Vijesti
MIHAEL ZMAJLOVIĆ Velika Gorica treba biti sjedište Zagrebačke županije
Smatra kako je ljudima važno da znaju čemu zapravo služi Zagrebačka županija.
Lokalni izbori održat će se 16.svibnja, a polako doznajemo i kandidate koji se bore za čelne pozicije u jedinicama lokalne samouprave. U utrku za župana Zagrebačke županije krenuo je i bivši gradonačelnik Jastrebarskog i bivši ministar u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović.
Kako ističe Zagrebačka županija puna je nelogičnosti, a jedna od njih je ta što je ovo jedina županija u Hrvatskoj koja nema svoje središte na svom području, nego u drugom drugom gradu i drugoj županiji.
-Smatram da bi najlogičnije bilo da Velika Gorica kao grad s najvećim brojem stanovnika na području županije bude njeno središte. To ne znači da je moja vizija da sve centraliziramo u jedan grad, već da pojedine djelatnosti i upravni odjeli budu ravnopravno raspoređeni po ostalih osam gradova u Zagrebačkoj županiji. – kaže Zmajlović.
Uz to, smatra kako je ljudima važno da znaju čemu zapravo služi Zagrebačka županija.
-Mi to često puta ne znamo, i onda kad niste zadovoljni s domom zdravlja, hitnom ili osnovnim i srednjim školama kojima je županija osnivač, ili briga o starijima, a da ne govorim o županijskim cestama, tada ljudi ni ne znaju da je to nadležnost županije. Dvadeset godina je jedno dovoljno vrijeme ukoliko imate viziju i ciljeve da ih ostvarite. Mislim da je pred nama novo vrijeme gdje možemo poboljšati identitet županije da ljudi znaju čemu ona služi, da bude efikasna, moderna i da odgovara potrebama ljudi. – ističe Zmajlović.
Prema njegovim riječima županija danas je umorna, bezidejna i troma a to znači da ne odgovara na potrebe građana.
-Nema novih inicijativa, sve je ustaljena praksa, vodi se na staromodan način, nažalost i prilično klijentelistički. Često puta je to daleko od očiju javnosti, sve se odvija u Zagrebu, skupštine se održavaju u hotelu i ljudi ne znaju što se tamo događa i onda tu i tamo eskaliraju razne afere. Nedavni slučaj je bio kada se ravnateljstvo hitne koje je u Velikoj Gorici odlučilo seliti u jednu obiteljsku kuću. To je nelogično svakome tko je to vidio, tu će se uložiti dva milijuna kuna. Mi smo na sjednici županijske skupštini pokušali raspravljati o tome i ukazati da to nije dobra odluka. Nažalost, župan Kožić je to odbio, odluka je donesena i mislim da se i Velikogoričani, ali svi ostali zgražaju nad time koliko sam vidio po komentarima.
Također, Zmajlović smatra da je to bila krinka da se oslobodi jedan ili dva ureda u prostorima hitne da bi djelatnici imali više prostora.
-Mislim da je to suštinski nerješiv problem, tim više, koliko sam pratio Velikogoričani su pokretali i određene humanitarne akcije za opremanje vozila hitne pomoći s jedne strane, a s druge strane se dva milijuna kuna uloži u obiteljsku privatnu kuću u mirnom stambenom naselju koje nema nikakve veze s tom djelatnošću. To je dakle još jedna nelogičnost koja ukazuje na način vođenja županije i to je ono što trebamo mijenjati.
Zmajlović navodi i da se ne može se dogoditi da u Zagrebačkoj županiji postoje tvrtke koje je trebalo ugasiti i likvidirati prije nekoliko godina, jer je njihova funkcija prestala postojati samim zakonom, a da one imaju direktora i tajnicu i ti ljudi primaju plaću. Smatra kako u Zagrebačkoj županiji ima puno prostora za napredak, te se osvrnuo na problem javnog prijevoza.
– Znam da možda u Velikoj Gorici ljudi nisu najzadovoljniji javnim prijevozom, iako je on možda bolji nego u nekim drugim gradovima, no nažalost u drugim gradovima je to puno gore. Cijene javnog prijevoza osciliraju, cijena mjesečne karte u jednom gradu da dođete do Zagreba je 500 kuna dok u drugom gradu može biti i 1500 kuna, a 15 godina mi imamo tvrtku koju je osnovala županija gdje je zaposleno desetak zaposlenih da zajedno s Gradom Zagrebom i Krapinsko-zagorskom županijom realizira projekt integriranog prijevoza gdje bi svi stanovnici Zagrebačke županije mogli putovati s jednom kartom neovisno o tome koju vrstu prijevoza koristili. To se nije dogodilo. Mislim da je tu nedovoljna upornost svih aktera, prije svega tu mislim i na samog župana jer je to prije svega interes Zagrebačke županije koja ima preko 310 tisuća stanovnika, to je prvoklasni problem. Ja bih kao župan, ako treba sjedio pred vratima, da li je to Vlada, ili gradonačelnik Zagreba, ili tko god odlučuje o tome da se taj projekt realizira i dogovori jer u Hrvatskoj nam nažalost previše stvari stoji samo zbog taština, različitih političkih stranačkih opcija i onda se tu zaboravi interes građana i zbog čega smo svi mi tu. – kaže Zmajlović.
Kako ističe, protiv župana Kožića ne želi ništa ružno reći, ali se ne slaže s načinom njegovog rada i s time na koji način se održava na funkciji.
-Mislim da kada ste dvadeset godina posvećeni istoj funkciji, kada tome posvetite cijeli svoj život, u jednom trenutku to je mana jer ste onda spremni učiniti sve da biste ostali na toj funkciji jer više nemate što drugo, grčevito se za to držite, te izgubite osjećaj realnosti što je bitno, a što je nebitno. Tako imate primjer da smo mi prije četiri godine sa Stjepanom Kožićem dakle SDP i HSS su zajedno izašli na izbore, a nakon godinu dana on je promijenio priču, izašao iz HSS-a, koalirao s HDZ-om, tadašnjim predsjednikom županijskog HDZ-a Draženom Barišićem. Nije prevario samo nas nego i birače koji su mu dali svoj glas. Mislim da takav čovjek više ne može biti vjerodostojan jer se u dvadeset godina dogodilo nekoliko puta. Zato sam oštar i energičan u svojim stavovima, i mi to moramo promijeniti.
Također kaže kako se ne može dogoditi da buja administracija, da u četiri godine od 150 zaposlenih narastete na tristo. Razumije da je dio ljudi preuzet iz državne uprave radi tzv. reforme, ali nitko nije, kako kaže Zmajlović, tjerao župana i Županiju da tim ljudima udvostruči plaće i da određeni broj ljudi koji su imali uvjete nisu otišli u mirovinu.
-Mislim da bi to bilo svrsishodnije i puno učinkovitije da se tako učinilo. No, zbog dodvoravanja ljudima trpe neki drugi projekti, zato u pojedinim domovima zdravlja nemamo specijaliste. Nedostaju pedijatri, ginekolozi i time bi se župan trebao baviti, ali nažalost to nije tako. Ja sam okrenut prema budućnosti i želim ponuditi jednu novu viziju i situaciju u županiji koju možemo imati, to je županija kakvu trebamo, s druge strane je županija kakvu ne trebamo. Ovakvu županiju doista ne trebamo, a one koje trebamo vode brigu i o starijim osobama. To je problem u cijeloj Hrvatskoj. Stariji ljudi nemaju mogućnost kvalitetnog proživljavanja treće životne dobi. Nedostaje domova za starije, o tome treba promišljati, mislim da jednim pametnim pristupom gdje županija može biti poluga, poticaj da se takvi projekti ostvare, da možemo u svakom gradu imati jedan dom umirovljenika kako bi to bilo cjenovno prihvatljivije jer sada su te cijene enormno visoke, upravo zato jer je ta ponuda deficitarna. To trebamo također mijenjati jer moramo voditi brigu o našim starijima, a o mladima da ne govorim. – kaže Zmajlović.
Zašto bi ljudi na izborima u svibnju trebali izabrati upravo njega kako budućeg župana?
-Mislim da je za ovu funkciju potrebno određeno iskustvo, ali i energija, mislim da i jedno i drugo imam. Imam iskustvo iza sebe, bio sam gradonačelnik, vodio sam trgovačka društva, u vrijeme ministarskog mandata odrađen je velik broj projekata. Uvijek sam težio tome da sve što obećam i izvršim, ne dajem lažna obećanja, želim biti vrlo konkretan, ne želim pričati samo o bajkama i o nekoj viziji koju ne mogu ostvariti. Želim da ljudi znaju što mogu od mene očekivati. Takvog me poznaju moji Jaskanci, ljudi u mom rodnom gradu, gradu koji sam vodio. Idem po povjerenje građana u Zagrebačkoj županiji.
-Prije svega mislim da ljudi očekuju da vodstvo bude pošteno, ono što sada vidimo da to ono nije. Mislim da ta naša županija mora biti uključiva, ambiciozna i prepoznatljiva. Ljudi moraju znati tko je župan, morate ga vidjeti da se bori za vaše interese. To treba mijenjati. Moramo razvijati inovacije i poticati jedno zdravo poduzetništvo, povezivati visokoobrazovne ustanove i poduzetništvo to je jedna totalno nova tema. Vi danas imate gradove kao što je i Velika Gorica gdje imate visokoobrazovne ustanove, ali one često nisu u funkciji gospodarstva, dakle da vi obrazujete kadrove koji će imati radna mjesta i u samoj Zagrebačkoj županiji. Mislim da to možemo učiniti, pozivam sve da podrže tu moju viziju. – zaključuje Zmajlović.
Sport
Mali Klaf kreirao senzaciju! ‘Od tate sam naučio sve, a sad idem preko Trnja do zvijezda…’
Marko Klafurić, najstariji Deanov sin, sa 26 godina postao je trener šestoligaša NK Kralj Tomislav, s kojim je iz zagrebačkog kupa u srijedu izbacio trećeligaša Trnje! U tome su mu pomogla i braća Ivan i Luka…
Tata Dean gura jako dobro sa svojim Širokim Brijegom, drži četvrto mjesto u Premijer ligi BiH, baš je nekidan remizirao s Posušjem u gostima, ali ovoga puta u imeniku je valjalo odabrati drugoga Klafurića.
– Dobar dan, trebao bih najboljeg trenera u obitelji Klafurić? – glasio je pokušaj duhovitosti nakon što se javio Marko Klafurić, sin i kolega Deanov.
– Evo, sad ću ti poslati tatin broj… – spreman je bio Marko, jako dobro upoznat s razlog privremenog denunciranja vlastitoga oca.
Dan ranije, naime, 26-godišnji Marko, trener NK Kralja Tomislava, kluba iz 1. zagrebačke lige, šestog ranga natjecanja, iz zagrebačkoga kupa senzacionalno je izbacio Trnje! Šestoligaš je sredio trećeligaša, što je samo po sebi senzacija, a u mladoj trenerskoj karijeri Klafova sina ovo je sasvim sigurno najveća i najvažnija pobjeda. Izborena na penale, dramatično, idealno da se pamti još dugo, dugo…
– Kakav je osjećaj? Fenomenalan, kakav će biti – govori Marko dok sa smiješkom sjeda na kavu sazvanu povodom analize uzroka, povoda i posljedica ovog lijepog trijumfa.
– U pripremi utakmice svojim sam dečkima rekao da možemo puno dobiti, a ništa ne možemo izgubiti. I da moramo ići na pobjedu. Inače uvijek na papiriće zapisujem neke bitne detalje, pripremu prekida i takve stvari, pa to igračima dam prije utakmice, a ovoga puta na jednom sam papiriću napisao “Preko Trnja do zvijezda”. Trebala je to biti šala, da malo opusti dečke prije utakmice, a ispalo je da su me shvatili ozbiljno – kaže prestolonasljednik u nogometnoj dinastiji Klafurić.
Dan poslije, naravno, pamti svaki detalj velike pobjede.
– Bili smo svjesni da smo autsajderi, da će utakmica biti takva da ćemo moramo biti strpljivi, požrtvovni i borbeni, da ćemo morati “giljati” za svaku loptu. A to nije naš stil, jer inače smo, u našem rangu, mi ti koji drže loptu… Ali evo, uspjeli smo. Na taj spoj neopterećenosti, požrtvovnosti i timskog duha nadovezao se i jako dobar početak. Zabili smo gol nakon 35 sekundi, naš Pero Račić zabio je za 1-0, a već u devetoj minuti vodili smo 2-0! Njihova obrana digla se visoko, išla je duga lopta, moj brat Luka nekako se za nju izborio, opalio i ušlo je golmanu ispod ruke… Idealan start! – vrti film Marko.
Međutim, nije se baš i nastavilo u istom ritmu. Trnje je uspjelo zabiti za 1-2 u 32. minuti, a onda i izjednačiti netom prije odlaska na poluvrijeme.
– Vidio sam već na putu prema klupi da su igrači klonuli, ali rekao sam im u tom trenutku: “Čekajte, vama su glave dolje, mi smo razočarani s 2-2 protiv Trnja, a niste ni svjesni koliko je to zapravo dobro. I možemo ovo dobiti!” Ispalo je da je utakmica u drugom poluvremenu bila u egalu puno više nego u prvom, imali smo mi čak i neke prilike, imali su i oni svoje, ali na kraju je završilo 2-2 i išli smo u penale. Kapetan se odmah javio da prvi puca, još trojica za njim… I onda krene najgore moguće, oni zabiju, a nama kapetan promaši prvi penal! U trećoj seriji su oni fulali, a u sedmoj naš golman obranio, da bi Bruno Leskovec, rekorder kluba po broju nastupa, dečko koji je tu od prvog dana, zabio za konačnih 7-6. I to je to, pobjeda, klopa na gazdin račun i idemo dalje – s neskrivenim zadovoljstvom prepričava Marko.
Od nogometa, realno, on nije mogao pobjeći sve i da je želio. Igrao je kao klinac u HNK Gorici, zaključno s uzrastom starijih pionira, zatim se prebacio na stolni tenis, pokušao se odmaknuti od “bubamare”. Nije išlo. Prvo je igrao futsal, nosio dres Nacional Gimke sve do isteka juniorskog staža, a velikom nogometu vratio se 2020. u dresu Poleta iz Buševca, za koji je igrao i dvije godine mlađi brat Ivan. No zajedno su vrlo brzo i promijenili destinaciju…
– Krešo Kundić, naš Velikogoričanin, koji je svojevremeno igrao za Radnik i Udarnik, a u međuvremenu napravio ozbiljnu poslovnu karijeru, veliki je zaljubljenik u nogomet i odlučio je osnovati klub. Znali smo se preko tate pa nas je prvo zvao na termine nogometa, a onda i pitao da se priključimo NK Kralju Tomislavu. Krenuli smo u ljeto 2021. iz zadnjeg, sedmog ranga, iz 2. zagrebačke lige, a nas dvojica od prvog smo dana tu. Iako sam imao samo 22 godine, bio sam jedan od najstarijih, a i volio sam klafrati, pa me trener odabrao za kapetana, prvog u povijesti kluba – priča Klafurić junior.
Klub je to koji je postavljen na zdrave temelje, projekt u kojem postoji jasan plan, a jedino mu nedostaje – dom. NK Kralj Tomislav tako je nomadski klub koji s djecom radi u Sesvetama, u Kelekovoj ulici, pokraj stare tvornice Sljeme, dok seniori treniraju na igralištu NK Nura na Borovju, a domaće utakmice igraju na Savici, na starom Chromosovom igralištu. Pravi nogometni nomadi…
– Odmah prve sezone otišli smo u viši rang, u kojem smo i sad, a od druge sezone priključio nam se i Marija Špičić, bivši igrač, a danas kondicijski trener Gorice, a skupa s njim i bivši igrač Kurilovca Ivan Horvat… Iako, nisu nam to jedine veze s velikogoričkim nogometom, jer kod nas je već treću sezonu Antonio Bakula, također bivši igrač Gorice, a već četvrtu Ladislav Roginić, koji je ranije igrao za Mraclin. Prošle sezone za nas je igrao i Martin Maloča, koji je igrao prvu ligu za Goricu, a pomoćnik trenera Dina Kluka bio je Marin Matoš, bivši kapetan Gorice i Kurilovca – nabrojio je Marko sve te silne poveznice njegova grada i njegova kluba.
Na kraju prošle sezone trener Kluk i pomoćnik Matoš obznanili su gazdi Kreši da oni više ne bi vodili momčad, a potraga za novim rješenjem završila je vrlo brzo.
– Iskreno, ja sam se sam ponudio. Rekao sam Kreši da bih pokušao, da ćemo okupiti mladu momčad i uživati u nogometu bez pritiska. Svi ti iskusni i etablirani igrači puno su nam pomogli da klub postane važan faktor u 1. zagrebačkoj ligi, ali sad smo odlučili etablirati mlade igrače, krenuti malo drukčijim smjerom. Krešo je pristao i krenuli smo raditi… Nije mi bilo jednostavno iz uloge suigrača preko noći prebaciti se u ulogu trenera, ali odabrao sam pristup koji za sad jako dobro prolazi. S dečkima sam prijatelj, podrška sam im, a na taj način pokušavam i voditi utakmice, planirati treninge… – govori Marko.
Ideja je da NK Kralj Tomislav, kao klub u kojem se ozbiljno radi i trenira, bude svojevrsni most za mlade igrače koji na nešto višim razinama ne mogu dobiti minutažu, što se pokazalo vrlo uspješnim na dva primjera. Naime, uz 24-godišnjeg brata Ivana, trener Marko od ove sezone vodi i 18-godišnjeg Luku, najmlađeg brata, strijelca protiv Trnja. Zajedno s Kristijanom Dobrenićem stigao je iz Kurilovca, a ispalo je da obojica igraju puno, igraju dobro i uživaju u uredno posloženom i ambicioznom klubu.
– To je ideja i cilj, nuditi priliku mladim igračima za prve korake u seniorskom nogometu, i zato mi je posebno drago što su se obojica tako dobro snašli. Evo, i protiv Trnja su obojica igrala, Kristijan svih 90 minuta, a Luka do pred kraj – kaže trener, a ujedno i brat Marko.
– Kako je trenirati braću? Zasad sve ide kako treba, nema sukoba interesa, ali ako se tijekom sezone krenu javljati nezadovoljstva statusom, morat ćemo se razdvojiti u prijevozu doma, ha, ha…
Brat Ivan također je trener, obojica su prihvatila ponudu Kreše Kundića da ih pošalje na trenersku akademiju, pa u ovako mladim godinama već imaju B licenciju. Nije nemoguće da će njihovim putem jednog dana i najmlađi Luka, a lako je moguće da netko od njih jednoga dana dostigne i prestigne tatu.
– Od tate sam naučio gotovo sve što znam o nogometu. Kad me ljudi pitaju koliko često razgovaramo o nogometu, kažem da uglavnom pričamo o nogometu. S mojim tatom, uostalom, i ne možeš drukčije, kod njega je to posebna razina opsjednutosti nogometom. Puno sam naučio i pasivno, samim time što sam živio s njim, ali naravno da smo i jako puno razgovarali, da sam puno toga usvojio. Iako, uvijek kažem da nisam postao trener zbog toga što je tata trener, nego unatoč tome. Uz njega sam, naime, dobio cjelovitu sliku toga posla, a ne samo ono lijepo.
Nogomet je u obitelji Klafurić, shvatili ste već, i doručak i ručak i večera. Na “zadovoljstvo” mame Maje.
– A joj, nije njoj bilo lako… Znali smo satima igrati nogomet u dvorištu, na dva mala gola, to su bili teški klasici. Tata i jedan od nas protiv preostale dvojice, od jutra do mraka… Kako su blizu i vrata terase, koja vode u dnevni boravak, nastradalo je tu nekoliko vaza, a sve slike po zidovima i policama su bez stakla. Obično bi to zaboravili reći mami, pa bi nastradali kod prvog sljedećeg brisanja prašine, ha, ha.
Sin Marko i tata Dean već neko su vrijeme i kolege treneri
Uz nogomet, ostalo je nešto vremena i za školu, pa je Marko diplomirao psihologiju. Uskoro bi trebao i početi raditi u struci, a to će biti samo još jedan važan dio mozaika u kojem ključne uloge imaju supruga Alisa i sinčić Niko. Drugim riječima, ako netko nije znao, Dean Klafurić je deda.
– Da se nisam oženio i dobio dijete, mislim da se nikad ne bih predložio za trenera seniora. Moja Alisa velika mi je podrška, zahvaljujući njoj mogu biti posvećen nogometu, a Niko je naša najveća moguća sreća – emotivno govori Marko, koji u istom “modeu” ostaje i kad priča o roditeljima.
– Imam stvarno super roditelje i danas bih kao otac volio ponoviti sve što su oni uspjeli napraviti. Tu prije svega mislim na moj odnos s braćom, koju obožavam. Nas trojica smo ujedno i najbolji prijatelji, a to je u prvom redu zasluga mame i tate – svjestan je mali Klaf.
Prvo sljedeće okupljanje zakazano je već za ovaj vikend. Tata Dean stiže na kratki odmor u svoju Veliku Goricu, jer u tijeku je reprezentativna stanka, a možda to bude prilika da se odigra još jedna partija na dva mala u dvorištu…
Nogometna dinastija Klafurić ide jako!
Vijesti
Filmom i predavanjima obilježen Svjetski dan mentalnog zdravlja
Učenici osnovnih škola iz Velike Gorice i okolice kroz film “Nova igračka” učili su o emocijama, sreći i važnosti mentalnog zdravlja.
Povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja, koji se obilježava 10. listopada, Odjel za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo Zagrebačke županije organizirao je u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem Velika Gorica (POUVG) edukativno-filmski program za učenike šestih razreda osnovnih škola iz Velike Gorice i okolice. Okupilo se oko 200 učenika i djelatnika škola te stručnjaka iz sustava odgoja i obrazovanja.
Učenici su imali priliku pogledati francusku obiteljsku komediju “Nova igračka” redatelja Jamesa Hutha, film koji kroz humor i emociju progovara o obitelji, razumijevanju i osobnim vrijednostima.
Prije projekcije održano je predavanje “Umjetnost koja liječi: film kao prostor razumijevanja” koje je vodio filmski novinar i glavni urednik portala Kinofilm.hr, Josip Jurčić. U svom obraćanju učenicima, Jurčić je istaknuo kako film može biti način izražavanja emocija i razumijevanja drugih. Kroz jednostavne primjere pokazao je kako film govori slikom, bojom i glumom, te učenike potaknuo da prilikom gledanja obraćaju pažnju na vlastite osjećaje.
Nakon projekcije, razgovor s učenicima vodila je socijalna pedagoginja Sonja Jarebica, magistra s dugogodišnjim iskustvom u radu s djecom i mladima. Tema njezina predavanja bila je “Kako prepoznati sreću?”, u kojem je djecu potaknula na promišljanje o osobnom zadovoljstvu, osjećajima i važnosti međuljudskih odnosa. Posebno je istaknula kako današnja generacija mladih, odrastajući u digitalnom okruženju, često teže prepoznaje sreću kroz stvarne, a ne virtualne odnose.
U razgovoru nakon filma učenici su dijelili vlastite misli i iskustva o trenucima koji ih čine sretnima, a kroz raspravu su osvijestili koliko su emocije, bliskost i razumijevanje važni za mentalno zdravlje. U obilježavanje su se uključile i škole OŠ Novo Čiče, OŠ Juraj Habdelić, OŠ Eugen Kumičić i OŠ Eugen Kvaternik, uz potporu Obiteljskog centra te djelatnika Informativnog centra za prevenciju Policijske uprave zagrebačke, kao i službi Zavoda za javno zdravstvo.
Vijesti
Akcija “Sigurno u školu s HAK-om”! Edukaciju prošlo više od 700 goričkih prvašića
Autoklub Velika Gorica i ove se jeseni priključio nacionalnoj akciji “Sigurno u školu s HAK-om”, s ciljem povećanja prometne sigurnosti najmlađih sudionika u prometu.
Vijesti
Tihici u čast – Izviđači se ponovno okupljaju u Velikoj Mlaki
Memorijal organizira Turopoljska udruga skauta kao znak sjećanja na Tihomira Tomašića Tihicu.
Vijesti
Održana sjednica Dječjeg gradskog vijeća! Predstavljen projekt koji omogućuje pronalazak posla učenicima
Na sjednici Dječjeg gradskog vijeća učenici predstavili projekt kojim bi se mladi mogli povezivati s poslodavcima, a gradonačelnik Ačkar im dao punu podršku
Mladi vijećnici Velike Gorice pokazali su kako ozbiljno razmišljaju o svojoj budućnosti. Na sjednici Dječjeg gradskog vijeća predstavili su projekt “Džeparac plus”, platformu koja bi mladima omogućila da na siguran i zakonit način pronađu kratkoročne poslove. Gradonačelnik Krešimir Ačkar pohvalio je njihov angažman, najavio punu podršku Grada te obećao rješavanje pitanja učeničkog servisa u Velikoj Gorici.
Sjednica Dječjeg gradskog vijeća Velike Gorice započela je uvodnim obraćanjem gradonačelnika Krešimira Ačkara, koji je mladima poručio da su upravo oni budućnost grada. “Uz sve obaveze koje imam u javnome prostoru, jedna od najdražih su mi susreti s vama najmanjima, kojima pripada budućnost našega grada Velike Gorice. Već sam rekao i prošle godine na vašem malom gradskom vijeću, kako je naša budućnost blistava, sjajna i dobra zahvaljujući sjajnim mentorima, profesoricama i profesorima koji vas vode, mentoriraju i obučavaju da budete kvalitetni ljudi, da zdravo sazrijevate, vodeći računa o svakom aspektu koje mlada osoba treba imati da bi bila uspješna”, poručio je Ačkar.
Nakon pozdravnog govora uslijedila je prezentacija učenika koji su u sklopu projekta “Od deklaracije do participacije”, koji Grad provodi u suradnji s Centrom za djecu, mlade i obitelj te obrtom EDUroda, predstavili svoju ideju o digitalnoj platformi “Džeparac plus”.
Projekt je, kako su objasnili učenici, nastao nakon radionice o financijskoj pismenosti pod nazivom “Što s lovom”. Tijekom četiri sata učenja i rasprave o novcu, štednji, proračunu i odgovornom trošenju, došli su do zaključka da bi najveći izazov za mlade bilo omogućiti im da sami zarade svoj prvi novac. Upravo iz te spoznaje rodila se ideja o stvaranju online platforme koja bi tinejdžerima omogućila pronalazak sigurnih i kratkoročnih poslova.
“U Hrvatskoj ne postoji specijalizirana platforma za zapošljavanje tinejdžera. Mladi žele raditi, ali često ne znaju gdje mogu potražiti posao ili se boje da će biti iskorišteni”, pojasnili su vijećnici.
Prema njihovoj ideji, “Džeparac plus” bi bio digitalni posrednik između učenika i poslodavaca. Mladi bi kreirali vlastite profile, navodili interese, vještine i raspoloživost, dok bi poslodavci mogli objavljivati oglase za kratkoročne poslove. Sustav bi uključivao i recenzije, mentorsku podršku te edukacije o pravima radnika i financijskoj pismenosti.
Učenici su pritom naglasili da platforma ne bi funkcionirala kao učenički servis, već bi posredovala između servisa i poslodavaca, omogućujući veću transparentnost i sigurnost. “Na početku bi projekt bio besplatan i financiran kroz Grad ili poduzetnički inkubator, a kasnije bi se mogao razvijati kroz EU fondove i model oglašavanja. Želimo da projekt bude društveno koristan i održiv”, objasnili su učenici.
Tijekom prezentacije prikazali su i svoj pristup financijskoj pismenosti, objašnjavajući pojmove poput složene kamate i oportunitetnog troška. Kao primjer naveli su usporedbu između svakodnevne potrošnje i štednje. Ako se dnevno potroši 2 eura na kavu, to znači 720 eura godišnje, a ulaganje te svote uz 5 posto godišnjeg prinosa tijekom deset godina donosi više od 7.700 eura.
Kroz kviz “Gospodari džeparca” učenici su provjerili koliko razumiju pojmove poput proračuna, štednje i impulzivne kupnje. Na pitanje “Što je proračun?” većina ih je točno odgovorila da je to plan koliko novca imaš i na što ga trošiš, dok su manji broj odgovora duhovito opisali kao “tajni kod za otključavanje roditeljskog novčanika”.
Posebnu pažnju učenici su posvetili činjenici da mladi iz Velike Gorice, koji žele raditi preko učeničkog servisa, moraju administrativno sve obavljati u Dugom Selu. “Iako većinom funkcionira slanjem online obrazaca, ipak se tamo mora otići i fizički, a i to može biti jedna od otežavajućih okolnosti za mlade iz Velike Gorice”, istaknuli su.
Njihova ideja nije ostala nezapažena. Gradonačelnik Ačkar izrazio je veliko zadovoljstvo razinom ozbiljnosti i stručnosti kojom su učenici pristupili projektu. “Moram priznati da sam ugodno iznenađen. Sve je vrlo profesionalno napravljeno, od koncepcije do detalja. Grad će vam pružiti punu podršku, a mi ćemo odmah pokrenuti razgovore s nadležnim institucijama kako bi se i u Velikoj Gorici otvorio učenički servis”, izjavio je gradonačelnik.
Ačkar je naglasio da u učenicima vidi ozbiljne buduće lidere te ih potaknuo da nastave razvijati projekt i razmišljati dugoročno. “Vaš pristup pokazuje zrelost i razumijevanje svijeta koji vas čeka. Nastavite ovim putem, a Grad će vas pratiti i pomagati”, poručio im je.
Na kraju sjednice učenici su zahvalili gradonačelniku i vijeću na podršci, naglasivši kako su inicijative poput “džeparca” i besplatnog javnog prijevoza dokaz da Grad Velika Gorica prepoznaje potrebe mladih.
-
Priča iz kvartaprije 6 dana‘Tek mi je 90! Iza mene ostale su i sreće i tuge, a najvažniji u životu su – red i rad!’
-
Vijestiprije 2 danaU 77. godini preminuo dr. Drago Rubala, poznati voditelj i liječnik
-
HOTNEWSprije 4 danaU Vinogradskoj bolnici u 76. godini života preminuo preč. Đuro Sabolek
-
Sportprije 2 danaFOTO Dinamo prekinuo pobjedničku seriju Kurilovca, 4 kandidata za prvaka