvaka, dočekali su Goričane na svom parketu uz ogroman motiv da uzvrate za spomenuti bolan poraz, a dočekali su i slatku sportsku osvetu.

Ispalo je tako da su Našičani bez ozbiljnih poteškoća, maksimalno ozbiljnim pristupom, puno toga riješili već u prvom dijelu susreta. Ulog je bio veliki jer im je pobjeda donosila treće mjesto i preskakanje Goričana, čega su u Nexeu bili itekako svjesni. Već nakon dvadesetak minuta igre domaći su imali šest pogodaka viška (11-5), a do odlaska na odmor povećali su to za još jedan pogodak (17:11) i potvrdili razliku u kvaliteti, koja nedvojbeno postoji.

Ulazak u drugi dio donio je otprilike istu priču, jer domaćin je bez nekog posebnog napora pokušavao održati svoju prednost. I sve je išlo po našičkom planu do 38. minute, kad je na semaforu bilo plus sedam za Nexe (22-15). Tad su se ipak probudili Goričani, povezali su četiri pogotka zaredom i približili se na minus tri (22:19), no na odgovor domaćina nije trebalo dugo čekati. Uskoro su Našičani povezali nekoliko mini serija i osam minuta prije kraja pobjegli na osam razlike (30:22). I tu je pobjednik bio odlučen.

– Malo smo nervozno otvorili utakmicu, a odličan domaći vratar nas je odmah na početku bacio u deficit od tri-četiri gola. Morali smo hvatati zaostatak, no u tom smo procesu dodatno griješili i gubili fokus, pa je pobjeda Nexea sasvim zaslužena. Na terenu je u nekoliko navrata zaiskrilo, što je i očekivano s obzirom na važnost utakmice za obje ekipe, no sve je ostalo u žaru borbe i završilo fer i korektnim pozdravom. Bila je ovo odlična rukometna utakmica, a mi se sada okrećemo Zagrebu koji nam dolazi na domaći teren. Pripremit ćemo se najbolje što možemo, dati sve od sebe i pokušati iznenaditi te osvojiti bodove – rekao je trener Gorice Matej Mišković.

Ukupno 12 obrana imali su domaći vratari (Mihailo Radovanović devet, Marcel Jastrzebski tri), a od 12 domaćih strijelaca najbolji je bio mladi Matko Moslavac sa šest. Kod Goričana treba izdvojiti Marka Grubišića sa sedam te Marka Karaulu, koji je postigao šest pogodaka.

– Nexe je u utakmicu ušao iznimno motivirano, s jasnom željom da uzvrati za poraz u Gorici. Od prve su minute bili na sto posto i moramo im čestitati na zasluženoj pobjedi. Gledali smo lijep rukomet s obje strane, no oni su ovoga puta bili bolji. Mi se okrećemo pripremama za susret sa Zagrebom. Svaka nam je utakmica važna jer su nam bodovi i dalje potrebni, ništa još nije gotovo. Ovoga puta nismo bili kompletni zbog nekoliko ozljeda, ali se nadam da situacija nije ozbiljna i da će se dečki vratiti već do idućeg kola – istaknuo je Karaula.

Na gostovanju u Omišu košarkaši Gorice upisali su jubilarni deseti ovosezonski poraz, kojim su se definitivno oprostili od doigravanja. Šansa je postojala, otvorila se nakon dva vezana poraza Omišana, no šansa nije iskorištena… Domaća momčad, KK Omiš Čagalj tours, uvjerljivom pobjedom 94-65 potvrdila je najmanje četvrto mjesto i plasman u doigravanje, u kojem Gorice ove sezone neće biti.

U ovu utakmicu Gorica je morala ući bez Kristijana Šutala, svog ponajboljeg igrača, što je samo po sebi bilo ozbiljan minus, a kada se k tome pridodao i katastrofalan postotak šuta od svega 33 posto, nešto više od uvjerljivog poraza bilo je teško za očekivati. Već nakon prvih deset minuta Omišani su se odvojili na sedam koševa prednosti, a u istom ritmu su nastavili i u drugoj četvrtini, pa se na poluvrijeme otišlo s ogromnih plus 17 za domaći sastav.

Ništa se nije mijenjalo ni u trećoj dionici utakmice, ponovno je Omiš dominirao i povećavao svoju prednost, pa se u posljednjih deset minuta ušlo s apsolutno nedostižnih 27 koševa razlike. Dovelo je to do laganog omiškog dizanja noge s gasa, što je otvorilo Gorici priliku da bude konkurentna barem u ovom posljednjem razdoblju utakmice. Nažalost, i zadnju četvrtinu dobio je Omiš, koji je priču zaključio na korak od okruglih 30 razlike. Pobjeda bez mrlje, ostvarena puno uvjerljivije nego što se očekivalo, nego što se u se u Gorici nadali.

U redovima Omiša dvocifreni su bili Victor Nwagbaraocha s 20 poena i 11 skokova, Roko Mirković s 19 poena, Luka Kotrulja s 12, koliko je ubacio i Roko Gizdavić, koji je imao i 10 asistencija. Kod Gorice brojke su bile neusporedivo slabije, najbolji strijelac s 12 poena bio je Borna Dramalija, a dok su po deset dodali Tvrtko Gluhak i Roko Ivanković.

U Velikoj Gorici postoji prostor u kojem se tišina ne podrazumijeva, nego se mjeri. Tamo zvuk nije smetnja, nego dokaz. Tamo se ne gleda samo što nešto jest, nego koliko može izdržati. U tom prostoru, između metala, preciznosti, optike, računalnih sustava i strogo kontroliranih postupaka, počinje priča o tvrtki Kavur i o Proof House-u, Centru za namjenska ispitivanja i razvoj. Priča koja je istodobno lokalna i europska, obrtnička i institucionalna, tehnička i politička, praktična i simbolična.

Vođeni Miroslavom Kavurom i Krešimirom Grljevićem, Kavur je tvrtka kakvu bi mnogi opisali jednom rečenicom: servis, trgovina i održavanje oružja. No, u kontekstu Proof House-a stoji puno šira slika. Proizvodnja, istraživanje, certificirana obrada, razvoj i strpljivo građenje infrastrukture koje Hrvatskoj otvara vrata u Commission Internationale Permanente (C.I.P.) pour l’épreuve des armes à feu portatives. Odnosno, međunarodna komisija osnovana 1914. godine u gradu Liègeu u Belgiji,  koja postavlja jedinstvena pravila za ispitivanje vatrenog oružja i streljiva te priznanje žigova među državama članicama. Za javnost, C.I.P. je možda samo kratica, ali za industriju to je cijeli okvir. Ono omogućuje da se ispitano oružje i streljivo priznaju preko granica, da proizvođači ne moraju dokazivati ono što je već dokazano i da država ima jasno uređenu institucionalnu osnovu za sigurnost i tržište. Upravo zato posjet veleposlanika Kraljevine Belgije, Williama De Baetsa, ima posebnu težinu. On nije protokolarni čin; on je znak da priča o Centru za namjenska ispitivanja i razvoj više nije samo lokalna ambicija, nego dio europske tehničke i institucionalne mreže. Prema službenoj C.I.P. proceduri, pristupanje nove države zahtijeva službenu notifikaciju preko Kraljevine Belgije, nacionalnu regulativu, pravni okvir i popis ispitnih ustanova i laboratorija. Posjet veleposlanika potvrđuje da Hrvatska nije samo promatrač u toj mreži i da Proof House više nije samo lokalna radionica ili tvrtka za servis oružja. On je temelj buduće nacionalne infrastrukture, odnosno, neovisnog i međunarodno priznatog ispitnog centra. To nije samo pitanje birokracije već pitanje industrijske suverenosti, brzine razvoja i sposobnosti da domaći proizvođači, istraživači i korisnici imaju infrastrukturu u vlastitoj zemlji. Kao što veleposlanik William De Baets naglašava: „Ne mogu sve zemlje imati obrambenu industriju, ali trebamo barem europsku obrambenu industriju bez da uvozimo čipove iz Kine i radare iz SAD-a. Dakle, trebamo imati barem europsku autonomiju“.

No, možda je jednako važno i to što se ovdje ne govori samo o oružju. Kada se priča o Kavuru zaokruži, postaje jasno da je njihova djelatnost mnogo šira. Riječ je o tvrtki koja se bavi i površinskim zaštitama, keramičkim premazima i tehnologijama koje imaju primjenu daleko izvan oružarskog svijeta. Cerakote nije samo estetski sloj. To je tehnologija zaštite. A zaštita je univerzalna potreba. I zato njihova ekspertiza ne završava na cijevima i mehanizmima. Ona se prelijeva u automobilsku industriju, moto-opremu, sanitarne elemente, računalne dijelove i druge tehničke proizvode u kojima je važna otpornost, trajnost i precizna obrada. Iz te perspektive, Kavur nije “tvrtka za oružje” u užem smislu, nego tehnička proizvodno-istraživačka sredina koja svoje znanje koristi u više sektora.

Istraživanje buke, primjerice, možda je najneočekivaniji dio ove priče, ali i on je još jedan primjer kako se resursi Proof House-a koriste višestruko. Ako imate iskustvo mjerenja brzine, tlaka i balističkih reakcija, onda nije veliko odstupanje ući i u mjerenje buke, frekvencija i utjecaja na okoliš. U jednoj fazi razvoja, oprema za mjerenje buke došla je kao posljedica europskog projekta usmjerenog na smanjenje buke u šumskim područjima, kako bi se štitila divljač i ljudi. I tako je oprema, nabavljena za jedan projekt, otvorila vrata novom području djelovanja. Na taj način nastaje prava laboratorijska kultura – ne kupujete uređaj samo za jedan projekt, nego stvarate bazu koja može služiti i drugim istraživanjima. Kako sami kažu: „Mi smo inovatori. Imamo čak i neke patente sada u čekanju. Istražujemo i razvijamo proizvodnju.“ Zato se za Proof House može reći da ima bazu u oružju, ali lepezu u istraživanju, ispitivanju i razvoju. To je možda najtočniji opis njihove pozicije. Oružje je polazište, ali ne i granica. Sigurnost je jezgra, ali ne i jedina tema. Tehnologija nije samo za internu uporabu, nego i za širu industrijsku primjenu.

Veliku ulogu u cijeloj priči ima i obrazovanje. Suradnja sa Strojarskim fakultetom nije formalnost nego sastavni dio projekta. U ovakvim pothvatima fakultet i industrija ne stoje jedan nasuprot drugome. Oni se nadopunjuju. Fakultet donosi metodologiju, teoriju, mjerljivost i znanstveni okvir. Tvrtka donosi praksu, probleme iz stvarnog svijeta, opremu i potrebu da rješenja budu primjenjiva odmah. Upravo iz takve simbioze može nastati laboratorij koji nije samo prostor za testiranje nego i centar znanja, suradnje i razvoja. To je važno i zbog toga što se priča o Proof House-u ne svodi na jednu osobu ili jedan proizvod. To je priča o generacijama iskustva, o ljudima koji su 30 godina u poslu, o stručnjacima koji znaju što znači precizna obrada, o dugotrajnom razumijevanju tržišta i o timu koji je iz male radionice uspio doći do razine na kojoj se razgovara s međunarodnim institucijama.

I zato je Proof House važan više nego što se na prvi pogled čini. U prostoru gdje se svaki pucanj pretvara u podatak, a svaki podatak u odluku, nastaje nešto mnogo veće od laboratorija. Nastaje dokaz da ozbiljne stvari mogu nastati i ovdje. U Velikoj Gorici.