Poveži se s nama

Kultura

Melodije saksofona i pijana zavladat će goričkom umjetničkom školom

Nastupit će dvojica talentiranih glazbenika

Objavljeno

Saksofonist Marko Malivuk Jovanović, nagrađivani solist i nastavnik saksofona u Umjetničkoj školi Franje Lučića u Velikoj Gorici, održat će solistički recital u suradnji s pijanistom Ivanom Batošem u Koncertnoj dvorani škole u utorak, 30. listopada u 20 sati.

Glazbenici će tom prilikom izvesti široku paletu skladbi od Fantazije J. Demerssemana iz 1860., jedne od prvih skladbi napisanih za taj instrument, sve do Četvrttonskog valcera hrvatskog skladatelja G. Tudora iz 2010. Ulaz na koncert je slobodan.

Program:

Jules Demersseman: Fantazija na originalnu temu

Florent Schmitt: Légende, op. 66

Darius Milhaud: Scaramouche suita, op. 165c

Vif 

Modéré

Brazileira

~ ~ ~

Edison Denisov: Sonata za alt saksofon i klavir

Allegro

Lento

Allegro moderato

Eugène Bozza: Aria

Gordan Tudor: Četvrttonski valcer, za alt-saksofon solo

Jean Matitia: Devil’s Rag

Marko Malivuk Jovanović (Zagreb, 1988.) nakon završene srednje glazbene škole, 2008. godine upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu, u razredu Dragana Sremeca. Studij nastavlja na Konzervatoriju u Amsterdamu, u razredu Arna Bornkampa. Po završetku boravka u Nizozemskoj magistrirao je saksofon s odličnim uspjehom na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 2014. godine. Ostvario je brojne zapažene solističke nastupe od kojih se ističu oni uz Zagrebačku filharmoniju pod ravnanjem Mladena Tarbuka (2010.) te pod ravnanjem Aluna Francisa (Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, 2013.). Solistički se predstavio i u okviru 27. Muzičkog biennala u Zagrebu, 2013. Uspješno je sudjelovao na domaćim i međunarodnim natjecanjima te je aktivno pohađao seminare i radionice vodećih svjetskih saksofonista i pedagoga, kao što su Jean-Denis Michat, Claude Delangle, Arno Bornkamp i drugi. Godine 2014. sudjelovao je u eksperimentalnom projeku Sax Baroque u Amsterdamu i pritom surađivao s renomiranim stručnjakom za baroknu glazbu Walterom van Hauweom. Tijekom studija u Amsterdamu održao je brojne koncerte kao član kvinteta saksofona. Kao orkestralni glazbenik surađivao je sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT-a, orkestrom Opere HNK u Zagrebu i orkestrom Opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Bavi se komornom glazbom muzicirajući u duetima s klaviristom Ivanom Batošem i s harmonikašem Hrvojem Štimcem. Nastavnik je saksofona na Umjetničkoj školi Franje Lučića u Velikoj Gorici.

Ivan Batoš (Split, 1979.) prvu poduku iz glasovira dobio je od s. Pavle Negovec u samostanu sestara dominikanki u rodnom gradu, na čiju preporuku upisuje glazbenu školu u klasi prof. Ivane Oreb. Tijekom školovanja dobio je nekoliko prvih nagrada na hrvatskim državnim natjecanjima. Nakon završene gimnazije i srednje glazbene škole, diplomirao je glasovir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Đure Tikvice 2002. Titulu magistra umjetnosti stekao je 2009. pod mentorstvom prof. Lovre Pogorelića. Usavršavao se na seminarima svjetski poznatih pijanista i pedagoga: Anatolija Katza, Viktora Meržanova (Dubrovnik, 1998.), Davida Livelyja (Baden bei Wien, 2001.), Arba Valdme (Köln, 2002.) te na Warsaw Piano Workshop 2003. godine. Dobitnik je nagrade za najboljeg umjetničkog suradnika na Tribini mladih umjetnika Darko Lukić, Godišnje nagrade Društva sveučilišnih profesora i znanstvenika u Zagrebu za područje glazbene umjetnosti za ak. god. 2002./2003., kao i nagrade Judita za najuspješniji glazbeni program 52. Splitskog ljeta 2006. te nagrade TEMSIG za najboljeg komornog suradnika na Slovenskom državnom natjecanju 2013. godine. Tijekom obrazovanja iskazivao je veliko zanimanje za komorno muziciranje. Suosnivač je komornog trija GIG, sa saksofonistima Gordanom Tudorom i Goranom Jurkovićem, s kojima uspješno izvodi skladbe domaćih i stranih autora, posvećene ili prilagođene tom sastavu. S jednakim ponosom ističe nastupe s velikim umjetnicima koji su gostovali u Hrvatskoj i izabrali ga za komornog suradnika (Arno Bornkamp, Philippe Couper, Jean-Denis Michat), kao i sa studentima s kojima nastavlja profesionalnu suradnju i nakon završetka formalnog obrazovanja, pridonoseći njihovu uključivanju u glazbeni život Hrvatske. Od 2003. godine radi kao stalni umjetnički suradnik na Odsjeku za duhačke instrumente Muzičke akademije u Zagrebu, a od 2010. do 2016. i kao vanjski suradnik Muzičke akademije u Sarajevu. U ožujku 2015. izabran je u zvanje višeg umjetničkog suradnika, a iste godine počinje suradnju s Umjetničkom akademijom Sveučilišta u Splitu. U svibnju 2017. bio je gostujući profesor na Konzervatoriju u Amsterdamu kao stipendist programa Erasmus+.

Kultura

Najčitaniji hrvatski književnici ovaj tjedan u našem gardu

Turbooks otvara Mjesec hrvatske knjige

Objavljeno

on

Gradska knjižnica Velika Gorica povodom Mjeseca hrvatske knjige i ove godine organizira Turbooks – mali književni festival. Uz tri književne matineje za djecu i tri večernja književna susreta za odrasle od 16. do 18. listopada posjetitelji će moći upoznati najčitanije domaće autorice i autore. Goričankama i Goričanima predstavit će se Željka Horvat-Vukelja, Julijana Matanović, Jelena Pervan, Pavao Pavličić i Ivan Šojat, a glazbeni pedagog Boris Klarić upoznat će mališane s glazbenim čudovištima.

– Da književna druženja proteknu u što ugodnijem tonu pobrinut će se i naše ovogodišnje moderatorice književnih susreta, velikogoričke književnice Jasminka Tihi-Stepanić i Željka Horvat-Vukelja – poručili su organizatori.

U tri dana književnog druženja svatko bi trebao pronaći svog književnog favorita. Program festivala možete pronaći ovdje.

Nastavi čitati

Kultura

U Buševcu fešta “3 u 1”: Malo kestena, malo traktor kosilica i kalendar…

Buševčani su u subotu uživali u šestom izdanju svoje kestenijade, a u sklopu tog događaja održana je i utrka traktorskih kosilica te promocija kalendara udruge Moj Buševec

Objavljeno

on

Subota poslijepodne, topla i ugodna, jesen u svom najljepšem izdanju… Kulisa koja se nadvila nad Buševec dvanaestog dana mjeseca listopada bila je idealna za druženje na otvorenom, a u udruzi Moj Buševec kao da su u dosluhu sa Zoranom Vakulom i društvom. Baš na ovaj dan organizirali su ne jedan, ne dva, nego tri događaja! Kestenijada, utrka traktor kosilica i promocija kalendara u izvedbi ove udruge zapravo su bili jedan, spojeni događaj, ali podijeljen u tri cjeline.

Prva među njima bila je vezana, dakle, uz kestene.

– Evo, na redu je 6. Buševska kestenijada, koja svake godine privlači sve više ljubitelja toga ploda. Dio kestena nabavljamo u Vukomeričkim Goricama, drugi u Hrvatskoj Kostajnici, a sve kako bismo ljudima iz našega kraja približili važnost kestena. Svatko ima svoju omiljenu deliciju, ali dosta kestena u okolici Turopolja ljudi beru i jedu, a vole doći i k nama u Buševec – kaže Danijel Rožić, predsjednik udruge Moj Buševec.

Miris kestena širio se cijelim prostorom iza Društvenog doma, a to ima veze s činjenicom što se nisu pekli onako kako se peku inače.

– Svatko ima svoju varijantu, a mi smo izabrali jednu specifičnu. Kestene pečemo onako kako se to radilo nekad u davninama. Imamo člana udruge koji se potrudio, proučio taj način pečenja, ali to je njegova tajna. Samo on zna kako rezati, ali i peći kestenje – kazao je Rožić s imenom Danijel.

Njegov prezimenjak Ivan, pak, bio je zadužen za kalendar za 2020. godinu, koji je ovom prilikom imao svoje javno predstavljanje.

– Općenito, kalendar je starinski, pravljen je prema Habdelićevu kalendaru iz 17. stoljeća, a radi se o tome da se sačuvaju stari kajkavski nazivi blagdana tijekom godine, jer današnja mladež ih više ne poznaje. Ne znaju što su ‘trojaki’, što je ‘trojački pondelek’, ne znaju kad je ‘marejne’, što je to ‘kraljevo’… Ima cijeli niz blagdana koji su se nekad slavili, a danas su zaboravljeni jer su prevladali štokavski nazivi. Želimo nekako čuvati tradiciju koja je postojala – kazao je Ivan Rožić i nastavio:

– Kalendar je svake godine pun motiva Buševca, a ove godine posvećen je 120. godišnjici osnutka našeg DVD-a i 100. godišnjici osnutka Ogranka seljačke sloge Buševec. U kalendaru su dva vatrogasna motiva i dva motiva iz rada OSS-a, ima četiri stranice, a na svakoj su po tri mjeseca.

Borba za opstanak turopoljskog narječja sve je teža i teža, ali ima još onih koji se trude i pokušavaju.

– Trudimo se, iako vrijeme ide, leti, nestaju čitavi jezici, a to bi se moglo dogoditi i s narječjima. Ali neka ostane zabilježeno i sačuvano, možda netko nekad opet to pokrene. Na tome dosta radi i gorički ogranak Matice Hrvatske, koji se izborio da turopoljski govor dobije potvrdu svoje osobitosti. Voljeli bismo kad bi se to narječje učilo i u školama – kazao je gospon Rožić.

Cijelo to vrijeme čuo se i zvuk motora, jer samo nekoliko desetaka metara dalje na livadi je iscrtana i staza za utrku kakve na našim prostorima dosad nije bilo. Utrkivale su se, naime, traktorske kosilice!

– Ideja je potekla iz SAD-a i Engleske, budući da ovakvih utrka na području Hrvatske dosad nije bilo. Doduše, bilo je natjecanja u kojima su sudjelovali motokultivatori i drugih strojeva, ali utrka traktorskih kosilica dosad nije bilo – kazao je Davor Sovina, organizator utrke Tur Challenge, pa pojasnio pravila:

– Pravila su slična kao u Formuli 1. Prvo idu kvalifikacije, kroz koje se određuje tko će s koje pozicije startati, a zatim i utrka, koja se vozi 15 krugova. Sve skupa traje oko 40 minuta kad je riječ o ovakvim vrstama kosilica, koje idu između osam i deset kilometara na sat.

Trebalo je na stazi prolaziti i prepreke, pokazati vještinu, a jedino što ovoga puta nije bilo važno je košenje trave.

– Mislim da je ovo zabavnije nego kositi, ha, ha. Prvi nam je put da radimo ovako nešto, možda su kosilice i prespore za ovakvu stazu, ali vidjet ćemo… Ovo nam je prva utrka, a u budućnosti želimo da postane tradicionalna, da se uključe i ‘nabrijane’ kosilice, da sve malo više sliči na Street race – poželio je Sovina.

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Vrijeme za Čajanku: Predavanja, svirka i jedan Memyjev fatalni kolač…

U organizaciji Ekoregije Velika Gorica, na inicijativu studentice agronomije Valentine Kuzmić, pokraj Muzeja Turopolja održana je VG Čajanka, manifestacija čiji je cilj promovirati zdravu hranu i ekološku proizvodnju, ali i predstaviti ljudima Makabi kapsulu…

Objavljeno

on

Ovaj projekt osmislila sam prije dvije godine, rekla sam to svom kolegi Mariju i on mi je objasnio kako bi se to moglo realizirati. Razmišljam o tome intenzivno već dvije godine i mogu vam reći da mi ovo dođe kao drugi rođendan, kaže nam Valentina Kuzmić, studentica Agronomskog fakulteta i idejna začetnica projekta kojeg je nazvala VG Čajanka.
Predavanje je bilo u tijeku, jednog od njih nekoliko, ljudi su vani šetali po štandovima, razgledavali i kupovali, uživali u kolačima i kavici tik uz Muzej Turopolja, a Valentina je zbrajala dojmove.

– Jako smo puno radili na svemu ovome, projekt poput ovoga jako je teško organizirati, puno je tu detalja o kojima treba voditi brigu – kaže ova buduća agronomkinja, pa objašnjava što joj je osnovni motiv za organizaciju događaja koji je sjajno poslužio kao uvod za nedjeljni Gastro Turopolja:

– Želja mi je bila da u fokusu budu predavanja, zato su ovdje došli profesori s Agronomskog fakulteta i gospođa Marija Ševar iz Ministarstva poljoprivrede. Oni nam govore o ekološkoj poljoprivredi, o eko znaku i Makabi kapsuli, koja je razvijena na Agronomskom fakultetu baš u cilju zdravog uzgoja hrane. To je potpuno prirodni vitamin, koji se dodaje u zemlju, a upoznavanje ljudi s time glavni je cilj VG Čajanke.

U pozadini je svirala i glazba uživo, i za to su se pobrinuli u Ekoregiji, u sklopu koje je i Valentina sve ovo pokrenula. Naglasak je, dakle, na zdravoj prehrani i prirodnom uzgoju, a cijeli događaj ima i neslužbenu oznaku “100% domaće!”

– Što se izlagača tiče, bazirali smo se na to da bude dosta raznoliko, a da izlagači budu isključivo iz Velike Gorice. Želimo i njima dati prostor da izlažu svoje proizvode, da i njihov trud bude nagrađen – kazala je Valentina pa se vratila svojim obvezama.

Među izlagačima, centralno mjesto ovdje je zauzeo jedan kultni gorički lik. Memetali Zenuni, popularni Memy, o vlastitom je trošku došao na Čajanku i predstavio se s jednim posebnim kolačem.

– Prije svega, hvala Valentini. Ovo je njezina ideja da se okupimo ovdje. Kad se takvi ljudi okupe, ne možeš to odbiti – rekao je Zenuni pa nastavio:

– Da, imamo ovdje nešto posebno, jedan kolač kojem sam ja dao ime. On nije nepoznat u južnim dijelovima našeg podneblja, ali ja sam ga malo modificirao, prilagodio ga okusom, kao i imenom. Nazvao sam ga MoSoFa, po počecima tri riječi. On je vrlo sočan, vrlo moćan, a nakon sočnosti i moćnosti je još i fatalan! Ovaj kolač je već u našoj ponudi, ljudi ga izuzetno vole, svi koji ga probaju, a imat ćemo ga i dalje.

Kao i svi pravi majstori zanata, nije želio otkriti recept za ovaj, provjereno, odličan kolač.

– Uvijek volim reći da nepci govore kakav je. Možemo mi pričati što hoćemo, ali kod kolača je važno da probudi sve u tijelu kad dotakne nepce – strastven je Memy kad priča o kolačima.

Bile su tu i jagode, proizvodi od njih, pa još štošta, a na samom kraju smjestila su se ulja.

– Bavimo se bučinim uljem i drugim proizvodima od buče – kaže nam Jadranka Šimunec i OPG-a Noršić iz Odre.

Dok objašnjava kako se njihova ulja rade, kako su u nekim oblicima čak i ljekovita, pa onda nabraja sve proizvode od buče, ljude prolaze, naviruju se, raspituju…

– Ljudi se, normalno, svi žale da je skupo, ali je i kvalitetno. I zato ipak kupuju. Pogotovo mladi, oni koji brinu o svom zdravlju – kazala je Jadranka.

I on je probala Memyjev kolač, za kojeg smo saznali samo da su u njemu čak tri vrste mlijeka… I preostalo je još samo popiti jedan zdravi čaj, koji se kuhao odmah pokraj kolača, te uživati u glazbi.

Nastavi čitati

Reporter 386 - 16.09.2019.

Facebook

Izdvojeno