Vijesti
MIHAEL ZMAJLOVIĆ Velika Gorica treba biti sjedište Zagrebačke županije
Smatra kako je ljudima važno da znaju čemu zapravo služi Zagrebačka županija.
Lokalni izbori održat će se 16.svibnja, a polako doznajemo i kandidate koji se bore za čelne pozicije u jedinicama lokalne samouprave. U utrku za župana Zagrebačke županije krenuo je i bivši gradonačelnik Jastrebarskog i bivši ministar u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović.
Kako ističe Zagrebačka županija puna je nelogičnosti, a jedna od njih je ta što je ovo jedina županija u Hrvatskoj koja nema svoje središte na svom području, nego u drugom drugom gradu i drugoj županiji.
-Smatram da bi najlogičnije bilo da Velika Gorica kao grad s najvećim brojem stanovnika na području županije bude njeno središte. To ne znači da je moja vizija da sve centraliziramo u jedan grad, već da pojedine djelatnosti i upravni odjeli budu ravnopravno raspoređeni po ostalih osam gradova u Zagrebačkoj županiji. – kaže Zmajlović.
Uz to, smatra kako je ljudima važno da znaju čemu zapravo služi Zagrebačka županija.
-Mi to često puta ne znamo, i onda kad niste zadovoljni s domom zdravlja, hitnom ili osnovnim i srednjim školama kojima je županija osnivač, ili briga o starijima, a da ne govorim o županijskim cestama, tada ljudi ni ne znaju da je to nadležnost županije. Dvadeset godina je jedno dovoljno vrijeme ukoliko imate viziju i ciljeve da ih ostvarite. Mislim da je pred nama novo vrijeme gdje možemo poboljšati identitet županije da ljudi znaju čemu ona služi, da bude efikasna, moderna i da odgovara potrebama ljudi. – ističe Zmajlović.
Prema njegovim riječima županija danas je umorna, bezidejna i troma a to znači da ne odgovara na potrebe građana.
-Nema novih inicijativa, sve je ustaljena praksa, vodi se na staromodan način, nažalost i prilično klijentelistički. Često puta je to daleko od očiju javnosti, sve se odvija u Zagrebu, skupštine se održavaju u hotelu i ljudi ne znaju što se tamo događa i onda tu i tamo eskaliraju razne afere. Nedavni slučaj je bio kada se ravnateljstvo hitne koje je u Velikoj Gorici odlučilo seliti u jednu obiteljsku kuću. To je nelogično svakome tko je to vidio, tu će se uložiti dva milijuna kuna. Mi smo na sjednici županijske skupštini pokušali raspravljati o tome i ukazati da to nije dobra odluka. Nažalost, župan Kožić je to odbio, odluka je donesena i mislim da se i Velikogoričani, ali svi ostali zgražaju nad time koliko sam vidio po komentarima.
Također, Zmajlović smatra da je to bila krinka da se oslobodi jedan ili dva ureda u prostorima hitne da bi djelatnici imali više prostora.
-Mislim da je to suštinski nerješiv problem, tim više, koliko sam pratio Velikogoričani su pokretali i određene humanitarne akcije za opremanje vozila hitne pomoći s jedne strane, a s druge strane se dva milijuna kuna uloži u obiteljsku privatnu kuću u mirnom stambenom naselju koje nema nikakve veze s tom djelatnošću. To je dakle još jedna nelogičnost koja ukazuje na način vođenja županije i to je ono što trebamo mijenjati.
Zmajlović navodi i da se ne može se dogoditi da u Zagrebačkoj županiji postoje tvrtke koje je trebalo ugasiti i likvidirati prije nekoliko godina, jer je njihova funkcija prestala postojati samim zakonom, a da one imaju direktora i tajnicu i ti ljudi primaju plaću. Smatra kako u Zagrebačkoj županiji ima puno prostora za napredak, te se osvrnuo na problem javnog prijevoza.
– Znam da možda u Velikoj Gorici ljudi nisu najzadovoljniji javnim prijevozom, iako je on možda bolji nego u nekim drugim gradovima, no nažalost u drugim gradovima je to puno gore. Cijene javnog prijevoza osciliraju, cijena mjesečne karte u jednom gradu da dođete do Zagreba je 500 kuna dok u drugom gradu može biti i 1500 kuna, a 15 godina mi imamo tvrtku koju je osnovala županija gdje je zaposleno desetak zaposlenih da zajedno s Gradom Zagrebom i Krapinsko-zagorskom županijom realizira projekt integriranog prijevoza gdje bi svi stanovnici Zagrebačke županije mogli putovati s jednom kartom neovisno o tome koju vrstu prijevoza koristili. To se nije dogodilo. Mislim da je tu nedovoljna upornost svih aktera, prije svega tu mislim i na samog župana jer je to prije svega interes Zagrebačke županije koja ima preko 310 tisuća stanovnika, to je prvoklasni problem. Ja bih kao župan, ako treba sjedio pred vratima, da li je to Vlada, ili gradonačelnik Zagreba, ili tko god odlučuje o tome da se taj projekt realizira i dogovori jer u Hrvatskoj nam nažalost previše stvari stoji samo zbog taština, različitih političkih stranačkih opcija i onda se tu zaboravi interes građana i zbog čega smo svi mi tu. – kaže Zmajlović.
Kako ističe, protiv župana Kožića ne želi ništa ružno reći, ali se ne slaže s načinom njegovog rada i s time na koji način se održava na funkciji.
-Mislim da kada ste dvadeset godina posvećeni istoj funkciji, kada tome posvetite cijeli svoj život, u jednom trenutku to je mana jer ste onda spremni učiniti sve da biste ostali na toj funkciji jer više nemate što drugo, grčevito se za to držite, te izgubite osjećaj realnosti što je bitno, a što je nebitno. Tako imate primjer da smo mi prije četiri godine sa Stjepanom Kožićem dakle SDP i HSS su zajedno izašli na izbore, a nakon godinu dana on je promijenio priču, izašao iz HSS-a, koalirao s HDZ-om, tadašnjim predsjednikom županijskog HDZ-a Draženom Barišićem. Nije prevario samo nas nego i birače koji su mu dali svoj glas. Mislim da takav čovjek više ne može biti vjerodostojan jer se u dvadeset godina dogodilo nekoliko puta. Zato sam oštar i energičan u svojim stavovima, i mi to moramo promijeniti.
Također kaže kako se ne može dogoditi da buja administracija, da u četiri godine od 150 zaposlenih narastete na tristo. Razumije da je dio ljudi preuzet iz državne uprave radi tzv. reforme, ali nitko nije, kako kaže Zmajlović, tjerao župana i Županiju da tim ljudima udvostruči plaće i da određeni broj ljudi koji su imali uvjete nisu otišli u mirovinu.
-Mislim da bi to bilo svrsishodnije i puno učinkovitije da se tako učinilo. No, zbog dodvoravanja ljudima trpe neki drugi projekti, zato u pojedinim domovima zdravlja nemamo specijaliste. Nedostaju pedijatri, ginekolozi i time bi se župan trebao baviti, ali nažalost to nije tako. Ja sam okrenut prema budućnosti i želim ponuditi jednu novu viziju i situaciju u županiji koju možemo imati, to je županija kakvu trebamo, s druge strane je županija kakvu ne trebamo. Ovakvu županiju doista ne trebamo, a one koje trebamo vode brigu i o starijim osobama. To je problem u cijeloj Hrvatskoj. Stariji ljudi nemaju mogućnost kvalitetnog proživljavanja treće životne dobi. Nedostaje domova za starije, o tome treba promišljati, mislim da jednim pametnim pristupom gdje županija može biti poluga, poticaj da se takvi projekti ostvare, da možemo u svakom gradu imati jedan dom umirovljenika kako bi to bilo cjenovno prihvatljivije jer sada su te cijene enormno visoke, upravo zato jer je ta ponuda deficitarna. To trebamo također mijenjati jer moramo voditi brigu o našim starijima, a o mladima da ne govorim. – kaže Zmajlović.
Zašto bi ljudi na izborima u svibnju trebali izabrati upravo njega kako budućeg župana?
-Mislim da je za ovu funkciju potrebno određeno iskustvo, ali i energija, mislim da i jedno i drugo imam. Imam iskustvo iza sebe, bio sam gradonačelnik, vodio sam trgovačka društva, u vrijeme ministarskog mandata odrađen je velik broj projekata. Uvijek sam težio tome da sve što obećam i izvršim, ne dajem lažna obećanja, želim biti vrlo konkretan, ne želim pričati samo o bajkama i o nekoj viziji koju ne mogu ostvariti. Želim da ljudi znaju što mogu od mene očekivati. Takvog me poznaju moji Jaskanci, ljudi u mom rodnom gradu, gradu koji sam vodio. Idem po povjerenje građana u Zagrebačkoj županiji.
-Prije svega mislim da ljudi očekuju da vodstvo bude pošteno, ono što sada vidimo da to ono nije. Mislim da ta naša županija mora biti uključiva, ambiciozna i prepoznatljiva. Ljudi moraju znati tko je župan, morate ga vidjeti da se bori za vaše interese. To treba mijenjati. Moramo razvijati inovacije i poticati jedno zdravo poduzetništvo, povezivati visokoobrazovne ustanove i poduzetništvo to je jedna totalno nova tema. Vi danas imate gradove kao što je i Velika Gorica gdje imate visokoobrazovne ustanove, ali one često nisu u funkciji gospodarstva, dakle da vi obrazujete kadrove koji će imati radna mjesta i u samoj Zagrebačkoj županiji. Mislim da to možemo učiniti, pozivam sve da podrže tu moju viziju. – zaključuje Zmajlović.
Vijesti
Odlazak uz pljesak! Velikogorički vatrogasci ispratili Romana Gotala u zasluženu mirovinu
“Bio je među prvima kada je trebalo pomoći”
Vijesti
Pozor, vinogradari! Prijavite zapuštene vinograde zbog opasne bolesti
Podaci će poslužiti Ministarstvu poljoprivrede za planiranje kontrolnih mjera i mogući sufinancirani postupak krčenja zaraženih površina.
Sport
Spektakl se bliži: Kurilovečka invazija na Maksimir, telefoni gore, dresovi se traže…
Ostala su još četiri dana do najveće utakmice u povijesti kluba s Udarnika, ogleda s Dinamom u Maksimiru (srijeda, 18 sati), pa nije lako fokusirati se na Gaj Mače u nedjelju. Oko kluba vlada prava euforija u svakom smislu…
Veliki izazov čeka nogometaše Kurilovca ove nedjelje, na otvaranju proljetnog dijela sezone Kurilovčani će na teško gostovanje kod Gaj Mača, bit će jako važno uloviti ta prva tri boda, uhvatiti zalet za prvenstveno proljeće…
Tako bi nekako, u nekim drugim okolnostima, išla najava utakmice čiji je početak zakazan za nedjelju u 11.30 sati. Ovako, u ovim okolnostima, sretnim i prekrasnim okolnostima, za Gaj Mače u ovom trenutku realno nikoga nije briga! I, da stvar bude još bolja, nikoga nije briga što nikoga nije briga.
Naime, čuli ste već možda za taj detalj, tri dana poslije Kurilovec igra protiv Dinama na Maksimiru u četvrtfinalu Kupa Hrvatske. Drugim riječima, Kurilovec tri dana poslije igra daleko najveću i najvažniju utakmicu u gotovo osam desetljeća svoga postojanja. I zato, koga briga za Gaj Mače…
Doduše, rivali iz Zagorja dali su sve od sebe da preuzmu što važniju ulogu, budući da su odbili prebaciti utakmicu s nedjelje na subotu, možda i petak, čime bi omogućili Kurilovčanima da se što bolje pripreme za povijesni ogled u srijedu. Nešto slično dogodilo se i uoči utakmice protiv Istre 1961 u osmini finala, tad je Dinamo iz Odranskog Obreža odbio napraviti ustupak i pomaknuti utakmicu, pa se pokazalo nevažnim. Neka tako bude i ovoga puta.
– Računaju ljudi valjda da ćemo mi nešto kombinirati, da ćemo štedjeti neke igrače, pa da će na račun toga možda lakše doći do bodova… Neka im bude, mi ćemo svakako dati sve od sebe da do bodova dođemo mi – kaže trener Senad Harambašić, jedan od ljudi iz kluba čiji telefoni ovih dana hoće izgorjeti od poziva.
– Svjesni smo što nas čeka, kakva nas utakmica čeka, ali opet mi je nevjerojatno da je sve ovo izazvalo toliki interes. Evo, baš sam nekidan slao 23 dresa na razne adrese po cijeloj Europi, svi zovu, žele barem na taj način biti dio ove priče…
“Akcija Maksimir” na Udarniku je i službeno započela već prvog dana priprema za proljetni dio sezone, još tamo sredinom siječnja.
– Jako smo motivirani da se što bolje pripreme, jer ovo je ipak malo drukčiji pripremni period. Naravno da svi razmišljamo o toj utakmici protiv Dinama, jer to je jedna od utakmica zbog kojih smo svi mi i počeli igrati nogomet – govorio je tih dana Luka Sedlaček uime svlačionice.
Nimalo u skladu s veličinom i važnošću događaja koji je pred njima, Kurilovčani su najveći dio priprema odradili na komadiću terena s umjetnom travom, često i u kombinaciji s pionirima ili prstićima, koji su bili na drugoj polovici terena, ali motivacija je od početka maksimalno prisutna. Motivacija i zajebancija.
– Evo, ovako će te Hoxha slomiti, ha, ha… – govori jedan igrač drugome nakon što ga na treningu prođe driblingom.
– Je, je, ajde tako uđi Mišiću kad si frajer – govori drugi igrač svome suigraču nakon malo jačeg duela na treningu.
I tako dalje, i tako dalje. Dinamo je u mislima svaki dan, u svakom trenutku, pristupan u svakom razgovoru. Posla tu ima i mentalni trener Zlatko Olić, smišlja čovjek kako igrače malo spustiti na zemlju, kako ih pripremiti za sve ono što ih čeka kad zakorače u maksimirske odaje, kad uđu u svlačionice, kad izađu na teren… Pomaže u tome i trener Harambašić, ima i on svoje metode, ali tu euforijicu koja neprestano tinja zapravo je nemoguće ugasiti. Iako, nije ni cilj potpuno je ugasiti, samo je obuzdati, staviti u nekakve okvire.
A to nije nimalo jednostavno u situaciji poput ove. Naime, “akcija Maksimir” daleko je šira i obuhvatnija od samoga terena, proteže se u sve segmente klupskog djelovanja, a to se mora osjetiti na svakom koraku. Ulaznice se prodaju kao lude, papirić je to koji s približavanjem utakmice za povijest dobiva težinu zlatne poluge, pri čemu sve govori da će ih, koliko god ih bude, biti premalo.
– U Dinamu su postupili zaista gospodski. U prvoj varijanti trebali smo dobiti 500 ulaznica za naše navijače, da bi naknadno da brojka bila povećana na 900 komada. I sve su planule, imamo još možda par komada. Srećom, postoji i opcija da se ulaznice kupe i na blagajnama u Maksimiru na dan utakmice, tako da vjerujemo da ćemo imati zaista ozbiljnu podršku u hramu hrvatskog nogometa – izvještava Zdenko Sovina, jedan od ljudi koji su u klubu “oduvijek”, a ovu će utakmicu pamtiti zauvijek.
Dali su Kurilovčani sve od sebe, u suradnji s Alpasom izradili su i posebnu ediciju dresa za ovu utakmicu. Na poleđini su mali grbovi Kurilovca i Dinama, tu je i datum odigravanja utakmice, a svatko može ispisati i vlastito ime ili prezime iznad željenog broja. Zainteresiranih ima jako puno, jer dosad je već prodano debelo iznad 300 dresova?! A nije isključeno da će ih u ovih par dana do utakmice biti prodano još, što će pomoći i skromnom klupskom budžetu.
Kurilovečka invazija na Maksimir bit će tako i više nego ozbiljna. Zasad su osigurana četiri autobusa za navijače, jako puno ljudi prema istoku Zagreba krenut će automobilima i nedvojbeno je da će južna maksimirska tribina biti jako lijepo popunjena. Ljudi iz kluba i njihovi gosti smjestit će se u loži “Kaptol”, koja je u kompletu dodijeljena Kurilovčanima, a svi oni pamtit će ovaj dan iz svih mogućih perspektiva.
Oni koji ne budu mogli biti tamo, svi koji će propustiti utakmicu za povijest, dobit će uvid u nju u danima koji će slijediti, jer najavljeno je i snimanje čak dva dokumentarna filma o ovom događaju za pamćenje.
– Sve skupa na trenutke zna biti naporno, ali prije svega uživamo u trenutku – kažu iz kluba.
Svi koji su zaduženi za “popratne sadržaje” svoj će dio posla odrađivati sve do prvog sučeva zvižduka, a onda će doći red samo na igrače. Neće, nažalost, među njima biti Mije Šarića, koji je završio na operaciji koljena, a izvan kadra su i oporavljenici Đevad Selman i Elijah Chikwado. Oni će žaliti, možda na trenutke i patiti zbog toga, ali bit će tu, uz svoje suigrače, koji su imali sve osim idealnog pripremnog razdoblja. Prva i jedina utakmica na pripremama na prirodnoj travi odigrana je protiv Dugog Sela, ali ovdje će ionako svi detalji i problemi biti zaboravljeni onog trenutka kad lopta krene s centra.
Senad Harambašić će tamo uz klupu pozdraviti svog starog znanca Marija Kovačevića, s kojim se već susretao u svojoj karijeri. Još tamo 2009. godine, pa onda i dvije, tri godine poslije, Kova je bio trener Strmeca iz Bedenice, a Senad je i tad vodio svoj Kurilovec. Ovoga puta ogled dvojice trenera dogodit će se u nešto drukčijim okolnostima, na velikoj pozornici, pred televizijskim kamerama, ali svejedno će Kurilovčani tražiti svoju šansu. Može im malo pomoći i Gorica, koja će tri dana ranije također gostovati na Maksimiru, ne bi bilo loše da Goričani što više namuče Dinamo i tako ih energetski potroše za Kurilovec, koji će u Maksimir doći s planom.
– Dečkima ne moram puno toga govoriti, znaju oni sve živo. I koga od Dinamovih igrača bole leđa, i tko nije dovoljno spreman, i tko bi mogao igrati… Naravno da mi imamo svoj plan, sportski je nadati se i vjerovati da su i čuda moguća, pa ćemo vidjeti… – kaže trener Senad.
Neće, kaže, pisati godišnji taj dan. Otići će na posao, odraditi što ima do nekog trenutka, pa odjuriti na Udarnik. I povesti svoje dečke u avanturu za povijest…
Moja županija
Tko su najbolji sportaši u županiji? Nagrade su putovale posvuda, ali često su završavale u Gorici
Posebno su se istaknuli velikogorički parasportaši.
Najbolji sportaši Zagrebačke županije za 2025. godinu proglašeni su u petak, 27. veljače, na svečanosti održanoj u Vrbovcu, gdje su se okupili sportaši, treneri, sportski djelatnici i predstavnici javnog života iz cijele županije. Organizator događanja bila je Zajednica športskih udruga i saveza Zagrebačke županije, dok je domaćin i tehnički organizator bila Sportska zajednica grada Vrbovca.
Prema podacima organizatora, u Zajednicu športskih udruga i saveza Zagrebačke županije danas je udruženo devet gradskih i sedam općinskih sportskih zajednica te 23 sportska saveza s više od 750 klubova. Na području županije djeluje više od 25 tisuća aktivnih sportaša, uz oko 1500 trenera, sudaca i delegata, a sportski programi provode se na približno 200 sportskih objekata.
Titulu najbolje sportašice ponijela je Sadea Bećirović iz Karate kluba Samobor, dok je za najboljeg sportaša proglašen olimpijski pobjednik Josip Glasnović iz Streljačkog kluba J.G.TEAM. Za najbolju žensku ekipu izabran je Odbojkaški klub Nebo iz Zaprešića, a u muškoj konkurenciji Hokej klub Zelina.
Velika Gorica i ove je godine imala čvrstu poziciju među nagrađenima, ponajprije zahvaljujući uspjesima u parasportu.
Najboljom parasportašicom Zagrebačke županije proglašena je Mirjana Lučić iz Parastolnoteniskog kluba Uspon Velika Gorica, dok je naslov najboljeg parasportaša osvojio Velimir Šandor iz Paraatletskog kluba Uspon Velika Gorica. Upravo je Paraatletski klub Uspon Velika Gorica proglašen i najboljim parasportskim klubom u županiji, a priznanje za najboljeg parasportskog trenera pripalo je Ivanu Čengiću.
Među dobitnicima priznanja za sportske djelatnike našao se i Dragutin Kovačević iz Hrvatskog rukometnog kluba Gorica.
Također, u kategoriji sportskih nada nagrađena je Franka Jerkin iz Karate kluba Velika Gorica, dok je priznanje u muškoj konkurenciji osvojio Fran Josić iz Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991.
FOTO: Marija Vrbanus/Cityportal
Vijesti
Prepoznavanje i pravovremena reakcija; Što je to urinarna inkotencija i zašto pogađa sve više žena?
Stručnjaci ističu da neliječena inkontinencija može ozbiljno narušiti socijalni, obiteljski i seksualni život, smanjiti samopouzdanje i dovesti do izolacije.
Inkontinencija urina prema Međunarodnom udruženju za kontinenciju definirana je kao bilo koji nevoljni bijeg urina, a predstavlja socijalni i higijenski problem.
Ovisno o težini problema može imati značajan utjecaj na fizičko i psihičko stanje osobe ometajući je u obavljanju svakodnevnih obaveza.
Iako čak do 65% pacijentica zbog inkontinencije izbjegava izlazak iz kuće, 45% javni prijevoz, a 60% spolne odnose, vrlo mali broj žena traži liječničku pomoć. Tako od prvih simptoma do liječenja često prođe i deset godina
Javlja se u žena svih dobnih skupina, ali češće u starijoj dobi te je problem tri puta češći kod žena nego kod muškaraca.
Rizični faktori uključuju stariju dob, pušenje, pretilost, vaginalne porode djece veće težine ili dugotrajne porode. Također i menopauzu, operativne zahvate poput histerektomije, te sve čimbenike koji povećavaju tlak u trbušnoj šupljini (težak fizički rad, nošenje tereta, opstipacija). Pojavu mogu potaknuti i urođene ili stečene abnormalnosti vezivnog tkiva.
Postoje tri glavna tipa urinarne inkontinencije:
Stresna inkontinencija – najčešći oblik (51%), javlja se prilikom kašljanja, kihanja, fizičkog napora ili seksualnog odnosa.
Urgentna inkontinencija – kod 10% pacijentica, karakterizira je iznenadna neodgodiva potreba za mokrenjem.
Miješani tip – 39% slučajeva, kombinacija stresnog i urgentnog oblika.
Prekomjerno aktivan mokraćni mjehur pogađa oko 17% europske populacije starije od 40 godina, uz simptome poput učestalog mokrenja, urgencije i nokturije. Kod žena ovaj problem često utječe i na seksualni život.
Liječenje počinje promjenom životnog stila: izbjegavanje alkohola, kave i kiselih sokova, prestanak pušenja. Izrazito je važna pravilna prehrana, vježbe zdjeličnog dna (Kegelove vježbe), ograničenje unosa tekućine prije spavanja i seksualnog odnosa.
Ako je potrebno, primjenjuju se medicinske metode: elektrostimulacija, pesari, farmakološka terapija, kirurški zahvati. Modernija metoda uključuje lasersku fototerapiju koja jača mišiće i vezivno tkivo. Također postoje i proizvodi za upijanje urina koji pomažu smanjiti nelagodu.
Stručnjaci ističu da neliječena inkontinencija može ozbiljno narušiti socijalni, obiteljski i seksualni život, smanjiti samopouzdanje i dovesti do izolacije. Zato je važno da žene problem prepoznaju i pravovremeno se obrate ginekolozima ili urologu.
-
Sportprije 5 danaMladost – pozitivna ludost! Gorička budućnost “pomela” snijeg pa onda i Hajduk
-
Crna kronikaprije 4 danaSudar na ulazu u Veliku Goricu! Oba vozila pretrpjela velika oštećenja
-
Vijestiprije 5 danaIntervju s direktorom VG Vodoopskrbe Ivanom Rakom – veće cijene su neophodne zbog razvoja sustava
-
HOTNEWSprije 5 danaFOTO Novi vrtići i Centar za starije napreduju prema planu – evo u kojoj su fazi radovi