Sport

Misija Dinamo

Kad god su se prošle sezone sudarali s najboljom momčadi u državi, nogometaši Gorice pokazivali su da mogu, da znaju i da su dovoljno hrabri. Lopta ih, međutim, dosad nije nagradila. Nova šansa stiže u petak od 20 sati, Gorica stiže s ambicijom i s planom…

Objavljeno

prije 7 godina

2. kolovoza 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Hajduk je, hvala na pitanju, pao već dvaput. Rijeka triput. Kao i Osijek. Velike utakmice, protiv velikih protivnika, koliko god se to ne događa svjesno i s namjerom, poseban su motiv za nogometaše Gorice. I u njima, sad je to već gotovo pravilo, “Jakirovi ratnici” izgledaju daleko bolje nego kad je s druge strane Inter, Istra, Slaven Belupo, Lokomotiva… Tako to ide s tom čuvenom podsvijesti u sportu, veći i zvučniji protivnik često izvuče i ono nešto ekstra, dodatan angažman i motiv. Ima to veze u ovom slučaju i sa načinom igre, ovoj i ovakvoj Gorici kudikamo više odgovaraju protivnici koji su spremni napasti i ostaviti nešto više prostora otraga, ali činjenica je da se na te velike i jake utakmice često može staviti zajednički nazivnik. Osim kad je, eto, u pitanju Dinamo.

Četiri puta Gorica je prošle sezone igrala s Dinamom. I četiri puta izgubila. Dvaput po 1-0, jedanput 2-1, pa za kraj još i 3-1. Bodovni učinak na kraju, kad se sve zbroji, uvijek je bio isti, potpuno identičan, a slično je to izgledalo i na terenu. Osim u ovoj posljednjoj utakmici, u porazu 3-1, kad su “modri” nešto jednostavnije nadigrali Goričane, sve su te utakmice bile na knap. I razliku je činio jedan trenutak, jedna pogreška, jedan detalj. I redovito je ostajao blagi okus gorčine u ustima. I osjećaj da se tu moglo, uz samo malu dozu sreće, napraviti i više. Toga su, uostalom, bili svjesni i na drugoj strani.

– Svi naši međusobni ogledi su teški, zahtjevni, Gorica je uvijek opasna. I tako je i doživljavamo, kao vrlo ozbiljnog protivnika – ponavlja Nenad Bjelica svaki put kad ide na kolegu i prijatelja Sergeja Jakirovića.

I nema tu pile naopako, ne radi se tu o komplimentima bez pokrića, jer to što Bjelica govori apsolutno stoji. I veliki je kompliment svemu onome što se događa u Gorici. Bodovi uvijek nekako izmaknu, ostanu na dohvat ruke, a opet nedohvatljivi, no dojam govori da je pitanje vremena kad će se i to promijeniti. Kad će Gorica, najmanje jednako dobra kao lani, uspjeti otkinuti bod ili sva tri najboljoj momčadi u državi. I dokazati samoj sebi da je i to moguće, da se i protiv najboljih može napraviti nešto važno i veliko.

Petak, drugi dan kolovoza, dobar je dan za takvo nešto. Tri dana nakon Dinamova europskog ispita, nakon izbacivanja solidnog protivnika iz daleke i prijateljske Gruzije, Gorica je na Maksimiru. Naoružana s velikim i logičnim poštovanjem prema protivniku, ali i s ambicijom. I hrabrošću.

– Pokušat ćemo što bolje i što duže parirati Dinamu – najavio je Jakirović nakon što je u Velikoj Gorici pao Osijek, pet dana prije nego što će njegova momčad istrčati na Maksimir.

A onda je, nekoliko treninga i nekoliko dana poslije, retorika počela poprimati nešto drukčije obrise.

– Imam plan, i to dobar plan… – tajanstveno je najavio Jakir dan prije Dinama, pokazujući time da definitivno nije od onih trenera koji će unaprijed “skinuti gaće”.

Svjestan je Jakirović, kao i svi ostali u klubu, da je pred njima ovog petka od 20 sati misija koju će mnogi nazvati nemogućom. Je, igrao je Dinamo prije tri dana, ali Bjelica ima toliko igrača, toliko kvalitete u kadru, da to ne mora i neće značiti da će prvak biti imalo hendikepiran u ovom susretu. U kojem će, kako kažu najave, igrati i čudesni Dani Olmo, i stijena od stopera Dilaver, i kapetan Ademi, i reprezentativac Petković, i jurilica Oršić… Dakle, sastav za najveći mogući respekt. Međutim, ne i za strah.

Toga u goričkoj svlačionici, a u tome je vjerojatno i dio tajne uspjeha, nema. Gorica ima svoje adute, svoju snagu, svoju vjeru u vlastite mogućnosti. I trenerov plan. On može i ne mora uspjeti, svi raspleti ovdje su mogući, ali mi ćemo vjerovati. Kao što će vjerovati i igrači, i trener, i njegov stožer, i ljudi iz kluba… Pozivajući se na onu da “i za Dinamo igraju ljudi od krvi i mesa”, što je u konačnici i jedina istina. Vješti i nogometno izrazito kvalitetni ljudi, ali i dalje od krvi i mesa. Ranjivi, sa svojim vrlinama, ali i manama, koje u ovoj Gorici ima tko iskoristiti.

– Lovrić, Miya, Zwolinski i Ndiaye za HNL su ‘top of the top’ – prosuo je još jedan kompliment Bjelica, opet ni u jednom trenutku ne koristeći pilu naopako.

Da, njih četvorica, ali i mnogi drugi, već su toliko puta dokazali da vrijede, da znaju i mogu, bez obzira tko bio s druge strane. Dokazivali su to i protiv Dinama, najmanje tri od četiri puta, a upravo to bit će cilj i večerašnje misije. Dokazati da možeš i znaš, da vrijediš, da si dovoljno hrabar da u 90 minuta napraviš štetu najboljima. Respekt će i druge strane biti ogroman, nema šanse da Dinamo u tu utakmicu uđe imalo opuštenije nego u, recimo, europske izazove, ali veliki frajeri i s tim se moraju znati nositi.

I hoće. Frajeri iz goričke svlačionice istrčat će na Maksimir hrabro i ambiciozno, s vjerom da će ih jednom valjda i lopta nagraditi za trud, rad, želju i borbu za svaki centimetar terena. Neće, naravno, biti nikakva tragedija ni ako Dinamo dođe do “petice”, jer razum kaže da je takav rasplet i prilično očekivan, ali u tome i je poanta. S Goricom se, uvjerili smo se to već toliko puta, može očekivati i neočekivano.

Misija Dinamo, peti pokušaj. Ajmo, Gorica!

Sport

Bivši treneri, gdje ste? Hit Jakir, sjajni Valdas, malo TV-a, malo Tadžikistana…

Veličanstveni uspjesi Sergeja Jakirovića i Valdasa Dambrauskasa, koji blistaju na klupama engleskog Hull Cityja i azerbajdžanskog Sabaha, potaknuli su nas da provjerimo gdje su i što rade ostali bivši trener Gorice…

Objavljeno

prije 23 sata

7. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nesretan, u velikoj mjeri i nezaslužen poraz od Dinama izbacio je nogometaše Gorice iz utrke za Europu, u koju će uz vodeće Dinamo i Hajduk otići još i dva kluba iz trojca Varaždin – Rijeka – Lokomotiva. Najbolje u toj priči stoje Varaždinci, Riječani do europskog iskoraka mogu i preko Kupa, jer ako ga osvoje, osigurat će plasman u Europsku ligu, a Lokomotiva bi ovog vikenda morala pobijediti u Varaždinu želi li zadržati ozbiljnu šansu…

Gorica će, pak, završnicu sezone odraditi u skladu s egidom “mir i dobro”, budući da je ostanak osiguran, a Europa nedostižna. Naravno, napravit će sve u našem prvoligašu da budu što bolje plasirani na kraju, postoje tu i sportski i financijski benefiti, tako da ima sasvim dovoljno razloga biti motiviran protiv Slaven Belupa, Rijeke i Osijeka, ali već sad je jasno da se povijesni plasman u Europu neće dogoditi.

Drugim riječima, Mario Carević ipak neće biti prvi trener koji će potpisati jedan takav uspjeh. Kao što to nije uspio niti jedan od njegovih prethodnika, među kojima ima vrlo aktualnih imena ovih dana… Sergej Jakirović i Valdas Dambrauskas, o njima je riječ, žive možda i najljepše dane svojih karijera, a upravo su njih dvojica bila i najbliže takvom dosegu.

Jakir je oduševio svjetsku sportsku javnost svime što je napravio na klupi Hull Cityja ove sezone, danas pričamo o treneru vrlo ozbiljne razine, čovjeku koji je s razlogom na radaru većih klubova, uključujući i one iz Premiershipa, ali koliko god danas otišao visoko, a sutra još više, uvijek ćemo Sergeja smatrati svojim. I sam će reći kako mu je 20-ak mjeseci u Gorici bilo jedno od najljepših razdoblja u životu, bio je i ostao miljenik navijača Gorice, kako zbog trenerskih, tako i zbog ljudskih kvaliteta, ali činjenica je da je odavno prerastao ovo okruženje… Prvo kroz neuspješnu epizodu u Mariboru, a onda i kroz seriju uspješnih u Zrinjskom, Rijeci, Dinamu, turskom Kayserisporu i danas u Hullu.

U jedinoj njegovoj cijeloj sezoni osvojio je peto mjesto, tri boda dijelila su ga od plasmana u Europu, a i sljedeće sezone ostavio je nasljedniku, Valdasu Dambrauskasu. U tom trenutku potpuno anonimnom Litavcu, kojeg je odnekud “izmislio” njegov sunarodnjak Mindaugas Nikoličius, čovjeku koji će se u sljedećih jedanaest mjeseci pretvoriti u trenera koji će masnim slovima biti upisan u povijesne knjige našega kluba.

Bilo je to vrijeme kad je Gorica znala prenoćiti i na prvome mjestu prvenstvene ljestvice, bila je to jesen u kojoj je Gorica najlošije plasirana bila kad je bila na trećemu mjestu (?!), ali rastanak je došao prebrzo za još veće dosege. Prvu polovicu mandata završio je sa šestim mjestom u sezoni u kojoj smo imali pet predstavnika u Europi, a nakon druge je otišao za Ludogorec. Nakon Bugarske, u HNL se vratio kroz mandat u Hajduku, pa nakon toga vodio grčki OFI, u kojem danas igra Krešo Krizmanić, a zatim i ciparsku Omoniju te mađarski Diosgyor.

Ovih dana Valdas uživa u osvajanju titule prvaka Azerbajdžana sa Sabahom, klubom koji je prilično uvjerljivo prekinuo dominaciju Qarabaga u toj zemlji. U Azerbajdžanu je još od početka 2025. godine, dobio je kontinuitet, a to je dovelo do prosječno 2,27 bodova osvojenih po utakmici, što je – spektakularno! I ne bi bilo iznenađenje da netko konačno shvati koliko je Dambrauskas dobar trener, pa da dobije priliku i na puno višoj razini…

U istom tom Sabahu nedavno je trener bio i Krunoslav Rendulić, četvrti treći trener Gorice u prvoligaškoj povijesti. Kruno je nakon Gorice uspješno vodio Zrinjski, u Azebrajdažnu je bio od ožujka do studenog 2024., danas vodi Emirates Club u UAE-u. Na svim tim postajama pratio ga je i prati ga naš Saša Sabljak, suradnik još iz goričkih dana.

Prije njega Goricu je vodio Siniša Oreščanin, koji će uskoro proslaviti tri godina na funkciji izbornika hrvatske U-19 reprezentacije, što mu je i prvi posao nakon odlaska iz Gorice. A nakon Rendulića stigao je Samir Toplak, koji je trenutačno trener bez angažmana i vrlo uspješan televizijski “pundit”. Samir je nakon Gorice vodio još i Kustošiju te Rudeš, a potraga za novim angažmanom je u tijeku…

Toplaka je u Gorici naslijedio Igor Angelovski, trener koji je došao s autoritetom bivšeg izbornika Makedonije, a izbornik je i danas! Naime, prije nešto više od tjedan dana imenovan je izbornikom Tadžikistana, 103. reprezentacije svijeta po FIFA-inu renkingu. Nakon odlaska iz Gorice vodio je kazahstanski Kaspiy Aktau i ciparski Ethnikos, a sad se smjestio u najmanjoj državi srednje Azije.

Nakon njegova odlaska situaciju je spašavao i na kraju spasio Željko Sopić, još jedan trener kojem je Gorica bila sjajna odskočna daska. Vodio je Rijeku u borbi za naslov prvaka, vodio je kratko i poljski Widzew Lodz, a kasnije iste sezone i Osijek. Trenutačno je bez angažmana što se trenerskog posla tiče, ali pojavi se i on na televiziji, budući da je u HTV-ovu studiju komentirao ogled Bayerna i PSG-a.

Bez angažmana je i Dinko Jeličić, njegov nasljednik na klupi Gorice, koji od odlaska iz Turopolja nigdje nije radio kao trener. Jeličić je godinama bio u Al Nassru, nova prilika u hrvatskom nogometu nije došla i Dinko se posvetio nekim drugim stvarima, uključujući i poneku partiju tenisa na terenima pokraj stadiona NK Rudeša.

U blizini, na igralištu NK Kustošije, svoje dane provodi Rajko Vidović, posljednji u nizu bivših trenera Gorice. Prošle sezone nije uspio spasiti Šibenik od ispadanja iz lige, a sad je praktički osigurao ulazak u viši rang s Kustošijom, trenutačno drugoplasiranom momčadi 2. NL.

Svi oni u ovom trenutku po broju utakmica na klupi Gorice gledaju u leđa Mariju Careviću, koji je trenutačno na 64 utakmice u ulozi trenera Gorice. Jakirović je ostao na 62, a prvi sljedeći bio je Dambrauskas sa 30…

Nastavite čitati

Moja županija

Mraclin napunio mrežu Libertasu

Objavljeno

prije 2 dana

6. svibnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Mraclin je od početka nametnuo ritam s jasnim ciljem uzeti sva tri boda. Već u 11. minuti Ivan Kos otvara golijadu, a do 24. minute postiže još jedan pogodak i asistira kod akcije za drugi gol koji zabija Fran Krilić. Pred kraj prvog dijela Kos upisuje novu asistenciju, ovaj put za Josipa Tokića, pa se na odmor odlazi s visokih 4:0.

U nastavku potpuna dominacija domaćih. Domagoj Matić preuzima glavnu ulogu i postiže hat-trick uključujući i pogodak iz kaznenog udarca, čime postavlja konačnih 7:0. Mraclin je mogao slaviti i uvjerljivije, ali realizacija u nekim situacijama nije bila na razini rezultata.
Jedina loša vijest za domaće je ozljeda Kaurina, koji je izborio jedanaesterac, ali je pritom stradao i njegov nastup u sljedećem kolu je pod upitnikom.

Mraclin je ovom uvjerljivom pobjedom napravio važan iskorak prema sigurnijoj zoni i dodatno podigao samopouzdanje u završnici sezone. S druge strane, momčadi iz Novske nakon ovakvog poraza situacija izgleda gotovo beznadno.

IV . NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 25. kolo

MRACLIN – LIBERTAS 7:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Bojan Čerkez. Pomoćnici: Martin Štulec i Martin Holetić.

STRIJELCI: 1:0 – I. Kos (11), 2:0 – Krilić (20), 3:0 – I. Kos (24), 4:0 – Tokić (43), 5:0 – Matić (57), 6:0 – Matić (11 m – 68), 7:0 – Matić (71).

MRACLIN: Zagorac, Marjanović, Smolković, J. Domitrović, Rajić, Đurašić, Borovac, Tokić (od 56. Matić), Krilić, Hajduk (od 60. Kaurin, od 67. Matejčić), I. Kos (od 60. Jančić). Trener: Marko Pancirov.

LIBERTAS: Mirosavljević (od 67. Jovanović), Mudri-Brežni (od 53. Rajković), Baić, Lipovac, Kovačević (od 73. Vučić), Jagatić, Varga (od 67. Dulaj), Bosnić, Poturica, Dojčinović, Vidić. Trener: Ivan Berić.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Novih 7 medalja iz Rijeke za goričke karataše – novi izazovi slijede

Dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Objavljeno

prije 2 dana

6. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Karate klub Velika Gorica iza sebe ima iznimno aktivan natjecateljski vikend. U subotu, 2. svibnja, gorički karataši nastupili su na međunarodnom turniru Champions Trophy u Rijeci, gdje su osvojili ukupno sedam medalja, dok su dan kasnije, u nedjelju 3. svibnja, nastupili na Zagrebačkoj karate ligi s čak 26 natjecatelja, većinom iz mlađih dobnih skupina.

Na turniru u Rijeci nastupilo je 457 natjecatelja iz 39 klubova iz Hrvatske, Srbije, BiH, Italije i Crne Gore, a KK Velika Gorica je, u konkurenciji kadeta, juniora i mlađih seniora, osvojila medalju u svakoj od spomenutih kategorija, dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Najviše su se istaknuli Ema Jukić (-50 kg) i Luka Lukačić (-75 kg), koji su osvojili zlatne medalje u kategoriji mlađih seniora. Jukić je pritom osvojila i srebro u juniorskoj konkurenciji, dok je Lukačić juniorski nastup završio s broncom.

Do medalja su stigli i Mia Čunčić, koja je osvojila srebro u juniorkama -53 kg te broncu u kadetkinjama, kao i Antonio Brletić, brončani u juniorima -61 kg.

Natjecateljski vikend zaključen je u Zagrebu, gdje su gorički karataši nastupili na drugom kolu Zagrebačke karate lige. Liga se održava kroz tri kola, a završnica je planirana u listopadu. Iz kluba poručuju kako su rezultati nakon dva kola ohrabrujući te očekuju da će do kraja natjecanja imati još veći broj osvajača medalja.

Gorički borci već ovog vikenda ponovno putuju u Zagreb, gdje ih čeka dvodnevno natjecanje za uzraste kadeta U16, juniora U18 i mlađih seniora U21.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Kurilovec nadigrao Veliku Mlaku i preuzeo vodstvo

Objavljeno

prije 3 dana

5. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 19. kola u kojem je na pet odigranih utakmica postignuto 18 golova.