Poveži se s nama

Vijesti

Na Veleučilištu počele prijave za upise

Objavljeno

Velikogoričko Veleučilište počelo je zaprimati prijave za upise na studije u novu akademsku godinu. Studentima je na raspolaganju studij Očne optike, Upravljanja u kriznim uvjetima, Održavanje motornih vozila, Održavanje zrakoplova te Održavanje računalnih sustava.
 
Najviše mjesta je na studiju Upravljanja u kriznim uvjetima, po 90 za redovni i izvanredni studij. Detaljne informacije o upisu doznajte OVDJE.
 

Naziv preddiplomskog stručnog studijaUkupna upisna kvota
Redovni

studij

Izvanredni

studij

1.Očna optika3525
2.Upravljanje u kriznim uvjetima9090
3.Održavanje motornih vozila4020
4.Održavanje zrakoplova4020
5.Održavanje računalnih sustava9060

 

Obrazovanje

FOTO: Srednje škole spremne za početak drugog polugodišta

Objavljeno

on

17.01.2021. Velika Gorica. Početak nastave u srednjim školama. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sutra (18. siječnja 2021.) počinje drugo polugodište u velikogoričkim srednjim školama. Za maturante će nastava biti organizirana u učionicama uživo (model A), svi ostali razredi imat će nastavu na daljinu (online, model C). Nastava za gimnazijalce organizira se prema rasporedu: prvi i četvrti razredi popodne, drugi i treći razredi ujutro, i to u realnom vremenu za sve učenike, bez obzira jesu li u školi ili su online. Prvog dana nastave bit će provedena i vježba evakuacije (zbog eventualnog potresa).

17.01.2021. Velika Gorica. Početak nastave u srednjim školama. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Zgrada srednjih škola nalazi se u finalnoj fazi projekta Energetske obnove, ali će nastava za maturante biti organizirana bez poteškoća. Učionice i kabineti obnovljeni, grijanje i sanitarni prostori rekonstruirani.

17.01.2021. Velika Gorica. Početak nastave u srednjim školama. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Djelatnice u kantini su sve uredile i pripremile da požele učenicima od prvog dana u drugom polugodištu dobrodošlicu nakon skoro dva mjeseca.

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Vijesti

Konačno: Cijepljenje protiv bjesnoće svake dvije ili tri godine, ovisno o proizvođaču cjepiva

Do sada je cijepljenje pasa protiv bjesnoće bilo obavezno svake godine

Objavljeno

on

Ministarstvo poljoprivrede donijelo je odluku kako se psi moraju cijepiti protiv bjesnoće ovisno o uputama proizvođača cjepiva, a ne svakih godinu dana kako je to bilo do sada.

– Ovo je velika vijest za sve skrbnike pasa. Konačno imamo logičnu odredbu da je cijepljenje pasa protiv bjesnoće obavezno svake dvije, pa i tri godine, koliko većina cjepiva i osigurava imunost – kažu iz udruge Prijatelji životinja.

Pojašnjavaju da su skrbnici pasa u Hrvatskoj dosad bili dužni cijepiti svoje pse protiv bjesnoće svakih 12 mjeseci, što im je stvaralo nepotrebne troškove, a pse nije dodatno štitilo. Naime, vodeća svjetska organizacija koja okuplja veterinare malih životinja, WSAVA, već je ranije izdala smjernice kojih se pridržava većina država članica EU-a, a prema kojima bi pse trebalo samo prva dva puta cijepiti svake godine, a nakon toga onoliko koliko navode proizvođači cjepiva. Prijatelji životinja upozoravali su na apsurd da neki cijepe svoje pse prekomjerno, svake godine, dok neki psi nisu cijepljeni ni jedanput.

– Godinama se zalažemo da veterinari, veterinarska inspekcija, komunalni redari i lokalne zajednice provode sustavnu kontrolu cijepljenja i mikročipiranja pasa koja bi obuhvatila sve pse u Hrvatskoj. Nažalost, u praksi takva kontrola izostaje. Jedan dio građana potpuno izbjegava cijepljenje i mikročipiranje pasa, i upravo je njihova neodgovornost i kršenje zakona uzrok porasta broja napuštenih životinja. Stoga smatramo i da se mikročipiranje štenaca ne bi trebalo vezati uz prvo cijepljenje protiv bjesnoće kada navrše 90 dana, kao što je to sada, već apeliramo na Ministarstvo poljoprivrede da učini daljnji pozitivni korak i propiše da psi moraju biti označeni mikročipom najkasnije 45 dana od dana rođenja, dakle, prije prvog cijepljenja – predlažu Prijatelji životinja.

Navode da naglasak treba biti na sveobuhvatnoj, temeljitoj i strogoj kontroli i provedbi zakona, osobito mikročipiranja pasa, što je jedini učinkovit način bolje procijepljenosti, kao i smanjenja broja napuštenih pasa: “Redovito podsjećamo sve lokalne zajednice da ispune svoje zakonske obaveze i provjere jesu li svi psi na njihovim područjima označeni mikročipom. Kada svi psi budu mikročipirani, bit će jednostavno provođenje kontrole cijepljenja, a to je još važnije sada, u situaciji kada je obaveza cijepljenja pasa protiv bjesnoće svake dvije do tri godine.”

Nastavi čitati

Moja županija

U srcu Banije: Preživjeli potres, no kako će i posljedice?

Novinari Cityportala: Obišli smo Luščane kod Petrinje u kojima je, usprkos debelim minusima, topla riječ danas najtraženija “roba”.

Objavljeno

on

Ono što su preživjeli stanovnici Siska, Petrinje, Gline i svih okolnih naselja i zaseoka tijekom potresa, teško je opisati riječima. Samo jedan dan s volonterima interventnog tima Društva Crvenog križa iz Dugog Sela u obilasku sela Luščani u okolici Petrinje, bio je dovoljan da vas osvijesti koliko je priroda moćna. U jednom trenutku ovi ljudi ostali su bez doma koji su gradili, bez životinja koje su ih prehranjivale, bez uvjeta za život koji su preko noći postali luksuz…

Dušan Vujanović priprema ručak u kamp kućici, Foto: Sanjin Vrbanus

– Dvije noći spavao sam u štali, u šatoru koji sam si napravio, dok preko prijatelja iz Zagreba nisam dobio kamp kućicu. Živim sam. Zahvalan sam na svakoj pomoći, ali znate, teško je. Zima mi je. Grijalicu imam, ali vani su minusi i noći su hladne. – govori nam Dušan Vujanović dok mu volonteri nose namirnice.

No, ipak, u ovom kraju topla riječ je danas “tražena roba” – To nam je sada više, nego da nam ne znam što donesete. Kad nam netko dođe, popriča s nama, to nam puno znači jer smo daleko od grada. Odmah se i mi bolje osjećamo jer se ne osjećamo zaboravljenima. – kroz suze priznaje gospođa Bosiljka Vilus. Njena imenjakinja, Bosiljka Vranjanin, u Luščanima je zajedno sa suprugom i sinom imala veliko poljoprivredno gospodarstvo. Potres je uništio staje i sve su morali prodati, pošto-poto.

– Morali smo, znate, prodati prekupcima krave i svinje. Inače vam je tržišna cijena jedne krave 1.500 eura. Sad smo ih dali za 300. Žalosno. Bojim se vremena koje je pred nama. Kažu da će nam graditi kuće kroz 6 mjeseci, no ja se bojim kako ću ovako u kontejneru i mjesec dana. Nismo mi više mladi da zidamo, bolje da nam naprave montažne kuće. Ali, tko zna što je pred nama. – zabrinuta je Bosiljka, dok nam njezin sin Stevo prepričava trenutke potresa tijekom kojeg su on i otac iz kuće spašavali 90-godišnju baku.

Stevo Vranjanin pokazuje tragove razornog potresa u dnevnom boravku, Foto: Sanjin Vrbanus

– To vam je bilo neopisivo, kuću kao da je netko uvijao u oba smjera, po nama je sve padalo, i namještaj i žbuka. I dan danas imam taj osjećaj trešnje u sebi. Bespomoćan si. Sve se ruši, a tebe baca na sve strane, no uspjeli smo nekako pobjeći van neozlijeđeni. Sve se srušilo, i štala i garaža, stradali su nam strojevi. – kaže Stevo.

Unutrašnjost kuće obitelji Vranjanin, Foto: Sanjin Vrbanus

Na OPG-u gospodina Damjana Gvojića zatekli smo ruševine. – Uzgajam svinje i ovce, a morao sam ih sve odvesti kod prijatelja, i kuća je stradala i štale su urušene. Pas Medo mi je sada najveći prijatelj. – govori nam mazeći uplašenog “čuvara” svojeg imanja.

Volonteri Crvenog križa s Damjanom Gvojićem, Foto: Sanjin Vrbanus

– Sve što smo stvarali sada je izgubljeno. I ne samo materijalno. Očajni smo, izgubljeni. Majci mi je danas zbog bolesti u bolnici amputirana noga. Gdje da je sada dovezem kad je otpuste s liječenja? – pita se Damjan.

Kuća obitelji Gvojić, Foto: Sanjin Vrbanus

Tisuće ovakvih sudbina slušaju naši volonteri Crvenog križa koji iz svih dijelova Hrvatske dolaze pomoći. Društva Crvenog križa s područja Zagrebačke županije u smjenama od po 5 dana obilaze stanovnike razrušene Banije i ovakve katastrofe podsjete ih zašto je volontiranje neizmjerno važno. – Moj volonterski staž započeo je zaposlenjem u OŠ Božjakovina gdje sam kao izvannastavnu aktivnost vodila Prvu pomoć u suradnji s Crvenim križem Dugo Selo. Volontiram već 15 godina jer želim pomoći drugima. Motivira me sreća koju vidim u onima kojima sam na bilo koji način pomogla. – kaže volonterka Ivana Skočić, inače profesorica biologije.

Ivana i Tomislav, Foto: Sanjin Vrbanus

S kolegom Tomislavom svaki dan prelazi kilometre i kilometre seoskih cesta, uz bezbroj puta ponovljena pitanja: Što vam treba? Imate deka? A hrane, imate dosta? – Humanost i humanitarnost, u biti, oduvijek su me privlačile, to je u vama, ta želja da date sebe i svoje vrijeme besplatno kako bi nekome uljepšali dan, pomogli na bilo koji način. Iako smo obučeni za sve situacije, srce mi se steže od pogleda na ove ljude. Oni su većinom u poodmaklim godinama i u normalnim uvjetima im treba ruka pomoći, a kamo li u ovim teškim. – priznaje Tomislav Lakić Grgec, inače zaposlen u privatnoj tvrtki a ujedno i dobrovoljni vatrogasac.

– Članovi lnterventnih timova Crvenog križa za žurne situacije u pružanju humanitarne pomoći na području Sisačko-moslavačke županije sudjeluju od 29. prosinca. Do 10. siječnja ove godine u pružanju humanitarne pomoći sudjelovalo je 209 volontera i 31 djelatnik Crvenog križa, a u ovom trenutku su na tom području članovi timova iz Dugog Sela, Vrbovca i Samobora. – izjavila je ravnateljica Društva Crvenog križa Zagrebačke županije Drinka Sopta. Društva Crvenog križa iz Ivanić-Grada, Velike Gorice i Zaprešića na svom području rada skrbe o 91 korisniku stradalom u potresu, dok Vrbovec,  Dugo Selo, Ivanić-Grad, Velika Gorica i  Jastrebarsko dodatno skrbe o 225 osoba s područja Sisačko-moslavačke, a nalaze se na području Zagrebačke županije.

– To je zaista jedna velika i koordinirana akcija na velikom teritoriju na kojem je ukupno dostavljeno preko 38 tona hrane, 14 tona higijenskih potrepština, 9 tisuća litara vode, preko tisuću deka, gotovo 900 kilograma odjeće, preko 300 kilograma pseće hrane, kao i grijalice, gumene čizme i agregati. Ponosni smo na naše djelatnike i volontere koji su i u ovoj situaciji katastrofe pokazali svoju svrhu  –  neizmjernu volju za pomaganjem. Bezuvjetno. – zaključila je Sopta.

Nastavi čitati

Reporter 400 - 17.12.2020.

Facebook

Izdvojeno