Sport

Mlađa i bolja Gorica: Gaze sve pred sobom s klincima i domaćim igračima!

Hrvoje Babec i Dario Špikić imaju 21 godinu, Josip Mitrović i Krešimir Krizmanić po 20, a sva četvorica bila su u startnih 11 protiv Lokomotive. Četvrta utakmica donijela je i četvrtu pobjedu, uz prosjek godina 23,7, s osam hrvatskih igrača u početnoj postavi…

Objavljeno

prije 6 godina

14. rujna 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Vremena se mijenjaju, Gorica se mijenja, i to – na bolje. Govori o tome dojam iz uvodne četiri pobjede, govori o tome pogled na tablicu, na kojoj Gorica dijeli prvo mjesto s Dinamo, ali govore puno toga i neki detalji koji možda ostaju u drugome planu.

Kao, recimo, detalj koji kaže da je Gorica protiv Lokomotive krenula s postavom u kojoj je bilo osam domaćih, hrvatskih igrača. Među kojima su, usput rečeno, i dva Velikogoričanina. Također, jednostavan izračun kaže da je početnih 11 protiv “lokosa” imalo 23,7 godina u prosjeku, što je za gotovo pet godina manje od prosjeka u prve dvije sezone! Najveći doprinos u tom smislu dala su čak četvorica startera do 21 godine – mladi reprezentativci Špikić (21) i Krizmanić (20) te potencijalni mladi reprezentativci Babec (21) i Mitrović (20). S klupe je ušao još i 20-godišnji Paulius Golubickas, što dovoljno govori o količini talenta kojeg ova momčad posjeduje.

– Mladim igračima najvažnije je da igraju, da se razvijaju, da imaju povjerenje trenera. Ovdje, u Gorici, to definitivno i imamo. Bez obzira i na neke lošije trenutke, trener nam je potpora, znamo da ćemo opet dobiti šansu. Vjeruje nam, a mislim da mu mi mlađi vraćamo na pravi način. I, što je najvažnije, pobjeđujemo. Nadam se da će tako i ostati pobjeđivati i dalje – kaže Hrvoje Babec, a nadovezao se Krešimir Krizmanić:

– Da, dosta smo mlada momčad u odnosu na prošlu sezonu. Trener stvarno vjeruje nama mlađima, što se vidi iz utakmice u utakmicu, sve više nas je u ozbiljnim rolama, a to donosi i veliko samopouzdanje. Užitak nam je igrati jedni s drugima.

Uz mladost, tu je i neophodno iskustvo, što čini jako dobru kombinaciju.

– Mislim da je ulazak nas mlađih dobar za klub, koliko god je činjenica da uvijek treba imati i starijih, iskusnijih igrača koji će iznijeti neke stvari. Mi mlađi znamo i poletjeti, biti pomalo ‘divlji’, ali u kombinaciji s tim iskusnijima smo dobra kombinacija, što se vidi i na terenu, na rezultatima – ističe Dario Špikić.

Gorica je u Kranjčevićevoj slavila i treći put u gostima ove sezone… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Tri su gostovanja i jedna domaća utakmica iza Goričana, a bodovno su maksimalni. Lokomotiva u gostima bila je možda i najveći izazov dosad.

– Bilo je stvarno dosta dobro. Lokomotiva je jako čvrsta i kompaktna momčad, bez obzira na sve promjene u momčadi koje su im se događale. Mi smo ušli jako dobro u utakmicu, pokazali smo da ipak imamo nešto veću kvalitetu, a za sve što smo pokazali nagrađeni smo i tim golovima. U drugom poluvremenu oni su se morali otvoriti, što je i nama puno olakšalo – kaže Josip Mitrović.

– Tvrda utakmica, kao što smo i očekivali, jer uvijek je nezgodno igrati protiv Lokomotive, bez obzira na to u kakvom su oni stanju. Uzeli smo tri boda, pobijedili smo, a to je najvažnije. Lovrić je pogodio dva fenomenalna slobodnjaka i sad idemo dalje, okrećemo se Istri – dodao je Špikić, a slično razmišlja i Krizmanić:

– Lokomotiva nije idealno krenula u prvenstvo, ali uvijek su nam iznimno nezgodan protivnik, pa su tako bili i ovoga puta. Međutim, i mi smo bili jako dobri, maksimalno ozbiljni i koncentrirani, što nas je i dovelo do ova tri boda. Utakmica je općenito bila jako dobra, sa sva tri gola iz prekida, no bilo je sadržaja i izvan toga.

Lokomotiva se prilagodila Gorici, ali i Gorica se prilagodila Lokomotivi…

– Znali smo što nas čeka, znamo koliko je uvijek teško protiv Lokomotive, no bili smo spremni na sve. Dobro smo ušli u utakmicu, pratili zahtjeve trenera, dobro kontrolirali utakmicu… Protivnici nas sve više analiziraju, zato i nismo mogli u potpunosti odigrati ono što mi želimo, kako smo planirali i vježbali na treninzima. Morali smo se prilagoditi na malo drukčiju igru i pokazali da smo spremni na sve zahtjeve koje trener stavi pred nas – kaže Babec.

Gorica, dakle, pobjeđuje, a igrači i navijači uživaju. Kod igrača se to i vidi na terenu, u tome je vjerojatno i dio tajne uspjeha.

– Lijepo je ovo razdoblje u mojoj karijeri, zaista uživam od prve sekunde kad sam došao. Atmosfera je odlična, takvi su i rezultati, pa je i logično da svi skupa uživamo. Vjerujem da će tako i ostati još dugo, dugo… – kaže Špikić, koji je došao u klub ove zime.

Na ljeto je stigao i Mitrović.

– Sve je za deset, sve je zaista super. Atmosfera u momčadi je odlična, svi dečki su korektni, svi rade kako treba i kao rezultat svega toga došle su ove četiri pobjede. Idemo dalje, kako se kaže, utakmicu po utakmicu, bez preskakanja stepenica – ističe Josip.

I to je, sigurni smo, jedini pravi način. Bez euforije, sa željom da se iz treninga u trening rade novi koraci naprijed.

– Jako lijepo izgleda tablica, sjajno je dijeliti prvo mjesto s Dinamo, ali kao što i trener kaže, moramo biti koncentrirani samo na prvu sljedeću utakmicu. Samo o tome moramo razmišljati, kako uzeti tri boda u sljedećoj utakmici. Euforiji je zabranjen pristup, moramo čvrsto ostati na zemlji, s obje noge, i čekati novu utakmicu kao novu priliku za dokazivanje – zaključio je Hrvoje Babec.

Gorička mladost, u kombinaciji s iskustvom Kahline, Dvornekovića, Suka, Čanađije i ostatka društva, očito je dobra kombinacija. Neka tako i ostane…

Sport

Mraclin uvjerljiv protiv Metalca, Ivan Kos – Čapa proslavio jubilej asistencijom i pogotkom

Objavljeno

prije 1 sat

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Prije početka susreta domaća uprava prigodnim je dresom s brojem 200 nagradila Ivana Kosa za dvjestoti nastup u dresu Mraclina, a iskusni napadač jubilej je obilježio asistencijom i pogotkom. Nogometaši Mraclina ostvarili su važnu pobjedu u borbi za bijeg iz donjeg dijela tablice svladavši na Novoj grabi Metalac iz Siska rezultatom 3:0. Domaćini su do prednosti stigli u 34. minuti kada je nakon ubačaja Frana Krilića s desne strane glavom precizan bio Dominik Smolković. Mraclin je i u nastavku bio bolja momčad, a vodstvo je povećano u 52. minuti. Ivan Kos probio je desni bok gostiju i ubacio u peterac gdje je Igor Hajduk na drugoj vratnici pospremio loptu u mrežu za 2:0. Točku na zasluženu pobjedu stavio je upravo slavljenik Ivan Kos u 70. minuti. Nakon kornera i nekoliko odbijanaca lopta je stigla do domaćeg napadača koji je s četrnaest metara preciznim prizemnim udarcem pogodio iza leđa vratara Blagojevića. Ovom pobjedom Mraclin je dva kola prije kraja napravio važan korak prema očuvanju četvrtoligaškog statusa.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 28. kolo

MRACLIN – METALAC (S) 3:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: Juraj Mikšec (Vrbovec). Pomoćnici: Luka Bradašić (Novska) i Veronika Muraja (Rajić).

STRIJELCI: 1:0 – Smolković (34), 2:0 – Hajduk (52), 3:0 – I. Kos (70).

MRACLIN: Matejčić (od 78. Zagorac), Marjanović, J. Domitrović, Rajić, Brdek, Smolković (od 60. Matić), Borovac, Tokić, Krilić, Hajduk, I. Kos (od 83. Hodalin). Trener: Marko Pancirov.

METALAC (S): Blagojević, Čajani, Acel, Matić (od 53. Pupić), Bičanić, Ayuba, Kesse (od 53. Perić), Brlečić, Krištopović, Knežević (od 57. Bekonjić), Vincelj (od 53. Brlić). Trener: Dalibor Sanader.

Nastavite čitati

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 12 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 14 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 17 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.